Sony Music tuži Kroger zbog navodnog neovlaštenog korištenja stotina pjesama u oglasima na društvenim mrežama
Sony Music Entertainment i devet povezanih diskografskih kuća pokrenuli su pred saveznim sudom u Los Angelesu tužbu protiv američkog trgovačkog lanca The Kroger Co. i niza njegovih sadašnjih i bivših povezanih društava, tvrdeći da su njihova zaštićena zvučna snimanja godinama korištena u komercijalnim objavama na društvenim mrežama bez potrebnih licenci. Prema sudskom registru za predmet broj 2:26-cv-09358, tužba je podnesena 21. kolovoza 2026. pred Okružnim sudom Sjedinjenih Američkih Država za Središnji okrug Kalifornije. Među tuženicima su, uz Kroger, društva povezana s brendovima Ralphs, Harris Teeter, Fred Meyer, Mariano’s, Murray’s Cheese, Home Chef i drugim maloprodajnim poslovima unutar šire Krogerove strukture. Sony u tužbi navodi najmanje 392 zasebna neovlaštena korištenja svojih snimki na službenim računima tih brendova i u promotivnim sadržajima influencera koji su, prema navodima tužitelja, bili plaćeni za promociju Krogerovih proizvoda i trgovina. Sud do 29. kolovoza 2026. nije donio odluku o tome je li do povrede autorskih prava doista došlo, a navodi iz tužbe zasad predstavljaju tvrdnje tužitelja koje tek trebaju biti ispitane u postupku.
Najmanje 392 sporna korištenja na računima brendova i influencera
Prema navodima iz tužbe koje su prenijeli specijalizirani mediji za glazbenu i pravnu industriju, Sony je sporna korištenja evidentirao u videoobjavama kojima su se promovirali proizvodi, sezonske ponude, trgovine i druge komercijalne aktivnosti Krogera i njegovih povezanih brendova. U pojedinim slučajevima glazba se navodno pojavljivala na službenim profilima samih kompanija, dok se u drugim slučajevima radilo o sadržajima kreatora i influencera angažiranih u promotivne svrhe. Sony tvrdi da takva uporaba nije bila usputna, nego dio oglašivačke poruke čiji je cilj bio učiniti sadržaj privlačnijim i prepoznatljivijim publici. U tužbi se među izvođačima čije su snimke navodno korištene spominju Mariah Carey, OutKast, Harry Styles, Bill Withers, Miley Cyrus, Beyoncé, Doja Cat, SZA i drugi izvođači iz Sonyjeva kataloga. Posebno se navodi da su snimke pjesama “All I Want for Christmas Is You” Mariah Carey i “Hey Ya!” grupe OutKast korištene najmanje 12 puta svaka, dok su među drugim primjerima “Lovely Day” Billa Withersa i “Golden” Harryja Stylesa.
Broj od najmanje 392 korištenja ne znači nužno da je riječ o 392 različite pjesme. Prema dostupnim informacijama iz tužbe, određene su snimke korištene više puta, na različitim profilima ili u različitim kampanjama. To je važna razlika i za eventualno određivanje odštete, jer američki zakon o autorskom pravu predviđa zakonsku naknadu po povrijeđenom djelu, a ne automatski po svakoj pojedinačnoj objavi ili korištenju. Sony traži od suda odštetu, trajnu zabranu daljnjeg neovlaštenog korištenja njegovih snimki te naknadu troškova i druge pravne lijekove koje sud može odobriti. Tvrtka tvrdi da je dio navodnih povreda bio svjestan i namjeran, što je važno zato što američki propisi u određenim okolnostima dopuštaju znatno veće zakonske odštete za namjernu povredu.
