Hamburg rekao ne olimpijskoj kandidaturi, njemačka utrka ostaje na tri kandidata
Hamburg više nije dio njemačke utrke za domaćinstvo Olimpijskih i Paraolimpijskih igara 2036., 2040. ili 2044. godine nakon što je većina birača na referendumu održanom 31. svibnja 2026. odbacila nastavak kandidature. Prema privremenom rezultatu koji je objavio službeni izborni portal slobodnog i hanzeatskog grada Hamburga, protiv prijedloga glasalo je 54,9 posto birača, dok je 45,1 posto bilo za to da se Njemački olimpijski sportski savez, DOSB, s Hamburgom kao mjestom održavanja uključi u međunarodni postupak. Time je projekt, koji je gradska vlast predstavljala kao priliku za održive Igre u urbanoj sredini s postojećom infrastrukturom, izgubio političku i demokratsku osnovu potrebnu za nastavak nacionalnog nadmetanja.
Rezultat mijenja raspored snaga u njemačkom olimpijskom procesu. Umjesto četiri kandidata, DOSB u završnom dijelu nacionalnog odabira ostaje s Münchenom, Berlinom i regijom Köln-Rajna-Ruhr, a odluka o njemačkom predstavniku pred Međunarodnim olimpijskim odborom predviđena je za 26. rujna 2026. godine. Prema DOSB-u, Njemačka se u ovoj fazi ne mora vezati uz točno određeno izdanje Igara, nego želi pripremiti koncept za razdoblje u kojem će Europa ponovno doći u obzir za domaćinstvo. Zato se u istom postupku spominju 2036., 2040. i 2044. godina, a konačni domaćin ovisit će o kasnijem procesu MOO-a.
Većina glasala protiv, odaziv gotovo 50 posto
Prema podacima Statistikamta Nord i hamburškog izbornog portala, na referendumu je glasalo 652.603 od ukupno 1.315.800 osoba s pravom glasa, što znači da je odaziv iznosio 49,6 posto. Službena tablica rezultata navodi 357.911 glasova protiv i 293.819 glasova za, uz 651.730 važećih i 873 nevažeća glasačka listića. Za uspjeh prijedloga bilo je potrebno više glasova za nego protiv te najmanje 262.609 glasova potpore, odnosno 20 posto biračkog tijela prema izborima za hamburšku skupštinu 2025. godine. Prag potpore jest dosegnut, ali nije ostvarena većina, pa prijedlog nije prošao.
Hamburška uprava za unutarnje poslove i sport izvijestila je da je glasanje proteklo mirno i uredno te da nije bilo posebnih incidenata koji bi utjecali na provedbu referenduma. Prema istom priopćenju, u provedbi su sudjelovale približno 6.000 volonterski angažiranih osoba u biračkim i poštanskim odborima, a privremeni rezultat objavljen je prije 21 sat na dan glasanja. Konačni rezultat, prema najavi hamburške izborne administracije, Senat bi trebao utvrditi nakon provjera zapisnika iz okruga, predviđeno 23. lipnja 2026. godine.
Za Hamburg je ishod posebno značajan jer je riječ o drugom odbijanju olimpijske kandidature u nešto više od desetljeća. Grad je i 2015. godine na referendumu odbacio nastavak kandidature za Olimpijske igre 2024., tada u korist projekta koji je trebao konkurirati u međunarodnoj utrci u kojoj je domaćinstvo naposljetku dobio Pariz. I ovog puta protivnici su upozoravali na troškove, rizike velikih infrastrukturnih projekata i dugoročne posljedice za grad, dok su zagovornici isticali mogućnost ulaganja u sport, javni prostor, promet i pristupačnost. Nedjeljni rezultat pokazuje da argumenti o dugoročnoj koristi nisu bili dovoljni da preokrenu većinsku skepsu birača.
