Ruski ministar sporta poziva se na Putinove naloge i traži potpuni povratak Rusije u svjetski sport
Ruski ministar sporta i predsjednik Ruskog olimpijskog odbora Mihail Degtjarjov ponovno je poručio da, prema stajalištu Moskve, svjetski sport ne može biti potpun bez nastupa ruskih i bjeloruskih sportaša. U izjavi koju su prenijeli ruski državni mediji Degtjarjov je svoje djelovanje povezao s nalozima predsjednika Vladimira Putina te pozdravio odluke pojedinih međunarodnih saveza kojima se ruskim i bjeloruskim sportašima postupno vraćaju nacionalni simboli, uključujući zastave, himne i državne oznake.
Njegova poruka dolazi u trenutku kada se međunarodni sportski sustav i dalje pokušava prilagoditi posljedicama ruske invazije na Ukrajinu, započete u veljači 2022. godine. Nakon početka rata Međunarodni olimpijski odbor i niz sportskih federacija uveli su ograničenja za ruske i bjeloruske sportaše, pri čemu je Bjelorusija obuhvaćena mjerama zbog uloge u omogućavanju ruskog napada. Iako su se u međuvremenu otvorili kanali za povratak pojedinih sportaša, osobito pod neutralnim statusom, pitanje punog povratka Rusije ostaje jedno od najosjetljivijih u međunarodnom sportu.
Prema dostupnim informacijama, Degtjarjov nastoji prikazati najnovije odluke pojedinih sportskih tijela kao potvrdu ruskog stajališta da sankcije treba ukinuti i da se sport mora odvojiti od političkih sukoba. Međutim, službeni stav Međunarodnog olimpijskog odbora još uvijek ne znači povratak Rusije u punom nacionalnom kapacitetu. Ruski olimpijski odbor i dalje je suspendiran, a ruski sportaši na olimpijskoj razini mogu nastupati samo ako prođu stroge provjere i ako im se odobri status pojedinačnih neutralnih sportaša.
Moskva povratak sportaša predstavlja kao državni prioritet
Degtjarjov, koji istodobno obnaša dužnost ministra sporta Ruske Federacije i predsjednika Ruskog olimpijskog odbora, povratak ruskih sportaša u međunarodna natjecanja opisuje kao jedan od ključnih ciljeva državne sportske politike. U ruskom političkom kontekstu takve izjave imaju šire značenje jer sport u Rusiji tradicionalno nije samo natjecateljsko područje, nego i važan element državnog prestiža, vanjskopolitičke simbolike i unutarnje mobilizacije.
Pozivanje na Putinove naloge dodatno pokazuje da se pitanje međunarodnog sportskog statusa u Moskvi promatra kao politički zadatak, a ne samo kao administrativni postupak pred međunarodnim federacijama. Degtjarjov pritom nastoji naglasiti da se Rusija ne želi zadovoljiti ograničenim modelom povratka kroz neutralni status, nego traži punu obnovu prava, uključujući nastupe pod državnom zastavom i uz intoniranje himne. Takav cilj izravno se sudara s dosadašnjim olimpijskim pravilima za ruske sportaše, koja su uvedena nakon početka rata u Ukrajini i dodatno pooštrena nakon odluka Ruskog olimpijskog odbora o uključenju sportskih organizacija s područja ukrajinskih regija koje je Rusija proglasila pripojenima.
Međunarodni olimpijski odbor suspendirao je Ruski olimpijski odbor 12. listopada 2023. godine. Prema službenom obrazloženju IOC-a, razlog je bila jednostrana odluka Ruskog olimpijskog odbora da u svoje članstvo uključi regionalne sportske organizacije iz Donjecka, Luhanska, Hersona i Zaporižje, područja koja su pod nadležnošću Nacionalnog olimpijskog odbora Ukrajine. IOC je tu odluku ocijenio kršenjem Olimpijske povelje jer narušava teritorijalni integritet ukrajinskog olimpijskog odbora. Suspenzija znači da Ruski olimpijski odbor ne može djelovati kao nacionalni olimpijski odbor u punom smislu i ne može primati sredstva iz olimpijskog pokreta.