Sony tvrdi da je Kroger dobro poznavao pravila licenciranja
Središnji dio Sonyjeva argumenta odnosi se na tvrdnju da Kroger nije mogao razumno smatrati da za komercijalnu uporabu glazbe na društvenim mrežama nije potrebna posebna dozvola. Prema tužbi, The Kroger Co. je između 2017. i 2025. sklopio najmanje 14 licencnih ugovora sa Sony Musicom za korištenje Sonyjevih snimki u oglašavanju, a dio tih ugovora izričito je obuhvaćao internet i društvene mreže. Sony se na tu povijest poslovnih odnosa poziva kao na dokaz da su Kroger i njegove povezane kompanije bili upoznati s time da dostupnost pjesme na digitalnoj platformi sama po sebi ne znači dopuštenje za njezino korištenje u reklamnoj kampanji. Drugim riječima, pitanje u ovom postupku nije može li običan korisnik na društvenoj mreži odabrati određenu pjesmu iz ponuđene glazbene biblioteke, nego jesu li korporativni oglašivači pribavili prava potrebna za komercijalnu uporabu zaštićene snimke. Upravo tu razliku Sony želi staviti u središte spora.
Jedan od konkretnih primjera na koje se Sony poziva jest licenca za pjesmu “Do You Believe in Magic” grupe The Lovin’ Spoonful u blagdanskoj Krogerovoj kampanji 2020. godine. Prema navodima tužitelja, licenca je vrijedila sedam tjedana, od 13. studenoga do 31. prosinca 2020., i obuhvaćala je televiziju, radio, internet i društvene mreže. Sony tvrdi da su verzije kampanje nakon isteka licence ostale javno dostupne na računima više Krogerovih brendova, među kojima su City Market, Baker’s, Dillons, King Soopers, Fry’s Food Stores, Pick ’n Save i Ralphs. U tužbi se navodi da je jedan video na računu Ralphsa bio dostupan još 17. kolovoza 2026., više od pet i pol godina nakon isteka navedenog licencnog razdoblja. Ako se ti navodi potvrde, taj primjer mogao bi biti važan za Sonyjev pokušaj dokazivanja da sporna uporaba nije bila rezultat obične nejasnoće oko pravila platforme.
Upozorenje iz 2025. i objave koje su se nastavile u 2026.
Sony navodi da je Kroger o navodnim povredama prvi put obavijestio 30. lipnja 2025. godine. Prema tužbi, unatoč tom upozorenju novi sporni sadržaji nastavili su se pojavljivati te je najnovija navodno neovlaštena objava evidentirana 12. kolovoza 2026., samo devet dana prije podnošenja tužbe. Diskografska kuća također tvrdi da je pokušala dogovoriti takozvani sporazum o zastajanju rokova, pravni aranžman kojim bi obje strane mogle razgovarati o mogućem rješenju bez rizika da tijekom pregovora isteknu određeni rokovi za pokretanje zahtjeva. Sony tvrdi da Kroger nije pristao na takav aranžman i da je nastavak spornih objava, u kombinaciji s izostankom dogovora, doveo do podnošenja tužbe. Krogerovi argumenti o tim navodima još nisu javno utvrđeni u sudskom postupku, pa se zasad ne može zaključiti kako će kompanija osporavati Sonyjeve tvrdnje ili koje će obrane isticati.
Za Sony je pitanje prethodnog upozorenja posebno važno zbog zahtjeva da se navodne povrede tretiraju kao svjesne odnosno namjerne. Prema američkom Zakonu o autorskom pravu, uobičajeni raspon zakonske odštete za jedno povrijeđeno djelo kreće se od 750 do 30.000 američkih dolara, dok sud, ako nositelj prava dokaže i sud utvrdi da je povreda bila namjerna, može odrediti iznos do 150.000 dolara po djelu. To ne znači da će Sony automatski dobiti maksimalni iznos, niti da se 150.000 dolara može jednostavno pomnožiti s 392 sporna korištenja. Konačni financijski učinak ovisi o tome koja će djela biti obuhvaćena dokazanim povredama, kakav će biti pravni status pojedinih snimki i registracija, hoće li biti utvrđena namjernost te koje će zahtjeve sud prihvatiti. U ovoj fazi postupka nije određen iznos koji bi Kroger morao platiti.
