Samaranch podržao jačanje olimpijske neutralnosti: MOO mijenja Povelju i otvara novu fazu rasprave o budućnosti Igara
Potpredsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora Juan Antonio Samaranch podržao je promjene Olimpijske povelje kojima MOO želi snažnije zaštititi političku neutralnost olimpijskog pokreta. Promjene su prihvaćene 24. lipnja 2026. na 146. zasjedanju MOO-a u Lausannei, održanom u sklopu procesa “Fit for the Future”, kojim novo vodstvo organizacije želi prilagoditi upravljanje Olimpijskim igrama sve složenijem međunarodnom okruženju. Prema objavi MOO-a, cilj izmjena je očuvati autonomiju sporta, zaštititi sportaše i natjecanja od vanjskih pritisaka te spriječiti korištenje Olimpijskih igara u političke, društvene ili ekonomske svrhe. Samaranch je, prema Reutersovu izvještaju objavljenom u Channel NewsAsia, poručio da je neovisnost MOO-a “teže čuvati svakoga dana” jer se sport sve češće nalazi pod pritiskom vlada, javnih rasprava i globalnih kriza. Time je jedna proceduralna promjena Povelje postala i politički osjetljiv signal o tome kako MOO namjerava donositi odluke u razdoblju pojačanih geopolitičkih napetosti.
Neutralnost kao središnja poruka nove Povelje
Prema službenom priopćenju MOO-a, ključni dio reforme odnosi se na dopunu pravila koja definiraju misiju i ulogu Međunarodnog olimpijskog odbora. U Rule 2 dodaje se odredba prema kojoj je uloga MOO-a “primjenjivati neutralnost u svakom trenutku”, bez vladinog, kulturnog, društvenog ili ekonomskog pritiska. Organizacija navodi da se time jača postojeći temeljni princip olimpizma prema kojem sport treba ostati prostor mirnog natjecanja, univerzalnosti i jednakog pristupa, a ne instrument državnih, ideoloških ili komercijalnih interesa. MOO u istom dokumentu objašnjava da se promjene odnose i na Fundamental Principles of Olympism, odnosno temeljna načela olimpizma, kako bi se jasnije naglasila politička neutralnost cijelog olimpijskog pokreta. Takva formulacija nije samo simbolična: ona MOO-u daje izravniji normativni okvir za buduće odluke u situacijama u kojima se sportski nastupi, zastave, himne, domaćinstva ili međunarodne sankcije preklapaju s politikom.
Samaranch je na marginama zasjedanja u Lausannei, prema Reutersu, rekao da je “potrebnije nego ikad” da Povelja MOO-u pruži mogućnost očuvanja neovisnosti. Njegova poruka odražava širu dilemu olimpijskog pokreta: MOO istodobno želi ostati univerzalna sportska organizacija otvorena sportašima iz cijelog svijeta, ali mora reagirati na ratove, kršenja međunarodnih pravila, pritiske vlada, pitanja ljudskih prava i sigurnost natjecatelja. U tom se prostoru pojam neutralnosti često tumači različito. Za MOO on znači zaštitu sporta od izravnog političkog upravljanja, dok kritičari upozoravaju da pozivanje na neutralnost može ublažiti posljedice za države i institucije koje su predmet međunarodnih sankcija. Upravo zato su izmjene Povelje odmah otvorile pitanje hoće li nova formulacija u budućnosti utjecati na odluke o statusu ruskih sportaša i ruskih sportskih tijela.
Ruski kontekst ostaje najosjetljiviji dio rasprave
Rasprava o neutralnosti ne može se odvojiti od položaja Rusije u međunarodnom sportu. MOO je u listopadu 2023. suspendirao Ruski olimpijski odbor nakon što je to tijelo odlučilo uključiti regionalne sportske organizacije s područja Donjecka, Hersona, Luhanska i Zaporižja, koja MOO priznaje kao područja pod nadležnošću Ukrajinskog nacionalnog olimpijskog odbora. Prema tadašnjem priopćenju MOO-a, takav potez ocijenjen je kršenjem Olimpijske povelje jer narušava teritorijalni integritet ukrajinskog olimpijskog odbora. Suspenzija je značila da Ruski olimpijski odbor ne može djelovati kao nacionalni olimpijski odbor u smislu Povelje i ne može primati financijska sredstva iz olimpijskog pokreta. MOO je pritom zadržao pravo da odvojeno odlučuje o mogućem sudjelovanju pojedinih neutralnih sportaša s ruskom putovnicom na olimpijskim natjecanjima.
