Rennae Stubbs predlaže veliku promjenu Grand Slamova nakon Đokovićeva maratona: peti set zamijeniti super tie-breakom
Rennae Stubbs, bivša prva igračica svijeta u parovima i trenerica koja je radila sa Serenom Williams, otvorila je raspravu o jednom od najprepoznatljivijih obilježja muškog Grand Slam tenisa. Nakon što je Novak Đoković u četvrtfinalu Wimbledona proveo pet sati i 15 minuta na terenu protiv Felixa Auger-Aliassimea, a zatim u polufinalu vidljivo svježijem Janniku Sinneru pružio znatno slabiji otpor, Stubbs je predložila da se u mečevima na tri dobivena seta pri rezultatu 2-2 više uopće ne igra cijeli peti set. Umjesto toga, pobjednika bi odmah odlučivao super tie-break do 10 poena, uz obveznu razliku od dva poena.
Prijedlog je iznijela u svojem teniskom podcastu, u raspravi o trajanju mečeva, kvaliteti završnice najvećih turnira i neravnoteži koja može nastati kada jedan polufinalist do završne faze stigne nakon niza kraćih dvoboja, a drugi nakon fizički iznimno zahtjevnog maratona. Stubbs smatra da bi četiri puna seta zadržala većinu taktičke i fizičke dubine tradicionalnog Grand Slam formata, dok bi završni tie-break ograničio ekstremna opterećenja koja mogu utjecati na sljedeći meč. Kao najnoviji primjer navela je upravo Đokovićev put od povijesnog četvrtfinala do poraza od Sinnera. Pritom nije tvrdila da je umor bio jedino objašnjenje polufinalnog rezultata: priznala je da su Sinnerova razina igre i činjenica da je Đoković sa 39 godina u znatno drukčijoj fazi karijere također bili važni čimbenici.
Pet sati i 15 minuta koji su promijenili sliku završnice
Službena stranica Wimbledona navodi da je Đoković 7. srpnja 2026. pobijedio Auger-Aliassimea rezultatom 7-6 (10), 3-6, 6-3, 6-7 (4), 7-6 . Meč je trajao pet sati i 15 minuta te je postao najduže muško četvrtfinale u povijesti turnira. Završio je u 22.52 po lokalnom vremenu, samo osam minuta prije obveznog završetka igre u 23 sata. Đoković je do pobjede stigao u odlučujućem tie-breaku petog seta, nakon večeri u kojoj su oba igrača više puta prolazila kroz razdoblja potpune rezultatske ravnoteže.
Prethodni rekord četvrtfinala držali su Rainer Schüttler i Arnaud Clément, čiji je dvoboj 2008. trajao pet sati i 12 minuta. Novi rekord bio je još značajniji zbog Đokovićeve dobi i intenziteta razmjena s Auger-Aliassimeom, jednim od fizički najsnažnijih igrača na ATP Touru. Organizatori Wimbledona objavili su da je srpski tenisač tim trijumfom izborio 55. polufinale na Grand Slam turnirima i 15. polufinale u All England Clubu. Nakon meča otvoreno je govorio o iscrpljenosti i naglasio da bi mu bilo lakše da je tako dug dvoboj bio finale, jer tada ne bi morao razmišljati o tome kako će se tijelo oporaviti za sljedeću prepreku.
U najavi polufinala Wimbledon je izračunao da je Đoković do tog trenutka na terenu proveo približno 16 i pol sati, oko tri sata i 15 minuta više od Sinnera. Takva razlika ne određuje unaprijed ishod, ali je važna u sportu u kojem se oporavak između mečeva sastoji od sna, prehrane, fizioterapije, tretmana i vrlo preciznog upravljanja opterećenjem. Dva slobodna kalendarska dana između četvrtfinala i polufinala mogu pomoći, no ne mogu uvijek poništiti posljedice petosatnog meča, osobito kada se radi o igraču koji je u kasnoj fazi karijere. Upravo je taj kontekst temelj Stubbsina argumenta: publika u završnici Grand Slama želi gledati najbolje igrače što bliže njihovoj punoj fizičkoj i tehničkoj razini, a ne dvoboj u kojem je jedan od njih bitno ograničen prethodnim maratonom.
