Tom Pidcock pobjedom u Larcianu obilježio povratak cestovnom biciklizmu
Tom Pidcock vratio se cestovnim utrkama na način koji je još jednom naglasio koliko se uspješno kreće između različitih biciklističkih disciplina. Britanac iz momčadi Pinarello Q36.5 Pro Cycling Team pobijedio je 6. rujna na 48. izdanju Gran Premio Industria & Artigianato di Larciano, jednodnevnoj utrci održanoj u Toskani, samo sedam dana nakon što je u Val di Soleu osvojio naslov svjetskog prvaka u olimpijskom krosu na brdskom biciklu. Prema službenom izvješću njegove momčadi, odlučujući napad izveo je na posljednjem usponu na Mungherino, unutar završnih 13 kilometara utrke duge približno 196,5 kilometara. Nakon što se odvojio od suparnika, prednost je sačuvao preko vrha uspona i na spustu prema Larcianu te je sam stigao na cilj na Piazza Vittorio Veneto. Pobjedom je potvrdio da prijelaz s brdskog na cestovni bicikl ovoga puta nije zahtijevao dugo razdoblje prilagodbe.
Pidcock je utrku završio u vremenu od 4 sata, 33 minute i 8 sekundi. Talijan Christian Scaroni iz XDS Astana Teama osvojio je drugo mjesto s 12 sekundi zaostatka, dok je Danac Anthon Charmig iz Uno-X Mobilityja bio treći u skupini progonitelja s istim vremenskim zaostatkom. Prema službenim rezultatima i izvješćima s utrke, u istoj skupini završili su i Roger Adrià, Alessandro Fancellu, Antonio Tiberi i Thomas Gachignard, dok je Mathys Rondel na osmom mjestu zaostao 18 sekundi. Ben O'Connor bio je deveti, a Romain Grégoire deseti. Takav rasplet pokazao je koliko je Pidcockov potez u završnici bio precizno tempiran: razlika nije bila velika, ali progonitelji nakon njegova napada više nisu uspjeli uspostaviti kontakt.
Napad na Mungherinu riješio utrku
Gran Premio Industria & Artigianato tradicionalno se vozi na valovitom i selektivnom terenu oko Larciana, grada u talijanskoj regiji Toskani. Izdanje 2026. donijelo je gotovo 200 kilometara utrkivanja, s višestrukim usponima koji su postupno smanjivali glavnu skupinu prije završnog obračuna. Prema podacima momčadi Cofidis i izvješćima organizatora prenesenima u talijanskim biciklističkim medijima, vozači su tijekom drugog dijela trase više puta svladavali uspon San Baronto, dug oko 8,2 kilometra s prosječnim nagibom od približno 3,5 posto. Posljednja ključna prepreka bio je Mungherino, uspon od oko 6,2 kilometra s prosjekom blizu šest posto, dovoljno zahtjevan da na kraju duge jednodnevne utrke razdvoji najbolje penjače i eksplozivne klasikaše. Upravo je ondje Pidcock odlučio da neće čekati sprint manje skupine.
Utrka se otvorila ranim bijegom, a prema izvješću Tuttobiciweba u prvoj je fazi devet vozača uspjelo izgraditi osjetniju prednost pred glavnom skupinom. Kako su se nizali krugovi i usponi, razlika se smanjivala, a u posljednjih tridesetak kilometara na čelu se formirala nova skupina u kojoj su, među ostalima, bili Ben O'Connor, Anthon Charmig, Ion Izagirre i Pidcockov momčadski kolega Quinten Hermans. Pinarello Q36.5 tijekom dana je preuzimao odgovornost na čelu pelotona, a momčad je nakon utrke posebno istaknula Hermansovu ulogu u praćenju napada suparnika. Time je Pidcock mogao ostati zaštićen do trenutka u kojem je procijenio da je napad najisplativiji. Kada je ubrzao na posljednjem usponu, brzo je prošao preostale vozače ispred sebe i nastavio sam prema cilju.
