Sport

Sabalenka, dijamanti i novac na Roland Garrosu: žestoka rasprava o zaradi tenisača na Grand Slamovima

Aryna Sabalenka nakon pobjede na Roland Garrosu odgovorila je na kritike zbog skupocjenog nakita i poručila da zahtjev za većim udjelom u prihodima Grand Slamova nije borba za nju, nego za slabije rangirane igrače koji teško pokrivaju troškove profesionalnog tenisa

· 12 min čitanja
Sabalenka, dijamanti i novac na Roland Garrosu: žestoka rasprava o zaradi tenisača na Grand Slamovima Karlobag.eu / ilustracija

Sabalenka kritiku zbog dijamanata pretvorila u raspravu o zaradi igrača na Grand Slam turnirima

Aryna Sabalenka, prva tenisačica svijeta, našla se na Roland Garrosu u središtu rasprave koja je u samo nekoliko pitanja spojila luksuz, sportsku zaradu i položaj slabije rangiranih profesionalaca. Nakon pobjede u prvom kolu protiv Španjolke Jessice Bouzas Maneiro, novinar ju je suočio s primjedbom da na terenu nosi skupocjeni nakit dok istodobno podržava zahtjev tenisača za većim udjelom u prihodima Grand Slam turnira. Sabalenka je odbacila tvrdnju da je riječ o osobnoj potrazi za novcem i odgovorila da se rasprava ne vodi zbog njezine zarade, nego zbog igrača koji se puno teže nose s troškovima profesionalnog tenisa. Prema izvješću Guardiana s Roland Garrosa, naglasila je da se kao svjetski broj jedan osjeća dužnom govoriti u ime niže rangiranih igrača, onih koji se vraćaju nakon ozljeda i nove generacije koja tek pokušava opstati na Touru. Time je pitanje o dijamantima pretvorila u širu temu: koliko novca iz najvećih turnira doista dolazi do sportaša koji pune stadione, ali nisu dio uskog vrha.

Od uvjerljive pobjede do neugodne konferencije

Sportski dio dana za Sabalenku bio je relativno jasan. Službena stranica Roland Garrosa objavila je da je u utorak, 26. svibnja 2026., na terenu Philippe-Chatrier pobijedila Jessicu Bouzas Maneiro sa 6:4, 6:2 i tako prošla u drugo kolo pariškog Grand Slama. WTA u službenom zapisniku navodi isti rezultat, uz podatak da je meč odigran u prvom kolu, odnosno u rundi 128, na zemlji u Parizu. Roland Garros je pritom istaknuo da je Sabalenka preskočila prvu prepreku na posljednja 22 Grand Slam nastupa, što potvrđuje koliko je stabilna na najvećim turnirima. No nakon meča pozornost se nije zadržala samo na njezinoj igri, pritisku statusa prve nositeljice i pobjedničkom ulasku u turnir. Velik dio rasprave preusmjerio se prema njezinu izgledu na terenu i nakitu koji je nosila tijekom nastupa.

Prema izvješću Tennis.coma, Sabalenka je na Roland Garrosu nastupila s nakitom koji je uključivao više od 200 karata dragog kamenja, među kojima su bila i 23 karata dijamanata. Isti izvor navodi da je taj detalj bio posebno zapažen jer je riječ o turniru koji se igra na crvenoj pariškoj zemlji, a nakit je vizualno pratio tu estetiku. U sportskom smislu, takvi modni i sponzorski detalji nisu neuobičajeni na najvećim turnirima, gdje vodeći igrači imaju razvijene osobne brendove i komercijalne ugovore. Međutim, u trenutku kada dio najboljih tenisača otvoreno proziva organizatore Grand Slamova zbog raspodjele prihoda, Sabalenkin nakit postao je povod za pitanje o navodnoj nedosljednosti. Upravo je na toj točki Bjeloruskinja pokušala razdvojiti osobni luksuz od sustavnog problema u profesionalnom tenisu.

“Nije riječ o meni”, poruka je prve tenisačice svijeta

Sabalenkin odgovor bio je usmjeren prema financijskoj strukturi tenisa, a ne prema vrijednosti nakita. Prema Guardianu, izjavila je da “cijela poanta” nije u njoj, nego u igračima nižeg renkinga koji teško žive u teniskom svijetu s udjelom koji trenutačno dobivaju. U istom istupu rekla je da kao prva tenisačica svijeta mora “ustati i boriti se” za igrače niže razine, za one koji se vraćaju nakon ozljeda i za novu generaciju. Takva formulacija važna je jer pokazuje kako vodeći igrači svoju inicijativu nastoje predstaviti kao pritisak za promjenu sustava, a ne kao zahtjev najbogatijih sportaša za dodatnim bonusom. Sabalenka je time pokušala izbjeći zamku u kojoj bi se rasprava svela na njezin privatni status, imovinu ili komercijalne ugovore.

