Bad Bunny dobio ključnu sudsku bitku oko dembow ritma: odluka zahvaća gotovo 2000 pjesama
Američki savezni sud u Los Angelesu donio je odluku koja bitno mijenja smjer jednog od najvećih autorskopravnih sporova u suvremenoj latino glazbi. Sudac André Birotte Jr. 1. rujna 2026. prihvatio je zahtjev za preispitivanje koji su podnijeli Rimas Music i Benito Antonio Martínez Ocasio, poznat kao Bad Bunny, te zaključio da tužitelji ne mogu nastaviti s najšire postavljenom teorijom prema kojoj određena kombinacija elemenata dembow ritma predstavlja zaštićeno autorsko djelo. Odluka se odnosi na spor u kojem su Cleveland “Clevie” Browne, tvrtka Steely and Clevie Productions te ostali tužitelji tvrdili da su stotine izvođača, producenata i diskografskih kuća neovlašteno koristile glazbene elemente povezane sa skladbom “Fish Market” iz 1989. godine. Prema sudskim dokumentima i izvještajima američkih medija, postupak je tijekom godina obuhvatio više od 150 izvođača i približno 1800 do gotovo 2000 pjesama, među kojima su djela Bad Bunnyja, Daddyja Yankeeja, Karol G, J Balvina, Drakea, Luisa Fonsija i drugih globalno poznatih izvođača. Najnovija odluka ne završava cijeli slučaj, ali iz njega uklanja njegovu najširu i potencijalno najskuplju autorskopravnu teoriju.
Sudac promijenio raniju odluku nakon zahtjeva Bad Bunnyja i Rimasa
Ključni zaokret dogodio se samo dva mjeseca nakon što je isti sudac procijenio da bi o određenim pitanjima originalnosti i autorskopravne zaštite trebao odlučivati porotnički sud. U odluci od 1. srpnja 2026. Birotte je odbio zahtjeve obje strane za djelomičnu presudu bez suđenja, navodeći da postoje ozbiljni sporovi među glazbenim stručnjacima o tome koji se elementi nalaze u relevantnim djelima, koliko su originalni i mogu li zajedno činiti zaštićenu selekciju i raspored glazbenih elemenata. Sud je tada zaključio da se takav “sukob stručnjaka” ne može razriješiti na razini sažete presude te da bi činjenice trebao ocjenjivati porotnik odnosno porota.
Rimas Music i Bad Bunny potom su 15. srpnja zatražili preispitivanje te odluke. Njihov argument nije bio samo da su pojedini ritmički elementi previše uobičajeni da bi bili zaštićeni, nego da tužitelji imaju ozbiljniji, prethodni problem: nisu precizno pokazali jedno konkretno autorsko djelo u kojem se nalazi cijela kombinacija elemenata nad kojom traže zaštitu. Sud je 14. kolovoza saslušao usmene argumente, a početkom rujna prihvatio taj prigovor. U službenoj odluci Birotte je naveo da je, nakon dodatnog pregleda spisa, zaključio kako tužitelji nisu jasno identificirali autorsko djelo koje sadrži navodno zaštićenu selekciju i raspored koji žele pravno provesti.
To je važno zato što američko autorsko pravo može štititi originalan odabir i raspored elemenata čak i kada pojedini elementi sami po sebi nisu zaštićeni. Međutim, sud je naglasio da takva kombinacija mora biti utjelovljena u konkretnom djelu. Prema odluci, nije dovoljno tijekom parnice uzeti ritmičke ili instrumentalne dijelove iz više različitih snimki, spojiti ih u jednu apstraktnu cjelinu i zatim tvrditi da je upravo ta rekonstruirana cjelina predmet autorskog prava. Birotte je pritom naglasio da sud ne odlučuje da je dembow kao ritam nužno nezaštićen niti da pojedini glazbeni elementi nikada ne mogu biti originalni, nego da teorija koja je pred njim postavljena ne može opstati bez jasno identificiranog djela koje sadrži cijeli sporni raspored.
