Sport

Van der Poel slavio u Parizu, Pogačar petim Tour de Franceom izjednačio rekord biciklističkih legend

Pratite kako je Mathieu van der Poel u dramatičnoj završnici na Champs-Élyséesu zadržao nalet sprintera, dok je Tadej Pogačar potvrdio petu ukupnu pobjedu na Tour de Franceu i izjednačio se s četiri legende najveće svjetske biciklističke utrke u povijesnom pariškom raspletu

· 9 min čitanja
Podijeli
AI ilustracija: Van der Poel slavio u Parizu, Pogačar petim Tour de Franceom izjednačio rekord biciklističkih legend Karlobag.eu / AI ilustracija

AI ilustracija — slika nije stvarna fotografija i ne prikazuje stvarni događaj. Što znači AI ilustracija?

Van der Poel osvojio dramatičnu završnicu Toura, Pogačar peti put u žutoj majici

Mathieu van der Poel pobijedio je 26. srpnja u posljednjoj, 21. etapi Tour de Francea 2026. nakon iznimno neizvjesnog raspleta na ulicama Pariza. Nizozemac iz momčadi Alpecin-Premier Tech preživio je završni uspon preko Montmartrea, zajedno s Tadejem Pogačarom odvojio se od glavne skupine, a zatim u posljednjih nekoliko stotina metara pronašao dovoljno snage da izdrži nalet sprintera na Champs-Élyséesu. Cilj je prošao tek za širinu gume ispred momčadskog kolege Jaspera Philipsena, dok je treće mjesto zauzeo Mads Pedersen.

Pogačar je, unatoč pokušaju da Tour zaključi još jednom etapnom pobjedom, na cilj stigao kao ukupni pobjednik utrke. Slovenac iz UAE Team Emirates XRG-a završio je 113. izdanje Toura za 73 sata, 56 minuta i 26 sekundi te je u konačnom poretku imao šest minuta i 26 sekundi prednosti pred Belgijcem Remcom Evenepoelom. Treći je bio njegov momčadski kolega Isaac del Toro sa zaostatkom od devet minuta i 42 sekunde.

Pogačaru je to treća uzastopna i ukupno peta pobjeda na Tour de Franceu. Time se izjednačio s Jacquesom Anquetilom, Eddyjem Merckxom, Bernardom Hinaultom i Miguelom Indurainom, jedinim vozačima koji su prije njega pet puta osvajali najpoznatiju etapnu biciklističku utrku na svijetu. U dobi od 27 godina stigao je do granice koju su desetljećima predstavljali najveći simboli Toura, a mogućnost da već u sljedećim sezonama postane prvi šesterostruki pobjednik sada će biti jedna od središnjih tema profesionalnog biciklizma.

Montmartre pretvorio ceremonijalnu etapu u borbu do posljednjeg metra

Završna etapa duga 88,7 kilometara bila je znatno kraća od prvotno planirane rute iz Thoiryja prema francuskoj prijestolnici. Organizatori Toura prilagodili su program zbog velikih šumskih požara na jugozapadu Francuske i potrebe da se dio sigurnosnih i hitnih službi preusmjeri na područja pogođena požarima. Nakon predstavljanja vozača u Thoiryju, natjecateljski dio odvijao se u Parizu, sa sedam krugova na području Champs-Élyséesa i tri kruga koji su uključivali uspon na Côte de la Butte Montmartre.

Prema službenom izvještaju Tour de Francea, vremena za ukupni poredak uzeta su prije ulaska u posljednja tri kruga. Takva odluka uklonila je rizik da pad ili mehanički problem u tehnički zahtjevnoj završnici utječu na borbu za žutu majicu, ali nije smanjila sportsku napetost. Vozači su dobili prostor za agresivnu vožnju, a završnica je više nalikovala jednodnevnom klasiku nego tradicionalnoj paradi sprintera u Parizu.

Uspon na Montmartre dug je približno jedan kilometar, s prosječnim nagibom od 6,5 posto, a uske ulice, kockice i promjene ritma dodatno otežavaju pozicioniranje. Na prvom prolasku tempo je podigao Pedersen, osvajač zelene majice, dok je na drugom Pogačar pokrenuo napad i pokazao da mu ceremonijalni završetak nije dovoljan. U skupini koja se nakratko izdvojila bili su i Van der Poel, Evenepoel te Pedersen, no glavna se skupina ponovno povezala prije posljednjeg uspona.

Van der Poel je na trećem prolasku preko Montmartrea snažno ubrzao, a Pogačar je jedini uspio pratiti njegov napad. Dvojac je otvorio prednost koja je u jednom trenutku iznosila oko 15 sekundi i zatim surađivao na brzom povratku prema Champs-Élyséesu. Iza njih su sprinterske momčadi organizirale potjeru, svjesne da se udaljenost brzo smanjuje i da je pobjeda još uvijek moguća.

