Europska svemirska agencija (ESA) zaključila je ključnu fazu razvoja novog velikog raketnog motora na kruto gorivo P160C. Nakon detaljne analize podataka prikupljenih tijekom probnog paljenja u travnju 2025. na europskom svemirskom lukobranu u Francuskoj Gvajani, motor je prošao kvalifikacijski pregled i službeno je odobren za ugradnju u buduće letove raketa Ariane 6 i Vega. Time je zaokružen više od tri godine dug razvojni ciklus koji izravno utječe na buduću konkurentnost europske svemirske industrije.
Kvalifikacija P160C-a dolazi u trenutku kada Europa restrukturira vlastitu flotu lansirnih sustava i traži način kako zadržati neovisnost u pristupu svemiru, uz sve oštriju globalnu konkurenciju. Novi motor nije tek još jedan tehnički upgrade, nego središnji element modernizacije raketa Ariane 6 i Vega, s ciljem povećanja nosivosti, fleksibilnosti misija i smanjenja troškova po lansiranju.
Nasljednik P120C-a: što P160C donosi novo
P160C je izravni nasljednik solidnog raketnog motora P120C koji danas služi kao bočni potisnik rakete Ariane 6 i kao prva stupanj rakete Vega-C. Razvija ga Europropulsion, zajedničko poduzeće talijanske tvrtke Avio i francusko-njemačkog ArianeGroupa, uz tehničko i financijsko vodstvo ESA-e. U odnosu na prethodnika, novi motor je oko metar viši i može ponijeti približno 14 tona dodatnog krutog goriva, što ukupnu masu pogonskog punjenja podiže na oko 167 tona.
Motor zadržava koncept jedinstvene, karbonsko-kompozitne čahure – riječ je o jednom od najvećih monolitnih motora na kruto gorivo na svijetu. U unutrašnjosti se nalazi kompozitno gorivo na bazi polimera HTPB, amonijeva perklorata i aluminija, provjerena kombinacija koja se već godinama koristi u europskim čvrstogorivnim stupnjevima. P160C pri radu razvija maksimalni potisak reda veličine 4700 kilonjutona i gori nešto dulje od dvije minute, što je dovoljno da raketi osigura snažan potisak u prvim trenucima leta, kada je vozilo najteže.
Upravo tih dodatnih 14 tona goriva donosi seriju konkretnih dobitaka. Za konfiguraciju Ariane 64 – verziju s četiri bočna potisnika – procjenjuje se da P160C može omogućiti približno dvije tone veće korisno opterećenje u odnosu na P120C, ovisno o orbiti i profilu misije. U praksi to znači veći broj satelita u jednoj misiji, težu platformu na višoj orbiti ili dodatne manevarske rezerve za složenije misije u duboki svemir.
Od probnog paljenja do kvalifikacije
Prijelomni trenutak u razvoju novog motora dogodio se 24. travnja 2025., kada je na ispitnom postolju BEAP u sklopu Gvajanskog svemirskog centra obavljeno probno paljenje kvalifikacijskog modela P160C-a. Motor je radio oko dvije minute i dvadeset sekundi, dok su deseci senzora bilježili tlak, temperaturu, deformacije strukture i ponašanje mlaznice te sustava za vektoriranje potiska.
Za razliku od lansiranja, tijekom takozvanog hot-fire testa motor ostaje pričvršćen na vertikalnu konstrukciju ispitnog stupa. Pri paljenju se uzdigne tek nekoliko centimetara, ali ga masivni čelični držači zadržavaju na mjestu, dok snažan mlaz vrućih plinova izlazi u otvoreni kanal ispod ispitnog tornja. Takva konfiguracija omogućuje da se maksimalno vjerno simulira stvarno opterećenje tijekom uzlijetanja, uz potpunu kontrolu i precizno mjerenje svih ključnih parametara.
Nakon testa uslijedila je detaljna analiza – tzv. analiza prve razine – u kojoj su timovi ESA-e, francuske svemirske agencije CNES i industrijskih partnera provjeravali jesu li ostvareni očekivani potisak, tlak u komori, masa preostalog goriva nakon gašenja, razine vibracija i toplinska opterećenja. Kvalifikacijski pregled koji je sada završen potvrđuje da se motor ponaša u skladu s projektnim očekivanjima i da je spreman prijeći iz faze razvoja u serijsku proizvodnju i operativnu uporabu.
Zaključenje kvalifikacije predstavlja i simboličnu prekretnicu: P160C prelazi iz statusa prototipa u status motora koji se može ugrađivati u letjelice. U industrijskim pogonima već su u tijeku radovi na prva četiri letačka primjerka, koja će se integrirati kao bočni potisnici za nadolazeću, pojačanu konfiguraciju Ariane 6.