DOSB mora birati bez Hamburga
Njemački olimpijski sportski savez ranije je u nacionalni postupak uključio četiri koncepta: Berlin, Hamburg, München i Köln-Rajna-Ruhr. Prema DOSB-ovu opisu postupka, kandidati su najprije predali koncepte, zatim su dobili mogućnost provjere lokalne potpore referendumima, a u završnoj fazi predviđena je usporedba projekata prema evaluacijskoj matrici. DOSB navodi da pozitivan referendum nije formalni uvjet Međunarodnog olimpijskog odbora, ali da savez poštuje odluku lokalnih vlasti ako žele ili moraju provesti takav postupak radi osiguranja demokratske legitimacije. U hamburškom slučaju politička poruka birača praktično zatvara prostor za nastavak kandidature.
Nacionalna odluka predviđena je za izvanrednu skupštinu DOSB-a 26. rujna 2026. godine. Do tada će preostali kandidati nastojati uvjeriti sportski savez da njihov koncept ima najbolju kombinaciju međunarodne konkurentnosti, financijske izvedivosti, javne potpore, postojeće infrastrukture i dugoročne koristi za sport. Hamburški izlazak iz utrke ne znači da Njemačka odustaje od olimpijskih ambicija, ali sužava izbor i povećava pritisak na preostale projekte da jasno pokažu kako bi Igre bile organizirane bez ponavljanja problema koji su u ranijim europskim kandidaturama izazivali otpor javnosti.
Prema DOSB-u, sljedeći formalni korak prema MOO-u bio bi ulazak u takozvani kontinuirani dijalog, početnu fazu reformiranog međunarodnog postupka odabira domaćina. Taj postupak omogućuje potencijalnim domaćinima da razvijaju projekte u suradnji s MOO-om bez neposrednog vezanja uz samo jednu godinu održavanja. MOO u vlastitom opisu postupka navodi da se pri procjeni potencijalnih domaćina uzimaju u obzir politički, okolišni, socioekonomski, razvojni i ljudskopravaški konteksti, kao i podaci o javnom mišljenju i mogućem utjecaju na okoliš.
München ulazi s jakom referendumskom potporom
München nakon hamburškog odbijanja ostaje kandidat s najjasnije iskazanom lokalnom potporom. Prema DOSB-u, stanovnici Münchena su 26. listopada 2025. na referendumu s 66,4 posto glasova podržali namjeru da se grad kandidira za Olimpijske i Paraolimpijske igre. Bavarska prijestolnica u svojem konceptu naglašava nasljeđe Igara iz 1972., postojeći Olimpijski park, kratke udaljenosti i ideju zajedničkog olimpijskog sela za sportaše. Takav narativ Münchenu daje prepoznatljivu međunarodnu priču, ali istodobno otvara pitanje kako spojiti povijesno nasljeđe s potrebama suvremenih, financijski i okolišno održivih Igara.
Münchenska prednost u nacionalnom postupku mogla bi biti u tome što je lokalna potpora već potvrđena jasnom većinom i što grad raspolaže sportskim objektima koji su snažno povezani s olimpijskom poviješću. No to samo po sebi ne odlučuje utrku. DOSB će, prema vlastitim najavama, procjenjivati i međunarodnu uvjerljivost, ekonomsku održivost i širi učinak kandidature. Osim toga, domaćinstvo ljetnih Igara zahtijeva mnogo širi zahvat od samog korištenja postojećih stadiona, uključujući promet, smještaj, sigurnost, medijske kapacitete, pristupačnost i paraolimpijsku infrastrukturu.
Politički kontekst Münchena također je osjetljiv jer su raniji olimpijski pokušaji u Bavarskoj nailazili na otpor, osobito u raspravama o Zimskim igrama. Zato sadašnja potpora predstavlja važan zaokret, ali i obvezu da se projekt ne udalji od uvjeta pod kojima je dobio potporu građana. Ako DOSB izabere München, njemačka bi kandidatura prema međunarodnoj javnosti mogla naglašavati kontinuitet, sportsko nasljeđe i upotrebu već poznatih prostora. Ako pak savez procijeni da je za buduće Igre potrebna šira regionalna ili metropolitanska koncepcija, prednost bi mogli dobiti Berlin ili Köln-Rajna-Ruhr.
