Berlinski Senat jednoglasno podržao plan BERLIN+ za olimpijsku kandidaturu
Berlinski Senat jednoglasno je prihvatio koncept BERLIN+ i time otvorio novu fazu u njemačkoj utrci za organizaciju Olimpijskih i Paraolimpijskih igara 2036., 2040. ili 2044. godine. Odluka je donesena 05. svibnja 2026., na prijedlog vladajućeg gradonačelnika Berlina Kaija Wegnera i senatorice za unutarnje poslove i sport Iris Spranger. Za Berlin je to politički važan korak jer grad sada formalno nastavlja nacionalni postupak u kojem Njemački olimpijski sportski savez, DOSB, treba izabrati jednog kandidata za moguću prijavu Međunarodnom olimpijskom odboru. U utrci nisu samo Berlin i njegovi partneri, nego i Hamburg, München te regija Rajna-Ruhr s Kölnom kao središnjim gradom. Konačna njemačka odluka očekuje se u rujnu 2026., dok se za međunarodnu razinu još ne navodi čvrst datum dodjele domaćinstva.
Koncept BERLIN+ predstavljen je kao zajednički projekt Berlina s partnerskim saveznim zemljama i gradovima, pri čemu se naglasak stavlja na korištenje postojeće sportske infrastrukture, održivost i širi razvojni učinak za grad i regiju. Berlinski Senat tvrdi da bi 97 posto natjecanja moglo biti održano u već postojećim sportskim objektima, što je ključni argument u pokušaju da se kandidatura prikaže financijski razumnijom i urbanistički manje rizičnom od prijašnjih olimpijskih projekata koji su često bili povezivani s golemim troškovima, gradnjom novih arena i kasnijim problemima održavanja. Upravo ta tvrdnja o gotovo potpunoj oslonjenosti na postojeće kapacitete nalazi se u središtu berlinske poruke prema DOSB-u i javnosti.
Plan koji povezuje sport, grad i političku simboliku
Prema službenom predstavljanju, BERLIN+ nije zamišljen samo kao tehnički popis borilišta i prometnih rješenja, nego kao širi koncept domaćinstva koji bi Olimpijske i Paraolimpijske igre smjestio u gradski prostor. U planu se posebno ističe takozvani Host-City koncept, koji su vizualno i sadržajno razvili Kulturprojekte Berlin pod vodstvom Moritza van Dülmena. Taj koncept nastoji povezati sportska natjecanja, kulturne sadržaje, javne prostore i povijesne simbole grada. Berlinski olimpijski parcurs trebao bi, prema predstavljenoj viziji, voditi od Olimpijskog stadiona kroz grad do Tempelhofer Felda, koji se spominje kao prostor za svečani događaj otvorenja.
Poseban naglasak stavljen je i na Brandenburška vrata, jedno od najprepoznatljivijih obilježja Berlina. U planu se navodi ideja zlatno osvijetljene rampe ili simboličke strukture koja bi omogućila povezivanje tog prostora s dodjelama medalja i širim olimpijskim ambijentom. Takav pristup ima jasnu komunikacijsku namjeru: Berlin svoju kandidaturu želi prikazati kao priču o prevladavanju podjela, povezivanju prošlosti i budućnosti te predstavljanju moderne Njemačke. To je osobito osjetljivo zbog činjenice da su Igre 1936. u Berlinu ostale povijesno obilježene nacističkom propagandom. Aktualna kandidatura zato se nastoji odmaknuti od nasljeđa tog razdoblja i naglasiti otvorenost, uključivost, demokratsku kulturu i suvremeni identitet grada.
Kai Wegner poručio je da berlinski Senat stoji jedinstveno iza kandidature i da u Olimpijskim i Paraolimpijskim igrama vidi priliku za investicije, društvenu koheziju i međunarodnu vidljivost. Iris Spranger istaknula je da projekt ne cilja samo na nekoliko tjedana sportskog spektakla, nego na dugoročnu korist za stanovnike grada, sportsku infrastrukturu i sljedeće generacije. U političkom smislu, odluka Senata šalje signal DOSB-u da Berlin želi ostati ozbiljan kandidat, ali istodobno otvara pitanja o troškovima, javnoj potpori i načinu odlučivanja.
