Novo istraživanje uspjelo je proizvesti prototip izdržljivijeg materijala koji povećava biorazgradivost ambalaže za hranu, djelomično zamjenjujući bioplastiku celuloznim vlaknima izdvojenim iz grana i lišća stabla avokada.
Plastika omogućuje sigurno i higijensko pakiranje hrane, ali njena široka upotreba predstavlja značajan ekološki problem zbog ograničene mogućnosti recikliranja i kratkog vijeka trajanja. Stoga industrija i znanstvena zajednica desetljećima traže održivije alternative. Nedavna studija objavljena od strane Sveučilišta u Cordobi, u kojoj je sudjelovalo i Sveučilište u Gironi, pronašla je način za izradu prototipa materijala za ambalažu hrane koji je ekološki prihvatljiviji, koristeći otpad koji do sada nije imao dodanu vrijednost: ostatke od rezidbe stabala avokada. Španjolska je glavni proizvođač avokada na europskoj razini, s proizvodnjom koncentriranom u regiji Axarquia u Malagi.
Kroz polukemijski i mehanički proces u kojem se lišće i grane miješaju s natrijevim hidroksidom, rafiniraju i defibriraju, studija je uspjela izolirati vlakna iz drvenastih ostataka rezidbe i koristiti ih kao ojačavajući materijal, zamjenjujući dio bioplastike koja se koristi u ambalaži za hranu. Prema istraživaču Ramonu Morcillu, vodećem autoru rada i istraživaču iz grupe 'Bioproizvodi i procesno inženjerstvo' na Sveučilištu u Cordobi, studija je uspjela integrirati celulozu dobivenu iz avokadovih ostataka koristeći kompatibilizacijski agens te barem djelomično smanjiti uporabu biopolietilena, vrste bioplastike koja se široko koristi u industriji ambalaže i koja, unatoč biljnom podrijetlu, nije biorazgradiva.
Osim održivosti, ovaj novi spoj pokazao se izdržljivijim, dijelom zahvaljujući jakim mehaničkim svojstvima prirodnih vlakana iz ostataka rezidbe avokada. Rad je analizirao kako materijal funkcionira pri različitim omjerima vlakana, postigavši do 49% povećanje vlačne čvrstoće.
Sljedeći korak u istraživačkoj liniji grupe, objasnio je autor studije, bit će procjena drugih svojstava koja su zanimljiva industriji; na primjer, antimikrobne ili antioksidativne sposobnosti koje novi spoj može imati, čime se otvara vrata novim oblicima konzerviranja koji su održiviji, specijaliziraniji i prilagođeni različitim vrstama proizvoda.
Prije nekoliko dana Europski parlament odobrio je niz mjera za smanjenje i recikliranje ambalaže. Neke vrste jednokratne plastične ambalaže bit će zabranjene od 2030. godine, što predstavlja pravi izazov za industriju: provesti tržišne studije kako bi se procijenila isplativost onih oblika održive ambalaže koji su se pokazali izvedivima s znanstvenog stajališta. Prema istraživaču Ramonu Morcillu: "to je detaljan proces koji zahtijeva mnogo truda i informacija, ali je nužan za skaliranje i plasiranje ovih novih materijala na tržište." U narednim godinama društvo će morati riješiti ovaj hitan izazov smanjenja upotrebe plastike i promicanja ekonomije manje ovisne o fosilnim gorivima.
Izvor: Universidad de Córdoba