Ulaznice za SP 2026. otvaraju pitanje moći Giannija Infantina u FIFA-i
Deutschlandfunkov novi serijal o Gianniju Infantinu premjestio je raspravu o cijenama ulaznica za Svjetsko prvenstvo 2026. iz potrošačke sfere u samu strukturu moći svjetskog nogometa. Prema navodima iz serijala Behind The Games – Gianni Infantino, pitanje nije samo koliko navijači plaćaju ulazak na stadion, nego i kome sustav raspodjele ulaznica politički koristi. U emisiji se iznosi teza da nacionalni nogometni savezi imaju snažan materijalni motiv održavati dobre odnose s vodstvom FIFA-e ako dobivaju kontingente karata koje mogu distribuirati ili prodavati po visokim cijenama. Kritičari takav mehanizam vide kao oblik stvaranja lojalnosti: savezi koji iz velikih turnira izvlače izravnu financijsku korist imaju manje razloga suprotstaviti se predsjedniku organizacije. Rasprava se posebno zaoštrila jer se Svjetsko prvenstvo 2026., koje se od 11. lipnja do 19. srpnja održava u Kanadi, Meksiku i Sjedinjenim Američkim Državama, već suočava s kritikama zbog skupih ulaznica, dinamičkog određivanja cijena i sve izraženije komercijalizacije turnira.
Deutschlandfunk opisuje sustav u kojem ulaznice postaju više od sportskog proizvoda
Prema priopćenju Deutschlandradija, petodijelni podcast Deutschlandfunka bavi se strukturama moći, zakulisnim igrama i milijarderskim poslovima u FIFA-i, s posebnim naglaskom na to kako je Infantino od 2016. učvrstio položaj na čelu organizacije. Serijal su, prema objavi Deutschlandradija, pripremili Matthias Friebe i Maxi Rieger uz istraživačku potporu novinara Thomasa Kistnera, a cilj mu je objasniti kako funkcionira sustav u kojem se sportska, politička i komercijalna moć međusobno preklapaju. U tom kontekstu ulaznice nisu prikazane samo kao sredstvo za punjenje stadiona nego kao resurs koji može imati političku vrijednost unutar FIFA-ine izborne arhitekture. Takav pogled osobito je važan jer se u FIFA-i velik dio stvarne moći ne mjeri javnom popularnošću, nego odnosom s nacionalnim savezima koji čine Kongres organizacije. Ako savezi kroz turnir dobivaju pristup vrijednim kontingentima ulaznica, argument kritičara glasi da se time može stvoriti mreža zadovoljstva i ovisnosti.
Izvorni prigovor ne znači da je svaka raspodjela ulaznica sama po sebi sporna. Veliki turniri tradicionalno imaju kontingente za saveze čije reprezentacije sudjeluju, s ciljem da dio karata dobiju navijači koji prate nacionalne momčadi. Međutim, problem nastaje kada cijene dosegnu razinu na kojoj se ulaznice pretvaraju u robu s velikim potencijalom zarade. Prema tvrdnjama koje se prenose u Deutschlandfunkovu serijalu, upravo takav potencijal može nacionalnim savezima dati dodatni razlog da budu zadovoljni postojećim vodstvom. U političkom smislu FIFA-e to je osjetljivo pitanje jer se zadovoljstvo članica ne zaustavlja na prodaji karata, nego se može preliti u potporu na kongresima, pri izborima i pri donošenju strateških odluka. Zbog toga se rasprava o ulaznicama 2026. ne može svesti samo na nezadovoljstvo navijača, nego se mora promatrati i kao rasprava o transparentnosti upravljanja svjetskim nogometom.