“Fish Market”, “Dem Bow” i “Pounder” u središtu višegodišnjeg spora
Spor seže do 2021. godine, kada su Cleveland “Clevie” Browne i osobe povezane s ostavštinom njegova dugogodišnjeg suradnika Wycliffea “Steely” Johnsona pokrenuli postupke protiv velikog broja izvođača, autora, producenata i glazbenih kompanija. Tužitelji su tvrdili da njihova instrumentalna snimka “Fish Market”, nastala 1989., sadrži ključne ritmičke i instrumentalne elemente koji su poslije preneseni u druga djela, uključujući Shabba Ranksov “Dem Bow” te “Pounder” i “Pounder (Dub Mix II)”. U različitim fazama postupka ti su elementi opisivani kroz kombinacije udaraljki, programiranog kicka, snarea, hi-hata, tamburina, sintetiziranih tomova, timbala i basovske linije.
U sudskim spisima “Fish Market” zauzima središnje mjesto jer tužitelji tvrde da upravo od njega počinje lanac glazbenih izvedenica koje su desetljećima kasnije postale prepoznatljivim dijelom reggaetona. Dembow je naziv koji se danas koristi za karakterističan sinkopirani ritmički obrazac čiji je povijesni razvoj povezan s jamajčanskim dancehallom, panamskim reggae en español i portorikanskom underground scenom iz koje je tijekom 1990-ih izrastao moderni reggaeton. Glazbeni povjesničari i stručnjaci desetljećima opisuju taj razvoj kao transnacionalni proces u kojem su se ritmovi, produkcijske tehnike, semplovi i varijacije prenosili između Jamajke, Paname, New Yorka i Portorika.
Upravo je ta složena povijest otežala pravno pitanje. Tužitelji nisu tvrdili samo da su pojedine novije pjesme izravno kopirale konkretnu snimku, nego i da su preuzele prepoznatljiv raspored glazbenih elemenata koji se, prema njihovoj teoriji, može pratiti od “Fish Marketa” preko kasnijih izvedenih verzija. Obrana je, nasuprot tome, tvrdila da se sporna kombinacija ne nalazi u cijelosti ni u jednom pojedinačnom djelu koje tužitelji posjeduju te da se tužba oslanja na naknadno sastavljenu cjelinu. Taj je argument u rujnu postao odlučujući.
Zašto je sud zaključio da teorija tužitelja ne može pred porotu
U odluci od 1. rujna sud se pozvao na američku praksu prema kojoj autorsko pravo štiti konkretan originalni izraz, a ne opću ideju, stil ili naknadno sastavljenu zbirku sličnosti. Birotte je posebno naveo presedan saveznog žalbenog suda u slučaju povezanom s pjesmom “Stairway to Heaven”, u kojem je Deveti okružni žalbeni sud odbacio pokušaj da se raštrkane sličnosti iz različitih dijelova glazbe proglase jedinstvenom zaštićenom kombinacijom. Prema novoj odluci, ista logika primjenjiva je i ovdje: prije nego što porota procjenjuje originalnost, sličnost ili navodno kopiranje, mora postojati jasno određen autorskopravni predmet s kojim se optužena djela uspoređuju.
Sudski zapis pokazuje da je problem bio upravo u definiciji toga predmeta. Tužitelji imaju prava na skladbu i snimku “Fish Market”, na kompoziciju “Dem Bow” te na snimku “Pounder (Dub Mix II)”, ali ne i na kompoziciju potonjeg djela, naveo je sud. Birotte je zaključio da spis ne pokazuje da se dvotaktna transkripcija koja je postala središnji dokaz spora, odnosno cjelovita selekcija i raspored elemenata koje tužitelji žele zaštititi, nalazi u jednom od tih autorskim pravom zaštićenih djela kao jedinstvena cjelina.
Sud je dodatno naglasio da se definicija navodno zaštićenog djela ne može mijenjati tijekom parnice. U kolovozu su tužitelji, prema odluci, odlučnije tvrdili da se cijeli dvotaktni obrazac nalazi u “Fish Marketu”, dok su raniji podnesci i rasprave sadržavali šire oslanjanje na “Dem Bow” i “Pounder (Dub Mix II)” kako bi se objasnili pojedini elementi. Birotte nije zaključio da je takva tvrdnja sama po sebi činjenično netočna, nego da način na koji se pravni predmet definirao tijekom postupka pokazuje da nije riječ samo o sporu stručnjaka oko glazbene analize, nego i o temeljnom pitanju što je točno navodno zaštićeno djelo. To je, prema sudu, pravno pitanje koje se mora razjasniti prije bilo kakve porotničke procjene.
