Nezadovoljstvo na Roland Garrosu: tenisači traže veći udio u prihodima Grand Slam turnira
Nezadovoljstvo vodećih tenisačica i tenisača uoči početka Roland Garrosa 2026. dodatno je otvorilo pitanje raspodjele novca na najvećim turnirima u profesionalnom tenisu. Povod je odluka organizatora pariškog Grand Slama da ukupni nagradni fond ove godine poveća na 61,723 milijuna eura, što je, prema službenoj objavi Roland Garrosa, rast od 9,53 posto u odnosu na 2025. godinu. Organizatori su taj iznos predstavili kao rekordan i naglasili da su povećanja posebno usmjerena prema kvalifikacijama, prvim kolima glavnog ždrijeba te tenisu u kolicima i quad konkurenciji. No dio igrača smatra da povećanje ne prati rast ukupnih prihoda turnira i da se njihov udio u financijskom rezultatu najvećih natjecanja smanjuje.
Prema informacijama koje su prenijeli međunarodni mediji, a koje se pozivaju na stavove igračke skupine, Roland Garros je 2025. ostvario oko 395 milijuna eura prihoda, što je rast od 14 posto na godišnjoj razini. U istom razdoblju nagradni fond porastao je znatno sporije, pa igrači tvrde da je njihov udio u prihodima pao ispod razine koju smatraju prihvatljivom. Associated Press navodi da su vodeći igrači izrazili duboko razočaranje jer se, prema njihovim izračunima, udio nagradnog fonda u prihodima turnira smanjio s 15,5 posto u 2024. na projekciju od 14,9 posto za 2026. godinu. Guardian je objavio da igrači traže približavanje udjelu od 22 posto, kakav se spominje kao referentna razina na kombiniranim ATP i WTA turnirima serije 1000.
Rekordan fond, ali i spor oko raspodjele
Službena objava Roland Garrosa pokazuje da je ukupni nagradni fond za 2026. postavljen na 61,723 milijuna eura. Organizatori su naveli da je fond kvalifikacija povećan za 12,9 posto, da je nagradni fond glavnog ždrijeba porastao za 10,1 posto te da su prva tri kola pojedinačne konkurencije dobila povećanje između 11,11 i 11,54 posto. Za ostale runde glavnog ždrijeba predviđena su povećanja između 6,82 i 9,80 posto, dok je nagradni fond za ženske, muške i mješovite parove povećan za 3,90 posto. Za tenis u kolicima i quad konkurenciju izdvojeno je 1,0185 milijuna eura, što je prema organizatorima rast od 14,55 posto.
U muškoj i ženskoj pojedinačnoj konkurenciji pobjednici će, prema podacima koje su objavili organizatori i prenijeli relevantni teniski izvori, dobiti po 2,8 milijuna eura. Roland Garros već godinama primjenjuje jednaku raspodjelu nagrada za muškarce i žene u pojedinačnoj konkurenciji, što znači da se isti iznosi isplaćuju po kolima u oba ždrijeba. Takav model ne rješava, međutim, širi spor oko odnosa između ukupnih prihoda Grand Slam turnira i dijela koji se vraća igračima kroz nagradni fond, zdravstvene i socijalne programe te dugoročnu zaštitu karijera. Upravo se na tom pitanju sada stvara najviše napetosti između igrača i organizatora najvećih turnira.
Igračka strana ne osporava da je fond nominalno povećan, nego tvrdi da se problem nalazi u postotku. Prema njihovoj argumentaciji, najveći turniri bilježe rast prihoda od ulaznica, medijskih prava, sponzorstava, ugostiteljstva i komercijalnih sadržaja, dok nagradni fond ne raste istim tempom. Za vrhunske igrače, posebno one izvan samog vrha ljestvice, to je pitanje održivosti profesionalne karijere, a ne samo iznosa koji će pripasti finalistima i osvajačima turnira. Troškovi trenera, putovanja, fizioterapeuta, opreme i logistike u profesionalnom tenisu ostaju visoki, dok velik dio igrača koji rano ispadaju s turnira nema financijsku sigurnost usporedivu s najpoznatijim imenima sporta.
Simboličan medijski prosvjed u Parizu
Guardian je izvijestio da su vodeći igrači uoči turnira najavili oblik prosvjeda po načelu ispunjavanja samo nužnih obveza prema pravilima. Umjesto uobičajenih dužih medijskih aktivnosti, dio igrača planirao je ograničiti pojavljivanja na oko 15 minuta, čime su simbolično željeli upozoriti na tvrdnju da Grand Slam turniri u prosjeku oko 15 posto prihoda usmjeravaju prema nagradnom fondu. Prema istom izvješću, igrači su namjeravali odraditi obveznu konferenciju za novinare i kratki razgovor s nositeljem televizijskih prava, ali izbjeći dodatne promotivne i medijske aktivnosti koje nisu nužne za izbjegavanje sankcija.
