Infantino uzvratio kritičarima nakon Svjetskog prvenstva: Optužio ih da šire mržnju
ZÜRICH, 27. srpnja 2026. Predsjednik FIFA-e Gianni Infantino odgovorio je na val kritika koje su pratile Svjetsko nogometno prvenstvo 2026. porukom u kojoj je turnir opisao kao globalno slavlje sporta, obitelji i zajedništva. U objavi koju je FIFA prenijela 26. srpnja, tjedan dana nakon finala u New Yorku i New Jerseyju, Infantino je ustvrdio da su se pojedini kritičari toliko usredotočili na negativnosti da su propustili emocije i atmosferu najvećeg nogometnog natjecanja. Novinarima, komentatorima i korisnicima društvenih mreža zamjerio je širenje, kako je naveo, mržnje i lažnih glasina, dok je FIFA istodobno organizirala turnir u Kanadi, Meksiku i Sjedinjenim Američkim Državama. Njegova poruka nije bila samo zahvala domaćinima i navijačima, nego i otvoreni obračun s kritikama cijena ulaznica, viznih problema, odnosa s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom te sumnji u politički utjecaj na odluke nogometne organizacije.
Infantino je u završnom obraćanju ponovio poznatu tezu svojeg predsjedničkog mandata: FIFA, prema njegovu tumačenju, ne organizira samo sportsko natjecanje nego događaj koji može nadvladati političke, društvene i nacionalne podjele. Istaknuo je prizore djece, roditelja i starijih navijača na tribinama, milijarde televizijskih gledatelja te punu uključenost gradova domaćina. Kritičarima je poručio da, dok oni dijele javnost, FIFA okuplja ljude, a posebno oštar dio poruke odnosio se na tvrdnju da su pojedinci tijekom turnira „sadili sjeme mržnje”. Pozvao ih je da razmisle, meditiraju, mole ili jednostavno pažljivije promatraju emocije na nogometnoj utakmici. Takav ton pokazuje da završetak prvenstva nije smirio višemjesečnu raspravu o načinu na koji Infantino vodi FIFA-u, nego ju je prenio u novu fazu.
Rekordna posjećenost i španjolski naslov kao temelj FIFA-ine obrane
FIFA svoju ocjenu uspješnosti prvenstva temelji prije svega na opsegu turnira i posjećenosti. Prema službenim podacima organizacije, 104 utakmice u 16 gradova pratilo je ukupno 6.810.966 gledatelja, što je rekordna posjećenost u povijesti Svjetskih prvenstava. Infantino je broj zaokružio na sedam milijuna ljudi iz više od 200 zemalja te ustvrdio da su stadioni i gradovi domaćini bili sigurni i ispunjeni pozitivnom atmosferom. Organizacija je dodatno naglašavala gotovo potpuno popunjene tribine u završnici, visoku prosječnu posjećenost i činjenicu da je prvo prvenstvo s 48 reprezentacija donijelo više utakmica i širi geografski doseg nego prethodna izdanja. Te brojke nesumnjivo daju FIFA-i snažan argument u raspravi o komercijalnom i organizacijskom uspjehu, ali same po sebi ne odgovaraju na pitanja o dostupnosti ulaznica, vizama ili upravljačkoj neovisnosti.
Turnir je završen 19. srpnja pobjedom Španjolske nad Argentinom 1:0 nakon produžetaka na stadionu u New Yorku i New Jerseyju. Prema službenom izvještaju FIFA-e, Ferran Torres postigao je odlučujući pogodak u 106. minuti, čime je Španjolska osvojila drugi naslov svjetskog prvaka. Finale je bilo 104. utakmica prvenstva i simboličan završetak prvog izdanja proširenog na 48 reprezentacija. Za Infantina je sportski dio turnira dokaz da je novi format opravdao očekivanja, osobito zato što su u natjecanju veću vidljivost dobile reprezentacije izvan tradicionalno najmoćnijih nogometnih središta. U njegovoj poruci posebno se spominju manje zemlje i Haiti, čiji je nastup predstavljen kao potvrda da Svjetsko prvenstvo može ponuditi međunarodnu pozornicu državama koje se rijetko nalaze u središtu globalne pozornosti.
