Europska komisija mapira EU financiranje sportskih tijela nakon spora zbog povratka Rusije i Bjelorusije
Europska komisija provjerit će preko kojih programa i posredničkih struktura međunarodne i europske sportske organizacije mogu koristiti novac iz proračuna Europske unije, nakon što je devet država članica zatražilo obustavu potpore tijelima koja otvaraju put povratku ruskih i bjeloruskih sportaša u međunarodna natjecanja. Bruxelles pritom naglašava da Međunarodni olimpijski odbor, IOC, trenutačno ne prima izravna sredstva Komisije, zbog čega se politički zahtjev ne može provesti jednostavnom administrativnom odlukom o ukidanju jedne postojeće proračunske linije. Prema izjavi glasnogovornice Komisije Anne-Kaise Itkonen, europske će službe zato najprije utvrditi koje sportske udruge i savezi imaju pristup programima Unije, pod kojim uvjetima i jesu li korisnici izravno ili preko partnera u zajedničkim projektima. Komisija je istodobno ponovila da s ozbiljnom zabrinutošću gleda na odluke koje stvaraju prostor za normalizaciju ruskog i bjeloruskog nastupa dok rat u Ukrajini traje. Time se spor iz područja sportskih pravila sve jasnije prenosi i na pitanje političkih kriterija za korištenje javnog novca EU-a.
Zahtjev je 14. srpnja 2026. upućen europskom povjereniku za međugeneracijsku pravednost, mlade, kulturu i sport Glennu Micallefu. Inicijativu su podržale Danska, Estonija, Finska, Latvija, Litva, Nizozemska, Poljska, Rumunjska i Švedska, objavilo je estonsko Ministarstvo kulture. Potpisnice traže da se iz programa Erasmus+ i drugih relevantnih izvora financiranja isključe sportske organizacije koje dopuštaju povratak Rusije i Bjelorusije u međunarodna natjecanja. U pismu se izrijekom navode IOC, Međunarodna mačevalačka federacija i World Aquatics, dok se u obrazloženju spominju i druga tijela koja su ublažila ranija ograničenja. Države predlažu i da se takvim organizacijama ograniči istaknuta uloga na europskim sportskim forumima i u razgovorima o razvoju sportske politike.
Komisija nema jednostavan mehanizam za “ukidanje novca IOC-u”
Prva provjera Bruxellesa pokazuje zašto je politički zahtjev složeniji nego što sugerira njegova najkraća formulacija. Komisija je poručila da IOC nije izravni korisnik njezinih sredstava, pa u ovom trenutku ne postoji potpora koju bi izvršna vlast EU-a mogla jednostavno zaustaviti i time odmah odgovoriti na zahtjev devet vlada. Međutim, sportske organizacije mogu sudjelovati u konzorcijima, partnerskim projektima, stručnim mrežama ili programima koje provode druge institucije, nacionalna tijela i izvršne agencije. Zato će se provjera usredotočiti na cjelokupan lanac financiranja, a tek će nakon mapiranja biti moguće procijeniti postoji li pravna i proračunska osnova za ograničenja.
Prema informacijama Europske komisije, glavni izvor potpore sportskim projektima na razini Unije jest Erasmus+, osobito njegova sportska komponenta namijenjena suradnji organizacija, uključivanju građana, obrazovanju, integritetu sporta i razvoju aktivnosti na lokalnoj razini. Ta sredstva u pravilu nisu osmišljena kao financiranje komercijalnog elitnog sporta ili redovitog rada velikih svjetskih federacija, nego kao potpora konkretnim projektima s europskom dodanom vrijednošću. Pravna procjena zato mora razlikovati upravljačko tijelo od povezanih organizacija, nacionalnih odbora i projektnih partnera. Komisija će morati utvrditi i mogu li se kriteriji povezani s vrijednostima EU-a primijeniti na buduće natječaje bez zadiranja u već potpisane ugovore, uz poštovanje jednakog postupanja, proporcionalnosti i pravne sigurnosti.