Prema izvješću organizatora koje prenosi BiciTV, Britanac se odvojio približno 12,5 kilometara prije cilja, a na vrhu je imao oko 20 sekundi prednosti pred najbližim progoniteljima. Na spustu nije dopustio povratak skupine, iako se razlika na završnim kilometrima smanjila. Scaroni je iz skupine iza njega izborio drugo mjesto, dok je Charmig završio treći. Pidcock je tako izbjegao scenarij u kojem bi o pobjedniku odlučivao sprint, što je i nakon utrke naveo kao jednu od logičnih taktika na ovakvoj stazi: pobjedu je trebalo tražiti ili iz vrlo male skupine ili samostalnim napadom. U njegovu slučaju druga se opcija pokazala potpuno uspješnom.
Sedam dana od svjetskog zlata do pobjede na cesti
Posebnu težinu rezultatu daje činjenica da Pidcock između dva velika uspjeha nije imao uobičajeni cestovni natjecateljski ritam. U nedjelju 30. kolovoza osvojio je elitni naslov svjetskog prvaka u olimpijskom krosu na UCI Svjetskom prvenstvu u brdskom biciklizmu u Val di Soleu, također u Italiji. Organizatori prvenstva i Cyclingnews navode da je startao iz petog reda, odnosno s 35. pozicije, ali se tijekom utrke probio prema vrhu i u završnici odvojio od reprezentativnog kolege Charlieja Aldridgea. Na cilj je stigao 17 sekundi ispred Aldridgea i tako osvojio drugi elitni naslov svjetskog prvaka u disciplini XCO, nakon prethodnog zlata iz 2023. godine. Taj je rezultat dodatno učvrstio njegov status jednog od najuspješnijih višedisciplinarnih biciklista svoje generacije.
Pidcock već ima i dva olimpijska zlata u brdskom biciklizmu. Pobijedio je na Igrama u Tokiju, službeno vođenima kao Tokio 2020., a naslov je obranio u Parizu 2024. godine. Uz naslove u brdskom biciklizmu, u karijeri je osvajao i najviša odličja u ciklokrosu, dok na cesti već godinama kombinira etapne utrke, klasike i prvenstva. Upravo zbog takve širine njegov kalendar često izgleda drukčije od programa vozača koji se tijekom cijele sezone drže samo jedne discipline. Pobjeda u Larcianu pokazala je da mu je kratki prijelaz između tehnički i fiziološki različitih formata utrkivanja ovaj put uspio bez vidljivog gubitka forme.
Nakon cilja Pidcock je priznao da je u Toskanu došao prije svega ponovno pronaći osjećaj za cestovno utrkivanje nakon tjedana usmjerenih na brdski bicikl. U izjavi koju je objavila njegova momčad naglasio je da se napor u XCO utrkama znatno razlikuje od zahtjeva cestovne utrke te da mu nakon promjene discipline ponekad treba vremena za prilagodbu. Ovaj put, međutim, prilagodba je bila gotovo trenutačna. Istaknuo je i iznimno vruće uvjete te rad cijele momčadi, posebno Hermansa, koji je reagirao na napade u ključnom dijelu utrke. Takva izjava dodatno objašnjava zašto pobjeda nije bila rezultat samo jednog eksplozivnog poteza, nego i taktički kontroliranog pristupa kroz veći dio dana.
Peta cestovna pobjeda sezone i nastavak snažne 2026.
Trijumf u Larcianu bio je, prema više specijaliziranih biciklističkih izvora, Pidcockova peta cestovna pobjeda u sezoni 2026. i 15. cestovna pobjeda u profesionalnoj karijeri. Tijekom godine već je pobjeđivao u različitim tipovima utrka, a uspjeh u Toskani stigao je nakon važnog ljetnog bloka u kojem je nastupio i na Tour de Franceu. Njegova momčad navodi da je Tour završio 26. srpnja na devetom mjestu ukupnog poretka, što je ujedno bilo prvo sudjelovanje Pinarello Q36.5 Pro Cycling Teama na najvećoj francuskoj etapnoj utrci. Nakon toga ponovno se prebacio na brdski bicikl i pripremio za svjetsko prvenstvo u Val di Soleu.
