Turska u dramatičnom finalu srušila Italiju i obranila naslov europskih prvakinja
Turska ženska odbojkaška reprezentacija obranila je naslov prvakinja Europe nakon što je 6. rujna 2026. u Istanbulu pobijedila Italiju s 3:2 u jednom od najdramatičnijih finala EuroVolleyja posljednjih godina. U Sinan Erdem Sports Hallu domaća je reprezentacija dvaput gubila u setovima, ali se oba puta vratila i u odlučujućem petom setu prelomila susret protiv aktualnih olimpijskih i svjetskih prvakinja. Prema službenim podacima Europske odbojkaške konfederacije CEV, završilo je 16:25, 25:22, 12:25, 25:21 i 15:10, a utakmica je trajala 122 minute. Finale je pratilo 17.299 gledatelja, što je CEV u izvještaju s utakmice istaknuo kao rekordnu posjetu. Pobjedom je Turska osvojila drugi uzastopni europski naslov, nakon prvog zlata iz 2023., a istodobno je izborila i izravan plasman na Olimpijske igre u Los Angelesu 2028.
Središnja figura finala bila je Melissa Vargas. Turska korektorica postigla je 28 poena, koliko i talijanska zvijezda Paola Egonu, ali je upravo Vargas u završnici preuzela najveći dio napadačkog tereta i nakon finala proglašena je najkorisnijom igračicom cijelog Europskog prvenstva. CEV navodi da je Vargas u finalu ostvarila 26 poena iz napada i dva blokom, dok je njezina izvedba u četvrtom i petom setu bila ključna za preokret. U službenom izboru najbolje postave prvenstva dobila je i priznanje za najbolju korektoricu. Turska je tako u najvećoj utakmici turnira dobila upravo ono što joj je trebalo: učinkovitost glavne napadačice, stabilnost u obrani i mentalnu čvrstoću nakon dva izrazito loša seta.
Italija dominirala u prvom i trećem setu
Početak finala pripao je Italiji, koja je u Istanbul stigla s iznimno snažnim rezultatskim zaleđem. Momčad Julia Velasca osvojila je olimpijsko zlato u Parizu 2024., a zatim i naslov svjetskih prvakinja 2025. u Bangkoku, gdje je u finalu također nakon pet setova pobijedila upravo Tursku. U prvom setu europskog finala Talijanke su brzo nametnule servis i blok, a prema CEV-ovu izvještaju serija poena na servisu Alessije Orro odvela ih je od 11:8 do 18:9. Turska je teško pronalazila čiste napadačke situacije, a Italija je set zatvorila uvjerljivih 25:16. Takav rasplet sugerirao je da će aktualne svjetske prvakinje ponovno nametnuti ritam koji im je donosio uspjehe na najvećim natjecanjima.
Drugi set u početku je izgledao slično. Italija je vodila 12:6, uz snažan doprinos Egonu, no Turska je postupno smanjivala zaostatak i podigla kvalitetu bloka i obrane. CEV navodi da je domaća reprezentacija izjednačila na 15:15, zatim blokom došla do prvog vodstva u susretu pri 21:20, a Vargas je zaključila set za 25:22. Taj je preokret imao posebno značenje jer Turska nije samo izjednačila rezultat na 1:1, nego je prvi put pokazala da može preživjeti razdoblja talijanske dominacije i utakmicu vratiti na svoju stranu. U taktičkom smislu, važan doprinos dala je i Derya Cebecioğlu, koju je izbornik Daniele Santarelli koristio kao dodatnu opciju u prijemu i napadu.
Italija je ipak u trećem setu odgovorila gotovo savršenom dionicom. Egonu i Orro vratile su se u glavne uloge, obrana je ponovno zatvorila najopasnije turske napadačke pravce, a rezultat je vrlo brzo otišao na 8:2. Prema službenoj statistici CEV-a, Talijanke su zadržale visoku razinu igre do kraja i set osvojile s čak 25:12. Bio je to najuvjerljiviji set cijelog finala i trenutak u kojem se činilo da je Italija ponovno preuzela potpunu kontrolu. No upravo se nakon tog teškog poraza pokazala najveća kvaliteta Turske u finalu: sposobnost da rezultat prethodnog seta ostavi iza sebe i sljedeći započne bez vidljivog pada samopouzdanja.