Veliki marketinški proračun dodatno je ušao u spor
Sony se u tužbi poziva i na veličinu Krogerova oglašivačkog poslovanja. Prema Krogerovu godišnjem izvješću predanom američkoj Komisiji za vrijednosne papire i burze, kompanija je u fiskalnoj 2025. godini, završenoj 31. siječnja 2026., evidentirala oko 1,18 milijardi dolara troškova oglašavanja. Sony taj podatak koristi kao dio argumenta da se radi o iskusnom oglašivaču koji je imao resurse i prethodno iskustvo za pribavljanje glazbenih licenci. Ipak, sama veličina marketinškog proračuna ne dokazuje povredu; sud će odgovornost morati temeljiti na konkretnim dokazima o pravima, načinu korištenja i ulozi pojedinih tuženika.
Tužba osim izravne povrede autorskog prava obuhvaća i tvrdnje o doprinosnoj i posrednoj odgovornosti. Sony, među ostalim, pokušava povezati Krogerovu središnju korporativnu strukturu i njegove marketinške funkcije sa sadržajem koji su objavljivale podružnice ili plaćeni influenceri. U američkom autorskom pravu takvi oblici sekundarne odgovornosti mogu postati relevantni kada stranka nije nužno osobno izvršila svaku pojedinačnu radnju, ali se tvrdi da je poticala, omogućila, nadzirala ili ostvarivala korist od tuđe povrede pod uvjetima koje određuje sudska praksa. Koliko će takvi argumenti biti primjenjivi u ovom slučaju ovisit će o dokazima o tome tko je naručivao sadržaj, tko ga je odobravao, kakvu je kontrolu Kroger imao nad povezanim društvima i influencerima te kakva su bila interna pravila za korištenje glazbe. Sama činjenica korporativne povezanosti ne znači automatski i odgovornost za svaku spornu objavu.
Zašto pjesma dostupna na društvenoj mreži nije nužno “slobodna” za oglašavanje
Slučaj otvara šire pitanje koje već godinama stvara rizik za brendove, marketinške agencije i kreatore komercijalnog sadržaja. Društvene mreže mogu korisnicima ponuditi velik izbor glazbe kroz ugovore koje same platforme sklapaju s nositeljima prava, ali opseg tih prava ne mora biti jednak za privatne korisnike, poslovne račune, sponzorirane objave, plaćene oglase i kampanje influencera. Kod korištenja poznate pjesme u reklamnom videu mogu se preklapati različita prava, uključujući prava na samu glazbenu kompoziciju i prava na konkretnu zvučnu snimku. Sonyjeva tužba usmjerena je na prava na zvučne snimke koje kontroliraju Sony Music Entertainment i povezane diskografske kuće. Zato činjenica da je pjesma tehnički dostupna u aplikaciji ne rješava automatski pitanje ima li određeni poslovni korisnik dozvolu koristiti je za promociju proizvoda ili usluge.
Za velike kompanije dodatni problem predstavlja decentralizirani marketing: brojni brendovi, lokalni profili, agencije i influenceri mogu istodobno stvarati sadržaj prema različitim procedurama. Spor zato ima značenje i izvan glazbene industrije jer naglašava potrebu za jasnom evidencijom o trajanju licenci, dopuštenim platformama, teritoriju i vrstama kampanja. Poseban rizik nastaje kada promotivni video ostane javno dostupan nakon isteka vremenski ograničene licence.
Predmet se uklapa u širu kampanju diskografskih kuća protiv neovlaštene glazbe u oglasima
Kroger nije prva velika kompanija protiv koje je Sony posljednjih godina pokrenuo postupak zbog korištenja glazbe u sadržaju na društvenim mrežama. Music Business Worldwide navodi da je Sony 2024. okončao spor s hotelskom grupacijom Marriott, u kojem je tvrdio da su njegove snimke neovlašteno korištene u stotinama objava povezanih s hotelima. U ožujku 2026. Sony je postigao nagodbu i sa Sveučilištem Južne Kalifornije u sporu koji se odnosio na glazbu u objavama sportskih računa. I druge velike diskografske kuće, uključujući Universal Music Group i Warner Music Group, posljednjih su godina pokretale slične postupke protiv trgovačkih, ugostiteljskih i modnih brendova zbog komercijalne uporabe snimki na društvenim mrežama. Zajedničko tim predmetima jest nastojanje glazbene industrije da jasno odvoji potrošačko korištenje glazbe unutar platforme od korištenja iste glazbe kao elementa plaćenog oglašavanja.