Jedan savez, jedan glas: zašto su nacionalne federacije ključne
Prema FIFA-inim statutima iz 2024., svaka članica ima jedan glas na Kongresu FIFA-e, bez obzira na veličinu tržišta, broj registriranih igrača ili sportsku snagu reprezentacije. Isti dokument propisuje da predsjednika FIFA-e bira Kongres na četverogodišnji mandat u godini nakon Svjetskog prvenstva te da kandidaturu za predsjednika mogu predložiti samo članice FIFA-e, uz potporu najmanje pet saveza. To znači da male i velike federacije formalno imaju jednaku izbornu težinu, pa se politička moć predsjednika gradi kroz široku koaliciju nacionalnih saveza. U takvom sustavu svaka vrsta financijske koristi, uključujući razvojna sredstva, pristup velikim turnirima ili potencijalno vrijedne ulazničke kontingente, može imati širi politički značaj. Kritičari zato upozoravaju da FIFA-in model upravljanja stvara prirodan poticaj za održavanje lojalnosti prema vodstvu koje kontrolira ključne tokove novca i organizacijskih privilegija.
Gianni Infantino preuzeo je FIFA-u u veljači 2016., u razdoblju kada je organizacija bila ozbiljno potresena korupcijskim aferama i padom dugogodišnjeg vodstva. Takav model često se brani kao demokratsko načelo globalnog nogometa, jer daje glas i manjim nogometnim sredinama. Istodobno, isti model otvara pitanje može li se široka potpora održavati kroz kombinaciju razvoja, pristupa resursima i osobnih političkih odnosa, a ne samo kroz javno mjerljive rezultate upravljanja.
SP 2026. najveći je turnir u povijesti, ali i najkomercijaliziraniji
Prema FIFA-inim službenim informacijama, Svjetsko prvenstvo 2026. prvi se put igra s 48 reprezentacija i 104 utakmice, u 16 gradova domaćina u Kanadi, Meksiku i Sjedinjenim Američkim Državama. Proširenje turnira povećalo je broj utakmica, broj tržišta i ukupnu količinu sadržaja koji se može prodati televizijama, sponzorima, hospitality partnerima i navijačima. FIFA taj rast predstavlja kao globalnu priliku za razvoj nogometa, jer više reprezentacija dobiva pristup najvećoj pozornici, a prihodi se, prema tvrdnjama organizacije, reinvestiraju u muški, ženski i omladinski nogomet. No ista komercijalna logika stvorila je i najveći pritisak na navijače. Cijene ulaznica, osobito za atraktivne utakmice i završnicu turnira, postale su jedan od glavnih izvora nezadovoljstva, dok se dinamičko određivanje cijena doživljava kao znak da se Svjetsko prvenstvo sve više približava modelima američke industrije zabave.
FIFA je u prosincu 2025. objavila uvođenje posebne kategorije Supporter Entry Tier, s ulaznicama po cijeni od 60 američkih dolara za svih 104 utakmice, uključujući finale. Prema toj objavi, ulaznice iz te kategorije namijenjene su navijačima reprezentacija koje su se kvalificirale, a odabir i distribuciju vode pojedine nacionalne članice, odnosno participating member associations. FIFA je tada navela da je tijekom jedne faze slučajnog odabira već zaprimljeno 20 milijuna zahtjeva za ulaznice te da će 50 posto kontingenta svake reprezentacije biti u dvije povoljnije kategorije: 40 posto u kategoriji Supporter Value Tier i 10 posto u kategoriji Supporter Entry Tier. Organizacija je zatražila od saveza da te ulaznice namijene lojalnim navijačima povezanim s reprezentacijama, ali je istodobno prepustila svakom savezu da sam definira kriterije i postupak prijave. Upravo ta kombinacija centralne FIFA-ine kontrole i lokalne diskrecije nacionalnih saveza dodatno hrani raspravu o tome tko stvarno ima koristi od ulazničkog sustava.
Infantino brani tržišne cijene, navijačke organizacije traže transparentnost
Gianni Infantino je, prema izvještaju agencije AFP koji je prenijela Al Jazeera, u svibnju 2026. branio visoke cijene ulaznica tvrdnjom da FIFA mora uzeti u obzir tržište na kojem se turnir igra. Govoreći na konferenciji Milken Institute u Beverly Hillsu, rekao je da se Svjetsko prvenstvo održava na tržištu na kojem je industrija zabave najrazvijenija i da se zato primjenjuju tržišne cijene. Prema istom izvještaju, Infantino je istaknuo da je FIFA zaprimila više od 500 milijuna zahtjeva za ulaznice za turnir 2026., dok su dva prethodna svjetska prvenstva zajedno imala manje od 50 milijuna zahtjeva. Naveo je i da je 25 posto ulaznica za skupnu fazu bilo dostupno po cijeni nižoj od 300 američkih dolara. FIFA-in argument svodi se na to da bi preniske početne cijene otvorile još veći prostor preprodavačima, osobito u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je tržište sekundarne prodaje razvijeno i zakonski dopušteno.