Preokret je počeo snažnim ulaskom u četvrti set
Turska je četvrti set otvorila agresivno i povela 10:3, čime je odmah promijenila psihološki ton utakmice. Italija se uspjela približiti na 17:16 i zaprijetiti završetkom finala u četiri seta, ali domaća reprezentacija nije dopustila potpuni povratak. CEV u izvještaju izdvaja jedan dugi poen koji je Hande Baladın završila za 22:18, nakon čega je Turska zadržala prednost i slavila 25:21. Elif Şahin osvojila je posljednji poen seta, pa je odluka o europskoj prvakinji pala u tie-breaku. Bio je to drugi uzastopni veliki finale između Turske i Italije koji je otišao u peti set, nakon finala Svjetskog prvenstva 2025.
U petom setu Turska je izgledala odlučnije. Nakon početnog izjednačenja 4:4 domaća je reprezentacija počela stvarati razliku, na promjenu strana otišla s osjetnijom prednošću i više nije dopustila Italiji da se vrati. CEV navodi da su Vargas i kapetanica Eda Erdem u odlučujućoj dionici postigle po četiri poena, a Turska je set zaključila rezultatom 15:10. Prema službenim podacima utakmice, ukupni zbroj poena bio je 103:93 za Italiju, što dodatno ilustrira neobičnu dinamiku susreta: Talijanke su osvojile više poena u cijeloj utakmici zahvaljujući izrazito uvjerljivim pobjedama u prvom i trećem setu, ali je Turska dobila tri seta koja su odlučivala o naslovu. U odbojci se pobjednik određuje brojem osvojenih setova, pa ukupni zbroj poena ne mora odražavati konačan ishod.
Vargas i Egonu završile s po 28 poena
Dvoboj dviju elitnih korektorica bio je jedna od glavnih priča finala. Volleyball World navodi da su Vargas i Egonu završile s po 28 poena, dok je talijanska reprezentativka uz napadački učinak dodala dva asa i četiri bloka. Ekaterina Antropova pridonijela je Italiji sa 16 poena, a Myriam Sylla s 12, dok je Zehra Güneş za Tursku upisala 12. Brojke potvrđuju koliko je velik dio napada obje reprezentacije bio koncentriran na njihove najjače napadačke opcije, ali završnica je pripala Turskoj, koja je u tie-breaku bolje kontrolirala prijem, obranu i prijelaz iz obrane u napad. Vargas je pritom zadržala učinkovitost i u trenucima najvećeg pritiska.
Njezin MVP naslov nije bio vezan samo uz finale. Turska odbojkaška federacija objavila je da je Vargas uz priznanje za najkorisniju igračicu izabrana i za najbolju korektoricu turnira, dok su još četiri članice turske reprezentacije ili stručnog stožera dobile pojedinačna priznanja. Gizem Örge proglašena je najboljom liberom, Zehra Güneş jednom od najboljih srednjih blokerica, Derya Cebecioğlu jednom od najboljih primačica-napadačica, a Daniele Santarelli najboljim trenerom. U idealnoj postavi našle su se i Talijanke Alessia Orro kao najbolja dizačica te Myriam Sylla kao jedna od najboljih primačica-napadačica, dok je srpska reprezentativka Hena Kurtagić izabrana među srednje blokerice. Takav raspored nagrada odražava i konačan poredak turnira, u kojem su Turska, Italija i Srbija osvojile medalje.
Drugi europski naslov i potvrda turskog uspona
Za Tursku je ovo drugi naslov europskih prvakinja u povijesti i drugi zaredom. Prvo zlato osvojila je 2023. u Bruxellesu, kada je u finalu također nakon pet setova svladala Srbiju. Volleyball World navodi da je trijumfom u Istanbulu Turska stigla do svoje sedme medalje na europskim prvenstvima. CEV je pritom istaknuo da je postala prva domaća reprezentacija koja je osvojila ženski EuroVolley pred svojom publikom još od Srbije u Beogradu 2011. godine. Za kapetanicu Edu Erdem naslov ima dodatnu simboliku jer je ovo bio njezin deseti nastup na EuroVolleyju, a sada u zbirci ima dva europska zlata.