Takav niz rezultata važan je i zbog načina na koji Pidcock gradi završnicu sezone. Umjesto duljeg povratka kroz nekoliko cestovnih utrka, u Larcianu je odmah pokazao da može reagirati na napade, pratiti tempo na dugim usponima i zatim napraviti razliku vlastitim ubrzanjem. U jednodnevnim utrkama to je posebno važno jer vozači često imaju samo jednu priliku za odlučujući potez. Njegova kombinacija eksplozivnosti, tehnike na spustu i sposobnosti vožnje na kratkim i srednje dugim usponima čini ga opasnim na profilima na kojima se utrka lomi u završnih dvadesetak kilometara. U Toskani su se sve te karakteristike spojile u rezultat koji je došao u trenutku kada se približavaju najvažniji cestovni ciljevi završnice godine.
Za Pinarello Q36.5 pobjeda ima i dodatnu simboliku jer je Pidcock prvi put nastupio na Gran Premio Industria & Artigianato. Prema momčadskom izvješću, utrka svoje korijene vuče iz lokalnog Circuito di Larciano iz 1967., dok je Gran Premio Industria & Artigianato kao zasebna utrka uspostavljen 1977. i od 2020. pripada UCI ProSeries kalendaru. Na popisu pobjednika nalaze se brojna velika imena cestovnog biciklizma, među njima Felice Gimondi, Roger De Vlaeminck, Francesco Moser, Giuseppe Saronni, Vincenzo Nibali, Adam Yates, Matej Mohorič i Marc Hirschi. Pidcock je pobjedom postao još jedno istaknuto ime u toj povijesti, a prema izvješću organizatora tek drugi britanski pobjednik nakon Adama Yatesa, koji je slavio 2014. i 2017. godine.
Larciano kao priprema za kanadske klasike i Svjetsko prvenstvo
Pobjeda u Italiji dolazi uoči Pidcockova planiranog odlaska u Kanadu. Prema aktualnom kalendaru Pinarello Q36.5 Pro Cycling Teama, trebao bi nastupiti na Grand Prix Cycliste de Québec 11. rujna i Grand Prix Cycliste de Montréal 13. rujna. Obje su utrke dio UCI WorldToura i tradicionalno okupljaju vozače koji dobro podnose ponavljane uspone i eksplozivne završnice. To ih čini prirodnim pripremnim stanicama za ovogodišnje Svjetsko prvenstvo na cesti, koje se od 20. do 27. rujna održava u Montréalu. Cyclingnews je nakon njegova svjetskog naslova u brdskom biciklizmu izvijestio da je upravo kanadski blok odabran kao završna priprema za pokušaj ostvarivanja velikog rezultata na cestovnom prvenstvu.
UCI je objavio da će muška elitna cestovna utrka Svjetskog prvenstva biti održana 27. rujna na trasi dugoj 273,7 kilometara s približno 3803 metra uspona. Start je predviđen u Brossardu, južno od Montréala, nakon čega će peloton kroz područje Montérégie stići do završnog kruga oko Mont Royala. Muškarce čeka 12 krugova, a među glavnim preprekama bit će Voie Camillien-Houde, Chemin de la Polytechnique s dionicama nagiba većeg od 11 posto te uspon prema završnici na Avenue du Parc. Velik dio tog završnog kruga poznat je iz Grand Prix Cycliste de Montréal, pa će nastup na WorldTour utrci dva tjedna ranije biti izravan test terena i forme. Profil je dug, valovit i dovoljno zahtjevan da nagradi vozače koji mogu kombinirati izdržljivost s kratkim, snažnim ubrzanjima.
Pidcockov najbolji rezultat u elitnoj cestovnoj utrci na svjetskim prvenstvima dosad je šesto mjesto iz Leuvena 2021., prema podacima koje prenosi Cyclingnews. Svjetski naslov na cesti zato ostaje jedan od rijetkih najvećih naslova koji još nema u svojoj multidisciplinarnoj kolekciji. Ipak, pobjeda u Larcianu sama po sebi ne jamči sličan rezultat u Montréalu: svjetsko prvenstvo bit će znatno dulje, s većom kumulativnom visinskom razlikom i drukčijom taktičkom dinamikom nacionalnih reprezentacija. Ona, međutim, pruža vrlo svjež pokazatelj forme i potvrđuje da je nakon brdskog biciklizma zadržao sposobnost za duge cestovne napore. Upravo zato njegov nastup u Toskani ima širi značaj od još jedne pobjede u jednodnevnoj utrci.
