Hamburg pred referendumom o novoj olimpijskoj kandidaturi: ulaganje u budućnost ili preskup rizik?
Hamburg će 31. svibnja 2026. ponovno odlučivati želi li otvoriti put kandidaturi za Olimpijske i Paraolimpijske igre 2036., 2040. ili 2044. godine. Riječ je o politički i financijski osjetljivoj odluci za njemački lučki grad, koji je 2015. na referendumu već odbio kandidaturu za Igre 2024. godine. Ovoga puta gradski Senat, Njemački olimpijski sportski savez i zagovornici kandidature tvrde da je koncept drukčiji, kompaktniji i financijski oprezniji, dok protivnici upozoravaju da su rizici i dalje veliki. U središtu rasprave nalazi se cijena projekta: prema financijskom okviru koji je objavio Hamburg, samo organizacija i provedba Igara procjenjuju se na oko 4,8 milijardi eura, uz očekivane prihode od približno 4,9 milijardi eura.
Prema objavi hamburškog Senata, plan se ne odnosi samo na sportsko natjecanje, nego i na dugoročnija ulaganja u gradsku infrastrukturu, javni prijevoz, sportske objekte, zelene površine i pristupačnost. Senat navodi da bi se troškovi organizacije pokrili prihodima od događaja, uključujući doprinos Međunarodnog olimpijskog odbora, lokalna sponzorstva, prodaju ulaznica, hospitality programe i licenciranje. Kritičari, međutim, dovode u pitanje pretpostavke na kojima se temelji financijski plan, posebno kad je riječ o inflaciji, sigurnosnim troškovima, opsegu javnih ulaganja i neizvjesnoj saveznoj potpori.
Referendum 31. svibnja kao ključna politička prepreka
Građani Hamburga na referendumu će odlučivati podržavaju li nastavak procesa kojim bi se grad mogao natjecati za domaćinstvo Olimpijskih i Paraolimpijskih igara. Prema službenim informacijama grada, dopisno glasanje omogućeno je prije samog referendumskog dana, a materijali za glasanje počeli su se slati 22. travnja 2026. godine. Pozitivna odluka ne bi automatski značila da Hamburg dobiva Igre, nego da grad nastavlja nacionalni kandidacijski proces unutar Njemačke. O konačnom njemačkom prijedlogu odlučivat će Njemački olimpijski sportski savez, a zatim bi eventualna kandidatura išla prema postupku Međunarodnog olimpijskog odbora.
Prema informacijama DOSB-a, Njemačka trenutačno razmatra četiri koncepta: Berlin, Hamburg, München i regiju Rajna-Ruhr. Savez navodi da se ne mora odmah odabrati točna godina održavanja, jer se razmatraju Igre 2036., 2040. ili 2044. godine. U reformiranom sustavu kandidatura Međunarodnog olimpijskog odbora potencijalni domaćini najprije ulaze u tzv. kontinuirani dijalog, u kojem se koncepti mogu dalje razvijati bez izravnog vezivanja uz jednu godinu. DOSB je objavio da su Berlin, Hamburg, München i Rajna-Ruhr prošli prvu fazu nacionalnog procesa, dok se u drugoj fazi gradovima i regijama ostavlja prostor za referendume do kraja lipnja 2026. godine.
Za Hamburg je takav referendum politički posebno važan zbog iskustva iz 2015. godine. Prema konačnim rezultatima Statističkog ureda za Hamburg i Schleswig-Holstein, tada je 51,6 posto važećih glasova bilo protiv kandidature za Igre 2024., dok je 48,4 posto bilo za. Odaziv je iznosio nešto više od 50 posto, što je pokazalo koliko je tema bila mobilizirajuća. Protivnici, s druge strane, tvrde da se temeljna pitanja nisu promijenila: tko snosi rizik ako troškovi porastu i koliko će od sportskog spektakla doista ostati stanovnicima grada.
Financijski okvir: 4,8 milijardi eura za provedbu i dodatnih 1,3 milijarde za ulaganja
Prema financijskom konceptu koji je objavio hamburški Senat, najveći dio izravnih troškova odnosi se na organizaciju i provedbu natjecanja. U taj se proračun ubrajaju privremena infrastruktura, usluge, osoblje, tehnologija, marketing, komunikacija i priprema borilišta. Grad i DOSB procjenjuju da bi taj dio koštao oko 4,8 milijardi eura. S druge strane, predviđeni prihodi iznose oko 4,9 milijardi eura, pa službena računica pokazuje mogućnost viška od oko 100 milijuna eura.
Struktura prihoda važan je dio rasprave. Hamburški Senat navodi da se oko 32 posto prihoda očekuje od lokalnog sponzorstva, oko 30 posto od prodaje ulaznica, pri čemu se spominje oko 10 milijuna ulaznica, a oko 25 posto od doprinosa Međunarodnog olimpijskog odbora, što bi iznosilo oko 1,2 milijarde eura. Za Paraolimpijske igre u službenom se objašnjenju dodatno navodi da je uobičajen doprinos nacionalne vlade. Upravo tu protivnici vide jedan od glavnih rizika, jer se prihodi od sponzorstava i ulaznica mogu mijenjati ovisno o gospodarskom okruženju, cijeni ulaznica i javnoj podršci.