Odluka obuhvaća daleko više od Bad Bunnyja
Iako je zahtjev za preispitivanje formalno došao od Bad Bunnyja i Rimasa, učinak odluke znatno je širi. Sud je prihvatio i zahtjeve drugih skupina optuženika da se pridruže argumentu, uključujući subjekte povezane s Drakeom i OVO Soundom, UMG Recordingsom, Empire Distributionom, Maybach Music Groupom, Rich Musicom, Cinq Music Groupom i drugim izvođačima ili kompanijama. U medijskim izvještajima o cijelom sporu među optuženicima se godinama navode i Daddy Yankee, J Balvin, Karol G, Luis Fonsi, Pitbull, Justin Bieber, Rauw Alejandro, Don Omar, Wisin & Yandel, Anitta, Rosalía i drugi.
Opseg predmeta mijenjao se kako su se različite tužbe spajale i kako su podnesci dopunjavani, pa se u javnim izvorima pojavljuju različite brojke. Raniji sudski dokumenti govorili su o više od stotinu optuženika, dok su noviji izvještaji navodili više od 150 izvođača i drugih povezanih osoba. Broj pjesama također se u različitim fazama navodio kao više od 1000, oko 1800 ili gotovo 2000. Zbog toga je preciznije govoriti o približno 1800 do gotovo 2000 djela, a ne o jednoj fiksnoj brojci.
Među pjesmama koje su se u izvještajima i spisima spominjale u kontekstu spora nalaze se veliki globalni hitovi poput “Despacito”, kao i pjesme Bad Bunnyja, uključujući “Tití Me Preguntó”. Važno je, međutim, razlikovati činjenicu da je neko djelo navedeno u opsežnoj tužbi od sudskog utvrđenja da je to djelo doista prekršilo autorska prava. Najnovija odluka upravo smanjuje mogućnost da se velik broj takvih pjesama tereti na temelju jedne široke teorije o zajedničkom ritmičkom rasporedu.
Što još ostaje otvoreno u postupku
Odluka nije potpuno odbacivanje cijele tužbe niti konačna presuda o svim navodima Steely & Clevieja. Sud je izričito naveo da preostaju druga pitanja i zahtjevi, osobito oni koji se odnose na navodno izravno korištenje ili sempliranje konkretnih zvučnih snimki. Takve tvrdnje pravno su užeg dosega jer se ne temelje na ideji da golema skupina pjesama dijeli isti zaštićeni kompozicijski raspored, nego na pitanju je li određena snimka doista fizički ili digitalno preuzeta i upotrijebljena bez odgovarajuće dozvole.
Prema odluci, stranke se u roku od 30 dana od 1. rujna moraju sastati i dogovoriti o rasporedu za rješavanje preostalih pitanja. Nakon toga imaju dodatnih 15 dana za podnošenje zajedničkog plana upravljanja predmetom ili odvojenih prijedloga ako dogovor ne postignu. Sud je istodobno odbio alternativni zahtjev obrane za potvrđivanje ranije odluke radi neposredne žalbe Devetom okružnom žalbenom sudu, jer je preispitivanje već riješio u korist Rimasovih optuženika.
To znači da se spor nastavlja, ali u znatno užem obliku. Najvažniji dio tužbe — tvrdnja da se velik broj reggaeton pjesama može smatrati povredom jedne zaštićene kombinacije dembow elemenata — više ne može ići na suđenje u obliku u kojem je bio postavljen. Potencijalni financijski i kreativni učinak time je bitno smanjen, iako konačne posljedice za pojedine pjesme s navodnim izravnim semplovima tek treba utvrditi.
Zašto je slučaj važan za cijelu glazbenu industriju
Spor je privukao iznimnu pozornost jer se nalazi na granici između zaštite konkretne autorske kreativnosti i očuvanja zajedničkih glazbenih gradivnih elemenata koje koriste čitavi žanrovi. Američki sudovi već godinama rješavaju slične dvojbe u predmetima koji se odnose na melodije, harmonijske progresije, groove, ritmičke obrasce i kombinacije naizgled nezaštitivih elemenata. Nakon kontroverznog slučaja “Blurred Lines”, u kojem su Robin Thicke i Pharrell Williams izgubili spor s ostavštinom Marvina Gayea, glazbena industrija postala je posebno osjetljiva na presude koje bi mogle proširiti područje onoga što se smatra autorskopravno zaštićenim glazbenim izrazom.
