Trump želi Infantina na čelu Ujedinjenih naroda: ideja koja bi promijenila utrku za glavnog tajnika
Američki predsjednik Donald Trump želi da predsjednik Međunarodne nogometne federacije Gianni Infantino postane sljedeći glavni tajnik Ujedinjenih naroda, objavio je 21. srpnja 2026. New York Post pozivajući se na izvor blizak predsjedniku. Prema tom izvješću, Trump smatra da je Infantino međunarodno poštovan i da posjeduje rijetku sposobnost povezivanja država, institucija i ljudi različitih političkih interesa. Riječ je, međutim, tek o medijski objavljenoj namjeri, a ne o službenoj kandidaturi: Bijela kuća i FIFA do 22. srpnja nisu javno potvrdile da je postupak nominacije pokrenut. Nije poznato ni je li Trump o toj mogućnosti izravno razgovarao s Infantinom niti bi li čelnik svjetskog nogometa bio spreman napustiti organizaciju koju vodi od 2016. godine. Zbog toga se cijela inicijativa zasad mora promatrati kao politički signal koji bi mogao utjecati na utrku, ali još nema status formalnog prijedloga pred Ujedinjenim narodima.
Objava dolazi neposredno nakon završetka Svjetskog prvenstva u nogometu 2026., održanog u Kanadi, Meksiku i Sjedinjenim Američkim Državama, tijekom kojeg su Trump i Infantino često zajedno nastupali na javnim događajima. Njihov odnos razvijao se godinama kroz pripreme za najveći FIFA-in turnir, sastanke u Bijeloj kući i koordinaciju američkih institucija s organizatorima natjecanja. FIFA je u prosincu 2025. Trumpu dodijelila svoju prvu nagradu za mir, a Infantino je tom prilikom javno naglasio njegovu sposobnost okupljanja ljudi. S druge strane, Trump je više puta hvalio FIFA-u i njezina predsjednika zbog organizacije natjecanja i globalnog dosega nogometa. Upravo ta bliskost objašnjava zašto se Infantino u krugu američkog predsjednika sada spominje kao mogući kandidat za jednu od najutjecajnijih diplomatskih funkcija na svijetu.
Od medijske ideje do kandidature dug je institucionalni put
Američki predsjednik ne može sam imenovati glavnog tajnika Ujedinjenih naroda, bez obzira na političku težinu Sjedinjenih Američkih Država. Prema članku 97. Povelje UN-a, kandidata najprije mora preporučiti Vijeće sigurnosti, nakon čega ga imenuje Opća skupština. U praksi države članice predlažu kandidate predsjednicima Opće skupštine i Vijeća sigurnosti, kandidati predstavljaju svoje programe, a zatim počinju konzultacije i glasovanja u Vijeću sigurnosti. Za usvajanje preporuke potrebno je najmanje devet glasova petnaestočlanog Vijeća, pri čemu nijedna od pet stalnih članica — Sjedinjene Američke Države, Kina, Rusija, Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo — ne smije uložiti veto. Američka potpora stoga bi Infantinu otvorila važna vrata, ali bez prihvatljivosti ostalim stalnim članicama i dovoljnog broja izabranih članica ne bi bila dovoljna.
Formalni postupak izbora nasljednika Antónija Guterresa pokrenut je zajedničkim pismom predsjednika Opće skupštine i Vijeća sigurnosti 25. studenoga 2025. godine. Ujedinjeni narodi objavili su da Vijeće sigurnosti od kraja svibnja 2026. razmatra kandidature, dok su javni interaktivni dijalozi kandidatima omogućili da predstave iskustvo, prioritete i planove za reformu organizacije. Za 23. srpnja 2026. u sjedištu UN-a u New Yorku zakazana je i javna rasprava s kandidatima, što pokazuje da je postupak već u naprednoj fazi. Eventualna Infantinova kandidatura zato bi se pojavila relativno kasno i zahtijevala bi brzu diplomatsku mobilizaciju. Sama Trumpova želja, čak i kada bi bila službeno potvrđena, morala bi se pretvoriti u formalnu nominaciju jedne ili više država članica.