U izvješćima iz Pariza navedeno je da su u akciji sudjelovala ili je podržavala skupina vodećih igračica i igrača, među kojima se spominju Aryna Sabalenka, Jannik Sinner, Iga Swiatek, Coco Gauff, Jessica Pegula, Mirra Andreeva, Félix Auger-Aliassime, Ben Shelton, Daniil Medvedev i Taylor Fritz. Novak Đoković, prema Guardianu, nije sudjelovao u samom obliku prosvjeda, ali je podržao ideju veće igračke organiziranosti i boljeg upravljanja sportom. Uloga poznatih imena važna je jer su upravo najvidljiviji sportaši u poziciji otvoriti temu koja se najizravnije odnosi na širi krug profesionalaca, uključujući slabije rangirane igrače.
Aryna Sabalenka izjavila je, prema Guardianu, da cilj inicijative nije isključivo u interesu najbolje rangiranih, nego u potpori igračima niže na ljestvici, onima koji se vraćaju nakon ozljeda i mlađim generacijama koje tek pokušavaju izgraditi karijeru. Coco Gauff također se spominje među igračicama koje su javno govorile o potrebi da se razgovara o većem udjelu igrača u prihodima. Andrey Rublev, prema istom izvoru, upozorio je i na problem komunikacije s organizatorima, navodeći da igrači mjesecima ne dobivaju odgovore na službene dopise. Time je spor prerastao pitanje samih iznosa i otvorio temu institucionalnog položaja igrača u sustavu Grand Slam turnira.
Zašto je brojka od 22 posto postala ključna
Jedna od središnjih točaka spora jest zahtjev da se Grand Slam turniri približe udjelu od 22 posto prihoda za igrače. Guardian navodi da je ta brojka povezana s modelom koji igrači vide kao usporediv s odnosima na ATP i WTA turnirima najviše kategorije izvan Grand Slam razine. Za igrače je to argument da najveći turniri, koji generiraju najveću vidljivost i komercijalnu vrijednost, ne bi smjeli zaostajati za standardima koji se razvijaju u ostatku profesionalnog teniskog sustava. Organizatori Grand Slamova, s druge strane, imaju drukčiju strukturu troškova i obveza, uključujući održavanje kompleksa, lokalnu organizaciju, sigurnost, razvojne programe i ulaganja u infrastrukturu.
Problem je dodatno složen jer Grand Slam turniri nisu dio redovite ATP ili WTA turnirske strukture u upravljačkom smislu, iako nose najviše bodova, najveći prestiž i najveći medijski interes. Australian Open, Roland Garros, Wimbledon i US Open imaju vlastite organizatore, poslovne modele i pregovaračke pozicije. To znači da igrači ne pregovaraju samo s jednom institucijom, nego s četiri odvojena organizacijska sustava. Prema AP-u, usporedba s drugim Grand Slamovima dodatno pojačava pritisak jer je Australian Open za 2026. povećao isplate igračima za 16 posto, dok je US Open 2025. povećao nagradni fond za 20 posto.
U tom kontekstu pariški rast od oko 9,5 posto ne promatra se samo kao samostalna brojka, nego kao dio šireg trenda u kojem igrači analiziraju koliki dio komercijalnog uspjeha najvećih turnira završava u nagradama i pratećim fondovima. Ako prihodi rastu brže od fonda, relativni udio igrača pada čak i kada apsolutni iznosi dosežu rekordne razine. Upravo zato se u izjavama i izvješćima sve češće spominju postoci, a ne samo iznosi za pobjednike ili finaliste. Za igrače je pitanje udjela važnije od samog naslova o rekordnom fondu, jer pokazuje kako se raspoređuje novac koji turnir generira.
Širi zahtjevi: mirovine, skrb i glas u odlučivanju
Prema Guardianu, spor traje dulje od godinu dana i započeo je nakon što su vodeći igrači poslali potpisano pismo Grand Slam turnirima. U tom su pismu, prema izvješću, zatražili veći udio turnirskih prihoda u nagradnom fondu, doprinose za programe dobrobiti igrača, uključujući mirovinske modele, te osnivanje Grand Slam vijeća igrača. Takvo bi vijeće, prema njihovoj zamisli, omogućilo izravniji utjecaj sportaša na odluke koje se tiču rasporeda, uvjeta rada, komercijalnih obveza i dugoročnog razvoja natjecanja. Time se zahtjev širi s kratkoročnog povećanja nagrada na pitanje upravljanja cijelim profesionalnim tenisom.