Reuters je, u izvještaju o novim izmjenama Povelje, naveo da kritičari smatraju kako bi naglašavanje političke neutralnosti moglo olakšati budući povratak Rusije u međunarodni sport. MOO, međutim, u službenim objavama ne predstavlja reformu kao odluku o Rusiji, nego kao širi institucionalni okvir za zaštitu autonomije sporta i samih Olimpijskih igara. Ta razlika bitna je za razumijevanje trenutnog stanja: promjena Povelje ne znači automatsko ukidanje suspenzije Ruskog olimpijskog odbora niti sama po sebi mijenja uvjete za nastupe sportaša. Ona, međutim, može postati pravna i politička osnova na koju će se MOO pozivati u budućim odlukama o tome gdje završava legitimna sportska autonomija, a gdje počinje pritisak koji bi mogao narušiti jednakost natjecanja. Zato će se stvarni učinak izmjena vidjeti tek kada se nova pravila primijene na konkretne slučajeve.
Reforma programa Igara: discipline ispred cijelih sportova
Uz neutralnost, 146. zasjedanje MOO-a donijelo je i važnu promjenu u načinu određivanja olimpijskog programa. Prema službenoj objavi MOO-a, Rule 45 Olimpijske povelje sada program Olimpijskih igara opisuje kroz tri komponente: sportski program, program disciplina i program događaja. To znači da se odluke više neće promatrati samo kroz pitanje hoće li neki sport u cjelini biti dio Igara, nego i kroz pojedine discipline i događaje koji nose troškove, zahtjeve za borilištima, logistiku, broj sportaša i interes publike. MOO navodi da će se novi pristup prvi put primijeniti na Olimpijske igre u Brisbaneu 2032., uz mogućnost fleksibilnosti jer je planiranje tog izdanja već u poodmakloj fazi. Za francuske Alpe 2030. nova metodologija, prema istoj objavi, neće se primjenjivati.
Samaranch je, prema Reutersu, ocijenio da je vrednovanje po disciplinama pravednije jer manjim sportovima daje stvarnu šansu natjecati se s većima. U praksi to znači da se pojedina disciplina unutar većeg sportskog sustava može procjenjivati prema vlastitim potrebama i učinku, a ne isključivo prema reputaciji cijelog sporta. MOO objašnjava da će se discipline prvo provjeravati kroz kriterije upravljanja, integriteta, antidopinške usklađenosti i zaštite sportaša. Nakon toga slijedi vrednovanje prema globalnoj privlačnosti, troškovima i operativnoj složenosti te zastupljenosti sportaša. U završnoj fazi uspoređivat će se uspješne kandidatkinje za ulazak u program s disciplinama koje su već u programu, ali prema podacima pokazuju slabije rezultate.
Brisbane 2032. kao prvi veliki test novog modela
Brisbane 2032. bit će prvo ljetno izdanje Igara na kojem će se jasno vidjeti kako funkcionira novi model olimpijskog programa. Prema MOO-u, temeljni program sportova i disciplina ubuduće bi se trebao potvrđivati načelno sedam godina prije Igara, ili na zasjedanju na kojem se bira domaćin, ako je to kasnije. Konačni program događaja i kvote sportaša trebao bi se odrediti nakon prethodnog izdanja Igara, odlukom Izvršnog odbora MOO-a. Organizacijski odbori dobit će mogućnost predložiti najviše četiri dodatne discipline za ljetne Igre i dvije za zimske Igre, pri čemu prijedlozi moraju ostati pod kontrolom opsega i održivosti cijelog događaja. Taj dio reforme važan je jer domaćinima ostavlja prostor za lokalni kontekst i postojeću infrastrukturu, ali ih istodobno ograničava kako olimpijski program ne bi nekontrolirano rastao.