Talijanska utrka ponovno privukla snažnu međunarodnu konkurenciju
Gran Premio Industria & Artigianato već desetljećima zauzima posebno mjesto u talijanskom kalendaru jer kombinira lokalnu tradiciju s međunarodnim profesionalnim pelotonom. Posljednja izdanja redovito su donosila pobjednike iz različitih zemalja i momčadi najviših rangova. Prije Pidcocka slavili su Isaac del Toro 2025., Marc Hirschi 2024., Ben Healy 2023. i Diego Ulissi 2022., što dodatno pokazuje kakav profil vozača ova utrka često nagrađuje: dovoljno snažnog za ponavljane uspone, ali i sposobnog taktički reagirati u završnici. Ovogodišnji poredak, s vozačima poput Scaronija, Charmiga, Adrije, Tiberija, O'Connora i Grégoirea među prvih deset, ponovno je potvrdio visoku razinu konkurencije.
Za talijanski cestovni biciklizam utrka u Larcianu označila je i početak intenzivnog rujanskog niza jednodnevnih i regionalnih utrka. ANSA je nakon Pidcockove pobjede istaknula da se u Toskani odmah nastavlja program s Girom della Toscana 9. rujna i Coppa Sabatini 10. rujna. Pidcock, prema objavljenom rasporedu svoje momčadi, nakon Larciana fokus prebacuje na kanadske utrke, ali njegov uspjeh dodatno je podigao međunarodnu vidljivost talijanskog dijela kalendara. Za organizatore je posebno vrijedan podatak da je pobjednik aktualni svjetski prvak u brdskom biciklizmu i dvostruki olimpijski prvak, vozač čije ime privlači publiku izvan tradicionalnog kruga pratitelja cestovnog biciklizma.
Najvažnija poruka utrke ipak ostaje sportska. Pidcock je 30. kolovoza u Val di Soleu morao nadoknađivati pozicije iz dubine startnog rasporeda i pobijediti na tehnički zahtjevnoj XCO stazi, a samo tjedan dana poslije u Larcianu je odradio više od četiri i pol sata cestovne utrke prije solo napada u završnici. Dva uspjeha tražila su različitu raspodjelu snage, drukčiju taktiku i potpuno različit ritam natjecanja. Upravo ta sposobnost prilagodbe jedna je od značajki koje ga izdvajaju u suvremenom profesionalnom biciklizmu. Uoči Québeca, Montréala i cestovnog Svjetskog prvenstva, pobjeda u Toskani pokazala je da je u rujanski dio sezone ušao s formom koja ga ponovno svrstava među vozače koje će suparnici morati pažljivo pratiti.
Izvori:
- Pinarello Q36.5 Pro Cycling Team – službeno izvješće o Pidcockovoj pobjedi u Larcianu, momčadskoj taktici, rezultatu i njegovu programu (link)
- Val di Sole Bikeland – izvješće organizatora UCI Svjetskog prvenstva u brdskom biciklizmu o Pidcockovu naslovu u XCO-u (link)
- UCI – službeni podaci o Svjetskom prvenstvu u brdskom biciklizmu 2026. i kontekstu elitne XCO utrke u Val di Soleu (link)
- UCI – službeni pregled trase Svjetskog prvenstva na cesti Montréal 2026., uključujući duljinu, visinsku razliku i završni krug muške elitne utrke (link)
- ANSA – izvješće o pobjedi u Larcianu i nastavku rujanskog biciklističkog programa u Toskani (link)
- BiciTV – izvješće s 48. izdanja Gran Premio Industria & Artigianato, detalji završnog napada i poredak vodećih vozača (link)
- Cyclingnews – izvješća o pobjedi u Larcianu, svjetskom XCO naslovu i Pidcockovu planu za kanadske utrke i cestovno Svjetsko prvenstvo (link)
- Team Cofidis – podaci o duljini utrke i ponavljanim usponima na San Baronto u završnom dijelu trase (link)
- Tuttobiciweb – kronologija ranog bijega, završnih napada i službeni poredak utrke u Larcianu (link)