FIFA ponovno otvara pitanje širenja Svjetskog prvenstva: 64 reprezentacije već 2030.
FIFA će nakon završetka Svjetskog prvenstva 2026. razmotriti mogućnost novog proširenja najvećeg reprezentativnog nogometnog natjecanja, ovaj put s 48 na čak 64 sudionika. Predsjednik FIFA-e Gianni Infantino rekao je 13. srpnja 2026. za švicarski Blue Sport da će se o svim pitanjima povezanima s budućim formatom razgovarati nakon aktualnog turnira, pritom ponovno naglasivši da Svjetsko prvenstvo treba biti natjecanje otvoreno cijelom svijetu. Njegova izjava ne znači da je odluka donesena, niti je FIFA dosad objavila službeni prijedlog formata, raspodjelu dodatnih mjesta ili vremenski plan odlučivanja. Ipak, činjenica da je Infantino javno ostavio otvorena vrata ideji pokazuje da prijedlog, koji se u upravljačkim strukturama svjetskog nogometa pojavio još 2025., više nije tek usputna zamisao. Najčešće se povezuje s izdanjem 2030., kada će Svjetsko prvenstvo obilježiti stotu godišnjicu prvog turnira održanog u Urugvaju.
Infantino je aktualno izdanje s 48 reprezentacija ocijenio vrlo uspješnim, a FIFA je tijekom natjecanja isticala veliku posjećenost, snažnu atmosferu na stadionima i konkurentnost momčadi iz različitih konfederacija. Za zagovornike daljnjeg širenja upravo je to glavni argument: veći broj sudionika pruža više prilika državama koje su desetljećima ostajale izvan završnog turnira, širi globalni doseg natjecanja i povećava razvojni učinak nastupa na najvišoj razini. Protivnici, međutim, upozoravaju da bi skok na 64 reprezentacije uslijedio samo četiri godine nakon prve primjene formata s 48 momčadi, prije nego što se dugoročno procijene njegove sportske, organizacijske i financijske posljedice. Rasprava se zato ne vodi samo o broju mjesta, nego i o tome koliko se najvažnije nogometno natjecanje može širiti a da pritom ne izgubi dio svoje kvalitete, prestiža i prepoznatljivosti.
Od 32 do 48, a zatim možda i do 64 reprezentacije
Svjetsko prvenstvo 2026. u Kanadi, Meksiku i Sjedinjenim Američkim Državama prvo je izdanje s 48 sudionika, nakon što su se na turnirima od 1998. do 2022. natjecale 32 reprezentacije. Prema službenom formatu FIFA-e, momčadi su raspoređene u 12 skupina po četiri, a u šesnaestinu finala prolaze dvije najbolje iz svake skupine te osam najboljih trećeplasiranih. Time je broj utakmica povećan sa 64, koliko ih je odigrano u Kataru 2022., na 104. Novi sustav donio je širi geografski sastav turnira, ali i složeniju tablicu prolaska u nokaut-fazu, jer se reprezentacije iz različitih skupina uspoređuju prema učinku kako bi se odredilo osam najboljih trećeplasiranih.
FIFA još nije objavila kako bi izgledalo natjecanje sa 64 reprezentacije. Najjednostavniji model bio bi 16 skupina po četiri momčadi, uz prolazak dvije najbolje iz svake skupine u šesnaestinu finala. Takva bi struktura imala 96 utakmica u skupinama i još 32 u nokaut-fazi, ukupno 128, odnosno 24 više nego na turniru 2026. U tom modelu finalist bi i dalje odigrao najviše osam utakmica, jednako kao u aktualnom formatu, pa se opterećenje pojedinog igrača na samom završnom turniru ne bi nužno dodatno povećalo. Međutim, porastao bi ukupan broj reprezentacija, kampova, trening-centara, putovanja, sigurnosnih operacija, medijskih ekipa i organizacijskih zahtjeva, a kvalifikacijski sustavi svih šest kontinentalnih konfederacija morali bi biti prilagođeni novoj raspodjeli mjesta.