Promjena je posebno važna nakon godina u kojima su Olimpijske igre postajale sve veće, skuplje i logistički složenije. MOO u svojoj metodologiji naglašava troškove, operativnu izvedivost i potrebu održavanja globalne privlačnosti programa. Takav pristup može donijeti više transparentnosti, ali i više neizvjesnosti za međunarodne federacije koje su dosad računale na stabilniji položaj u olimpijskom sustavu. Ubuduće će pojedine discipline morati dokazivati ne samo tradiciju i sportski značaj, nego i sposobnost uklapanja u održiv, gledateljski relevantan i organizacijski izvediv program. Za sportaše i saveze to znači da olimpijski status više neće biti trajna pretpostavka, nego predmet redovitog vrednovanja.
Uklanjanje popisa međunarodnih federacija iz Povelje
Jedna od manje vidljivih, ali institucionalno važnih promjena jest uklanjanje popisa međunarodnih federacija iz Olimpijske povelje. MOO navodi da je taj popis mogao stvarati dojam trajnosti sportova u programu, iako se stvarni olimpijski program određuje kroz zasebne odluke i kriterije. Uklanjanjem popisa organizacija želi povećati fleksibilnost i jasnije odvojiti priznanje međunarodne federacije od automatskog mjesta u programu Igara. Takva promjena smanjuje simboličku sigurnost federacija koje su bile navedene u Povelji, ali MOO-u daje veću mogućnost prilagodbe programa budućim okolnostima. Prema službenom obrazloženju, cilj je uskladiti Povelju s postojećom operativnom praksom i omogućiti da odluke o programu budu utemeljene na objektivnim i transparentnim kriterijima.
Ovaj pomak uklapa se u širi pokušaj MOO-a da istodobno očuva tradiciju i prilagodi Igre novim sportskim navikama, medijskim formatima i financijskim ograničenjima. Modernizacija programa osjetljivo je pitanje jer svaka promjena može utjecati na karijere sportaša, nacionalna ulaganja u sport, televizijska prava i položaj međunarodnih federacija. Ako se odluke ubuduće budu donosile na temelju podataka o globalnom dosegu, troškovima i organizacijskoj izvedivosti, neki sportovi i discipline mogli bi dobiti novu priliku, dok bi drugi morali smanjiti opseg ili dokazati dodatnu vrijednost za olimpijski program. MOO zato reformu predstavlja kao mehanizam za dugoročnu održivost Igara, a ne kao kratkoročnu reviziju popularnosti pojedinih sportova. No u praksi će svaka odluka o izostavljanju ili uključivanju disciplina vjerojatno izazivati snažne reakcije sportskih zajednica.
Coventry i “Fit for the Future” kao okvir novog vodstva
Zasjedanje u Lausannei održano je u prvom razdoblju mandata predsjednice MOO-a Kirsty Coventry, koja je 2025. izabrana za desetu predsjednicu organizacije i prvu ženu na toj dužnosti. Prema službenim podacima MOO-a, Coventry je izabrana na 144. zasjedanju u Grčkoj, a dužnost je preuzela nakon primopredaje u lipnju 2025. Reforma “Fit for the Future” zato se promatra i kao prvi važniji test njezina vodstva u pokušaju da se olimpijski sustav učini fleksibilnijim, financijski održivijim i otpornijim na vanjske pritiske. U službenoj objavi o promjenama Povelje MOO navodi da su preporuke proizašle iz dviju radnih skupina: jedna se bavila temeljnim načelima olimpizma i neutralnošću, a druga olimpijskim programom. Time je reformi dan širi institucionalni oblik, umjesto da se svodi na jednu odluku o pojedinačnom političkom slučaju ili jednom izdanju Igara.
Prema MOO-u, radna skupina za temeljna načela olimpizma razmatrala je kako zaštititi MOO, Olimpijske igre i sport od neprimjerenih vladinih, političkih, društvenih i ekonomskih pritisaka. Druga skupina, usmjerena na olimpijski program, predložila je prelazak na pristup u kojem discipline imaju važniju ulogu od formalnih kategorija sportova. U oba slučaja zajednička je ideja da se više odluka donosi na razini na kojoj su posljedice najvidljivije: kod neutralnosti to su sportaši i natjecanja, a kod programa to su konkretna borilišta, kvote, troškovi i interes publike. Takav pristup MOO-u može dati veću upravljačku preciznost, ali i veću odgovornost jer će svaka odluka morati biti objašnjena jasnim kriterijima. U svijetu u kojem se sportska natjecanja sve češće preklapaju s ratovima, sankcijama, identitetskim raspravama i ekonomskim pritiscima, upravo će vjerodostojnost tih kriterija biti presudna.