Financijski okvir: troškovi, prihodi i obećani učinci
Jedan od najvažnijih elemenata berlinskog plana odnosi se na financije. Prema podacima predstavljenima nakon sjednice Senata, organizacijski troškovi Igara procjenjuju se na 4,82 milijarde eura. Istodobno se očekuju prihodi od 5,24 milijarde eura, što bi, prema izračunu koji je predstavila Iris Spranger, moglo rezultirati viškom od približno 420 milijuna eura. Taj bi se višak, prema političkoj poruci gradske vlasti, usmjerio u škole i sport za širu populaciju. Riječ je o jednoj od najosjetljivijih točaka kandidature jer se javne rasprave o olimpijskim projektima u Europi i svijetu posljednjih desetljeća često vrte upravo oko pitanja stvarnih troškova, prekoračenja proračuna i dugoročne koristi.
Zagovornici berlinske kandidature tvrde da se financijski rizik smanjuje time što bi gotovo sva natjecanja bila smještena u postojeće objekte. Takav model odgovara i novijem smjeru Međunarodnog olimpijskog odbora, koji u službenom procesu izbora domaćina potiče fleksibilnije koncepte, korištenje postojeće infrastrukture i regionalna rješenja umjesto skupe izgradnje objekata bez jasne buduće namjene. Ipak, procjene prihoda i troškova u ovoj fazi treba promatrati kao planske projekcije, a ne kao konačne iznose. Još nije jasno za koju bi se godinu Njemačka kandidirala, kakvi bi bili zahtjevi MOO-a u eventualnom ciljanom dijalogu, niti kako bi se financijska odgovornost dijelila između grada, savezne države, saveznih vlasti, organizacijskog odbora i privatnih partnera.
Upravo zato će financijska održivost biti jedan od kriterija na kojima će DOSB ocjenjivati Berlin i ostale kandidate. Savez je najavio da se u završnoj fazi koristi evaluacijska matrica, izrađena zajedno sa saveznom vladom, pri čemu će se posebno gledati međunarodna konkurentnost i ekonomska izvedivost prijedloga. Berlin u toj usporedbi pokušava naglasiti iskustvo velikog grada, postojeću infrastrukturu i globalnu prepoznatljivost, dok konkurentski projekti ističu vlastite prednosti, primjerice nasljeđe Münchena iz 1972., urbanistički koncept Hamburga ili sportski i demografski potencijal regije Rajna-Ruhr.
Njemačka nacionalna utrka još nije završena
Berlinska odluka ne znači da će upravo Berlin biti njemački kandidat pred Međunarodnim olimpijskim odborom. DOSB vodi nacionalni postupak u kojem su četiri koncepta prošla prvu fazu: Berlin, Hamburg, München i Rajna-Ruhr. Prema informacijama DOSB-a, Njemačka se u ovoj fazi ne mora obvezati na točnu godinu. U fokusu su Olimpijske i Paraolimpijske igre 2036., 2040. ili 2044., a DOSB želi biti spreman za trenutak kada se otvori realna prilika u međunarodnom procesu. Savez navodi da namjerava ući u kontinuirani dijalog s Međunarodnim olimpijskim odborom, što je prvi formalni korak u reformiranom postupku izbora domaćina.
Taj proces razlikuje se od starog modela u kojem su se gradovi kandidati godinama natjecali u javno vidljivoj utrci s unaprijed poznatim rokovima i velikim kampanjama. MOO sada kroz kontinuirani dijalog može razgovarati s nacionalnim olimpijskim odborima, gradovima, regijama ili državama bez neposredne obveze za konkretnu godinu. Ako se procijeni da određeni projekt ima stratešku vrijednost, Izvršni odbor MOO-a može otvoriti ciljanu fazu dijaloga s jednim ili više preferiranih domaćina. Tek tada proces ulazi u osjetljiviju i konkretniju fazu. To znači da Njemačka najprije mora odlučiti s kojim projektom želi nastupiti, a tek potom može pokušati izboriti međunarodnu poziciju.