Tvrdnja o potpunoj sigurnosti i granice pobjedničke poruke
Infantino je u poruci ustvrdio da na prvenstvu nije bilo nasilja, neprijateljstva ni sigurnosnih incidenata. Riječ je o iznimno širokoj tvrdnji koju je iznio predsjednik organizatora i koju treba promatrati kao dio FIFA-ine službene ocjene turnira, a ne kao neovisnu sigurnosnu analizu svih događaja u 16 gradova. Velika sportska natjecanja uključuju milijune dolazaka, lokalne policijske operacije, prosvjede, prometne poremećaje i različite pojedinačne slučajeve koji ne moraju svi završiti u zbirnim komunikacijama organizatora. Ipak, činjenica da se natjecanje odvijalo u tri države, na velikim udaljenostima i uz složene sigurnosne zahtjeve bez prekida ključnih utakmica predstavlja važno logističko postignuće. Infantino je zasluge pripisao vlastima Kanade, Meksika i Sjedinjenih Država, policijskim službama, volonterima i zaposlenicima FIFA-e.
Problem njegove poruke nije u tome što ističe uspješne dijelove prvenstva, nego u tome što kritiku često svodi na mržnju ili namjerno stvaranje podjela. Dio prigovora dolazio je od navijačkih organizacija, nogometnih saveza, političara, međunarodnih institucija i stručnjaka za upravljanje sportom, a odnosio se na konkretne odluke i postupke. Kritika cijena ulaznica, primjerice, nije bila tek izraz nezadovoljstva rezultatom ili organizatorom, nego rasprava o tome tko si može priuštiti pristup događaju koji FIFA predstavlja kao univerzalan. Slično vrijedi i za vize: nekoliko spornih slučajeva nije poništilo milijune odobrenih putovanja, ali je otvorilo pitanje može li globalni turnir ispuniti obećanje uključivosti ako određeni službenici, članovi reprezentacija ili navijači ne mogu ući u zemlju domaćina. Infantinova obrana zato istodobno djeluje kao slavljenje doista velikog sportskog događaja i pokušaj da se različiti oblici institucionalne kritike stave pod istu oznaku negativnosti.
Vize su ostale jedno od najosjetljivijih pitanja prvenstva
Najpoznatiji vizni slučaj prije početka turnira bio je onaj somalskog suca Omara Abdulkadira Artana. Američke vlasti odbile su mu ulazak u Sjedinjene Države nakon dodatne sigurnosne provjere, iako je bio određen za sudjelovanje na prvenstvu. FIFA je tada potvrdila da Artan neće moći trenirati ni suditi te naglasila da nema ovlasti nad imigracijskim postupcima države domaćina. Associated Press izvijestio je da su američke vlasti odluku obrazložile zabrinutošću proizašlom iz sigurnosne provjere, bez javnog iznošenja detalja. Slučaj je dobio dodatnu težinu jer je Artan trebao postati prvi somalski sudac na muškom Svjetskom prvenstvu.
Infantino je u završnoj poruci odgovorio da su kritičari pretjerano naglašavali mali broj odbijenih zahtjeva, dok su zanemarivali milijune odobrenih ulazaka. Posebno je istaknuo dolazak Irana u Sjedinjene Države i ustvrdio da je nogomet omogućio susret unatoč ozbiljnim političkim i sigurnosnim napetostima između dviju država. Još uoči prvenstva branio je ograničeni utjecaj FIFA-e na državne granice, govoreći da sportska organizacija ne može naređivati vladama koga moraju pustiti u zemlju. Ta je pravna i institucionalna granica stvarna, ali kritičari smatraju da je FIFA, kao vlasnik jednog od najvrjednijih sportskih događaja na svijetu, morala unaprijed osigurati čvršća i transparentnija jamstva pristupa za akreditirane sudionike. Rasprava će biti važna i za buduća velika natjecanja jer pokazuje koliko se obećanje globalne dostupnosti može sudariti s nacionalnim imigracijskim i sigurnosnim politikama.