U ovom predmetu sud nije postavio opće pravilo da ritam nikada ne može biti zaštićen. Naprotiv, u ranijim fazama postupka Birotte je odbijao zaključiti da su ritmički elementi “Fish Marketa” automatski izvan dosega autorskog prava, smatrajući da su za takvu ocjenu potrebni dokazi i stručna analiza. I najnovija odluka pažljivo izbjegava odgovor na pitanje jesu li sporni elementi pojedinačno ili zajedno originalni. Presuda je uža: tužitelji prvo moraju pokazati jedno određeno djelo u kojem je navodno zaštićena selekcija i raspored stvarno utjelovljen.
Takav pristup važan je i za druge žanrove koji počivaju na prepoznatljivim obrascima i tradicijama ponovne uporabe. U hip-hopu, dancehallu, reggaetonu, bluesu, elektroničkoj glazbi i brojnim drugim stilovima kreativnost često nastaje kroz varijacije već poznatih ritmova, produkcijskih tehnika ili kratkih glazbenih fraza. Preširoko pravo nad tim temeljnim elementima moglo bi povećati troškove licenciranja i ograničiti stvaranje novih djela, dok preuska zaštita može ostaviti izvorne autore bez naknade kada je njihov konkretan rad doista kopiran. Zbog toga će i budući koraci u ovom predmetu biti važni, osobito ondje gdje se spor bude svodio na izravne semplove, kod kojih je veza između originalne i novije snimke znatno konkretnija.
Pobjeda obrane, ali ne i konačna presuda o povijesti dembowa
Najnovija sudska odluka donosi veliku pravnu pobjedu Bad Bunnyju i brojnim drugim izvođačima, ali ne rješava širu povijesnu raspravu o podrijetlu dembowa niti pitanje kulturnog priznanja jamajčanskih producenata u razvoju reggaetona. Glazbeni istraživači već dugo dokumentiraju snažan utjecaj jamajčanskog dancehalla, pjesme “Dem Bow” i kasnijih varijacija ritma na panamsku i portorikansku scenu. Sudski postupak bavi se užim pitanjem pravne zaštite konkretnih djela, a ne time tko je kulturno ili povijesno “vlasnik” cijelog glazbenog stila.
Za sada je pravni učinak jasan. Dana 1. rujna 2026. sud je povukao dio svoje srpanjske odluke kojim je odbio sažetu presudu u korist optuženika te je sada odobrio djelomičnu sažetu presudu protiv teorije o zaštićenoj selekciji i rasporedu. Time je spriječeno da porota na temelju trenutačno postavljene teorije odlučuje je li golema skupina pjesama povrijedila autorska prava na kombinaciju dembow elemenata. Preostali dio slučaja bit će usmjeren na uža pitanja, a sljedeći procesni koraci ovisit će o rasporedu koji će stranke predložiti saveznom sudu u Los Angelesu.
Izvori:
- U.S. District Court, Central District of California – odluka od 1. rujna 2026. kojom je prihvaćen zahtjev Rimas Musica i Bad Bunnyja za preispitivanje te odobrena djelomična sažeta presuda (link)
- Loeb & Loeb – pravni sažetak i dokumentacija odluke od 1. srpnja 2026. o suprotstavljenim stručnim analizama, originalnosti i autorskopravnoj zaštiti (link)
- Music Business Worldwide – pregled najnovije odluke, opsega postupka i preostalih zahtjeva nakon preispitivanja (link)
- USA TODAY / AOL – izvještaj o odluci, opsegu tužbe i argumentima Bad Bunnyjeva pravnog tima (link)
- Courthouse News Service – raniji tijek spora, podrijetlo tvrdnji oko “Fish Marketa”, “Dem Bowa” i “Poundera” te odluka o zahtjevima za odbacivanje (link)
- Pitchfork – povijesni i glazbeno-kulturni kontekst razvoja dembow ritma i reggaetona te raniji pregled pravnih implikacija spora (link)