U profesionalnom tenisu razlika između vrha i ostatka poretka izrazito je velika. Najbolji igrači ostvaruju značajne prihode od nagrada, sponzorstava, egzibicija i osobnih partnerstava, dok igrači izvan vrha često moraju sami financirati putovanja, trenere, fizioterapeute, opremu i smještaj. Troškovi se pojavljuju tijekom cijele sezone, neovisno o tome pobjeđuje li igrač dovoljno da bi ih pokrio nagradama. Zbog toga se rasprava o prihodima Grand Slamova ne odnosi samo na iznose koje dobivaju pobjednici, nego i na pitanje može li profesionalni tenis biti održiv za širi krug igrača. Sabalenkina obrana počiva upravo na toj razlici: ona ne tvrdi da je osobno ugrožena, nego da sustav mora bolje štititi one koji nemaju njezinu tržišnu moć.

Rekordan nagradni fond, ali i nezadovoljstvo udjelom

Organizatori Roland Garrosa za 2026. godinu objavili su rekordan nagradni fond, no to nije zaustavilo nezadovoljstvo igrača. Prema objavi ATP Toura, ukupni nagradni fond pariškog Grand Slama iznosi 61,723 milijuna eura, a pobjednici u muškom i ženskom singlu dobit će po 2,8 milijuna eura. Isti izvor navodi da finalistima u pojedinačnoj konkurenciji pripada po 1,4 milijuna eura, polufinalistima po 750.000 eura, četvrtfinalistima po 470.000 eura, a igračima koji ispadnu u prvom kolu glavnog turnira po 87.000 eura. Za kvalifikacije su također predviđene nagrade, od 24.000 eura u prvom kolu do 48.000 eura u završnom kolu kvalifikacija. Na prvi pogled, riječ je o velikim iznosima, osobito u usporedbi s većinom profesionalnih sportova izvan globalnog vrha.

No spor nije nastao samo zbog apsolutnog iznosa nagrada, nego zbog udjela koji igrači dobivaju u ukupnim prihodima Grand Slam turnira. Prema Guardianu, igrači su svoj prosvjed simbolički povezali s približno 15 posto prosječnog prihoda koji se, prema njihovoj interpretaciji, kroz nagradni fond vraća natjecateljima. Zato su na medijskom danu uoči Roland Garrosa pokušali ograničiti svoje medijske obveze na 15 minuta, odnosno na obveznu konferenciju za novinare i kratki razgovor s nositeljem televizijskih prava. Guardian navodi da su igrači u ranijem dopisu od Grand Slam turnira tražili veći doprinos nagradama, ulaganje u programe dobrobiti poput mirovinskih rješenja te osnivanje vijeća igrača na razini Grand Slamova. U toj se slici rekordan nagradni fond i dalje može smatrati nedovoljnim ako prihodi turnira rastu brže od dijela koji se vraća sportašima.

Zašto se nakit našao u središtu šireg spora

Kritika upućena Sabalenki oslanja se na jednostavnu javnu percepciju: ako sportašica može igrati s nakitom vrijednim desetke ili stotine tisuća dolara, zašto istodobno govori o novcu. Takvo pitanje ima snažan vizualni učinak, ali može zamagliti stvarnu temu. U profesionalnom sportu osobni sponzorski aranžmani i prihodi s turnira nisu ista stvar. Nakit, odjeća i oprema često su dio marketinških odnosa, imidža i poslovnih ugovora, dok je udio u prihodima Grand Slamova pitanje kolektivnog pregovaranja između igrača i organizatora najvećih turnira. Sabalenkin odgovor upravo zato nastoji odvojiti njezinu vidljivost i luksuz od položaja igrača koji nemaju pristup istim komercijalnim mogućnostima.

Ta razlika posebno je važna u individualnom sportu kao što je tenis. Za razliku od momčadskih liga u kojima igrači često imaju sindikate, kolektivne ugovore i jasnije modele raspodjele prihoda, tenis je rascjepkan između turnira, ATP-a, WTA-a, nacionalnih saveza i samih Grand Slam organizatora. Igrači su formalno neovisni profesionalci, a njihova pregovaračka snaga uvelike ovisi o renkingu, popularnosti i mogućnosti da privuku publiku. Kada najbolji igrači nastupe zajednički, njihova poruka ima težinu upravo zato što bez njih Grand Slamovi gube najveći dio tržišne vrijednosti. Sabalenka je stoga kritiku usmjerenu na osobni luksuz pokušala vratiti na pitanje tko stvara prihod i kako se taj prihod dijeli.

