Tommy McMillen srušio dugogodišnji UFC rekord: 252 značajna udarca i prekid u trećoj rundi
Tommy McMillen ostvario je jednu od statistički najupečatljivijih pobjeda u novijoj povijesti UFC-a. Neporaženi američki borac perolake kategorije svladao je Alberta Montesa tehničkim nokautom na priredbi UFC Oklahoma City, održanoj 18. srpnja 2026. u Paycom Centeru, nakon što je tijekom borbe pogodio 252 značajna udarca. Prema podacima koje je objavio UFC-ov istraživački analitičar Michael Carroll, a prenio theScore, riječ je o novom rekordu za borbu predviđenu na tri runde. McMillen je time nadmašio rezultat Natea Diaza, koji je u prosincu 2011. protiv Donalda Cerronea pogodio 238 značajnih udaraca. Pobjedom je svoj profesionalni omjer popravio na 11-0, dok je u UFC-u sada na dvije pobjede bez poraza.
Rekord je dodatno impresivan jer borba nije trajala svih 15 minuta. Sudac je zaustavio meč nakon 3 minute i 29 sekundi treće runde, što znači da je McMillen do brojke od 252 značajna pogotka stigao za ukupno 13 minuta i 29 sekundi akcije. U prosjeku je, prema jednostavnom izračunu na temelju objavljene statistike i službenog vremena prekida, pogađao gotovo 19 značajnih udaraca u minuti. Takav volumen rijetko se viđa čak i u borbama koje završe sudačkom odlukom, a još je neobičnije da je završio prekidom prije isteka posljednje runde. Nastup u Oklahoma Cityju zato nije bio samo još jedna pobjeda mladog borca, nego rezultat koji će služiti kao referentna točka u raspravama o najintenzivnijim udaračkim izvedbama u UFC-u.
Stalni pritisak od prvog zvona
Izvještaji s borbe opisuju McMillenov pristup kao gotovo neprekidan napad. Od početka prve runde kretao se prema naprijed, zatvarao Montesu prostor uz ogradu i nizao duge kombinacije udaraca u glavu i tijelo. Cageside Press navodi da je Amerikanac rano ubacio i rušenje, nakon čega je iz gornje pozicije kratko radio udarce prije povratka u stojku. Montes je uspijevao pronaći protunapade i u nekoliko navrata zaustaviti McMillenov nalet preciznim pogocima, ali nije mogao dugoročno preuzeti ritam. Kad god bi Venezuelac pogodio pojedinačan snažan udarac, McMillen bi odgovarao serijom i ponovno ga prisiljavao na povlačenje.
Borba pritom nije bila jednostrana u smislu da McMillen nije prolazio bez opasnosti. Montes ga je tijekom prve runde uspio poslati na pod dobro tempiranim protunapadom, a u razmjenama je pokazao zašto je u meč ušao kao ozbiljan test za neporaženog protivnika. McMillen se, međutim, brzo podignuo i nastavio forsirati isti tempo, bez vidljivog povlačenja ili promjene mentalnog pristupa. Upravo je ta sposobnost da odmah nastavi nakon primljenog udarca bila jedna od ključnih značajki njegova nastupa. Umjesto opreznijeg nastavka, ponovno je zauzeo središte oktogona i vratio Montesa uz ogradu.
Druga runda donijela je nešto kontroliraniji ritam, ali ne i bitnu promjenu odnosa snaga. Montes je nastavio tražiti čiste desne udarce i snažne protunapade, dok je McMillen osvajao prostor količinom, radom na tijelu i stalnim promjenama visine napada. Kako je runda odmicala, postajalo je sve očitije da Montes teško može pratiti broj razmjena koje mu protivnik nameće. Posljednjih tridesetak sekundi druge runde McMillen je ponovno pojačao pritisak i serijom udaraca natjerao Montesa da se ponajprije brani. Venezuelac je izdržao do zvona, ali je u treću rundu ušao s vidljivim posljedicama akumulirane štete.
Prekid nakon novih serija u trećoj rundi
U završnoj dionici McMillen nije pokušavao čuvati prednost niti usporiti borbu. Nastavio je napadati aperkatima, udarcima u tijelo, koljenima i kratkim kombinacijama iz neposredne blizine. Prema detaljnom izvještaju Cageside Pressa, Montes je rano u trećoj rundi završio na podu nakon kombinacije aperkata i udaraca u tijelo, ali se ponovno vratio na noge. McMillen je tada dodatno povećao pritisak i nastavio pogađati dok je protivnik, unatoč iscrpljenosti, pokušavao ostati u borbi. Sudac je naposljetku procijenio da Montes više ne uzvraća dovoljno učinkovito te je prekinuo meč na 3:29 treće runde.