Prema trenutačnom rasporedu, DOSB bi završni izbor njemačkog kandidata trebao donijeti u jesen 2026., a u medijskim i službenim najavama kao ključan datum spominje se 26. rujna 2026. Do tada će se uspoređivati politička potpora, javno prihvaćanje, sportska infrastruktura, financijski planovi, prometna izvedivost, održivost i međunarodna privlačnost svakog prijedloga. Berlin je sada ojačao svoj položaj jednoglasnom odlukom Senata, ali ostaje suočen s konkurentima koji također nastoje pokazati da mogu ponuditi vjerodostojan, prihvatljiv i moderan olimpijski projekt.
Javna potpora i pitanje referenduma
Jedna od specifičnosti berlinskog slučaja jest činjenica da neće biti gradskog referenduma koji bi organizirala vlada. Za razliku od nekih drugih kandidata, Berlin se oslanja na drukčije oblike sudjelovanja javnosti. U sklopu procesa izrađena je građanska povelja s deset preporuka, nastala kroz radionice, obilazak gradskih četvrti, internetsko savjetovanje te građanski i omladinski forum. Među preporukama se ističu jačanje volonterstva i sportskih klubova, dostupnija sportska i rekreacijska ponuda, održiva i pristupačna mobilnost, priuštivo stanovanje, klimatski otporniji urbani razvoj, uključivanje lokalnog gospodarstva, kulturni program i aktivno sudjelovanje mladih.
Ta tema mogla bi biti politički osjetljiva jer olimpijske kandidature u Njemačkoj imaju povijest snažnog javnog preispitivanja. U prošlosti su pojedini njemački projekti nailazili na otpor birača, a organizatori sada nastoje izbjeći dojam da se velike sportske manifestacije nameću odozgo. DOSB navodi da pozitivan referendum nije formalni uvjet ni za MOO ni za njemački postupak, ali poštuje odluke lokalnih vlasti koje se odluče za takav oblik provjere podrške. München je već dobio potporu građana na referendumu, a u drugim područjima predviđeni su ili su održani lokalni procesi izjašnjavanja. Berlin, prema dostupnim informacijama, ide putem političke odluke Senata, parlamentarne rasprave i sudjelovanja javnosti kroz savjetodavne formate.
Za vjerodostojnost projekta bit će važno može li gradska vlast uvjerljivo pokazati da građanske preporuke nisu samo komunikacijski dodatak, nego stvarni dio planiranja. Obećanja o priuštivom stanovanju, boljoj mobilnosti i širenju sportskih sadržaja često zvuče privlačno u fazi kandidature, ali postaju predmet kritika ako se kasnije ne pretvore u konkretne mjere. BERLIN+ zato će se u sljedećim mjesecima morati dokazivati ne samo kao atraktivan olimpijski narativ, nego i kao plan koji može izdržati pitanja o stanovanju, prometu, sigurnosti, troškovima i dugoročnim prioritetima javne politike.
Zašto je Berlin važan u njemačkoj olimpijskoj strategiji
Berlin u nacionalnu utrku ulazi s nekoliko očitih prednosti. Grad ima globalnu prepoznatljivost, veliku turističku i prometnu infrastrukturu, iskustvo s masovnim događajima i sportske objekte koji se mogu uklopiti u olimpijski raspored. Olimpijski stadion, iako povijesno opterećen, već je desetljećima dio suvremenog sportskog i kulturnog života grada. Tempelhofer Feld, nekadašnji aerodrom pretvoren u golemi javni prostor, u kandidaturi se koristi kao simbol urbane transformacije i otvorenosti. Brandenburška vrata i drugi javni prostori trebali bi dati kandidaturi snažnu vizualnu prepoznatljivost.