Šezdeset četiri sudionika činila bi nešto više od 30 posto ukupno 211 članica FIFA-e. Za mnoge saveze to bi znatno povećalo realnu mogućnost prvog ili učestalijeg nastupa na svjetskoj smotri, što može donijeti ulaganja u infrastrukturu, veće prihode nacionalnim savezima i rast interesa za nogomet. S druge strane, širi pristup završnom turniru mogao bi umanjiti težinu kvalifikacija, osobito u konfederacijama u kojima se velik broj reprezentacija već sada bori za razmjerno mnogo mjesta. Upravo bi raspodjela dodatnih 16 pozicija bila jedno od politički najosjetljivijih pitanja, jer bi svaka konfederacija tražila veći udio, dok bi FIFA morala uskladiti načelo globalne zastupljenosti sa sportskim kriterijima i tržišnim interesima.
Ideja je prvi put službeno otvorena 2025.
Prijedlog o 64 reprezentacije nije nastao nakon Svjetskog prvenstva 2026. Reuters je u ožujku 2025., pozivajući se na FIFA-u, izvijestio da je član Vijeća FIFA-e Ignacio Alonso iz Urugvaja spontano otvorio pitanje jednokratnog proširenja na sastanku održanom 5. ožujka te godine. Ideja je predstavljena kao način obilježavanja stote godišnjice turnira, a FIFA je tada priopćila da ima obvezu analizirati prijedloge članova svojeg Vijeća. U rujnu 2025. Infantino se u New Yorku sastao s predsjednikom južnoameričke konfederacije CONMEBOL Alejandrom Domínguezom i čelnicima saveza Argentine, Paragvaja i Urugvaja, pri čemu je ponovno razmatrana mogućnost većeg turnira 2030.
Unutar nogometnih institucija od početka nije postojalo jedinstvo. Predsjednik UEFA-e Aleksander Čeferin, koji je ujedno potpredsjednik FIFA-e, u travnju 2025. javno je nazvao ideju lošom, upozorivši da bi mogla negativno djelovati i na Svjetsko prvenstvo i na kontinentalne kvalifikacije. Medijski izvještaji iz Južne Amerike također su ukazivali na podjele među članicama CONMEBOL-a, dijelom zato što bi drukčiji kvalifikacijski sustav mogao smanjiti sportsku napetost i komercijalnu vrijednost tradicionalnog južnoameričkog ligaškog natjecanja za odlazak na Svjetsko prvenstvo. Zbog toga se prijedlog ne može promatrati kao jedinstven zahtjev cijele regije, iako ga snažno podupiru države koje će 2030. ugostiti jubilarne utakmice.
Infantinova izjava od 13. srpnja 2026. daje raspravi novu težinu jer dolazi nakon praktičnog iskustva prvog turnira s 48 sudionika. Predsjednik FIFA-e već godinama zagovara širenje međunarodnih natjecanja kao sredstvo razvoja nogometa izvan tradicionalnih središta moći. FIFA pritom naglašava da veći broj mjesta omogućuje reprezentacijama iz Afrike, Azije, Sjeverne i Srednje Amerike, Kariba te Oceanije češći pristup vrhunskoj konkurenciji. Kritičari odgovaraju da razvoj ne ovisi samo o završnom turniru, nego i o dugoročnim ulaganjima u domaće lige, trenere, omladinske pogone, infrastrukturu i kvalitetne regionalne kvalifikacije.
Jubilarni turnir već je organizacijski bez presedana
Svjetsko prvenstvo 2030. i bez dodatnog proširenja bit će najgeografski raspršenije izdanje u povijesti natjecanja. FIFA je službeno dodijelila domaćinstvo Maroku, Portugalu i Španjolskoj, dok će Argentina, Paragvaj i Urugvaj ugostiti po jednu utakmicu u sklopu obilježavanja stote godišnjice. Svih šest država automatski će se kvalificirati. Tri južnoameričke utakmice trebale bi simbolično vratiti turnir na kontinent na kojem je počeo 1930., nakon čega će se glavnina natjecanja nastaviti u Europi i sjevernoj Africi.