Guterresov drugi mandat završava 31. prosinca 2026., a njegov nasljednik ili nasljednica trebao bi preuzeti dužnost 1. siječnja 2027. godine. Glavni tajnik vodi Tajništvo Ujedinjenih naroda, sudjeluje u posredovanju u međunarodnim krizama, upozorava Vijeće sigurnosti na prijetnje miru te predstavlja organizaciju u pitanjima rata, humanitarnih katastrofa, razvoja, ljudskih prava i klimatskih promjena. Funkcija je politički vrlo osjetljiva jer njezin nositelj mora surađivati s velikim silama, ali istodobno čuvati neovisnost i vjerodostojnost institucije prema svim državama članicama. Potpora jedne stalne članice može biti presudna za prolazak kandidature, no prevelika povezanost s bilo kojom vladom može postati teret u pregovorima. Upravo bi se ta dvojba vjerojatno nalazila u središtu rasprave o Infantinu.
Infantino je već najavio novu kandidaturu za predsjednika FIFA-e
Gianni Infantino vodi FIFA-u od 26. veljače 2016., kada je na izvanrednom kongresu izabran za devetog predsjednika organizacije. Ponovno je izabran bez protukandidata 2019. i 2023., a aktualni mandat traje do 2027. godine. Na FIFA-inu kongresu u Vancouveru krajem travnja 2026. službeno je objavio da će se ponovno kandidirati, zahvalivši predstavnicima 211 nacionalnih nogometnih saveza na potpori. Na kongresu je zahvalio predstavnicima svih 211 saveza na dosadašnjoj potpori. Takav razvoj događaja upućuje na to da je Infantino do sada planirao ostati na čelu svjetskog nogometa, a ne pripremati prijelaz u Ujedinjene narode.
Preuzimanje dužnosti glavnog tajnika početkom 2027. u praksi bi bilo teško spojivo s nastavkom predsjedničke kampanje u FIFA-i. Obje su funkcije pune političkih, upravljačkih i reprezentativnih obveza, a istodobno vođenje dviju velikih globalnih organizacija otvorilo bi pitanja sukoba interesa i institucionalne neovisnosti. Infantino bi zato, kada bi prihvatio kandidaturu za UN i dobio potrebnu potporu, gotovo sigurno morao redefinirati planove povezane s FIFA-om. Do sada nije objavio da razmatra povlačenje iz nogometne organizacije. New York Post naveo je da nije odgovorio na upit o mogućem interesu za dužnost u Ujedinjenim narodima, pa su tvrdnje o njegovim namjerama zasad neprovjerene.
Trumpovi zagovornici mogli bi kao Infantinovu prednost isticati iskustvo upravljanja institucijom koja okuplja 211 nacionalnih saveza, organizira natjecanja na svim kontinentima i pregovara s vladama, sponzorima, televizijskim kućama i međunarodnim organizacijama. FIFA pod njegovim vodstvom raspolaže velikim prihodima, razvija programe u brojnim državama i koristi nogomet kao sredstvo međunarodne promocije. Ipak, vođenje sportske federacije ne može se izravno usporediti s upravljanjem sustavom Ujedinjenih naroda, koji obuhvaća mirovne operacije, razvojne agencije, humanitarnu pomoć, zaštitu izbjeglica, javno zdravstvo i ljudska prava. Glavni tajnik nema ovlasti svjetske vlade, ali mora posredovati između država čiji su interesi često izravno suprotstavljeni. Infantinova sposobnost prilagodbe takvom okruženju bila bi jedno od ključnih pitanja svakog ozbiljnog razmatranja njegove kandidature.