Istodobno, Berlin nosi i posebne izazove. Svaka olimpijska priča u tom gradu neizbježno se suočava s povijesnim pitanjem Igara 1936., pa suvremeni projekt mora biti posebno oprezan u načinu na koji koristi simbole, prostor i povijest. Uz to, Berlin se već godinama suočava s pritiscima na tržištu stanovanja, složenim prometnim potrebama i političkim raspravama o prioritetima javne potrošnje. Kritičari olimpijskih projekata uobičajeno upozoravaju da veliki događaji mogu ubrzati rast cijena, potisnuti lokalne potrebe i skrenuti proračunski fokus s temeljnih javnih usluga. Berlinski plan zato pokušava odgovoriti tvrdnjom da se ne radi o gradnji grada za Igre, nego o korištenju Igara kao poticaja za već postojeće razvojne ciljeve.
U komunikacijskom smislu, BERLIN+ nastoji spojiti sportski događaj s porukom o demokratskoj, raznolikoj i održivoj Njemačkoj. To je važno jer međunarodna olimpijska konkurencija za 2036. i kasnije godine uključuje više zainteresiranih zemalja i regija, a MOO sve više vrednuje političku stabilnost, održivost, javnu potporu i sposobnost domaćina da organizira događaj bez pretjeranih infrastrukturnih zahvata. Njemačka u toj utakmici želi nastupiti s kandidaturom koja bi bila uvjerljiva i kod kuće i na međunarodnoj sceni.
Što slijedi nakon odluke Senata
Nakon jednoglasne odluke berlinskog Senata, projekt BERLIN+ ulazi u fazu intenzivnijeg nacionalnog pozicioniranja. Do odluke DOSB-a Berlin će morati dodatno razraditi argumente o borilištima, financijama, sigurnosti, prometu, smještaju sportaša, paraolimpijskoj pristupačnosti i uključivanju javnosti. Posebno će se promatrati tvrdnja da je 97 posto natjecateljskih lokacija već dostupno, jer ona čini jednu od glavnih razlika u odnosu na klasične olimpijske planove koji su zahtijevali znatnu novu gradnju. Uspjeh kandidature ovisit će i o tome koliko će Berlin uspjeti uvjeriti njemačke sportske i političke strukture da upravo glavni grad ima najbolju kombinaciju simbolike, izvedivosti i međunarodne privlačnosti.
Odluka Senata zato nije završetak, nego početak odlučujuće faze. Berlin je jasno poručio da želi Olimpijske i Paraolimpijske igre, ali pred njim su mjeseci usporedbi, političkog uvjeravanja i javne rasprave. Ako ga DOSB odabere, slijedit će još zahtjevniji međunarodni proces u kojem će se njemačka kandidatura morati uklopiti u prioritete MOO-a i nadmetati s drugim zainteresiranim domaćinima. Ako pak prednost dobije drugi njemački projekt, BERLIN+ ostat će važan pokazatelj kako se velike sportske manifestacije danas pokušavaju predstaviti: ne više samo kao natjecanje za nekoliko tjedana globalne pozornosti, nego kao test sposobnosti grada da sport, infrastrukturu, kulturu i javni interes poveže u uvjerljivu cjelinu.
Izvori:
- Senatskanzlei Berlin – službeno priopćenje o odluci Senata i konceptu BERLIN+ (link)
- Berlin.de / dpa – izvještaj o usvajanju koncepta, procijenjenim troškovima, prihodima i nacionalnoj konkurenciji (link)
- DOSB – službene informacije o njemačkoj olimpijskoj kandidaturi, četiri koncepta i postupku izbora (link)
- Mein.Berlin.de – projektne informacije o BERLIN+ i sudjelovanju javnosti (link)
- Berlin.de / dpa – izvještaj o građanskoj povelji i preporukama za olimpijsku kandidaturu (link)
- Međunarodni olimpijski odbor – objašnjenje procesa izbora budućih olimpijskih domaćina (link)