U posljednjem kilometru prednost vodećeg dvojca gotovo je nestala. Pogačar više nije mogao održavati ritam, dok je Van der Poel približno 600 metara prije cilja krenuo u posljednji, dugi sprint. Philipsen i Pedersen približavali su se velikom brzinom, ali je Nizozemac uspio sačuvati minimalnu prednost i bicikl prvi gurnuti preko crte. Fotofiniš je potvrdio pobjedu Van der Poela, Philipsen je završio drugi, a Pedersen treći. Pogačar je usporio nakon što je njegov pokušaj etapne pobjede završio i etapu zaključio na 30. mjestu, bez posljedica za ukupni poredak.

Van der Poel do druge etapne pobjede na Touru 2026.

Pobjeda u Parizu bila je Van der Poelova druga etapna pobjeda na ovogodišnjem Touru i četvrta u karijeri na toj utrci. Službeni izvještaj organizatora naglašava da je Nizozemac u završnih 600 metara ostao sam i odolio skupini koju je na cilj predvodio upravo njegov momčadski kolega Philipsen. Ishod je Alpecin-Premier Techu donio prvo i drugo mjesto na jednoj od najprestižnijih ciljnih ravnina u biciklizmu.

Za 31-godišnjeg Van der Poela pariška pobjeda ima dodatnu težinu zbog njegova profila vozača. Riječ je o bivšem svjetskom prvaku na cesti, višestrukom svjetskom prvaku u ciklokrosu i pobjedniku najvećih jednodnevnih klasika. Montmartre mu je odgovarao zbog sposobnosti da kombinira eksplozivnost na kratkom usponu, tehničku sigurnost i iznimno snažan dugi sprint. Završnica je istodobno pokazala koliko je granica između specijalista za klasike i najboljih vozača za ukupni poredak postala tanja.

Njegov trijumf imao je i snažnu obiteljsku simboliku. Van der Poelov otac Adri osvojio je dvije etape Toura potkraj 1980-ih, dok je njegov djed Raymond Poulidor ostao jedna od najpopularnijih figura francuskog biciklizma. Poulidor nikada nije osvojio Tour, ali je osam puta završio na pobjedničkom postolju, tri puta kao drugi i pet puta kao treći. Pobjeda njegova unuka u središtu Pariza zato se uklapa u jednu od najprepoznatljivijih obiteljskih priča ovoga sporta.

Pogačarov peti Tour potvrđen velikom prednošću

Pogačar je tijekom tri tjedna utrke ostvario pet etapnih pobjeda i povećao ukupan broj etapnih trijumfa na Touru na 26, navodi Associated Press. Njegova konačna prednost od šest minuta i 26 sekundi pokazuje da je kontrolirao utrku i nakon što su se okolnosti među glavnim suparnicima promijenile. Jonas Vingegaard, dvostruki pobjednik Toura i Pogačarov najvažniji suparnik prije starta, morao je odustati nakon pada u 15. etapi, pa je Evenepoel preuzeo ulogu prvog izazivača u ukupnom poretku.

Belgijac je Tour završio na drugom mjestu, ali nije uspio ozbiljnije ugroziti Pogačarovu prednost u završnom dijelu utrke. Del Toro je na svojem debitantskom nastupu završio treći i osvojio bijelu majicu najboljeg mladog vozača. Mladi Meksikanac tako je UAE Team Emirates XRG-u, uz ukupnu pobjedu, donio i dva mjesta na završnom pobjedničkom postolju.

Četvrto mjesto pripalo je Francuzu Paulu Seixasu, koji je zaostao 11 minuta i 56 sekundi, dok je njegov sunarodnjak Lenny Martinez završio peti sa 13 minuta i dvije sekunde zaostatka. Mattias Skjelmose bio je šesti, Juan Ayuso sedmi, Richard Carapaz osmi, Tom Pidcock deveti, a Jordan Jegat deseti. Završni poredak pokazao je kombinaciju etabliranih Grand Tour imena i mlađe generacije koja će u sljedećim sezonama pokušati smanjiti razliku prema Pogačaru.

Slovenac je na svojih sedam nastupa na Touru svaki put završio na pobjedničkom postolju. Pet pobjeda raspoređeno je na 2020., 2021., 2024., 2025. i 2026. godinu, dok je 2022. i 2023. bio drugi iza Vingegaarda. Treći uzastopni naslov dodatno potvrđuje kontinuitet njegove dominacije, ali i otvara pitanje koliko dugo može zadržati takvu razinu u sportu u kojem ozljede, bolesti, forma i taktičke promjene često brzo preokrenu odnos snaga.