Sinner je bio bolji, a umor nije jedino objašnjenje
Jannik Sinner pobijedio je Đokovića 10. srpnja sa 6-4, 6-4, 6-4. Službeni izvještaj Wimbledona opisao je nastup prvog igrača svijeta kao kombinaciju preciznog servisa, agresivnih udaraca s osnovne linije i stalnog pritiska kojim sužava protivnikove mogućnosti. Talijan je rano preuzimao inicijativu, rijetko dopuštao Đokoviću da uspostavi ritam u izmjenama i kontrolirao ključne faze sva tri seta. Rezultat zato ne može biti sveden samo na fizičko stanje poraženog igrača.
Đoković je nakon meča za ATP svoju izvedbu i cijeli nastup na turniru sažeo riječima da je bilo „dobro, ali nedovoljno dobro”. Bio je to njegov drugi uzastopni poraz od Sinnera u polufinalu Wimbledona, nakon što ga je Talijan pobijedio i 2025. godine. ATP je nakon ovogodišnjeg susreta naveo da Sinner sada vodi 7-5 u njihovim međusobnim dvobojima te da je dobio šest od posljednjih sedam susreta. To pokazuje da je u polufinalu postojala i jasna sportska komponenta koja nadilazi pitanje rasporeda i oporavka.
Sinner je nekoliko dana poslije potvrdio razinu igre obranivši wimbledonski naslov. U finalu 12. srpnja svladao je Alexandera Zvereva sa 6-7 (7), 7-6 (2), 6-3, 6-4 nakon tri sata i 46 minuta. Njegov put do trofeja dodatno podupire Stubbsinu ogradu da Đoković nije izgubio samo zato što je bio umoran. Ipak, činjenica da je Sinner u polufinalu naišao na protivnika s osjetno većim kumulativnim opterećenjem ostaje relevantna za širu raspravu o tome treba li format najvećih turnira smanjiti vjerojatnost da prethodni maraton presudno obilježi sljedeću rundu.
Što bi se Stubbsinim modelom zapravo promijenilo
Prema važećim pravilima, muški pojedinačni mečevi na Grand Slam turnirima igraju se na tri dobivena seta. Ako rezultat nakon četiri seta bude 2-2, igra se puni peti set. Tek kada rezultat u tom odlučujućem setu dođe do 6-6 u gemovima, slijedi tie-break do 10 poena, pri čemu pobjednik mora imati najmanje dva poena prednosti. Upravo je tako završen meč Đokovića i Auger-Aliassimea.
Stubbs predlaže znatno dublju promjenu. U njezinu modelu pri rezultatu 2-2 ne bi bilo petog seta od šest ili više gemova, nego bi odmah počeo super tie-break do 10. Time bi četiri odigrana seta ostala puni dokaz tehničke, taktičke i fizičke kvalitete, ali bi se završna odluka koncentrirala u kraći niz poena. Takav model mogao bi skratiti najduže susrete za desetke minuta, a ponekad i za više od jednog sata, te organizatorima olakšati raspored, televizijskim partnerima ponuditi predvidljivije trajanje programa i igračima omogućiti više vremena za oporavak.
Važno je, međutim, razlikovati taj prijedlog od pravila koje Grand Slamovi već primjenjuju. Četiri najveća turnira zajednički su 2022. uvela jedinstveni završni tie-break do 10 poena pri rezultatu 6-6 u odlučujućem setu. Grand Slam Board tada je objasnio da je cilj bio uskladiti pravila Australian Opena, Roland-Garrosa, Wimbledona i US Opena te poboljšati iskustvo igrača i publike. Prije te odluke turniri su imali različite načine završavanja posljednjeg seta, a neki su dopuštali da se igra nastavi sve dok jedan igrač ne stekne dva gema prednosti. Stubbs sada predlaže novi korak: ne samo ograničiti završetak petog seta, nego ga potpuno ukloniti.