Devet država traži financijske i političke posljedice
U zajedničkom pismu devet država tvrdi se da organizacije koje svoje odluke ne usklađuju s temeljnim vrijednostima Europske unije ne bi trebale koristiti financijsku potporu ni status koji proizlazi iz suradnje s institucijama EU-a. Potpisnice posebno ističu ljudska prava, vladavinu prava i mirne odnose među državama kao načela na kojima bi, prema njihovu stajalištu, trebali počivati i međunarodni sport i olimpijski pokret. Navode da se tvrdnja o potpunoj odvojenosti sporta i politike teško može održati dok ukrajinski sportaši treniraju u ratnim uvjetima, gube infrastrukturu, napuštaju svoje domove ili služe u obrani zemlje. U dokumentu se Rusija opisuje kao država koja vodi agresorski rat, a bjeloruske vlasti kao one koje su taj rat omogućile. Zato predložene mjere nisu zamišljene samo kao financijska sankcija nego i kao poruka o tome tko bi trebao imati utjecaj na europsku raspravu o budućnosti sporta.
Zahtjev se odnosi i na sudjelovanje spornih organizacija u formatima kao što je EU Sport Forum, godišnje okupljanje institucija, saveza, sportaša, trenera, volontera i drugih dionika. Potpisnice žele da Komisija razmotri smanjenje njihove vidljivosti i uloge sve dok ponovno ne pokažu privrženost načelima koja EU promiče. Takva bi mjera bila politički značajna i uz ograničen financijski učinak jer bi utjecala na pristup donositeljima odluka. Njezina bi provedba ipak zahtijevala jasne kriterije kako se ne bi pretvorila u ad hoc isključivanje organizacija. Ravnoteža između političkog pritiska i autonomije sporta zato će ostati središnje pitanje.
Odluke IOC-a promijenile smjer prema ruskim i bjeloruskim sportašima
Neposredan povod za reakciju europskih vlada bila je odluka Izvršnog odbora IOC-a od 7. srpnja 2026. da privremeno ukine suspenziju Ruskog olimpijskog odbora, koja je bila na snazi od listopada 2023. IOC je tada objavio i da njegove ranije preporuke međunarodnim federacijama o ograničavanju sudjelovanja ruskih sportaša više nisu primjenjive. Prema objašnjenju IOC-a koje je prenio Reuters, ruski odbor uklonio je iz članstva regionalna sportska tijela s okupiranih ukrajinskih područja, a upravo je njihovo uključivanje bilo razlog za suspenziju. Olimpijska organizacija naglasila je da je vraćanje statusa privremeno i da odluke o natjecanjima izvan Igara i dalje donose pojedine međunarodne federacije.
Još 7. svibnja 2026. IOC je ukinuo preporučena ograničenja za nastup bjeloruskih sportaša, uključujući ekipe, u natjecanjima pod nadležnošću međunarodnih federacija i organizatora. IOC je tada naveo da je Nacionalni olimpijski odbor Bjelorusije u dobrom statusu i da poštuje Olimpijsku povelju, za razliku od Ruskog olimpijskog odbora koji je u tom trenutku još bio suspendiran. Kao dio obrazloženja istaknuti su početak kvalifikacijskih razdoblja za Olimpijske igre u Los Angelesu 2028. i Zimske olimpijske igre mladih Dolomiti Valtellina 2028., kao i načelo prema kojem sportaši ne bi trebali snositi ograničenja isključivo zbog postupaka svojih vlada. IOC se pozvao i na iskustvo s neutralnim sportašima, tvrdeći da njihovo sudjelovanje nije izazvalo incidente. U europskim političkim krugovima te su odluke protumačene kao postupno otvaranje vrata punijem povratku dviju država.