Rezultat dodatno potvrđuje kontinuitet Turske među vodećim reprezentacijama svijeta. Momčad Danielea Santarellija u srpnju 2026. osvojila je i Volleyball Nations League, također s Vargas kao najkorisnijom igračicom završnog turnira, prema izvještaju CEV-a. U finalu VNL-a Turska je pobijedila Brazil, čime je drugi put osvojila to natjecanje nakon premijernog naslova 2023. Europsko zlato samo nekoliko tjedana poslije pokazalo je da uspjeh nije bio izoliran rezultat jednog turnira, nego dio šire serije na najvišoj međunarodnoj razini. Posebno je važno što je Turska u finalu EuroVolleyja pobijedila reprezentaciju koja je u prethodne dvije godine osvajala najveće globalne trofeje.
Italiji izmaknuo rijedak niz najvećih naslova
Za Italiju poraz ima drugačiju težinu. Momčad Julia Velasca u Istanbul je stigla kao olimpijska prvakinja iz Pariza i svjetska prvakinja iz 2025., pa joj je europski naslov mogao donijeti istodobno držanje triju najvažnijih reprezentativnih kruna. Agencija ANSA navodi da bi takva serija bila iznimno rijetka u povijesti ženske odbojke. Poraz u pet setova zaustavio je i talijanski niz od 21 uzastopne pobjede na Olimpijskim igrama, Svjetskom prvenstvu i Europskom prvenstvu, računajući šest pobjeda u Parizu 2024., sedam na Svjetskom prvenstvu 2025. i prvih osam utakmica na EuroVolleyju 2026. U tom smislu finale u Istanbulu nije bilo samo borba za europsko zlato, nego i prekid jednog od najimpresivnijih rezultatskih nizova aktualne generacije.
Italija je, međutim, i srebrom potvrdila status jedne od najstabilnijih reprezentacija kontinenta. Volleyball World navodi da sada u povijesti ženskog EuroVolleyja ima po tri zlatne, tri srebrne i tri brončane medalje. U polufinalu 2026. pobijedila je Poljsku 3:1, dok je Turska bila uvjerljiva protiv Srbije s 3:0. Srbija je zatim u utakmici za treće mjesto svladala Poljsku 3:1 i osvojila broncu. Time je završni dan u Istanbulu zaokružio turnir na kojem su četiri polufinalistice potvrdile važnu ulogu i u sljedećem olimpijskom i svjetskom ciklusu.
Naslov donio i olimpijsku kartu za Los Angeles 2028.
Europsko zlato imalo je još jednu neposrednu vrijednost: Turska je osvajanjem kontinentalnog prvenstva osigurala mjesto na Olimpijskim igrama u Los Angelesu 2028. Prema sustavu kvalifikacija koji su objavili FIVB i Volleyball World nakon odobrenja Međunarodnog olimpijskog odbora i FIVB-a, na olimpijskom turniru nastupit će 12 ženskih reprezentacija. Sjedinjene Američke Države imaju mjesto kao domaćin, a pet kontinentalnih prvenstava 2026. dodjeljuje po jednu olimpijsku kvotu najbolje plasiranoj reprezentaciji sa svakog kontinenta. Preostala mjesta dijelit će se kroz Svjetsko prvenstvo 2027. i svjetsku ljestvicu nakon preliminarne faze VNL-a 2028.
Za Tursku će Los Angeles biti četvrti olimpijski nastup. Volleyball World podsjeća da je najbolji olimpijski rezultat ostvarila u Parizu 2024., gdje je završila na četvrtom mjestu. Izravna kvalifikacija dvije godine prije Igara važna je jer reprezentaciji omogućuje planiranje ciklusa bez dodatnog pritiska kasnijih kvalifikacijskih puteva. Italija, unatoč porazu u finalu, ostaje u snažnoj poziciji za odlazak u Los Angeles, ali će kvotu morati izboriti drugim putem ako je ne dobije kroz sljedeće relevantne kvalifikacijske faze. Sustav predviđa tri mjesta za najbolje još nekvalificirane reprezentacije na Svjetskom prvenstvu 2027. te tri kroz FIVB svjetsku ljestvicu u 2028.
EuroVolley je odredio i dio sudionika Svjetskog kupa 2027.