Za diskografske kuće takvi slučajevi imaju i širi poslovni značaj jer su licence za reklame i druge audiovizualne projekte važan dio komercijalnog iskorištavanja kataloga. Uvjeti ovise o trajanju, teritoriju, platformi i dosegu kampanje. Obrana u sličnim sporovima, s druge strane, može tvrditi da je uporaba bila dopuštena ugovorima, pravilima platforme ili postojećim licencama. U Krogerovu predmetu zato će biti važno kakvu će dokumentaciju o pravima i marketinškim procesima predstaviti obje strane.
Što slijedi pred saveznim sudom u Los Angelesu
Prema javno dostupnom sudskom registru, tužitelji u predmetu su Sony Music Entertainment, Alamo Records, Arista Music, Arista Records, LaFace Records, Provident Label Group, Records Label, Sony Music Entertainment US Latin, Ultra Records i Zomba Recording. Na strani tuženika nalazi se The Kroger Co. te niz povezanih društava, među kojima su 84.51, Dillon Companies, Ralphs Grocery Company, Fred Meyer Stores, Fred Meyer Jewelers, Smith’s Food & Drug Centers, društva Roundy’s, Harris Teeter, Murray’s Cheese, Relish Labs i Vitacost.com. Vitacost je posebno zanimljiv jer ga je Kroger prodao kompaniji iHerb u siječnju 2026., ali Sony tvrdi da su sporni videozapisi nastali dok je Vitacost bio u Krogerovu vlasništvu te da je dio sadržaja ostao dostupan i nakon prodaje. Predmet je podnesen kao spor iz područja autorskog prava, a Sony je zatražio suđenje pred porotom.
Sljedeća faza postupka trebala bi uključivati odgovor tuženika, eventualne procesne prijedloge, razmjenu dokaza i, ako ne dođe do nagodbe ili ranije sudske odluke, daljnji postupak prema suđenju. U ovom trenutku nije službeno potvrđeno hoće li strane pokušati postići nagodbu, niti je poznato hoće li Kroger osporavati vlasništvo nad pojedinim snimkama, opseg traženih prava, Sonyjevu teoriju sekundarne odgovornosti ili druge elemente tužbe. Važno je i da činjenica podnošenja tužbe ne znači da je Kroger proglašen odgovornim. Sony će svoje tvrdnje morati dokazati, dok će tuženici imati mogućnost iznijeti obranu i osporiti navode. Sve dok sud ne donese odluku ili strane ne postignu pravno obvezujuće rješenje, najmanje 392 sporna korištenja ostaju navodi iz tužbe, a ne sudski utvrđene povrede.
Izvori:
- U.S. District Court / Justia – javni podaci o predmetu Sony Music Entertainment et al. v. The Kroger Co. et al., broju predmeta, datumu podnošenja i strankama (link)
- Music Business Worldwide – navodi iz tužbe o najmanje 392 korištenja, prethodnim licencama, upozorenju Krogeru, primjerima pjesama i traženim pravnim lijekovima (link)
- Music Times – podaci o tuženim povezanim društvima, raspodjeli spornih objava i statusu postupka nakon podnošenja tužbe (link)
- U.S. Securities and Exchange Commission – Krogerovo godišnje izvješće za fiskalnu 2025. godinu i podatak o 1,18 milijardi dolara troškova oglašavanja (link)
- U.S. Copyright Office – odredbe članka 504 američkog Zakona o autorskom pravu o zakonskoj odšteti i mogućem povećanju do 150.000 dolara za namjernu povredu po djelu (link)