Köln-Rajna-Ruhr računa na regionalni model i široku bazu
Regija Köln-Rajna-Ruhr ostaje u utrci s modelom koji se razlikuje od klasične kandidature jednog grada. DOSB je nakon referenduma u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji izvijestio da je, prema privremenom ukupnom rezultatu iz uključenih općina, potpora projektu iznosila 66,0 posto. U 17 općina s pravom glasa bilo je više od četiri milijuna građana starijih od 16 godina, a glasalo je približno 1,4 milijuna osoba. DOSB je pritom naveo da će se ukupni rezultat, izračunat prema demokratskom načelu jedan čovjek, jedan glas, uključiti u evaluacijsku matricu nacionalnog odabira.
Takav regionalni pristup mogao bi biti prednost jer se natjecanja mogu rasporediti na više postojećih objekata u gusto naseljenom i prometno povezanom području. Köln se pritom ističe kao središnja točka kandidature, ali projekt obuhvaća širi prostor Rajne i Ruhra, regiju s velikim brojem sportskih klubova, stadiona, dvorana i urbanih središta. Prema DOSB-u, čak je i Herten, predviđen u paru s Recklinghausenom za brdski biciklizam, imao većinu za projekt, ali tamo nije dosegnut potreban kvorum od 15 posto. Taj detalj pokazuje da regionalni model donosi široku bazu, ali i složeniju političku i administrativnu koordinaciju.
Za DOSB bi Köln-Rajna-Ruhr mogao biti argument da se moderne Igre mogu organizirati decentralizirano, s manjim pritiskom na jedan grad i većim oslanjanjem na postojeću infrastrukturu. Istodobno, takav model mora uvjerljivo odgovoriti na pitanja logistike, prijevoza sportaša i gledatelja, sigurnosne koordinacije te doživljaja Igara kao jedinstvenog događaja. MOO posljednjih godina potiče fleksibilnije i održivije kandidature, ali i dalje traži jasnu organizacijsku odgovornost i predvidljivost. Zbog toga će regionalni koncept morati pokazati da prednosti raspodjele ne stvaraju slabosti u upravljanju.
Berlin nastupa bez referenduma, ali s političkom odlukom
Berlin je u svibnju 2026. napravio važan korak kada je gradski Senat jednoglasno podržao koncept Berlin+. Prema službenoj objavi Berlin.de, koncept za Olimpijske i Paraolimpijske igre 2036., 2040. ili 2044. polazi od tvrdnje da je 97 posto potrebnih sportskih borilišta već dostupno. Berlinski plan predviđa organizacijske troškove od 4,82 milijarde eura i očekivane prihode od 5,24 milijarde eura, pri čemu je senatorica za unutarnje poslove i sport Iris Spranger navela da bi višak od približno 420 milijuna eura bio usmjeren u škole i sportsku bazu. Te brojke dio su političkog argumenta u korist kandidature, ali bi u nacionalnoj evaluaciji morale proći dodatnu provjeru.
Za razliku od Münchena, Hamburga i dijela Sjeverne Rajne-Vestfalije, Berlin ne planira referendum o olimpijskoj kandidaturi. Prema objavi gradskih vlasti, projekt se nastavlja kroz političku odluku, a kandidatura se predstavlja kao spoj sporta, kulture i urbanog iskustva. Plan spominje olimpijsku rutu od Olimpijskog stadiona kroz grad do Tempelhofer Felda, koji bi bio mjesto ceremonije otvaranja, te simboličke intervencije u javnom prostoru, uključujući Brandenburška vrata. Takav pristup Berlinu daje snažnu vizualnu i povijesnu dimenziju, ali i otvara zahtjevniju raspravu o javnoj legitimaciji jer građani neće neposredno glasati o projektu.