Prva uporaba na Arianeu 6, a zatim i na Vegi
Prema planovima ESA-e i industrijskih partnera, P160C će se prvi put koristiti na raketi Ariane 6 u inačici s četiri potisnika, u letu predviđenom za 2026. godinu. U toj konfiguraciji novi motori će osigurati najjači startni potisak koji je Ariane 6 do sada imala, čime se dodatno otvara prostor za zahtjevnije komercijalne i institucionalne misije.
Na lakšem lansirnom vozilu Vega-C, P160C će preuzeti ulogu prve stupnja u tzv. Vega-C+ nadogradnji, a kasnije i u potpuno novoj raketi Vega-E. Prema trenutačnim planovima, njegov debi na Vegi povezuje se s misijama svemirske letjelice Space Rider oko 2028. godine. Time se novi motor proteže kroz čitavu liniju europskih nosilaca – od lakih do teških – što opravdava slovo “C” u njegovoj oznaci, koje upućuje na “common”, zajedničku upotrebu na više raketa.
Poseban poticaj razvoju P160C-a dao je i rastući tržišni pritisak, ponajprije kroz velike ugovore za lansiranje satelita iz konstelacije Project Kuiper američke tvrtke Amazon. Većina od planiranih 18 lansiranja Arianea 6 za taj program treba koristiti upravo P160C, što znači desetke motora naručenih unaprijed. Takvi izdašni komercijalni ugovori dali su potrebnu sigurnost da se isplati investirati u novi, snažniji motor i prilagoditi mu lansirnu infrastrukturu.
Industrijski lanac: motor iz više europskih država
P160C je tipičan primjer europskog industrijskog “mozaika” u kojem ključne komponente nastaju u različitim državama, a konačna integracija odvija se u Francuskoj Gvajani. Kompozitno kućište motora proizvodi Avio u pogonima u Colleferru, nedaleko od Rima. Ondje se uz pomoć automatiziranog namotavanja i polaganja karbonskih vlakana impregniranih smolom izrađuje masivni cilindar koji mora izdržati velike tlakove i temperature, ali i ostati dovoljno lagan da ne “pojede” dobitak u nosivosti.
Mlaznicu – srce svakog raketnog motora – izrađuje ArianeGroup u Le Haillanu kraj Bordeauxa. Koriste se visokootporni kompozitni materijali koji podnose temperature oko 3000 stupnjeva Celzija, a ujedno omogućuju precizno oblikovanje unutarnje geometrije kako bi se iz motora “izvukao” maksimalan potisak. Mlaznica je kardanski oslonjena, što znači da se može zakretati u više smjerova i tako upravljati vektorom potiska te stabilizirati let rakete.
Treći ključni element je kompozitni paljbeni uložak, odnosno sustav inicijalnog paljenja motora, koji razvija i proizvodi norveška tvrtka Nammo u Raufossu, pod odgovornošću Avija. Njegova je zadaća osigurati pouzdano i ujednačeno paljenje cijelog stupnja, pri čemu je iznimno važno da se tlak u komori razvija točno predviđenom brzinom, bez naglih skokova koji bi mogli oštetiti strukturu.
Posljednja faza proizvodnje odvija se u Francuskoj Gvajani, gdje zajednička poduzeća Regulus i Europropulsion pune motor gorivom i obavljaju završnu integraciju. Gotovi motori potom se transportiraju cestom i željeznicom unutar svemirskog centra do montažnih zgrada za Ariane 6 i Vegu, gdje se spajaju s ostatkom lansirnog vozila.
Zašto su booster motori presudni za lansirne sustave
Iako se u svakodnevnom govoru često koriste sinonimi “motor” i “booster”, inženjeri razlikuju te pojmove. Booster je raketni motor montiran sa strane nositelja, zadužen da tijekom prvih minuta leta osigura najveći dio potiska. U slučaju rakete Ariane 6, bočni potisnici daju oko 90 posto ukupnog potiska pri polijetanju, dok centralni kriogeni stupanj preuzima ulogu glavnog pogona tek nakon što boosteri odrade svoje i odvoje se.
Trenutačna konfiguracija Arianea 6 koristi P120C kao booster, uz dvije (A62) ili četiri (A64) jedinice ovisno o misiji. Uvođenjem P160C-a u varijantu Block 2, raketa dobiva snažniji startni “udarac” bez promjene osnovnog koncepta. To je posebno važno za lansiranje teških geostacionarnih satelita, višestrukih komercijalnih tereta ili velikih serija manjih satelita u niskoj Zemljinoj orbiti.
Na raketi Vega-C i budućoj Vegi-E, isti motor preuzima funkciju prve stupnja, a dodatni potisnici ili gornji stupnjevi prilagođavaju se masi i ciljanom orbiteru. Zajednička uporaba istog motora na različitim raketama smanjuje troškove razvoja i proizvodnje, pojednostavljuje logistiku rezervnih dijelova i omogućuje veće serije, što je ključno za postizanje konkurentne cijene.