Prosvjed koji se nije sveo samo na jednu igračicu

Iako je Sabalenka postala najvidljivije lice rasprave, prosvjed na Roland Garrosu nije bio samo njezina inicijativa. Guardian je izvijestio da su među sudionicima bili i Jannik Sinner, Iga Swiatek, Coco Gauff, Jessica Pegula, Mirra Andreeva, Félix Auger-Aliassime, Ben Shelton, Daniil Medvedev i Taylor Fritz. Takav popis pokazuje da se nezadovoljstvo ne može tumačiti kao izolirani istup jedne tenisačice ili jedne strane Toura. Uključeni su igrači i igračice različitih generacija, različitih tržišta i različitih pozicija u vrhu svjetskog tenisa. Upravo ta širina daje težinu zahtjevima, jer poruka dolazi od sportaša koji imaju najviše za izgubiti ako se sukob s organizatorima zaoštri.

Prema istom izvješću, dio igrača nije se strogo držao simboličnog ograničenja od 15 minuta, a nije bilo dramatičnih prekida konferencija ni napuštanja medijskih obveza. To upućuje na pokušaj da se pritisak pošalje bez potpunog narušavanja turnira. Andrey Rublev, član savjetodavnog tijela igrača pri ATP-u, upozorio je da problem nije samo novac, nego i komunikacija, navodeći da se na službene dopise ponekad mjesecima ne odgovara. Ta izjava pokazuje da se iza rasprave o nagradama krije i pitanje upravljanja: koliko igrači sudjeluju u odlukama na turnirima koji najviše ovise o njihovim nastupima. Ako se komunikacija doživljava kao zatvorena ili jednostrana, zahtjev za većim udjelom prihoda postaje i zahtjev za većim utjecajem.

Roland Garros kao pozornica za sukob sporta i poslovnog modela

Roland Garros je jedan od četiri Grand Slam turnira i jedini koji se igra na zemljanoj podlozi, što mu daje posebno mjesto u teniskom kalendaru. Njegova sportska tradicija, televizijska prava, sponzori, prodaja ulaznica i globalna vidljivost čine ga velikim poslovnim događajem, a ne samo sportskim natjecanjem. Kada organizatori objave rekordni nagradni fond od 61,723 milijuna eura, to istodobno potvrđuje komercijalnu snagu turnira i otvara pitanje koliko brzo raste ukupni prihod. Igrači pritom ne osporavaju nužno da su nagrade povećane, nego tvrde da povećanje ne odražava dovoljno njihov doprinos vrijednosti turnira. Zbog toga se spor ne može riješiti samo isticanjem nominalnog rasta nagradnog fonda.

Za slabije rangirane igrače posebno su važni iznosi u kvalifikacijama i ranim kolima. ATP-ov pregled nagradnog fonda pokazuje da i poraz u prvom kolu glavnog ždrijeba donosi 87.000 eura, ali taj iznos ne predstavlja čistu zaradu. Od njega se plaćaju porezi, provizije, putovanja, treneri, kondicijska priprema, medicinska skrb i sezonski troškovi koji se gomilaju i na turnirima s puno manjim nagradama. Igrač koji redovito ispada u kvalifikacijama ili na manjim turnirima nema financijsku sigurnost koju publika često povezuje s profesionalnim tenisom. Zbog toga Sabalenkina izjava o igračima koji “pate” u sustavu nije samo retorička obrana, nego upućuje na stvarnu nejednakost u strukturi sporta.

Uloga najboljih: privilegij, odgovornost i javna percepcija

Sabalenka se u ovoj raspravi nalazi u osjetljivoj poziciji. Kao prva tenisačica svijeta i jedna od najprepoznatljivijih sportašica turnira, ima platformu koju niže rangirani igrači nemaju. Istodobno je upravo njezin status čini metom kritika kada govori o novcu, jer javnost često teško prihvaća da financijski uspješni sportaši govore o pravednijoj raspodjeli prihoda. Njezina obrana zato ovisi o tome hoće li publika prihvatiti razliku između osobne privilegije i kolektivnog zahtjeva. Ako se rasprava zadrži na nakitu, poruka o položaju slabije rangiranih igrača može ostati u drugom planu.

