Infantinova šala o Italiji ponovno otvorila raspravu o granicama širenja Svjetskog prvenstva
Gianni Infantino, predsjednik FIFA-e, izazvao je novu raspravu nakon što je u razgovoru za brazilsku CazéTV, uoči utakmice otvaranja Svjetskog prvenstva 2026. između Meksika i Južne Afrike, ironično komentirao izostanak Italije s najvećeg nogometnog turnira. Prema navodima španjolske Cadene SER, Infantino je, govoreći o ideji da se Svjetsko prvenstvo u budućnosti proširi na 64 reprezentacije, rekao da bi se “možda čak i Italija mogla kvalificirati” u takvom formatu. U istom je tonu dodao da bi se turnir “mogao proširiti i na 228 reprezentacija” kako bi se vidjelo hoće li se Italija plasirati, iako FIFA službeno ima 211 članica. Izjava je, prema istom izvoru, brzo postala viralna u talijanskim sportskim medijima i na društvenim mrežama, gdje je dočekana kao neprimjerena šala na račun četverostrukog svjetskog prvaka. Iako je komentar izrečen u opuštenom tonu, njegova politička i sportska težina proizlazi iz činjenice da Italije nema na Svjetskom prvenstvu treći put zaredom.
Osjetljiv trenutak za talijanski nogomet
Italija ne sudjeluje na Svjetskom prvenstvu 2026. u Kanadi, Meksiku i Sjedinjenim Američkim Državama nakon što je 31. ožujka 2026. izgubila u finalu europskog dodatnog razigravanja od Bosne i Hercegovine. Prema službenom izvješću UEFA-e, utakmica u Zenici završila je 1:1 nakon produžetaka, a Bosna i Hercegovina pobijedila je 4:1 nakon jedanaesteraca te izborila nastup na završnom turniru. Moise Kean doveo je Italiju u vodstvo u 15. minuti, Alessandro Bastoni isključen je prije kraja prvog poluvremena, a Haris Tabaković izjednačio je u 79. minuti. UEFA navodi da je Esmir Bajraktarević realizirao odlučujući jedanaesterac, čime je Bosna i Hercegovina izborila drugi nastup na Svjetskom prvenstvu u svojoj povijesti. Taj poraz produbio je talijansku krizu jer je reprezentacija, nakon izostanaka s turnira u Rusiji 2018. i Kataru 2022., ostala izvan završnice i u ciklusu za 2026. godinu.
Zbog takvog konteksta Infantinova šala nije doživljena samo kao usputna dosjetka, nego kao komentar na dugotrajan pad jedne od najuspješnijih nogometnih reprezentacija. Italija je posljednji put nastupila na Svjetskom prvenstvu 2014. u Brazilu, gdje je ispala u skupini, a potom je propustila tri uzastopna izdanja natjecanja. Riječ je o reprezentaciji koja je kroz povijest četiri puta osvajala svjetski naslov, pa je njezino višegodišnje odsustvo s turnira simbolički snažnije od običnog neuspjeha u kvalifikacijama. Talijanski nogomet istodobno se suočava s raspravama o razvoju mladih igrača, konkurentnosti domaće lige, ulozi stranih nogometaša u Serie A i učestalom mijenjanju stručnih planova u reprezentaciji. Upravo zato je rečenica izrečena pred početak Mundijala pogodila temu koja je u Italiji već godinama iznimno osjetljiva.
FIFA se već nalazi usred najvećeg proširenja u povijesti turnira
Rasprava o 64 reprezentacije dolazi u trenutku kada je FIFA tek započela prvu izvedbu proširenog Svjetskog prvenstva s 48 sudionika. Prema službenim informacijama FIFA-e, turnir 2026. traje od 11. lipnja do 19. srpnja, održava se u Kanadi, Meksiku i Sjedinjenim Američkim Državama te uključuje 104 utakmice. Novi format predviđa 12 skupina s po četiri reprezentacije, a u nokaut-fazu prolaze dvije najbolje momčadi iz svake skupine te osam najboljih trećeplasiranih reprezentacija. Time je uvedena dodatna runda eliminacijskog dijela, šesnaestina finala, što znači da budući svjetski prvak mora odigrati osam utakmica ako dođe do naslova. FIFA takav format predstavlja kao način da se proširi globalno sudjelovanje bez odustajanja od skupina s četiri momčadi, koje su zadržane i zbog sportskog integriteta natjecanja.
Proširenje s 32 na 48 reprezentacija već je samo po sebi otvorilo brojne dvojbe. Zagovornici ističu da veći broj mjesta omogućuje nastup državama i nogometnim savezima koji su desetljećima ostajali na rubu velikih turnira, osobito iz Afrike, Azije, Sjeverne i Srednje Amerike te Oceanije. Protivnici upozoravaju da veći broj utakmica povećava pritisak na igrače, kalendar i organizatore te može razvodniti kvalitetu najprestižnijeg nogometnog natjecanja. U slučaju 2026. dodatni je element i logistika, jer se turnir igra u 16 gradova u tri države, s velikim udaljenostima među pojedinim lokacijama. Zbog toga je ideja o novom proširenju, prije nego što je prvi turnir s 48 reprezentacija uopće pokazao svoje sportske i organizacijske učinke, odmah izazvala pitanje je li FIFA spremna ići još dalje.