BEAP: jedinstveno ispitno postolje u Francuskoj Gvajani
Probno paljenje P160C-a izvedeno je na ispitnom postolju BEAP (Banc d’Essai des Accélérateurs à Poudre), jedinom velikom postrojenju za vertikalno testiranje čvrstogorivnih motora pod upravom francuske agencije CNES. Smješten u Gvajanskom svemirskom centru kod Kouroua, BEAP je visok oko 50 metara i opremljen je dubokim kanalom za usmjeravanje mlaza ispušnih plinova, kao i kontrolnom stanicom smještenom stotinama metara dalje radi sigurnosti osoblja.
Ovo postrojenje već je korišteno za testiranje velikih boostera rakete Ariane 5, motora P80 za izvornu Vegu te P120C-a koji danas pokreće Ariane 6 i Vegu-C. Modularni dizajn omogućuje prilagodbu različitim konfiguracijama motora, što je bilo ključno za relativno brzi prijelaz s P120C-a na P160C u razdoblju od samo nekoliko godina.
Tijekom svakog testa prate se meteorološki uvjeti, uključujući brzinu vjetra, oborine i raspodjelu dima i čestica u okolini. CNES za svako probno paljenje ili lansiranje aktivira mrežu od nekoliko desetaka fiksnih i mobilnih senzora koji mjere kvalitetu zraka i vode, utjecaj na lokalnu floru i faunu te razinu buke u naseljenim područjima poput Kouroua i Sinnamarya. Takav pristup omogućuje da se okolišni utjecaj precizno kvantificira i, gdje je potrebno, dodatno ublaži.
Serijska proizvodnja i planirani tempo lansiranja
Prolazak kvalifikacijskog pregleda otvara vrata industrijskom “ramp-upu” – postupnom povećanju proizvodnje motora. ESA i industrijski partneri ciljaju na godišnji kapacitet izrade najmanje 35 P160C motora, a po potrebi i više, kako bi mogli pratiti očekivani tempo lansiranja Arianea 6 i Vega raketa.
Takav obujam proizvodnje zahtijeva pažljivo planiranje lanca opskrbe i visoku razinu automatizacije, od izrade kompozitnih struktura do preciznog punjenja gorivom. Svaki motor prolazi stroge inspekcije i ispitivanja prije slanja u Francusku Gvajanu, a dodatne provjere obavljaju se i nakon dolaska na svemirski lukobran. Cilj je zadržati vrlo visoku pouzdanost uz istodobno skraćivanje ciklusa između pojedinih lansiranja.
U pozadini svega nalazi se strateški cilj: povećati godišnji broj letova Arianea 6 i Veginih varijanti kako bi Europa mogla odgovoriti na rastuću potražnju za lansiranjem komercijalnih satelita, institucionalnih misija Europske unije i znanstvenih opservatorija. Novi motor na kruto gorivo preduvjet je da se takav tempo postigne bez kompromisa u sigurnosti i performansama.
P160C i budućnost europske svemirske politike
Uvođenje P160C-a uklapa se u širu sliku transformacije europskog svemirskog sektora nakon umirovljenja Arianea 5 i prijelaza na novu generaciju lansirnih vozila. Ariane 6 i modernizirane verzije Vege zamišljene su kao fleksibilna platforma koja može odgovoriti na različite potrebe – od lansiranja velikih telekomunikacijskih satelita do izgradnje i održavanja velikih konstelacija u niskoj orbiti.
Za europske države članice ESA-e, pouzdan pristup svemiru pitanje je strateške autonomije, ali i gospodarske konkurentnosti. U svijetu u kojem privatne tvrtke iz SAD-a i drugih zemalja agresivno spuštaju cijene lansiranja, Europa mora ponuditi kombinaciju pouzdanosti, fleksibilnosti i konkurentnih troškova. P160C je jedan od ključnih alata u toj strategiji – omogućuje veći teret po letu i bolje iskorištavanje svake misije.
Istodobno, tehnološki izazovi poput izrade velikih karbonsko-kompozitnih struktura, precizne kontrole izgaranja krutog goriva i razvoja naprednih sustava za vektoriranje potiska stvaraju znanje i kompetencije koje se mogu primijeniti i izvan svemirske industrije. Od naprednih materijala do visokopouzdane industrijske automatizacije, projekti poput P160C-a potiču tehnološki razvoj u širokom spektru sektora.
Konačno, iskustvo stečeno tijekom probnog paljenja u travnju 2025. i naknadne kvalifikacije motora važan je temelj za buduće nadogradnje. Kako se potrebe tržišta i institucionalnih misija budu mijenjale, P160C može postati odskočna daska za još snažnije ili djelomično višekratno upotrebljive sustave. Za sada, međutim, njegova je primarna zadaća jasna: učvrstiti Ariane 6 i Vegu kao okosnicu europskog pristupa svemiru u drugoj polovici 2020-ih i početkom 2030-ih godina.
Kreirano: nedjelja, 21. prosinca, 2025.
Pronađite smještaj u blizini