IOC je nakon kritika ustvrdio da mora upravljati složenim geopolitičkim okolnostima i istodobno očuvati globalnu sportsku platformu utemeljenu na vrijednostima. Organizacija je Reutersu poručila da se događaji i dalje neće održavati u Rusiji te da ruski državni dužnosnici neće biti pozivani na njezina događanja. O uporabi ruske zastave, boja i himne na budućim Olimpijskim igrama, prema IOC-u, još nije donesena odluka. Olimpijsko tijelo također je naglasilo da izbor sportaša mora uzimati u obzir njihovu sposobnost da budu uzori i promiču mirno društvo kroz sport, a ne samo natjecateljske rezultate. Kritičari, međutim, smatraju da takve zaštitne formulacije ne uklanjaju politički učinak ponovne institucionalne legitimacije ruskih i bjeloruskih struktura.
Bruxelles podupire protivljenje “normalizaciji”
Europska komisija već je 9. srpnja, prije zajedničkog pisma devet država, javno izrazila ozbiljnu zabrinutost zbog smjera odluka IOC-a. Glasnogovornica Anna-Kaisa Itkonen podsjetila je na stajalište Europskog vijeća od 18. lipnja prema kojem, dok ne bude postignut pravedan i trajan mir u Ukrajini, ne bi trebalo biti normalizacije ruskog sudjelovanja u međunarodnim sportskim i kulturnim događajima. Komisija je navela da u potpunosti podupire tu političku poruku. Time je Bruxelles jasno dao do znanja da se ne slaže s ubrzanim povratkom, iako još nije predložio zakonodavnu ili proračunsku mjeru kojom bi taj stav proveo. Trenutačna faza stoga ostaje kombinacija političkog pritiska, administrativne provjere i razgovora sa sportskim savezima.
Razlika između političkog stajališta i pravne ovlasti posebno je važna u području sporta. Ugovor o funkcioniranju Europske unije daje EU-u ulogu podupiranja, koordiniranja i dopunjavanja djelovanja država članica, ali ne i opću ovlast da preuzme upravljanje sportskim sustavom. Europski model sporta istodobno priznaje autonomiju federacija da samostalno uređuju svoja natjecanja, uz obvezu poštovanja prava EU-a i načela dobrog upravljanja. Komisija zato ne može narediti IOC-u ili svjetskoj federaciji koga moraju isključiti, ali može određivati uvjete za vlastite programe, birati partnere za dijalog i provjeravati poštuju li korisnici proračunska pravila.
Mogući učinak na saveze, projekte i europske sportske forume
Ako mapiranje pokaže da su pojedine međunarodne federacije ili povezane organizacije korisnici europskih programa, Komisija bi mogla razmotriti strože uvjete za buduće pozive, dodatne izjave o usklađenosti s vrijednostima EU-a ili ciljano isključivanje subjekata koji ne ispunjavaju unaprijed utvrđene kriterije. Takav pristup bio bi pravno održiviji od politički formulirane opće zabrane, ali bi zahtijevao precizno definiranje ponašanja koje predstavlja kršenje uvjeta. Nije još jasno bi li se kriterij odnosio samo na povratak reprezentacija i nacionalnih simbola ili i na nastup pojedinaca pod neutralnim statusom. Također nije službeno potvrđeno bi li eventualne mjere vrijedile za sve sportske organizacije jednako ili samo za one koje aktivno sudjeluju u projektima financiranima iz EU proračuna. Komisija zasad nije objavila rok za završetak provjere ni popis organizacija koje će obuhvatiti.
Financijska težina mjera razlikovala bi se od organizacije do organizacije. IOC glavninu prihoda ostvaruje od medijskih i marketinških prava, a navodi da 90 posto prihoda vraća u organizaciju Igara, razvoj sporta i potporu sportašima. Izravna proračunska poluga EU-a prema njemu zato je ograničena. Manje federacije, nevladine organizacije i projektni konzorciji mogu biti osjetljiviji na europske grantove, pa bi posljedice prema najvećim tijelima mogle biti ponajprije simboličke, a prema manjim partnerima financijski konkretnije.