Od prijedloga CONMEBOL-a do globalne polemike
Ideja o Svjetskom prvenstvu sa 64 reprezentacije nije nastala samo iz Infantinove šale. Prema izvještajima Associated Pressa koje je prenio ESPN, predsjednik južnoameričke konfederacije CONMEBOL Alejandro Domínguez u travnju 2025. službeno je predložio da se izdanje 2030. privremeno proširi na 64 reprezentacije. Domínguez je prijedlog vezao uz stotu obljetnicu prvog Svjetskog prvenstva, odigranog 1930. u Urugvaju, te je poručio da bi takav format trebao omogućiti što većem broju zemalja sudjelovanje u obilježavanju stoljeća turnira. Prema istim izvješćima, prijedlog je prethodno otvorio urugvajski predstavnik na sastanku Vijeća FIFA-e u ožujku 2025., što je iznenadilo dio europskih dužnosnika. FIFA o takvom modelu nije donijela službenu odluku, a Infantino je u razgovoru za CazéTV naglasio da se za sada pozornost usmjerava na prvo Svjetsko prvenstvo s 48 sudionika.
Svjetsko prvenstvo 2030. već je posebno i bez mogućeg proširenja. Prema službenoj objavi FIFA-e, domaćini glavnog dijela turnira bit će Maroko, Portugal i Španjolska, dok će se tri utakmice u sklopu obilježavanja stote obljetnice igrati u Urugvaju, Argentini i Paragvaju. Takav raspored povezuje europsku, afričku i južnoameričku dimenziju natjecanja, ali istodobno otvara složena pitanja putovanja, oporavka igrača, rasporeda utakmica i jednakih uvjeta za sve sudionike. Uvođenje 64 reprezentacije dodatno bi promijenilo ravnotežu jer bi trebalo odrediti novu raspodjelu mjesta po konfederacijama, novi sustav skupina i nokaut-faze te financijski model turnira. Upravo zato se prijedlog, iako predstavljen kao jednokratna gesta za stotu obljetnicu, doživljava kao moguć presedan za buduća izdanja.
Argument uključivosti nasuprot strahu od razvodnjavanja kvalitete
FIFA posljednjih godina često ističe globalnu dimenziju nogometa i potrebu da veći broj savezâ dobije pristup velikim natjecanjima. Prema službenim podacima FIFA-e, svjetska organizacija okuplja 211 članica na šest kontinenata, što je broj koji znatno nadilazi krug država koje redovito nastupaju na Svjetskom prvenstvu. Iz te perspektive, proširenje turnira može se predstaviti kao pokušaj da se natjecanje približi stvarnoj geografskoj širini nogometa. Manje i srednje nogometne zemlje dobile bi veću šansu za razvoj, sponzorsku vidljivost i iskustvo igranja utakmica najviše razine. Za saveze izvan tradicionalnih nogometnih središta, sam plasman na završnicu često znači ubrzanje ulaganja u infrastrukturu, omladinske programe i domaće lige.
Kritičari, međutim, upozoravaju da Svjetsko prvenstvo nije samo festival sudjelovanja nego vrhunac kvalifikacijskog procesa koji mora zadržati težinu. Prema izvještaju ESPN-a, predsjednik UEFA-e Aleksander Čeferin nazvao je ideju turnira sa 64 reprezentacije lošom, dok protivnici takvog širenja tvrde da bi se umanjila vrijednost kvalifikacija i oslabila prosječna kvaliteta utakmica. Ako se prevelik broj reprezentacija plasira na završni turnir, kvalifikacijski ciklus mogao bi u pojedinim konfederacijama izgubiti napetost, a sama završnica postati preglomazna za praćenje. Uz to, veći turnir povećava komercijalni potencijal, ali i rizik da sportski kriteriji budu potisnuti ekonomskim i političkim interesima. Zato Infantinova izjava, iako izrečena kao šala, ponovno otvara temeljno pitanje: koliko Svjetsko prvenstvo može rasti prije nego što promijeni vlastiti identitet.
Italija kao simbol šireg problema
U središtu polemike nalazi se Italija, ali tema je šira od jedne reprezentacije. Činjenica da čak ni proširenje na 48 sudionika nije bilo dovoljno da se Azzurri vrate na Svjetsko prvenstvo pokazuje da se neuspjeh ne može objasniti isključivo strogoćom kvalifikacijskog sustava. Prema FIFA-inu popisu reprezentacija koje sudjeluju na turniru 2026., Europu na završnici predstavljaju, među ostalima, Austrija, Belgija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Češka, Engleska, Francuska, Njemačka, Nizozemska, Norveška, Portugal, Škotska, Španjolska, Švedska, Švicarska i Turska. Italije na tom popisu nema, što znači da je problem nastao u sportskom procesu, a ne u formalnom broju europskih mjesta. UEFA je za 2026. dobila 16 predstavnika, no Italija je nakon skupine morala u dodatne kvalifikacije, gdje je zapela u odlučujućem susretu.