Bliskost s Trumpom istodobno je prednost i mogući politički teret
Infantino je tijekom priprema za Svjetsko prvenstvo 2026. izgradio iznimno vidljiv odnos s američkom administracijom. Trump je u ožujku 2025. uspostavio posebnu radnu skupinu Bijele kuće za pripremu prvenstva, a Infantino je tu odluku javno pozdravio kao dokaz snažne potpore organizaciji turnira. Njih dvojica sastajala su se u Washingtonu i na sportskim događajima, dok je FIFA isticala gospodarski i društveni učinak prvenstva. Tijekom završnice natjecanja u srpnju 2026. Infantino je ponovno pohvalio ulogu Sjedinjenih Američkih Država i ocijenio da je turnir nadmašio očekivanja. Takva suradnja Trumpu daje osobno iskustvo s Infantinovim načinom rada, ali ostalim državama može otvoriti pitanje koliko bi potencijalni glavni tajnik bio politički neovisan od zemlje koja ga najglasnije podupire.
Nagrada za mir koju je FIFA dodijelila Trumpu u prosincu 2025. dodatno je učvrstila percepciju njihove bliskosti. Prema službenoj objavi FIFA-e, Infantino je tada poručio da američki predsjednik može računati na njegovu potporu i potporu nogometne zajednice u nastojanjima za mir. Za Trumpove saveznike to može biti dokaz da Infantino razumije političku vrijednost sporta i osobne diplomacije. Kritičari bi, međutim, mogli tvrditi da je predsjednik FIFA-e previše otvoreno vezao instituciju uz jednog političkog čelnika. U utrci za glavnoga tajnika, u kojoj kandidati moraju pridobiti države s vrlo različitim odnosom prema Washingtonu, ista bi veza mogla istodobno donositi američku podršku i izazivati oprez drugih članica.
Pitanje neovisnosti posebno je važno zato što se od glavnog tajnika očekuje da javno zastupa načela Povelje UN-a i kada su ona u sukobu s interesima moćnih država. Nositelj funkcije mora razgovarati i s vladama koje međusobno nemaju diplomatske odnose, posredovati u ratovima te braniti rad humanitarnih i razvojnih agencija. Politička bliskost s jednom stalnom članicom nije automatska zapreka, ali kandidat mora uvjeriti ostale da neće djelovati kao produžena ruka nacionalne administracije. Infantino bi stoga morao predstaviti znatno širu međunarodnu platformu od dosadašnjeg partnerstva s Trumpom. Bez toga bi njegovo ime moglo ostati samo zanimljiva, ali teško provediva zamisao američkog predsjednika.
Regionalna ravnoteža i poziv da UN prvi put vodi žena
Moguća Infantinova kandidatura otvorila bi i pitanje neformalne regionalne rotacije. Povelja UN-a ne propisuje iz koje regije mora doći glavni tajnik, ali Opća skupština godinama naglašava važnost zemljopisne raznolikosti. U političkim i diplomatskim krugovima široko je prisutno očekivanje da bi sljedeći čelnik mogao doći iz Latinske Amerike i Kariba, regije koja nije dala glavnog tajnika od mandata Peruanca Javiera Péreza de Cuéllara, završenog 1991. godine. Među dosad predstavljenim kandidatima nalazi se više iskusnih političara i diplomata iz te regije, što dodatno pojačava pritisak da se poštuje tradicija regionalne ravnoteže. Infantino, rođen u Švicarskoj i povezan s europskom regionalnom skupinom, morao bi uvjeriti članice da njegove upravljačke sposobnosti imaju veću težinu od tog neformalnog očekivanja.
Istodobno postoji snažan zahtjev da Ujedinjene narode prvi put u povijesti vodi žena. U zajedničkom pismu kojim je pokrenut izborni postupak čelnici Opće skupštine i Vijeća sigurnosti izričito su podsjetili da nijedna žena dosad nije bila glavna tajnica te pozvali države da ozbiljno razmotre kandidatkinje. To nije pravno obvezujuće pravilo, ali predstavlja važan politički kriterij u godini kada se raspravlja o vjerodostojnosti UN-a u promicanju ravnopravnosti. Kandidatura još jednog muškarca izvan regije koju mnogi smatraju sljedećom na redu mogla bi zato naići na otpor, bez obzira na potporu Washingtona. S druge strane, povijest izbora pokazuje da konačan ishod često ovisi o kompromisu velikih sila, a ne samo o javno istaknutim kriterijima.