Razlika između ruskog i bjeloruskog statusa sve je izraženija
Najvažnija novost u posljednjim mjesecima odnosi se na Bjelorusiju. Izvršni odbor Međunarodnog olimpijskog odbora u svibnju 2026. više ne preporučuje ograničenja za nastupe bjeloruskih sportaša u natjecanjima međunarodnih federacija i organizatora sportskih događaja. Prema objavi IOC-a, ta se preporuka odnosi na bjeloruske sportaše, uključujući momčadi, a odluka je obrazložena time da sportaši ne bi trebali biti ograničeni zbog postupaka svojih vlada ako ispunjavaju sportske i druge uvjete.
Ipak, IOC je istodobno naglasio da se status Rusije razlikuje od statusa Bjelorusije. Bjeloruski nacionalni olimpijski odbor, prema tumačenju IOC-a, ostaje u dobrom statusu i usklađen je s Olimpijskom poveljom. Ruski olimpijski odbor, s druge strane, ostaje suspendiran dok pravna komisija IOC-a razmatra njegov predmet. Izvršni odbor IOC-a također je naveo da želi bolje razumjeti najnovije informacije zbog kojih Svjetska antidopinška agencija razmatra stanje ruskog antidopinškog sustava.
Ta razlika za Moskvu predstavlja politički i sportski problem. Dok se bjeloruskim sportašima otvara prostor za širi povratak u međunarodna natjecanja s nacionalnim obilježjima, Rusija se i dalje suočava s posebnim režimom provjera, zabranom državnih simbola na olimpijskoj razini i otvorenim pitanjem statusa nacionalnog olimpijskog odbora. Degtjarjov zato svaku odluku međunarodnih saveza koja dopušta ruske simbole predstavlja kao korak prema normalizaciji, ali pravni okvir IOC-a i dalje ograničava domet takvih pojedinačnih odluka.
Olimpijski model i dalje predviđa neutralne sportaše
Za Zimske olimpijske igre Milano Cortina 2026. Međunarodni olimpijski odbor odlučio je primijeniti isti model koji je vrijedio za Igre u Parizu 2024. godine. To znači da sportaši s ruskom ili bjeloruskom putovnicom mogu nastupati kao pojedinačni neutralni sportaši samo ako steknu mjesto kroz kvalifikacijski sustav i ako prođu dodatnu provjeru prihvatljivosti. Takvi sportaši ne predstavljaju svoju državu, ne smiju nastupati pod ruskom ili bjeloruskom zastavom, a službeni protokol ne uključuje državne himne, boje ni druga nacionalna obilježja Rusije ili Bjelorusije.
Prema pravilima IOC-a, status pojedinačnog neutralnog sportaša ne može dobiti osoba koja aktivno podupire rat u Ukrajini. Također, sportaši i članovi pratećeg osoblja povezani s ruskom ili bjeloruskom vojskom, odnosno nacionalnim sigurnosnim agencijama, ne mogu biti prihvaćeni u tom statusu. IOC je uspostavio posebni panel za provjeru prihvatljivosti koji procjenjuje sportaše i njihovo prateće osoblje, a ovlasti su mu proširene i na razdoblje nakon nastupa na Igrama.
Takav sustav Moskva smatra neprihvatljivim jer, prema ruskom tumačenju, sportaše pretvara u natjecatelje bez nacionalnog identiteta. Međunarodni olimpijski odbor, s druge strane, tvrdi da se pokušava održati ravnoteža između prava pojedinih sportaša na natjecanje i sankcija prema ruskoj državi, ruskim državnim dužnosnicima i sportskim strukturama koje su prekršile pravila olimpijskog pokreta. Upravo je ta napetost u središtu sukoba između Moskve i olimpijskih institucija.