Skupocjene ulaznice i pitanje kome pripada Svjetsko prvenstvo
Cijene ulaznica bile su među najupornijim izvorima nezadovoljstva još prije prve utakmice. Associated Press je izvijestio da je FIFA nakon globalnih kritika uvela ograničenu kategoriju ulaznica od 60 američkih dolara za odane navijače reprezentacija, uključujući i finale, dok su pojedine ranije ponuđene ulaznice za završnu utakmicu dosezale 4.185 dolara. Navijačke skupine upozoravale su da je broj jeftinijih mjesta malen u odnosu na kapacitet stadiona i ukupnu potražnju te da je većina putnika i dalje izložena povijesno visokim troškovima. Dodatne prijepore izazvali su dinamičko određivanje cijena, naknade na preprodajnoj platformi i pravila povrata za pakete koji su pokrivali moguće utakmice reprezentacije do završnice. FIFA je dio tih pravila naknadno ublažila, što su kritičari tumačili kao dokaz da je početna politika bila donesena bez dovoljno savjetovanja s navijačima.
Infantino je cijene branio tvrdnjom da bi jeftinije ulaznice u velikom broju završile na crnom tržištu i da prihod od Svjetskog prvenstva financira razvoj nogometa u državama koje nemaju snažne komercijalne lige. Uoči početka natjecanja naveo je da je potražnja višestruko nadmašivala ponudu te da je prosječna cijena usporediva s američkim doigravanjima u drugim sportovima. Kritičari su, međutim, upozoravali da takva usporedba zanemaruje globalni karakter Svjetskog prvenstva, različite kupovne moći navijača i tradiciju putovanja reprezentacijskih skupina iz desetaka država. Rekordna prodaja stoga može potvrditi tržišnu snagu proizvoda, ali ne nužno i njegovu pristupačnost. Upravo je taj sukob između maksimalizacije prihoda i ideje nogometa kao zajedničkog globalnog dobra ostao u središtu rasprave koju Infantinova završna poruka nije riješila.
Odnos s Donaldom Trumpom prerastao je u pitanje političke neutralnosti
Infantinova bliskost s Donaldom Trumpom bila je vidljiva tijekom priprema i samog prvenstva. Predsjednik FIFA-e javno je zahvaljivao američkom predsjedniku na potpori organizaciji turnira, a njihov odnos dodatno je privukao pozornost nakon što je Trumpu u prosincu 2025. uručena prva FIFA-ina nagrada za mir. Kritičari su tvrdili da takvi potezi zamagljuju granicu između nužne suradnje s vladom ključne zemlje domaćina i političkog svrstavanja predsjednika međunarodne sportske organizacije. FIFA sa sjedištem u Zürichu u svojim pravilima naglašava političku neutralnost, pa su simboličke geste i javni nastupi njezina čelnika postali predmet prijava i zahtjeva za etičku provjeru. Infantino, s druge strane, odnos s Trumpom predstavlja kao praktičan preduvjet za rješavanje sigurnosnih, viznih i logističkih pitanja turnira.
Najveća kontroverza izbila je nakon isključenja američkog napadača Folarina Baloguna protiv Bosne i Hercegovine. Trump je javno priznao da je nazvao Infantina i zatražio preispitivanje kazne, nakon čega je FIFA-in disciplinski postupak omogućio Balogunu nastup protiv Belgije. FIFA i Infantino tvrdili su da je odluku donijelo neovisno pravosudno tijelo organizacije, ali UEFA, belgijski nogometni dužnosnici, dio europskih zastupnika i brojne bivše nogometne osobe doveli su u pitanje dojam nepristranosti. Associated Press izvijestio je da je slučaj potaknuo zahtjeve za istragom mogućeg političkog pritiska, dok su pojedini kritičari pozvali Infantina na ostavku. Sjedinjene Države na kraju su izgubile od Belgije 4:1, ali rezultat nije uklonio institucionalno pitanje: može li i sam kontakt političkog čelnika s predsjednikom FIFA-e prije promjene disciplinske odluke narušiti povjerenje u jednakost pravila.