No najbolji igrači u tenisu povijesno su često bili nositelji pritiska za promjene jer samo oni imaju dovoljno vidljivosti da natjeraju organizatore na javni odgovor. Kada Sabalenka kaže da se ne bori za sebe, nego za igrače nižeg renkinga, ona nastoji tu vidljivost pretvoriti u pregovaračku snagu za širu skupinu. Takav argument ne poništava pitanje njezine osobne potrošnje ni sponzorskog imidža, ali ga stavlja u drukčiji okvir. U javnoj raspravi mogu istodobno postojati dvije činjenice: vodeća tenisačica može nositi luksuzni nakit, a sustav profesionalnog tenisa može biti financijski nesiguran za velik broj igrača. Upravo je ta napetost razlog zbog kojega je slučaj izazvao toliku pozornost.

Što bi promjena modela značila za tenis

Zahtjevi igrača prema Grand Slamovima ne odnose se samo na jednokratno povećanje nagrada. Prema Guardianu, u dopisu se traži i veći doprinos programima dobrobiti igrača, uključujući mirovinske mehanizme, te osnivanje Grand Slam vijeća igrača. Takav model mogao bi promijeniti način na koji sportaši sudjeluju u odlukama o turnirskim obvezama, raspodjeli prihoda i dugoročnoj zaštiti karijera. U individualnom sportu, u kojem ozljeda može naglo prekinuti sezonu i izbrisati velik dio prihoda, socijalna i zdravstvena sigurnost nisu sporedna pitanja. Zbog toga se rasprava o postotku prihoda prirodno širi na temu profesionalnih standarda u cijelom teniskom ekosustavu.

Za organizatore Grand Slamova izazov je drukčiji. Oni moraju financirati infrastrukturu, operativne troškove, sigurnost, razvoj turnira, nacionalne programe i komercijalne obveze, dok istodobno održavaju status najprestižnijih događaja u sportu. Povećanje nagradnog fonda može biti predstavljeno kao dokaz da se potrebe igrača uzimaju u obzir, ali najbolji tenisači sada traže jasniji odnos između rasta prihoda i rasta njihove kompenzacije. Ako se dvije strane ne približe, pritisak bi se mogao nastaviti i na drugim Grand Slamovima. Sabalenkina izjava na Roland Garrosu zato nije samo odgovor na neugodno pitanje, nego dio šireg pregovaračkog trenutka u kojem igrači pokušavaju definirati svoju ulogu u poslovnom modelu tenisa.

Rasprava koja nadilazi jedan modni detalj

Slučaj Sabalenka pokazuje kako se u suvremenom sportu sportski rezultat, osobni brend i kolektivna prava sve češće preklapaju. Njezina pobjeda protiv Bouzas Maneiro potvrdila je da je u Pariz došla kao glavna kandidatkinja za završnicu, ali konferencija za novinare pokazala je da se pritisak prve tenisačice svijeta ne mjeri samo rezultatom. Svaki detalj, od nakita do izjave o prihodima, može postati dio šire političko-poslovne rasprave. U toj raspravi Sabalenka pokušava zadržati dvije poruke: da ima pravo na osobni stil i komercijalni identitet, ali i da se kao vodeća igračica mora zauzeti za one koji u istom sportu nemaju jednaku sigurnost.

Prema dostupnim informacijama, organizatori Roland Garrosa za 2026. nisu promijenili nagradni fond nakon kritika igrača, a turnir se nastavlja uz rekordne iznose i istodobno otvoreno nezadovoljstvo dijela natjecatelja. Sabalenkina rečenica da “nije riječ o meni” zato ostaje ključna za razumijevanje cijelog slučaja: rasprava je počela zbog dijamanata, ali se vrlo brzo vratila na novac, moć i održivost profesionalnog tenisa.

Izvori:
- Roland Garros – službeni izvještaj o pobjedi Aryne Sabalenke protiv Jessice Bouzas Maneiro i kontekst njezina nastupa u prvom kolu (link)
- WTA – službeni zapisnik meča Sabalenka – Bouzas Maneiro na Roland Garrosu 2026. (link)
- ATP Tour – pregled nagradnog fonda Roland Garrosa 2026. i raspodjele po rundama (link)
- The Guardian – izvještaj o prosvjedu igrača, Sabalenkinoj izjavi i zahtjevima prema Grand Slam turnirima (link)
- Tennis.com – izvještaj o Sabalenkinu nastupu, nakitu i kontekstu njezina ulaska u drugo kolo (link)

PARTNER

Paris

Provjeri smještaj
Oznake Aryna Sabalenka Roland Garros Grand Slam tenis nagradni fond zarada tenisača WTA sportske financije
PREPORUČENI SMJEŠTAJ

Paris

Provjeri smještaj

Newsletter — top događaja tjedna

Jedan email tjedno: top događaji, koncerti, sportski susreti, alarmi pada cijene. Ništa više.

Bez spama. Odjava jednim klikom. GDPR compliant.