Otvara se i pitanje kako zaštititi korisne projekte od posljedica političkog spora s njihovim krovnim organizacijama. Erasmus+ Sport financira inicijative koje se često provode na lokalnoj razini i uključuju klubove, škole, volontere, trenere i ranjive skupine koje nemaju utjecaj na odluke svjetskih federacija. Opće isključenje cijele mreže moglo bi pogoditi aktivnosti povezane sa socijalnim uključivanjem, borbom protiv diskriminacije ili poticanjem tjelesne aktivnosti, iako njihovi neposredni provoditelji nisu sudjelovali u odluci o ruskim i bjeloruskim sportašima. Zbog toga bi svaka buduća mjera morala razlikovati odgovornost upravljačkog tijela od rada pojedinačnih članica i partnera. Komisijino mapiranje trebalo bi pokazati može li se takva razlika praktično provesti kroz postojeće ugovore i natječajne postupke.
Spor koji nadilazi sportsku administraciju
Rasprava o financiranju pokazuje da povratak Rusije i Bjelorusije više nije samo pitanje kvalifikacijskih pravila, zastava ili neutralnog statusa. Za dio država članica riječ je o vjerodostojnosti šire europske politike prema ratu u Ukrajini i o sprečavanju simboličke normalizacije dok sukob traje. Za IOC je, nasuprot tome, središnje načelo pristup sportu bez političkog pritiska na pojedine sportaše te očuvanje univerzalnosti olimpijskog pokreta. Te dvije logike teško je potpuno pomiriti: jedna naglašava institucionalnu odgovornost država i sportskih tijela, a druga individualna prava natjecatelja i autonomiju sporta. Financiranje iz EU proračuna sada postaje mjesto na kojem će se taj sukob pokušati prevesti u mjerljiva i pravno provediva pravila.
Sljedeći koraci ovisit će o rezultatima Komisijine provjere i razgovorima s državama članicama i sportskim organizacijama. Bruxelles zasad nije najavio trenutačnu suspenziju određenog programa ni službeni postupak protiv IOC-a, World Aquaticsa ili Međunarodne mačevalačke federacije. Umjesto toga, fokus je na utvrđivanju stvarnih financijskih veza, postojećih ugovornih obveza i mogućih kriterija za buduće financiranje i institucionalnu suradnju. Time Komisija pokušava zadržati politički jasan stav protiv normalizacije ruskog sudjelovanja, ali istodobno izbjeći odluku koja bi bila neprovediva ili pravno ranjiva. Ishod bi mogao postaviti širi presedan za način na koji Europska unija povezuje javno financiranje sporta s vanjskopolitičkim ciljevima, ljudskim pravima i pravilima dobrog upravljanja.
Izvori:
- Estonsko Ministarstvo kulture – službena objava zahtjeva devet država, popis potpisnica i puni sadržaj zajedničkog pisma (link)
- Europska komisija, Sport – pregled mogućnosti financiranja sportskih projekata, uključujući program Erasmus+ (link)
- Međunarodni olimpijski odbor – odluka od 7. srpnja 2026. o privremenom ukidanju suspenzije Ruskog olimpijskog odbora (link)
- Međunarodni olimpijski odbor – odluka od 7. svibnja 2026. o ukidanju preporučenih ograničenja za bjeloruske sportaše (link)
- Reuters / The Star – odgovor IOC-a na zahtjev država EU-a i detalji obrazloženja privremene reintegracije ruskog odbora (link)
- European Pravda – izjava Europske komisije o ozbiljnoj zabrinutosti i protivljenju normalizaciji ruskog sudjelovanja (link)
- Demócrata – izjava Komisije o mapiranju financijskih kanala sportskih organizacija i nepostojanju izravnog financiranja IOC-a (link)
- EUR-Lex – članak 165. Ugovora o funkcioniranju Europske unije o ulozi EU-a u području sporta (link)
- Europska komisija, Europski model sporta – načela autonomije sportskih federacija i dobrog upravljanja (link)
- Međunarodni olimpijski odbor – pregled strukture prihoda i raspodjele sredstava olimpijskog pokreta (link)