Međunarodni savezi postupaju različito
Iako je olimpijski okvir i dalje restriktivan prema Rusiji, pojedini međunarodni savezi u posljednje vrijeme postupno ublažavaju mjere. Najvidljiviji primjer je World Aquatics, međunarodna federacija za vodene sportove, koja je u travnju 2026. dopustila ruskim i bjeloruskim sportašima nastupe s nacionalnim uniformama, zastavama i himnama na svojim natjecanjima. Odluka se odnosi na plivanje, skokove u vodu, umjetničko plivanje, daljinsko plivanje, visinske skokove u vodu i vaterpolo, ali se primjenjuje u okviru natjecanja te federacije, a ne automatski na olimpijske igre.
Takve odluke stvaraju složenu sliku jer sportaš iz Rusije u jednom sustavu može nastupati pod nacionalnim obilježjima, dok na olimpijskom natjecanju i dalje mora zadovoljiti neutralni status. Međunarodne federacije imaju vlastitu autonomiju u organizaciji svojih natjecanja, ali olimpijske igre ostaju pod pravilima IOC-a. Zato povratak ruske zastave u pojedinim sportovima ne znači automatski ukidanje olimpijskih ograničenja.
Sportski arbitražni sud u Lausannei također je imao važnu ulogu u oblikovanju prostora za povratak dijela ruskih i bjeloruskih sportaša. U prosincu 2025. CAS je, prema izvješćima agencija, poništio odluku Međunarodne skijaške i snowboard federacije kojom su ruski i bjeloruski sportaši bili isključeni iz kvalifikacijskih natjecanja za Zimske olimpijske igre. Sud je zaključio da sportaši koji ispunjavaju kriterije za pojedinačne neutralne sportaše trebaju imati mogućnost nastupa u kvalifikacijama. Ta presuda nije značila puni povratak pod nacionalnim simbolima, ali je dodatno oslabila mogućnost potpunih zabrana koje ne razlikuju pojedinačne sportaše.
Ukrajina i dalje upozorava na političku dimenziju sportskih odluka
Ukrajinske vlasti i brojni ukrajinski sportaši kontinuirano upozoravaju da povratak ruskih sportaša, osobito pod nacionalnim simbolima, ima političke posljedice. Njihov argument nije usmjeren samo na pojedinačne natjecatelje, nego na činjenicu da ruska država sport često koristi kao dio službene propagande i međunarodne promocije. Zbog toga se u Ukrajini odluke o vraćanju zastave i himne ne promatraju kao neutralna administrativna pitanja, nego kao simbolička normalizacija države koja i dalje vodi rat.
Reakcije su bile posebno oštre nakon odluke World Aquaticsa. Prema izvješćima međunarodnih medija, ukrajinska strana ocijenila je takve poteze neprihvatljivima, a u nekim slučajevima ukrajinske reprezentacije i sportaši odbijali su sudjelovati u natjecanjima protiv ruskih ekipa. Time se otvara praktično pitanje organizacije turnira: čak i kada međunarodna federacija dopusti nastup Rusije, protivljenje drugih sudionika može proizvesti nove sporove, bojkote i disciplinske postupke.
Za međunarodne sportske organizacije to znači da svaka odluka o ublažavanju mjera nosi pravne, sportske i političke posljedice. Savezi moraju balansirati između načela nediskriminacije sportaša, sigurnosti natjecanja, poštovanja olimpijskih pravila i pritiska država članica. Taj balans postaje sve složeniji kako se približavaju kvalifikacije za veća natjecanja, uključujući Olimpijske igre u Los Angelesu 2028., koje Moskva vidi kao mogući cilj potpunijeg povratka.
Što Degtjarjov želi postići do Los Angelesa 2028.
Degtjarjov u javnim nastupima sve češće govori o razdoblju nakon Zimskih olimpijskih igara 2026. i o pripremama za Los Angeles 2028. godine. Prema njegovim izjavama koje su prenijeli ruski i međunarodni sportski mediji, Moskva vodi kontakte s olimpijskim strukturama i međunarodnim federacijama kako bi se obnovila prisutnost ruskih sportaša u što većem broju sportova. Pritom ruska strana nastoji iskoristiti svaku odluku pojedinog saveza kao dokaz da se dosadašnji režim sankcija postupno mijenja.