Mirovinska i zdravstvena sigurnost posebno su osjetljive teme jer profesionalni tenis nema istu strukturu zaposlenja kao mnogi momčadski sportovi. Igrači u pravilu djeluju kao samostalni profesionalci, sami financiraju svoje timove i putovanja te ovise o rezultatima, sponzorstvima i nagradama. Oni koji se ne zadržavaju stalno u vrhu često moraju pokrivati visoke troškove bez jamstva da će sezona završiti pozitivnim financijskim rezultatom. Zbog toga zahtjev za fondovima dobrobiti ne pogađa samo najpoznatije sportaše, nego ponajprije one koji su dio profesionalnog kruga, ali nemaju prihode najvećih zvijezda.
Uloga Larryja Scotta, bivšeg izvršnog direktora WTA i nekadašnjeg ATP igrača, također je istaknuta u izvješćima međunarodnih medija. Guardian navodi da Scott savjetuje igrače u razgovorima s organizatorima te da su u planu sastanci s predstavnicima Francuskog teniskog saveza i Roland Garrosa. Francuski teniski savez, koji organizira turnir, u svojim je službenim informacijama naglasio upravo povećanja za kvalifikacije i rane runde, što pokazuje da i organizatori nastoje predstaviti fond kao instrument potpore širem krugu igrača. Međutim, takvo obrazloženje zasad nije uklonilo nezadovoljstvo oko ukupnog postotnog odnosa.
Turnir počinje uz sportsku i financijsku napetost
Roland Garros 2026. počinje glavnim ždrijebom 24. svibnja u Parizu, nakon kvalifikacijskog tjedna koji je trajao od 18. do 22. svibnja, prema službenim informacijama turnira. Associated Press navodi da se žensko finale igra 6. lipnja, a muško finale 7. lipnja. Turnir se igra na zemljanim terenima kompleksa Roland-Garros, a središnji teren Philippe-Chatrier ima pomični krov. U sportskom smislu, natjecanje ulazi u sezonu s nizom važnih priča, uključujući status branitelja naslova, formu vodećih igrača i povratke nakon ozljeda, ali financijski spor mogao bi obilježiti atmosferu prvih dana jednako snažno kao i mečevi.
Organizatori su za ovogodišnje izdanje najavili i nekoliko novosti, uključujući proširen program otvarajućeg tjedna, sadržaje za gledatelje i probno dopuštenje korištenja određenih uređaja za praćenje biometrijskih podataka igrača, prema izvješću AP-a i službenim informacijama turnira. Takve inovacije pokazuju kako Grand Slamovi nastoje povećati vrijednost događaja za publiku, sponzore i televizijske partnere. Upravo taj rast komercijalnog opsega dodatno hrani argument igrača da bi njihov udio u prihodima trebao rasti u skladu s poslovnim razvojem turnira. Za organizatore, pak, svaka promjena u raspodjeli mora biti usklađena s troškovima održavanja i razvojem turnirske infrastrukture.
Spor oko Roland Garrosa stoga nije izoliran incident, nego dio šireg preispitivanja ekonomije profesionalnog tenisa. Ako razgovori u Parizu ne donesu pomak, pritisak bi se mogao prenijeti i na Wimbledon te US Open, jer se isti argumenti odnose na sve Grand Slam turnire. Prema Guardianu, igrači su već najavili da će se pregovori nastaviti i s predstavnicima drugih velikih turnira, a pitanje nagradnog fonda moglo bi ostati jedna od najvažnijih tema sezone. U međuvremenu, pariški turnir ulazi u glavni dio natjecanja s rekordnim fondom, ali i s jasno artikuliranim nezadovoljstvom onih bez kojih tog sportskog spektakla ne bi bilo.
Izvori:
- Roland-Garros / Francuski teniski savez – službena objava novosti za izdanje 2026. i podaci o nagradnom fondu (link)
- Associated Press – vodič za French Open 2026., raspored, kontekst turnira i sažetak spora oko nagradnog fonda (link)
- The Guardian – izvješće o najavljenom medijskom prosvjedu igrača i zahtjevima prema Grand Slam turnirima (link)
- The Guardian – izvješće s Roland Garrosa o sudjelovanju vodećih igrača, izjavama Aryne Sabalenke i širem igračkom zahtjevu (link)
- Lawn Tennis Association – pregled nagradnog fonda Roland Garrosa 2026. i isplata po kolima (link)