Takav koncept već podrazumijeva putovanja između triju kontinenata, različite klimatske uvjete, više regulatornih sustava i složenu koordinaciju domaćina. Associated Press je još nakon objave domaćinstva upozorio na velike udaljenosti i vremenske zone, dok su navijačke organizacije otvorile pitanje troškova, dostupnosti i okolišnog učinka. Proširenje na 64 reprezentacije dodatno bi pojačalo pritisak na prometne mreže, smještajne kapacitete, stadione i trening-centre. Iako tri glavna domaćina raspolažu razvijenom nogometnom infrastrukturom i planiraju nove projekte, početni kandidacijski dokumenti i evaluacije izrađeni su za turnir manjeg opsega, pa bi eventualna promjena zahtijevala novu procjenu kapaciteta i operativnih planova.
Posebno bi osjetljivo bilo pitanje rasporeda. Veći broj utakmica ne mora automatski značiti mnogo dulji turnir ako se više susreta igra istoga dana, ali bi takav pristup povećao zahtjeve prema stadionima, televizijskim terminima, sigurnosnim službama i prijevozu. Produženje natjecanja, s druge strane, zadiralo bi dublje u pripreme klubova za novu sezonu i dodatno skratilo razdoblje odmora reprezentativaca. FIFA zasad nije objavila ni nacrt kalendara za model sa 64 momčadi, pa su procjene o broju dana i konkretnoj raspodjeli utakmica još neslužbene.
Opterećenje igrača ostaje središnje pitanje
Rasprava o proširenju događa se u trenutku kada klubovi, lige i sindikati igrača već godinama upozoravaju na zagušen međunarodni kalendar. Globalni sindikat FIFPRO u svojim izvještajima navodi da širenje klupskih i reprezentativnih natjecanja smanjuje razdoblja odmora i oporavka, povećava broj uzastopnih utakmica te produljuje međunarodna putovanja. Iako bi u mogućem formatu sa 64 reprezentacije finalist mogao odigrati isti broj susreta kao 2026., više kvalifikacijskih promjena i veći broj uključenih igrača utjecali bi na širi sustav. Pitanje nije samo koliko utakmica pojedinac odigra na Svjetskom prvenstvu, nego koliko ih se nakupi tijekom cijele sezone, koliko vremena provede na putu i koliko dana ima za fizički i mentalni oporavak.
FIFA tvrdi da pri oblikovanju natjecanja uzima u obzir dobrobit igrača i sportski integritet. Upravo je zbog tih razloga raniji plan za 2026. sa 16 skupina po tri reprezentacije zamijenjen sustavom od 12 skupina po četiri, kojim se smanjio rizik od kalkuliranja u posljednjem kolu. No odnosi između FIFA-e, europskih liga i dijela igračkih sindikata ostaju napeti zbog opsega međunarodnog kalendara. Svaka nova reforma zato će morati biti praćena konkretnim pravilima o minimalnom odmoru, pripremnom razdoblju, putovanjima i rasporedu utakmica, a ne samo tvrdnjom da veći turnir donosi više prilika.
Dodatni problem predstavlja klimatski rizik. Maroko, Portugal i Španjolska tijekom lipnja i srpnja mogu biti izloženi visokim temperaturama, zbog čega će termini utakmica, dostupnost natkrivenih stadiona, protokoli za hlađenje i zaštita gledatelja biti važni neovisno o broju sudionika. Veći raspored mogao bi povećati broj dnevnih termina, uključujući susrete u dijelovima dana koji su manje povoljni zbog vrućine. FIFA će zato, uz sportske i komercijalne kriterije, morati procijeniti zdravstvene i klimatske okolnosti na svim lokacijama.
Više utakmica znači i veći komercijalni potencijal
Svjetsko prvenstvo ključni je izvor prihoda FIFA-e, a dodatne 24 utakmice u mogućem modelu sa 64 reprezentacije otvorile bi više prostora za televizijska prava, sponzorske pakete, prodaju ulaznica, ugostiteljske programe i digitalni sadržaj. FIFA nije objavila financijsku projekciju za takav format, pa se ne može pouzdano tvrditi koliki bi prihod donio. Ipak, veći broj tržišta zastupljenih na završnom turniru u pravilu povećava interes nacionalnih televizija, oglašivača i publike, osobito kada se prvi put kvalificiraju zemlje s velikim brojem stanovnika ili snažnom dijasporom.