Navijačke i potrošačke organizacije odbacuju takvo objašnjenje kao nedovoljno. Football Supporters Europe i Euroconsumers u ožujku 2026. podnijeli su pritužbu Europskoj komisiji zbog FIFA-ine prakse prodaje ulaznica za Svjetsko prvenstvo 2026. Prema njihovoj zajedničkoj objavi, problem nije samo visina cijena, nego i činjenica da dinamičko određivanje cijena navijačku lojalnost pretvara u natjecanje kupaca s različitom platežnom moći. U priopćenju se tvrdi da organizator s monopolom nad najtraženijim ulaznicama može povećavati cijene bez stvarne dodatne vrijednosti za gledatelje. FSE i Euroconsumers zato traže pravednije i transparentnije uvjete prodaje, osobito za navijače koji godinama prate svoje reprezentacije i za osobe s invaliditetom. U širem kontekstu, njihova pritužba postala je jedan od najvažnijih institucionalnih izazova FIFA-inu modelu ulaznica za turnir 2026.
Kontingenti za saveze između navijačke zaštite i političke ekonomije FIFA-e
Službena logika kontingenata za nacionalne saveze oslanja se na ideju da reprezentacije trebaju imati svoje navijače na stadionima, a ne samo kupce koji su spremni platiti najviše. U idealnom modelu takvi kontingenti štite organizirane, dugogodišnje i putujuće navijače od tržišta na kojem se cijene mogu brzo odmaknuti od realnih mogućnosti velikog broja ljudi. No Deutschlandfunkov serijal otvara suprotno pitanje: što se događa kada isti kontingenti, zbog opće razine cijena i goleme potražnje, postanu financijski iznimno vrijedni za same saveze. Ako savez ima mogućnost upravljati pristupom traženim ulaznicama, on ne upravlja samo navijačkim iskustvom, nego i ekonomskim resursom. U tom smislu ulaznica za utakmicu Svjetskog prvenstva može postati dio šire mreže pogodnosti koju nacionalni savez povezuje s FIFA-inim turnirima.
Ta tvrdnja zahtijeva opreznu formulaciju jer javno dostupni službeni dokumenti ne potvrđuju jedinstveni obrazac po kojem bi svi savezi profitirali na isti način. FIFA u službenim objavama naglašava da je od saveza zatraženo da najpovoljnije ulaznice usmjere prema lojalnim navijačima i da se prihodi Svjetskog prvenstva reinvestiraju u nogomet. Ipak, sama činjenica da svaka nacionalna članica definira kriterije prijave i distribucije ostavlja prostor za razlike u praksi, a upravo se u tim razlikama otvara pitanje nadzora. Za kritičare, ključno nije samo postoje li formalna pravila, nego tko provjerava njihovu provedbu, kako se javno objavljuju podaci i mogu li navijači razumjeti zašto su jedni dobili pristup povoljnijim kartama, a drugi nisu. Bez takve transparentnosti, argument o ulaznicama kao mehanizmu lojalnosti ostaje politički snažan čak i kada nije moguće dokazati svaku pojedinačnu zloupotrebu.
FIFA-in financijski model oslanja se na povrat novca članicama
FIFA se u obrani svojeg modela redovito poziva na status neprofitne organizacije i na razvojni novac koji vraća svojim članicama. Prema službenim informacijama o programu FIFA Forward, organizacija tvrdi da taj program pruža prilagođenu potporu razvoju nogometa u svakoj od 211 članica i u šest kontinentalnih konfederacija. U financijskim dokumentima za 2025. navodi se da je u ciklusu 2023.-2026. svaka članica mogla dobiti do 3 milijuna američkih dolara za projektno financiranje, do 1,25 milijuna dolara godišnje za operativne troškove te dodatna sredstva za putovanja, smještaj i opremu za one kojima je takva potpora najpotrebnija. Za mnoge manje saveze takvi iznosi mogu biti presudni za funkcioniranje reprezentacija, infrastrukture i administracije. Upravo zato FIFA tvrdi da snažni prihodi od Svjetskog prvenstva nisu privatna dobit, nego temelj globalnog razvoja nogometa.