Završnica europskog prvenstva imala je posljedice i za FIVB-ov Svjetski kup žena 2027. u Kanadi i Sjedinjenim Američkim Državama. Volleyball World je objavio da su Srbija, Poljska i Turska prolaskom u polufinale osigurale kontinentalne kvote za to natjecanje, dok je Italija već imala mjesto kao aktualna svjetska prvakinja. To znači da će sve četiri reprezentacije koje su igrale završnicu EuroVolleyja u Istanbulu biti među europskim nositeljicama sljedećeg velikog globalnog natjecanja. Kontinuitet njihova međusobnog rivalstva zato će se nastaviti i izvan europskog okvira. Za Tursku je posebno značajno što u novi ciklus ulazi istodobno kao europska prvakinja, osvajačica VNL-a 2026. i već potvrđena olimpijska sudionica za 2028.
Put do finala dodatno potvrđuje razinu forme domaće reprezentacije. Volleyball World navodi da je Turska u polufinalu 5. rujna svladala Srbiju 3:0, po setovima 25:20, 25:19 i 25:20, dok je Italija izborila finale pobjedom 3:1 protiv Poljske. Samo dan poslije Turska je morala proći potpuno drukčiji test: umjesto kontrole od početka do kraja, protiv Italije je dvaput bila prisiljena vraćati se nakon izgubljenog seta. Taj kontrast između uvjerljivog polufinala i iscrpljujućeg finala pokazao je koliko je različitih scenarija momčad Danielea Santarellija uspjela riješiti na putu do zlata.
Finale koje mijenja odnos snaga uoči novog olimpijskog ciklusa
Istanbul je tako donio svojevrsni revanš za finale Svjetskog prvenstva 2025. U Bangkoku je Italija tada pobijedila Tursku 3:2, s 15:8 u odlučujućem setu, i vratila se na svjetski vrh nakon 23 godine. Točno godinu poslije, gotovo isti par odigrao je novo finale velikog natjecanja, ali je završnica ovaj put pripala Turskoj. Takva razmjena pobjeda potvrđuje da se dvije reprezentacije nalaze u samom vrhu ženske odbojke i da njihov međusobni dvoboj postaje jedan od ključnih rivaliteta aktualnog ciklusa. Razlika u Istanbulu nije bila u jednoj dominantnoj fazi igre, nego u sposobnosti Turske da preživi talijanske nalete i bude preciznija kada je peti set smanjio prostor za pogrešku.
Za domaću reprezentaciju pobjeda nosi i sportski i simbolički značaj. Obrana kontinentalnog zlata pred 17.299 gledatelja, MVP nagrada za Vargas te rana potvrda nastupa u Los Angelesu daju Turskoj vrlo čvrstu poziciju za razdoblje do 2028. Italija, s olimpijskim i svjetskim naslovom iz prethodnog ciklusa, ostaje mjerilo najviše razine, ali je finale pokazalo da njezina prednost nije nedodirljiva. CEV-ovi podaci o pet setova, ukupno 122 minute i dva velika turska povratka u utakmicu najbolje opisuju koliko je mala bila granica između zlata i srebra. U konačnici je naslov ostao u rukama reprezentacije koja je u presudnim trenucima bila otpornija, a Istanbul je dobio finale koje će imati posljedice daleko izvan samog europskog prvenstva.
Izvori:
- CEV – službeni izvještaj s finala EuroVolleyja 2026., tijek utakmice, posjeta, pojedinačne nagrade i kontekst naslova (link)
- CEV – službena statistika finala Italija – Turska, setovi, trajanje, gledatelji i individualni učinak (link)
- Volleyball World – potvrda europskog naslova Turske, plasmana na OI 2028., strijelaca finala i konačnog poretka (link)
- Volleyball World – službeno objašnjenje sustava kvalifikacija za odbojkaški turnir na Olimpijskim igrama Los Angeles 2028. (link)
- Türkiye Voleybol Federasyonu – službena objava o medaljama i individualnim priznanjima na EuroVolleyju 2026. (link)
- Volleyball World – izvještaj o finalu Svjetskog prvenstva 2025. između Italije i Turske i osvajanju talijanskog naslova (link)
- CEV – izvještaj o osvajanju Volleyball Nations League 2026. i MVP priznanju Melisse Vargas (link)
- Volleyball World – potvrda europskih kvalifikacija za FIVB Svjetski kup žena 2027. (link)
- ANSA – izvještaj o finalu EuroVolleyja i nizu Italije na velikim natjecanjima prije poraza u Istanbulu (link)