Službeni ishod zabilježen je kao pobjeda Tommyja McMillena tehničkim nokautom udarcima. Način na koji je do nje došao važan je jednako kao i sam rezultat, jer se 252 značajna pogotka ne mogu objasniti samo jednim dominantnim trenutkom. Brojka je proizvod kontinuiranog pritiska, vrlo velikog broja pokušaja i spremnosti da se borba vodi u visokom tempu gotovo bez prekida. MMA Mania izvijestila je da je McMillen ukupno uputio više od 500 udaraca, uključujući udarce s distance, napade u klinču, laktove, koljena i aperkate. Iako se ukupni udarci i značajni udarci statistički vode kao različite kategorije, obje brojke potvrđuju koliko je njegova izvedba bila neuobičajeno aktivna.
Što u UFC statistici znači “značajan udarac”
UFC-ova statistika razlikuje ukupne udarce od značajnih udaraca. U kategoriju značajnih u pravilu ulaze svi udarci s distance te snažni udarci u klinču i na tlu, dok se kratki, manje učinkoviti udarci iz kontrolnih pozicija mogu računati samo u ukupan zbroj. Zbog toga rekord od 252 ne predstavlja tek velik broj dodira ili kratkih udaraca bez ozbiljne namjere, nego pokazuje koliko je često McMillen uspijevao plasirati napade koji se prema metodologiji službene statistike smatraju relevantnima. Takva statistika ne daje potpunu sliku borbe i ne može sama zamijeniti procjenu kvalitete obrane, snage ili taktičke učinkovitosti, ali jasno pokazuje volumen rada. U McMillenovu slučaju broj pogodaka podudara se i s vizualnim dojmom borbe, u kojoj je najveći dio vremena bio borac koji je inicirao razmjene.
Usporedba s Nateom Diazom dodatno pojašnjava povijesnu težinu rezultata. Diaz je na UFC-u 141, održanom 30. prosinca 2011., jednoglasnom odlukom pobijedio Donalda Cerronea i pritom pogodio 238 značajnih udaraca. UFC je tu brojku godinama navodio među najistaknutijim pojedinačnim udaračkim dosezima, a meč je postao poznat po Diazovu preciznom boksu, visokom tempu i konstantnom kažnjavanju Cerronea kroz tri pune runde. McMillen je sada taj rezultat nadmašio za 14 pogodaka, i to uz prekid 91 sekundu prije kraja borbe. Budući da je riječ o svježem rezultatu, službene baze i rekordne stranice mogu biti ažurirane s odmakom, no objavljena brojka već je potvrđena kroz izvještaj koji se poziva na UFC-ova analitičara.
Od teške borbe za ugovor do dvije UFC pobjede
McMillenov uspon prema ovom rekordu bio je brz, ali nije prošao bez ozbiljnih iskušenja. UFC ugovor izborio je 2. rujna 2025. u devetoj sezoni Dana White's Contender Seriesa, kada je većinskom odlukom pobijedio tada neporaženog Davida Mgoyana. UFC-ov pregled te priredbe opisao je borbu kao zahtjevan obračun izdržljivosti, a McMillen je morao preživjeti vrlo tešku prvu rundu u kojoj je bio uzdrman i ugrožen zahvatom na vratu. Nakon toga je promijenio tijek meča, zaustavio veći dio protivnikova hrvačkog pritiska i nametnuo vlastiti tempo. Pobjeda mu je podigla omjer na 9-0 i donijela mjesto u UFC-ovoj perolakoj kategoriji.
Debi u organizaciji uslijedio je 4. travnja 2026. protiv Manola Zecchinija. Prema službenom UFC-ovu rezultatu, McMillen je pobijedio tehničkim nokautom nakon 3 minute i 57 sekundi prve runde. I u toj borbi njegov je zaštitni znak bio pritisak, nizanje udaraca i spremnost da uđe u otvorenu razmjenu umjesto da se oslanja samo na hrvačku podlogu. Pobjeda mu je donijela omjer 10-0, a nastup je dodatno privukao pozornost zbog kombinacije agresivnog stila i sposobnosti da završi protivnika. Samo nešto više od tri mjeseca poslije, u Oklahoma Cityju je taj dojam pretvorio u rekordnu statistiku i drugu uzastopnu pobjedu u oktogonu.
Prije meča s Montesom UFC je objavio da je McMillen kroz prvih deset profesionalnih nastupa ostao neporažen te da je osam pobjeda ostvario između 2023. i 2025. godine. U istom je razgovoru govorio i o dugotrajnoj ozljedi ukliještenog ishijadičnog živca koja mu je ograničavala pripreme, što njegov dosadašnji niz stavlja u dodatni kontekst. Treninge odrađuje u Red Hawk Academyju u Peoriji u američkoj saveznoj državi Arizoni, u okruženju povezanom s trenerom Timom Welchom i bivšim UFC prvakom bantam kategorije Seanom O'Malleyjem. Takav tim donosi mu pristup iskustvu s najveće razine, ali i povećava očekivanja koja prate svakog neporaženog borca iz poznatog kampa. Nakon Oklahoma Cityja ta očekivanja više se ne temelje samo na povezanosti s etabliranim imenima, nego na njegovim vlastitim rezultatima.