Upravo zato kritičari smatraju da sportska rasprava ne može biti odvojena od poslovnih interesa. Oni upozoravaju da bi se prestiž plasmana mogao smanjiti ako se gotovo svaka treća članica FIFA-e nađe na završnom turniru te da bi veći broj neravnopravnih susreta mogao oslabiti kvalitetu skupina. Zagovornici odgovaraju da se globalna razlika u kvaliteti smanjuje, da su iznenađenja važan dio privlačnosti Svjetskog prvenstva i da pristup turniru ubrzava razvoj reprezentacija koje tradicionalno nemaju mnogo utakmica protiv elitnih protivnika. Konačna procjena zato će ovisiti i o detaljnoj analizi rezultata iz 2026., a ne samo o ukupnoj posjećenosti ili prihodima.
Najveća nepoznanica je raspodjela dodatnih mjesta
Ako FIFA ozbiljno krene prema 64 sudionika, jedna od prvih odluka morat će biti raspodjela 16 novih mjesta među konfederacijama. Aktualni format s 48 reprezentacija povećao je zastupljenost svih dijelova svijeta i uveo međukontinentalni doigravački turnir za posljednja mjesta. Novo širenje otvorilo bi pregovore između UEFA-e, CAF-a, AFC-a, CONCACAF-a, CONMEBOL-a i OFC-a, pri čemu bi svaka organizacija iznosila argumente na temelju broja članica, sportskih rezultata, tržišne veličine i potrebe za razvojem. Budući da je šest domaćina 2030. već automatski kvalificirano, dodatno bi se moralo odlučiti računaju li se njihova mjesta unutar kontinentalnih kvota ili povrh njih.
Ta odluka izravno bi utjecala na kvalifikacijske formate, prihode od televizijskih prava i broj atraktivnih utakmica u svakoj regiji. U Europi bi se otvorilo pitanje koliko još mjesta može dobiti konfederacija koja već ima najveću zastupljenost. U Africi i Aziji argument bi bio velik broj članica i rastuća konkurentnost, dok bi Sjeverna i Srednja Amerika, Karibi te Oceanija tražili veću razvojnu zastupljenost. U Južnoj Americi, koja ima samo deset članica, prevelika kvota mogla bi gotovo ukloniti rizik neuspjeha u kvalifikacijama i time oslabiti jedno od najprepoznatljivijih kontinentalnih natjecanja.
Za sada, međutim, nema službenog prijedloga, glasovanja ni potvrđenog roka. Infantino je najavio da će se pitanje razmatrati nakon završetka Svjetskog prvenstva 2026., što znači da bi tek tada mogla početi formalnija analiza sportskog modela, financija, infrastrukture i stavova konfederacija. Do tada je jedino sigurno da će turnir 2030. obilježiti stotu obljetnicu u šest država na tri kontinenta te da FIFA ponovno razmatra granice rasta svojeg najvažnijeg natjecanja. Odluka o 64 reprezentacije pokazat će hoće li svjetska nogometna organizacija dati prednost široj uključenosti i dodatnom komercijalnom dosegu ili procijeniti da je format s 48 momčadi granica koju treba zadržati barem još jedan ciklus.
Izvori:
- Indian Express – izjava Giannija Infantina za Blue Sport o razmatranju formata nakon Svjetskog prvenstva 2026. (link)
- FIFA – službeno objašnjenje formata Svjetskog prvenstva 2026. s 48 reprezentacija, 12 skupina i 104 utakmice (link)
- FIFA – službeni podaci o domaćinima Svjetskog prvenstva 2030. i automatskoj kvalifikaciji šest država (link)
- Reuters / The Star – potvrda da je prijedlog sa 64 reprezentacije otvoren na sastanku Vijeća FIFA-e u ožujku 2025. (link)
- Associated Press / ESPN – stajalište predsjednika UEFA-e Aleksandra Čeferina protiv proširenja na 64 reprezentacije (link)
- FIFPRO – izvještaji i analiza posljedica zagušenog kalendara na radno opterećenje, odmor i oporavak igrača (link)
- Associated Press – kontekst putovanja, vremenskih zona i organizacijskih izazova Svjetskog prvenstva 2030. na tri kontinenta (link)