Takva situacija posebno je bolna jer je Italija, unatoč izostancima sa svjetskih prvenstava, u međuvremenu osvojila Europsko prvenstvo 2021. godine, što pokazuje da kriza nije linearna ni jednostavna. Reprezentacija je sposobna dosegnuti vrh u određenim ciklusima, ali se istodobno pokazala ranjivom u dugim kvalifikacijskim procesima i utakmicama visokog pritiska. Iz tog razloga širenje Svjetskog prvenstva ne može biti zamjena za sustavne odgovore u domaćem nogometu. Ako se reprezentacija s tolikom tradicijom ne uspijeva redovito plasirati ni u proširenom formatu, rasprava se nužno vraća na selekciju, razvoj igrača, taktičku stabilnost i upravljanje savezom. Infantinova dosjetka upravo je zato u Italiji odjeknula snažnije nego što bi odjeknula u zemlji koja nema takvu nogometnu povijest.
Infantino između komunikacije i politike nogometa
Kao predsjednik FIFA-e, Infantino rijetko govori samo kao neutralni promatrač. Svaka njegova izjava o formatu Svjetskog prvenstva ima institucionalnu težinu jer dolazi od osobe koja vodi organizaciju zaduženu za pravila, domaćinstva, prihode i globalnu strategiju natjecanja. Kada se našalio na račun Italije, nije govorio samo bivši nogometni administrativac iz Švicarske, nego prvi čovjek organizacije koja odlučuje o tome koliko reprezentacija ulazi na turnir i prema kojim pravilima. Zbog toga je granica između neformalne šale i političke poruke u ovom slučaju vrlo tanka. Usto, Infantino već godinama zagovara širenje FIFA-inih natjecanja, uključujući i klupski nogomet, pa se njegove riječi čitaju u širem kontekstu povećanja broja utakmica i globalnog tržišta.
Izjava o mogućih 64 reprezentacije zato se ne može odvojiti od komercijalne dimenzije Svjetskog prvenstva. Veći turnir znači više utakmica, više televizijskih termina, više tržišta i veći interes sponzora, ali i veće organizacijske troškove te jači pritisak na igrače i klubove. Službeni format za 2026. već je povećao broj utakmica sa 64 na 104 u odnosu na turnire s 32 reprezentacije, što pokazuje koliko promjena formata mijenja samu strukturu natjecanja. Ako bi se u budućnosti išlo na 64 sudionika, FIFA bi morala uvjerljivo objasniti kako bi očuvala kvalitetu, smanjila preopterećenje i zadržala jasnoću kvalifikacijskog sustava. Bez takvih odgovora, svaka nova ideja o širenju izgledat će kao nastavak procesa u kojem se prestiž turnira sve više povezuje s veličinom, a sve manje s rijetkošću plasmana.
Rasprava koja neće nestati nakon jedne šale
Infantinova rečenica vjerojatno neće sama po sebi odrediti budući format Svjetskog prvenstva, ali je pokazala koliko je tema osjetljiva. Za Italiju je ona podsjetnik na najdublju reprezentativnu krizu u modernoj povijesti, za FIFA-u test komunikacije u trenutku kada započinje najopsežniji Mundijal dosad, a za nogometnu javnost povod za novu raspravu o tome gdje završava uključivost, a počinje preveliko širenje. Turnir 2026. poslužit će kao prvi stvarni ispit formata s 48 reprezentacija, od kvalitete utakmica i interesa publike do logistike i umora igrača. Tek nakon toga bit će jasnije ima li nogometni svijet sportskog i organizacijskog prostora za još veće natjecanje. Do tada će izostanak Italije ostati jedan od najupečatljivijih simbola novog doba Svjetskog prvenstva: čak i veći turnir ne jamči mjesto onima koji ga ne izbore na terenu.
Izvori:
- Cadena SER – izvješće o Infantinovoj izjavi za CazéTV i reakcijama u Italiji (link)
- FIFA – službeno objašnjenje formata Svjetskog prvenstva 2026. s 48 reprezentacija i 104 utakmice (link)
- FIFA – službeni pregled sudionika, domaćina, gradova i datuma Svjetskog prvenstva 2026. (link)
- UEFA – službeno izvješće o utakmici dodatnih kvalifikacija Bosna i Hercegovina – Italija (link)
- UEFA – pregled rezultata europskih kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2026. (link)
- ESPN / Associated Press – izvješće o CONMEBOL-ovu prijedlogu za Svjetsko prvenstvo 2030. sa 64 reprezentacije i kritikama UEFA-e (link)
- FIFA – službena objava o domaćinima Svjetskog prvenstva 2030. i utakmicama obilježavanja stote obljetnice (link)
- FIFA – službeni podaci o 211 članica FIFA-e (link)