No put prema punom povratku ostaje neizvjestan. IOC nije objavio odluku kojom bi ukinuo suspenziju Ruskog olimpijskog odbora, a odluke o nastupu na budućim igrama ovisit će o pravnim procjenama, antidopinškim pitanjima, sigurnosnom kontekstu i razvoju rata u Ukrajini. Usto, međunarodne federacije ne djeluju jedinstveno: neke su otvorile širi prostor za povratak ruskih i bjeloruskih sportaša, dok druge zadržavaju stroža ograničenja ili se suočavaju sa sudskim postupcima.
Zato Degtjarjovljeve izjave treba čitati kao dio ruske strategije pritiska i komunikacije prema međunarodnom sportskom sustavu. Moskva želi prikazati povratak nacionalnih simbola kao nepovratan proces, dok IOC i dalje inzistira na razlikovanju između pojedinačnih sportaša i državnih struktura. U tom raskoraku nalazi se glavna dilema svjetskog sporta: kako omogućiti natjecanje sportašima koji ispunjavaju uvjete, a da se istodobno ne relativiziraju razlozi zbog kojih su sankcije uvedene.
Svjetski sport ostaje podijeljen
Tvrdnja ruskog ministra da svjetski sport nije potpun bez Rusije i Bjelorusije odražava stajalište Moskve, ali ne mijenja činjenicu da je međunarodni sportski sustav podijeljen. Jedan dio sportskih organizacija sve snažnije naglašava pravo pojedinaca na natjecanje bez kolektivne kazne, dok drugi upozorava da nacionalni simboli u ratnom kontekstu ne mogu biti neutralni. Upravo zato se trenutačni proces ne odvija kao jedinstvena odluka, nego kao niz parcijalnih promjena, pravnih postupaka i političkih poruka.
Za ruske sportaše to znači da se pravila razlikuju od sporta do sporta i od natjecanja do natjecanja. U nekim disciplinama mogu se vratiti pod nacionalnim obilježjima, u drugima smiju nastupati samo kao neutralni pojedinci, a u trećima su im vrata i dalje djelomično ili potpuno zatvorena. Za ukrajinske sportaše i sportske dužnosnike svako novo ublažavanje mjera ostaje osjetljivo pitanje jer se odvija dok rat još traje i dok su sportska infrastruktura, klubovi i sportaši u Ukrajini izravno pogođeni posljedicama agresije.
U takvim okolnostima Degtjarjovljevo pozivanje na Putinove naloge pokazuje koliko je borba za povratak u međunarodni sport postala dio šire ruske državne politike. Istodobno, odluke IOC-a, međunarodnih federacija i Sportskog arbitražnog suda pokazuju da se konačni ishod neće odrediti samo političkim porukama iz Moskve, nego kombinacijom pravnih kriterija, sportskih pravila, sigurnosnih procjena i reakcija ostatka međunarodne sportske zajednice.
Izvori:
- Izvorni tekst korisnika – polazna izjava o Degtjarjovu, Putinovim nalozima i ruskom zahtjevu za povratak nacionalnih simbola
- International Olympic Committee – odluka o suspenziji Ruskog olimpijskog odbora iz listopada 2023. (link)
- International Olympic Committee – pravila za pojedinačne neutralne sportaše na Zimskim olimpijskim igrama Milano Cortina 2026. (link)
- International Olympic Committee – odluka o prestanku preporučenih ograničenja za bjeloruske sportaše i objašnjenje različitog statusa Rusije (link)
- TASS – izjave Mihaila Degtjarjova o mogućem razmatranju obnove statusa Ruskog olimpijskog odbora (link)
- NBC Sports – izvješće o odluci IOC-a prema kojoj se ograničenja za Bjelorusiju više ne preporučuju, dok ruski režim ostaje na snazi (link)
- NBC Sports – izvješće o odluci World Aquaticsa kojom se dopuštaju ruske i bjeloruske zastave, himne i uniforme na natjecanjima te federacije (link)
- Channel NewsAsia / AFP – izvješće o odluci Sportskog arbitražnog suda o ruskim i bjeloruskim skijašima i snowboarderima u kvalifikacijama za Milano Cortina 2026. (link)