U završnoj poruci Infantino se ne zadržava na Balogunovu imenu, ali očito odgovara i na tu aferu. Napisao je da su sporne sudačke i disciplinske odluke uobičajene u velikim ligama te da zemlje iz kojih dolaze kritike i same prihvaćaju slične postupke. Time je pokušao normalizirati odluku kao dio nogometnog pravosuđa, a ne političkog pogodovanja. Ipak, središte kontroverze nikada nije bilo samo u tome je li crveni karton bio pogrešan, nego u redoslijedu događaja i percepciji pristupa moći. Kada predsjednik zemlje domaćina može izravno kontaktirati čelnika FIFA-e o pojedinačnom slučaju, standard transparentnosti mora biti viši upravo zato da bi se zaštitila vjerodostojnost neovisnih tijela.
Komunikacija koja mobilizira pristaše, ali produbljuje nepovjerenje
Infantino je i ranije na kritike velikih turnira odgovarao osobnim i polemičnim nastupima. Njegov stil kombinira pozivanje na univerzalnu snagu nogometa, obranu financijskog modela FIFA-e i napad na motive kritičara. Takva komunikacija učinkovita je među savezima i navijačima koji smatraju da se međunarodni mediji previše usredotočuju na probleme domaćina, a premalo na sportski i razvojni učinak natjecanja. Istodobno, izjednačavanje provjerljivih pitanja s mržnjom može produbiti nepovjerenje javnosti jer ostavlja dojam da organizacija ne razlikuje zlonamjerne glasine od legitimnog nadzora. Za instituciju koja raspolaže milijardama dolara, odlučuje o domaćinstvima i utječe na stotine nacionalnih saveza, kritičko izvještavanje nije prepreka radu nego dio odgovornosti.
Svjetsko prvenstvo 2026. doista je proizvelo prizore masovnog slavlja, rekordnu posjećenost i sportske priče koje će obilježiti povijest natjecanja. Istodobno je pokazalo koliko su suvremeni mega-događaji povezani s migracijskom politikom, komercijalnim strategijama, sigurnosnim režimima i osobnim odnosima najmoćnijih ljudi u sportu i politici. Infantinova poruka pokušava sve te napetosti podrediti jednostavnoj slici nogometa koji pobjeđuje podjele. Za njegove pristaše to je samouvjerena obrana uspješno organiziranog turnira; za kritičare, propuštena prilika da FIFA precizno odgovori na pitanja koja neće nestati završetkom posljednje utakmice. Rasprava će se zato nastaviti u Zürichu, nacionalnim savezima i međunarodnim institucijama, osobito oko transparentnosti disciplinskih odluka, političke neutralnosti i dostupnosti budućih prvenstava navijačima iz cijelog svijeta.
Izvori:
- FIFA – službena poruka Giannija Infantina nakon Svjetskog prvenstva 2026. (link)
- FIFA – službeni podaci o finalu, naslovu Španjolske i ukupnoj posjećenosti turnira (link)
- Associated Press – izvještaj o cijenama ulaznica, navijačkim kritikama i uvođenju ograničene kategorije od 60 dolara (link)
- Associated Press – izvještaj o odbijanju ulaska somalskom sucu Omaru Artanu i stajalištima FIFA-e i američkih vlasti (link)
- Associated Press – izvještaj o kontroverzi oko suspenzije Folarina Baloguna i pitanjima političkog utjecaja (link)
- Le Monde – izvještaj o etičkoj prijavi zbog navodnog kršenja političke neutralnosti i odnosu Infantina s Donaldom Trumpom (link)
- The Guardian – izvještaj s Infantinove konferencije uoči turnira o vizama, cijenama ulaznica i odnosu s Donaldom Trumpom (link)