Montes ostao opasan unatoč velikoj razlici u volumenu
Alberto Montes u borbu je ušao s profesionalnim omjerom 12-1 i reputacijom borca koji najveću prijetnju predstavlja u parteru. UFC ga je uoči priredbe predstavio kao još jednog diplomanta Dana White's Contender Seriesa, a njegov dotadašnji učinak uključivao je velik broj pobjeda prisiljavanjem na predaju. Zbog toga je susret predstavljao stilski zanimljiv ispit za McMillena, koji je u prethodnim nastupima pokazao i hrvačke sposobnosti, ali je sve češće birao otvorene udaračke obračune. Montes je u Oklahoma Cityju dokazao da može biti opasan i u stojci, osobito kada je kontrirao McMillenovu ulasku. Njegovi čisti pogoci i rušenje protivnika na pod spriječili su da borba bude jednostavno opisana kao napad bez ikakvog odgovora.
Ipak, razlika u količini napada postupno je poništila njegove najbolje trenutke. Montes je morao istodobno braniti glavu, tijelo i napade iz klinča, a McMillen mu nije ostavljao dovoljno vremena da uspostavi vlastiti ritam ili duže zadrži borbu u parteru. Kako je šteta rasla, Venezuelac se sve više oslanjao na pojedinačne snažne protunapade, dok je Amerikanac zadržavao sposobnost nizanja serija. Takav odnos posebno je došao do izražaja u završnici, kada je Montes ostao na nogama nakon više teških pogodaka, ali više nije mogao zaustaviti nalet. Poraz mu je prekinuo pozitivan niz u najvažnijoj organizaciji karijere, no njegova izdržljivost i spremnost na razmjenu pridonijele su tome da borba postane jedna od najupečatljivijih na cijeloj priredbi.
Bonus i veća očekivanja u perolakoj kategoriji
McMillenova izvedba donijela mu je i bonus za najbolji nastup večeri. MMA Mania je, pozivajući se na objavljene rezultate nagrada nakon priredbe, navela da je McMillen za “Performance of the Night” dobio 100.000 američkih dolara. Drugi takav bonus pripao je Felipeu Francu, dok je glavna borba Dricusa du Plessisa i Kamarua Usmana proglašena borbom večeri. Financijska nagrada nije dio službenog omjera, ali je važan signal da je organizacija prepoznala vrijednost nastupa izvan same pobjede. Za borca koji je tek dvaput nastupio u UFC-u, kombinacija dva prekida, neporaženog omjera i rekordne statistike stvara snažan temelj za brže napredovanje prema poznatijim protivnicima.
Perolaka kategorija tradicionalno je jedna od tehnički najdubljih UFC-ovih divizija, pa dvije pobjede same po sebi ne jamče trenutačni ulazak među rangirane borce. McMillen će u sljedećim nastupima morati pokazati može li isti intenzitet zadržati protiv suparnika koji bolje kontroliraju distancu, učinkovitije kažnjavaju ulaske i imaju iskustvo u borbama na visokoj razini. Nastup protiv Montesa istodobno je otkrio i područja koja će njegov tim vjerojatno analizirati, ponajprije činjenicu da je tijekom agresivnih ulazaka primao čiste protunapade i završio na podu. Protiv snažnijih udarača takav rizik može imati ozbiljnije posljedice. No sposobnost oporavka, kondicija i spremnost da nastavi raditi pod pritiskom već su se pokazale kao važne prednosti.
Rekord od 252 značajna udarca zato je više od atraktivne statistike za jednu večer. On potvrđuje da McMillen posjeduje iznimno visok radni kapacitet i stil koji publici pruža neprekidnu akciju, dvije osobine koje često ubrzavaju izgradnju interesa oko novog UFC imena. Istodobno, rekord ne bi trebao zamagliti činjenicu da je riječ o borcu na početku karijere u najvećoj svjetskoj MMA organizaciji, s tek dvije pobjede u oktogonu. Sljedeći izbor protivnika pokazat će koliko brzo UFC namjerava testirati njegov potencijal protiv etabliranijih članova perolake kategorije. Nakon večeri u Oklahoma Cityju, međutim, Tommy McMillen više nije samo neporaženi novak iz poznatog trening-kampa, nego vlasnik jednog od najupečatljivijih udaračkih rekorda u povijesti organizacije.
Izvori:
- UFC – službeni rezultati priredbe UFC Oklahoma City i podaci o mjestu, datumu i sudionicima (link)
- theScore – izvještaj o 252 značajna udarca i usporedbi s rekordom Natea Diaza (link)
- Cageside Press – detaljan tijek borbe i službeno vrijeme prekida u trećoj rundi (link)
- UFC – profil Tommyja McMillena, podaci o profesionalnom nizu, ozljedi i razvoju karijere (link)
- UFC – pregled pobjede nad Davidom Mgoyanom i osvajanja ugovora kroz Dana White's Contender Series (link)
- UFC – službeni podatak o pobjedi nad Manolom Zecchinijem u McMillenovu debiju (link)
- UFC – povijesni podatak o 238 značajnih udaraca Natea Diaza protiv Donalda Cerronea (link)
- MMA Mania – podaci o bonusu za najbolji nastup večeri nakon priredbe u Oklahoma Cityju (link)