Argumenti za kraći završetak meča
Najvažniji argument u korist takve promjene odnosi se na kvalitetu kasnijih rundi. Grand Slam traje dva tjedna, a prvak u muškoj konkurenciji mora dobiti sedam mečeva. Igrač koji u ranijim kolima prođe kroz nekoliko dvoboja u pet setova može do polufinala ili finala stići s mnogo većim brojem sati na terenu od suparnika. Ždrijeb je prirodno nepredvidljiv i taj se element nikada ne može potpuno ukloniti, ali kraći odlučujući završetak smanjio bi najveće ekstreme.
Drugi je argument zdravlje i upravljanje opterećenjem. Nijedna promjena formata ne bi uklonila ozljede, no manji broj dugotrajnih završnih setova mogao bi smanjiti akutno iscrpljivanje, osobito u uvjetima vrućine ili visoke vlage. To bi moglo biti važno i za starije igrače te za one koji u završnicu ulaze nakon više fizički zahtjevnih kola. Stubbsin primjer Đokovića posebno je snažan upravo zato što je riječ o jednom od najbolje pripremljenih i najuspješnijih tenisača u povijesti, igraču poznatom po izdržljivosti i sposobnosti oporavka.
Treći je argument raspored. Wimbledon na svojim službenim stranicama upozorava da je trajanje mečeva na tri dobivena seta teško predvidjeti te da dva duga muška susreta mogu zauzeti gotovo cijeli program jednog terena. Kraći završetak smanjio bi rizik od kasnih završetaka, pomicanja drugih mečeva i problema povezanih s lokalnim ograničenjima, poput obveznog završetka igre u All England Clubu. U slučaju Đokovića i Auger-Aliassimea organizatori su bili udaljeni samo nekoliko minuta od situacije u kojoj bi meč morao biti prekinut i nastavljen sljedećeg dana.
Zašto bi se dio teniskog svijeta protivio
Format na tri dobivena seta desetljećima je temelj muškog Grand Slam identiteta. Njegovi zagovornici smatraju da peti set nije nepotreban dodatak, nego završni test izdržljivosti, koncentracije, prilagodbe i mentalne otpornosti. Mnogi od najslavnijih mečeva u povijesti sporta nastali su upravo zato što su igrači nakon četiri seta morali pronaći novu taktičku i fizičku rezervu. Potpuno uklanjanje petog seta promijenilo bi vrstu igrača koju format nagrađuje.
Super tie-break također povećava važnost vrlo malog broja poena. Jedan dvostruki servis, loš odskok ili kratkotrajni pad koncentracije može odlučiti meč nakon nekoliko sati ravnopravne igre. U punom petom setu postoji više vremena za ispravljanje pogrešaka, vraćanje izgubljenog servisa i razvoj završne taktičke priče. Kritičari bi zato mogli tvrditi da Stubbsin model donosi kvalitetnije fizičko stanje u sljedećoj rundi, ali istodobno smanjuje pouzdanost procjene tko je bio bolji tijekom odlučujuće faze aktualnog meča.
Postoji i pitanje tradicije te komercijalne vrijednosti. Maratonski susreti privlače veliku pozornost, stvaraju povijesne trenutke i razlikuju Grand Slamove od većine ostalih turnira na kojima se muški mečevi igraju na dva dobivena seta. Organizatori bi morali procijeniti bi li veća predvidljivost i bolja zaštita kvalitete završnice nadmašile gubitak dramatičnosti punog petog seta. Takva odluka ne bi bila samo tehnička promjena bodovanja, nego redefinicija jednog od središnjih obilježja najvažnijih turnira.
Rasprava obuhvaća i razliku između muškog i ženskog formata
Stubbsin prijedlog nastao je tijekom rasprave s Caitlin Thompson o tome bi li žene u završnim rundama Grand Slamova trebale igrati na tri dobivena seta. Thompson je zagovarala duže ženske mečeve od četvrtfinala ili polufinala, smatrajući da bi takav format mogao pružiti više prostora za preokrete i smanjiti vjerojatnost vrlo kratkih završnica. Stubbs se nije složila te je umjesto širenja formata predložila kompromis s četiri puna seta i završnim tie-breakom.