Utrka za desetog glavnog tajnika odvija se u trenutku dubokih podjela među stalnim članicama Vijeća sigurnosti, pritiska na proračun UN-a i brojnih istodobnih ratnih i humanitarnih kriza. Zato će države procjenjivati ne samo političku biografiju kandidata nego i sposobnost pregovaranja, upravljanja velikim sustavom te održavanja komunikacije sa suprotstavljenim blokovima. Infantino ima iskustvo globalne vidljivosti i rada s vladama, ali nema klasičan diplomatski životopis kakav imaju brojni dosadašnji kandidati i glavni tajnici. Njegov ulazak u utrku promijenio bi dinamiku, osobito ako bi Sjedinjene Američke Države formalno stale iza njega. Bez takve nominacije, službenog pristanka samog Infantina i signala prihvatljivosti iz drugih stalnih članica, rasprava ostaje u području političkog testiranja reakcija.
Što se može dogoditi nakon Trumpova signala
Prvi pokazatelj ozbiljnosti inicijative bit će eventualna službena izjava Bijele kuće ili američkog State Departmenta. Formalna potpora zahtijevala bi diplomatske kontakte s članicama Vijeća sigurnosti i procjenu bi li Infantino mogao dobiti najmanje devet glasova bez veta. Drugi ključni korak bio bi njegov osobni pristanak, jer kandidatura bez jasne spremnosti da napusti FIFA-u ne bi bila vjerodostojna. Treći bi bio pronalazak jedne ili više država koje bi ga službeno nominirale u skladu s postupkom UN-a. Tek nakon toga njegovo bi se ime moglo ravnopravno uspoređivati s kandidatima koji su već predstavili programe i odgovorili na pitanja država članica.
Za sada je potvrđeno samo da je New York Post, pozivajući se na izvor blizak Trumpu, objavio predsjednikovu želju da Infantino naslijedi Guterresa. Nema službene potvrde da je američka administracija počela lobirati za njegov izbor, kao ni da je Infantino zainteresiran. Njegova najavljena kandidatura za novi mandat na čelu FIFA-e i snažna potpora nacionalnih saveza upućuju na drukčiji profesionalni plan. Ipak, činjenica da Sjedinjene Američke Države imaju pravo veta znači da se Trumpov stav ne može zanemariti u procesu odlučivanja. Čak i ako Infantino nikada ne postane službeni kandidat, sama objava može biti poruka ostalim pretendentima da će Washington tražiti osobu koju smatra sposobnom za drukčije vođenje Ujedinjenih naroda.
Izvori:
- New York Post – izvješće o Trumpovoj želji da Gianni Infantino postane sljedeći glavni tajnik UN-a i o izostanku službene potvrde kandidature (link)
- Ujedinjeni narodi – službena stranica postupka izbora i imenovanja sljedećeg glavnog tajnika, uključujući rokove i događaje u 2026. godini (link)
- Knjižnica Dag Hammarskjöld Ujedinjenih naroda – objašnjenje postupka nominacije, preporuke Vijeća sigurnosti i imenovanja u Općoj skupštini (link)
- Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda – pravila glasovanja i potreban broj glasova uz mogućnost veta stalnih članica (link)
- Ujedinjeni narodi – pregled početka novog mandata 1. siječnja 2027. i uloge glavnog tajnika (link)
- FIFA – službena objava da će se Gianni Infantino kandidirati za novi predsjednički mandat 2027. godine (link)
- FIFA – podaci o Infantinovu ponovnom izboru 2023. i mandatu do 2027. godine (link)
- FIFA – službena objava o dodjeli prve FIFA-ine nagrade za mir Donaldu Trumpu u prosincu 2025. godine (link)
- Bijela kuća – dokumenti o osnivanju radne skupine za Svjetsko prvenstvo 2026. i suradnji američke administracije s organizatorima (link)
- Security Council Report – analiza aktualnog izbora, regionalne rotacije, rodne zastupljenosti i političke dinamike u Vijeću sigurnosti (link)