Pet pobjednika na vrhu povijesne ljestvice

Anquetil je svojih pet Toura osvojio između 1957. i 1964., Merckx između 1969. i 1974., Hinault između 1978. i 1985., a Indurain je od 1991. do 1995. postao prvi vozač s pet uzastopnih pobjeda. Pogačar se sada pridružio toj skupini, ali je do pete pobjede stigao znatno mlađi od većine prethodnika. Njegov rezultat zato se ne promatra samo kao izjednačavanje rekorda, nego i kao realna najava pokušaja njegova samostalnog rušenja.

Povijesne usporedbe ipak zahtijevaju oprez. Tour se kroz desetljeća mijenjao po duljini, broju etapa, profilu ruta, pravilima, kvaliteti opreme i načinu pripreme. Vozači različitih generacija suočavali su se s drukčijim uvjetima, zbog čega sam broj ukupnih pobjeda ne može obuhvatiti cijeli kontekst njihovih karijera. Pogačarova posebnost proizlazi i iz uspjeha izvan Toura, uključujući pobjedu na Giru d'Italia 2024. te rezultate na najvećim jednodnevnim utrkama.

Njegov sljedeći veliki cilj još nije službeno definiran. Nakon završetka Toura nije potvrdio hoće li nastupiti na Vuelti a España, koja počinje 22. kolovoza, a poručio je da najprije želi uživati u ostvarenome. Neovisno o programu za ostatak sezone, peti žuti dres već je promijenio povijesni okvir u kojem će se procjenjivati svaka njegova sljedeća odluka.

Pedersen, Carapaz i Del Toro odnijeli ostale majice

Uz Pogačarovu žutu majicu, Tour 2026. završio je i pobjedama u ostalim ključnim klasifikacijama. Mads Pedersen osvojio je zelenu majicu najboljeg u bodovnom poretku i, prema organizatorima, postao prvi Danac s tim priznanjem. Istodobno je postao šesti vozač koji je osvajao bodovne klasifikacije na sva tri Grand Toura, čime je potvrdio širinu svojih sprinterskih i klasičarskih sposobnosti.

Richard Carapaz osvojio je točkastu majicu najboljeg penjača i nagradu za ukupno najborbenijeg vozača. Ekvadorac je tako ponovio kombinaciju priznanja koju je već ostvario 2024. godine. Del Toro je, uz treće mjesto u ukupnom poretku, osvojio bijelu majicu, dok je američki prvak Quinn Simmons proglašen najboljim pomagačem ovog izdanja.

Utrka je započela 4. srpnja u Barceloni, prvim Grand Départom Toura u katalonskoj prijestolnici, i završila 26. srpnja u Parizu. Prema službenom konačnom poretku, vozači su prešli ukupno 3197 kilometara. Program je uključivao 21 etapu, momčadski kronometar na otvaranju, pojedinačni kronometar te zahtjevne planinske dane u Pirenejima, središnjoj Francuskoj, Vogezima, Juri i Alpama.

Pariški cilj bio je 116. završetak jedne etape Toura u francuskoj prijestolnici i 51. na Champs-Élyséesu, navode organizatori. Uvrštavanje Montmartrea drugu godinu zaredom promijenilo je karakter finala: umjesto gotovo unaprijed očekivanog masovnog sprinta, najbolji vozači klasika i ukupnog poretka dobili su priliku napasti. Završni dvoboj Van der Poela i Pogačara, te povratak sprintera u posljednjim metrima, dao je Touru završnicu koja je istodobno proslavila novog etapnog pobjednika i potvrdila jednog od najuspješnijih prvaka u povijesti utrke.

Izvori:
- Tour de France – službeni izvještaj 21. etape i opis završnice u Parizu (link)
- Tour de France – službeni konačni poredak, rezultati klasifikacija i ukupna prijeđena udaljenost (link)
- Tour de France – službeni podaci o trasi i programu izdanja 2026. (link)
- Associated Press – izvještaj o Pogačarovu petom naslovu, završnoj etapi i izjavama vozača (link)

Napomena: U pripremi ovog sadržaja korišteni su alati umjetne inteligencije. Sadržaj je urednički pregledan prije objave.

Oznake Tour de France Mathieu van der Poel Tadej Pogačar Pariz Champs-Élysées biciklizam žuta majica povijesni rekord
SMJEŠTAJ U BLIZINI
Pariz
Na ovoj lokaciji trenutačno je dostupno malo direktnih ponuda. Širu ponudu apartmana i privatnog smještaja pogledajte kod našeg partnera.
Pretraži više smještaja
SMJEŠTAJ U BLIZINI
Pariz
Na ovoj lokaciji trenutačno je dostupno malo direktnih ponuda. Širu ponudu apartmana i privatnog smještaja pogledajte kod našeg partnera.
Pretraži više smještaja

Newsletter — top događaja tjedna

Jedan email tjedno: top događaji, koncerti, sportski susreti, alarmi pada cijene. Ništa više.

Bez spama. Odjava jednim klikom. GDPR compliant.