Prema izvještaju Tennis365, Stubbs je ocijenila da bi ženski mečevi na tri dobivena seta u nekim slučajevima mogli trajati još dulje jer u prosjeku donose manje izravnih poena servisom nego muški susreti na travi. Njezin širi argument zato nije usmjeren samo na Đokovića, nego na traženje formata koji bi zadržao veliku sportsku težinu Grand Slama bez neograničenog rasta fizičkog opterećenja. Ipak, svaka ideja o približavanju muškog i ženskog formata otvorila bi dodatna pitanja o jednakosti, rasporedu, televizijskom vremenu i načinu na koji se vrednuju različite discipline.
Za promjenu bi bila potrebna odluka Grand Slam Boarda
Pravila četiri najveća turnira provodi Grand Slam Board, dok Međunarodna teniska federacija objavljuje službena Pravila tenisa i Grand Slam pravilnik. Zbog toga pojedinačni komentar trenerice ili televizijske analitičarke, bez obzira na njezino iskustvo, ne može izravno promijeniti format. Za takav potez bila bi potrebna koordinirana odluka organizatora Australian Opena, Roland-Garrosa, Wimbledona i US Opena, kao i precizno definiranje primjene u muškoj, ženskoj i drugim konkurencijama.
Stubbs u raspravu ulazi s ozbiljnim teniskim autoritetom. Kao igračica bila je prva na svijetu u parovima, osvojila je šest Grand Slam naslova u ženskim i mješovitim parovima, a poslije je radila kao trenerica i analitičarka. Njezina službena biografija navodi suradnju sa Serenom Williams, Samanthom Stosur i Karolínom Plíškovom. Zbog toga njezin prijedlog nije samo reakcija navijača na jedan rezultat, nego stav osobe koja je Grand Slam tenis promatrala iz uloge igračice, trenerice i komentatorice.
Prema javno dostupnim informacijama do 15. srpnja 2026., Grand Slam Board nije objavio da razmatra neposredno uvođenje formata koji bi peti set zamijenio super tie-breakom pri rezultatu 2-2. Ipak, povijest pokazuje da se pravila mogu mijenjati kada se organizatori usuglase da je potrebna veća dosljednost, sigurnost ili predvidljivost. Uvođenje zajedničkog tie-breaka pri 6-6 u odlučujućem setu 2022. već je pokazalo da ni najtradicionalniji dijelovi Grand Slam formata nisu nedodirljivi.
Đokovićev maraton protiv Auger-Aliassimea i uvjerljiv poraz od Sinnera nekoliko dana poslije zato će vjerojatno ostati jedan od središnjih primjera u raspravi o budućnosti muškog Grand Slam tenisa. Taj slijed događaja ne dokazuje da bi kraći format promijenio pobjednika polufinala, niti umanjuje Sinnerovu superiornost i kasnije osvajanje naslova. Pokazuje, međutim, koliko rezultat jednog velikog meča može utjecati na kvalitetu sljedećeg i koliko je teško uskladiti tradiciju petog seta s očekivanjem da završnica turnira okupi najbolje igrače u njihovu najboljem mogućem stanju.
Izvori:
- Tennis365 – izvještaj o prijedlogu Rennae Stubbs i raspravi o mogućem ukidanju punog petog seta (link)
- Wimbledon – službeni izvještaj o rekordnom četvrtfinalu Đokovića i Auger-Aliassimea (link)
- Wimbledon – službeni izvještaj o polufinalu Sinnera i Đokovića (link)
- ATP Tour – Đokovićeva reakcija nakon poraza u polufinalu Wimbledona 2026. (link)
- Wimbledon – službeni izvještaj o Sinnerovoj obrani naslova u finalu protiv Zvereva (link)
- International Tennis Federation – Pravila tenisa za 2026. i odredba o tie-breaku do 10 poena u odlučujućem setu (link)
- Australian Open / Grand Slam Board – zajednička odluka iz 2022. o završnom tie-breaku na sva četiri Grand Slam turnira (link)
- Rennae Stubbs – službena biografija s podacima o igračkoj, trenerskoj i medijskoj karijeri (link)