Berlin nosi i posebno povijesno opterećenje zbog Igara 1936. godine, održanih u vrijeme nacističke Njemačke. Upravo bi moguća kandidatura za 2036., stotu obljetnicu tih Igara, bila međunarodno vrlo osjetljiva i zahtijevala bi jasno obrazloženje, demokratski okvir i pažljivo oblikovanu poruku. Berlinski zagovornici kandidature nastoje projekt predstaviti kao prikaz moderne, otvorene i demokratske Njemačke, ali će DOSB morati procijeniti je li takav simbolički okvir prednost ili rizik u međunarodnom postupku. Ako se Berlin ne veže uz 2036., nego uz kasnije izdanje, dio povijesnog pritiska mogao bi biti ublažen, ali ne i potpuno uklonjen.
Hamburški rezultat pokazuje granice olimpijskog optimizma
Odbijanje u Hamburgu važno je i zato što dolazi u trenutku kada se mnogi sportski savezi i gradovi pozivaju na reforme MOO-a, održivije proračune i veće korištenje postojeće infrastrukture. Hamburški zagovornici kandidature upravo su te argumente koristili u kampanji, naglašavajući sportsku infrastrukturu, mobilnost, pristupačnost i mogućnost dugoročnog urbanog razvoja. Ipak, birači su većinski zaključili da koristi nisu dovoljno uvjerljive ili da su rizici previsoki. Referendum time pokazuje da reformirani olimpijski proces ne uklanja automatski nepovjerenje prema velikim sportskim događajima.
Za DOSB je poruka dvostruka. S jedne strane, Njemačka i dalje ima tri ozbiljna projekta, od kojih su München i Köln-Rajna-Ruhr dobili izravnu potvrdu birača, a Berlin političku potporu gradske vlasti. S druge strane, Hamburg je podsjetnik da olimpijska kandidatura bez stabilnog javnog mandata može postati politički teret. U međunarodnoj utrci to nije sporedno pitanje jer MOO sve više promatra društvenu prihvatljivost, okolišnu odgovornost i održivost projekta kao dio ukupne procjene potencijalnog domaćina.
Do rujanske odluke njemačka rasprava vjerojatno će se usmjeriti na pitanje koji koncept najbolje spaja izvedivost i uvjerljivu priču. München nudi prepoznatljivo olimpijsko nasljeđe i referendumsku većinu. Köln-Rajna-Ruhr nudi regionalnu širinu, veliku populacijsku bazu i raspodjelu natjecanja na više urbanih središta. Berlin nudi glavni grad, postojeća borilišta i snažan simbolički okvir, ali bez referendumske potvrde. Hamburg je, nakon glasanja 31. svibnja, izvan tog kruga, a njegov rezultat ostat će upozorenje da se domaćinstvo Igara više ne može graditi samo na sportskom prestižu, nego i na povjerenju građana koji trebaju prihvatiti posljedice takvog projekta.
Izvori:
- Statistikamt Nord / izborni portal Hamburga – privremeni rezultat referenduma, broj glasova, odaziv, kvorum i biračko tijelo (link)
- Slobodni i hanzeatski grad Hamburg, Uprava za unutarnje poslove i sport – priopćenje o provedbi referenduma, odazivu i daljnjem postupku utvrđivanja konačnog rezultata (link)
- Njemački olimpijski sportski savez, DOSB – opis nacionalnog postupka, kandidatskih koncepata i planiranog odabira njemačkog kandidata (link)
- DOSB – podaci o referendumima u regiji Köln-Rajna-Ruhr i Kielu te najava odluke izvanredne skupštine 26. rujna 2026. (link)
- Berlin.de – službena objava o potpori berlinskog Senata konceptu Berlin+ i osnovnim financijskim procjenama kandidature (link)
- Međunarodni olimpijski odbor, MOO – objašnjenje reformiranog postupka odabira domaćina i faze ciljanog dijaloga (link)