Međutim, ista razvojna arhitektura pokazuje zašto je predsjednik FIFA-e politički iznimno moćan. Ako veliki dio članica ovisi o FIFA-inim sredstvima, turnirima, putnim potporama i distribuciji komercijalnih prihoda, vodstvo organizacije postaje središnji posrednik između globalnog novca i lokalnih nogometnih potreba. U takvoj strukturi članice mogu istodobno biti korisnici legitimne razvojne pomoći i politički akteri koji odlučuju o budućnosti predsjednika. Deutschlandfunkov argument o ulaznicama nadovezuje se na tu logiku: kontingenti karata nisu jedini izvor moguće lojalnosti, ali mogu biti još jedan element u širem sustavu pogodnosti. Kritičari zato ne tvrde nužno da je svaki savez kupljen, nego da sustav proizvodi snažne poticaje za poslušnost. Što su prihodi veći, a pristup resursima centraliziraniji, to je teže razdvojiti razvojnu politiku od izborne matematike.
Rasprava o cijenama postaje rasprava o upravljanju svjetskim nogometom
Na dan 26. lipnja 2026. Svjetsko prvenstvo još je u tijeku, a pitanje ulaznica već se nametnulo kao jedna od njegovih najvažnijih političkih tema. Turnir s 48 reprezentacija trebao je simbolizirati širenje pristupa globalnom nogometu, no za mnoge navijače ulaz na stadione postao je skuplji nego ikada. FIFA tvrdi da tržišna potražnja, sekundarna prodaja i golemi interes opravdavaju drukčiji pristup cijenama, dok navijačke organizacije upozoravaju da Svjetsko prvenstvo ne bi smjelo funkcionirati samo kao luksuzni proizvod. Deutschlandfunkov serijal dodatno pomiče fokus jer sugerira da skupe ulaznice nisu samo problem potrošača, nego i mogući instrument unutarnje politike FIFA-e. Ako se kontingenti karata pretvaraju u izvor zadovoljstva za nacionalne saveze, tada se iza svake rasprave o cijeni nalazi i pitanje glasova, utjecaja i kontrole.
Za FIFA-u je to osjetljiva točka jer se organizacija nakon skandala iz prethodnog desetljeća nastoji predstavljati kao reformirana, profesionalnija i financijski stabilnija institucija. Infantino se često poziva na rast prihoda i ulaganja u globalni nogomet, a službeni dokumenti doista pokazuju da FIFA raspolaže opsežnim razvojnim programima. No javno povjerenje ne ovisi samo o iznosima koji se dijele, nego i o načinu na koji se odluke donose, obrazlažu i nadziru. Rasprava koju je otvorio Deutschlandfunk zato će se vjerojatno nastaviti i nakon završetka turnira, osobito uoči sljedećeg izbornog ciklusa u FIFA-i. Dok god nacionalni savezi istodobno glasuju o predsjedniku i ovise o sustavu koji predsjednik simbolički i politički nadzire, svaka vrijedna pogodnost, uključujući ulaznice, ostat će dio veće rasprave o tome tko stvarno kontrolira svjetski nogomet.
Izvori:
- Deutschlandradio / Presseportal – priopćenje o podcastu Behind The Games – Gianni Infantino (link)
- FIFA – službene informacije o SP-u 2026., formatu, domaćinima i stadionima (link)
- FIFA – objava o kategoriji Supporter Entry Tier i raspodjeli kroz saveze (link)
- FIFA – Statuti 2024. o Kongresu, glasovanju i izboru predsjednika (link)
- FIFA – program FIFA Forward i razvojno financiranje članica (link)
- FIFA Annual Report 2025 – bilješke o sredstvima kroz FIFA Forward 3.0 (link)
- Football Supporters Europe i Euroconsumers – pritužba Europskoj komisiji o prodaji ulaznica (link)
- Al Jazeera / AFP – izvještaj o Infantinovoj obrani cijena ulaznica (link)