Što promjene znače za sportaše i olimpijski pokret
Za sportaše je najvažnija poruka MOO-a da se reforma predstavlja kao zaštita njihova prava na sigurno, pošteno i politički neinstrumentalizirano natjecanje. Prema službenoj objavi, izmjene Povelje trebale bi pomoći u očuvanju integriteta, univerzalnosti i miroljubive misije Olimpijskih igara. No istodobno se otvara pitanje kako će se ravnoteža između univerzalnosti i odgovornosti provoditi u praksi. Ako MOO bude inzistirao na neutralnosti kao zaštiti od vanjskih pritisaka, morat će jasno pokazati da neutralnost ne znači ignoriranje kršenja pravila, sigurnosnih rizika ili odluka koje izravno zadiru u teritorijalni integritet nacionalnih olimpijskih odbora. Upravo je slučaj Ruskog olimpijskog odbora pokazao koliko takve odluke mogu biti osjetljive i koliko se brzo sportska pravila mogu naći u središtu međunarodne politike.
Za olimpijski program posljedice će biti konkretnije i mjerljivije. Federacije, organizatori i sportaši morat će se prilagoditi sustavu u kojem se discipline procjenjuju prema širem skupu kriterija, od integriteta i antidopinga do cijene borilišta i globalne privlačnosti. MOO time pokušava zadržati Igre kao najvažniji multisportski događaj, ali bez stalnog širenja koje opterećuje domaćine i infrastrukturu. Prednost takvog modela može biti veća otvorenost prema novim disciplinama, posebno onima koje imaju snažnu mladu publiku ili se mogu uklopiti u postojeće objekte. Rizik je, međutim, da će se tradicionalne discipline suočiti s većom nesigurnošću, osobito ako su skupe, logistički zahtjevne ili imaju manji globalni doseg.
Neutralnost kao obećanje i test vjerodostojnosti
Samaranchova potpora izmjenama Povelje zato se ne može promatrati samo kao formalno slaganje s novim tekstom dokumenta. Ona je dio šire poruke da MOO želi samostalno donositi odluke u razdoblju u kojem od njega istodobno traže univerzalnost, moralnu jasnoću, zaštitu sportaša i financijsku održivost Igara. Prema Reutersu, Samaranch je naglasio da se MOO mora “naoružati” Poveljom kako bi mogao donositi ispravne odluke, što pokazuje da vrh olimpijskog pokreta reformu vidi kao obrambeni mehanizam. Prema MOO-u, izmjene su zamišljene kao način zaštite olimpijske autonomije i sprečavanja zloupotrebe sporta za političke svrhe. Hoće li taj okvir doista povećati povjerenje u olimpijski sustav, ovisit će o tome koliko će MOO dosljedno, transparentno i jednako primjenjivati nova pravila na sve buduće slučajeve.
Izvori:
- Međunarodni olimpijski odbor – službeno priopćenje o izmjenama Olimpijske povelje usvojenima na 146. zasjedanju u Lausannei (link)
- Međunarodni olimpijski odbor – objašnjenje nove metodologije olimpijskog programa i vrednovanja po disciplinama od Brisbanea 2032. (link)
- Međunarodni olimpijski odbor – službena stranica 146. zasjedanja MOO-a u Lausannei, 24. i 25. lipnja 2026. (link)
- Međunarodni olimpijski odbor – Olimpijska povelja na snazi od 24. lipnja 2026. i opis njezine uloge u olimpijskom pokretu (link)
- Channel NewsAsia / Reuters – izvještaj iz Lausanne s izjavama Juana Antonija Samarancha o neutralnosti i neovisnosti MOO-a (link)
- Channel NewsAsia / Reuters – izvještaj o prihvaćanju izmjena Povelje, političkoj neutralnosti i promjeni olimpijskog programa (link)
- Međunarodni olimpijski odbor – odluka Izvršnog odbora MOO-a o suspenziji Ruskog olimpijskog odbora iz listopada 2023. (link)