Odvojeno od organizacijskog proračuna, Hamburg predviđa oko 1,3 milijarde eura investicijskog proračuna. Prema Senatu, taj se novac ne bi trošio samo zbog Igara, nego na projekte koji bi trebali imati dugoročan učinak: modernizaciju sportskih i trening-objekata, pristupačnost, sportsku edukaciju, zelene površine, održivost, javni prijevoz, ceste, pješačke i biciklističke pravce te željezničku infrastrukturu. Gradske vlasti tvrde da bi se ulaganja rasporedila kroz približno deset godina, čime bi se godišnji teret uklopio u investicijski proračun grada. No ta je tvrdnja i dalje predmet političkog spora, jer dio kritičara upozorava da dugoročna ulaganja često postaju skuplja kad se povežu s rokovima velikog događaja.
Argument zagovornika: manje novih objekata i veći oslonac na postojeću infrastrukturu
Jedna od glavnih poruka hamburškog koncepta jest da grad ne bi gradio velik broj objekata isključivo za Olimpijske igre. Prema službenom planu, 76 posto sportskih lokacija već postoji, dok bi 24 posto bilo privremeno izgrađeno i zatim uklonjeno, prenamijenjeno ili iskorišteno u drugim sportskim i javnim prostorima. Kao primjeri postojećih ili prilagodljivih lokacija navode se hamburške sajamske dvorane, Millerntorstadion i Barclay Arena. Grad također ističe da olimpijsko selo ne bi bilo zaseban projekt bez kasnije namjene, nego dio već planiranog razvoja Science Cityja u Bahrenfeldu.
Prema izvješću agencije dpa koje je prenio Welt, olimpijsko selo zamišljeno je za oko 15.000 sportaša i sportašica, a nakon Igara trebalo bi biti pretvoreno u oko 9.000 cjenovno pristupačnih stanova. U gradu koji se godinama suočava s pritiskom na tržište najma takva se najava predstavlja kao jedan od ključnih argumenata u korist kandidature. Ipak, protivnici upozoravaju da veliki projekti urbanog razvoja mogu dodatno podignuti cijene u okolnim četvrtima, osobito ako javna kontrola nad stanovanjem i zemljištem nije dovoljno snažna.
Zagovornici kandidature ističu i prometni učinak. Prema službenom konceptu, Igre bi trebale ubrzati projekte poput ulaganja u glavni kolodvor, novih linija U5 i S6, širenja prostora za bicikliste i pješake te digitalnog upravljanja prometom. Hamburg također najavljuje dodatne biciklističke pravce i snažniji oslonac na javni prijevoz. Kritičari traže jasnije razdvajanje projekata koji bi se ionako gradili od onih koji su izravno vezani uz olimpijski rok, jer od toga ovisi i realna procjena dodatnog troška kandidature.
Podrška gospodarstva i pitanje tko preuzima rizik
Hamburški Senat i gospodarski akteri naglašavaju da bi od organizacije Igara koristi imale lokalne tvrtke, osobito u uslugama, graditeljstvu, logistici, tehnologiji, turizmu i kreativnim industrijama. Na službenoj stranici kandidature navodi se da oko 80 posto poduzeća podržava hamburšku olimpijsku ambiciju. Prema Senatu, savezna vlada podupire njemačku kandidaturu i budućoj domaćinskoj regiji obećava financijsko sudjelovanje, osobito u infrastrukturnim ulaganjima nacionalnog značenja. Hamburg u tome vidi priliku da privuče sredstva za projekte koji su već dugo u planovima, poput proširenja glavnog kolodvora.
Međutim, javno dostupne informacije još ne daju konačan i detaljan iznos budućeg saveznog doprinosa za Hamburg. Zbog toga protivnici tvrde da se dio financijske konstrukcije oslanja na politička obećanja, a ne na potpuno razrađene ugovorne obveze. Dodatni problem je inflacija. Izvorni tekst upozorava da se u hamburškoj raspravi posebno propituju inflacijski pritisci, infrastruktura i vanjski troškovi. Ta je primjedba važna jer bi Igre, ako se Hamburg uključi u proces, bile održane tek za deset ili više godina. Troškovi rada, građevinskog materijala, energije, sigurnosti i prijevoza mogu se u tom razdoblju znatno promijeniti. Financijski koncept zato nije samo pitanje današnjih cijena, nego i pitanje sposobnosti grada da u dugom razdoblju kontrolira rizike i ugovore.
Kritike: sigurnost, klima i iskustva drugih olimpijskih domaćina
Protivnici kandidature, uključujući inicijativu NOlympia, tvrde da službeni plan podcjenjuje rizike. Prema izvješću dpa koje je objavio Welt, kritičari posebno problematiziraju sigurnosne troškove, jer ih ne vide dovoljno jasno prikazane u financijskom okviru. Usporedba s Parizom 2024. često se pojavljuje u raspravi, među ostalim zbog velikog sigurnosnog angažmana i troškova koje su snosile javne vlasti. Hamburški koncept u službenom opisu navodi da provedbeni proračun uključuje i sigurnost, no protivnici traže precizniji prikaz što se plaća iz organizacijskog proračuna, što iz redovitih javnih službi, a što bi eventualno snosila savezna država.
Ekološki argumenti također su podijeljeni. Grad najavljuje klimatski odgovorne i održive Igre, oslonjene na postojeće lokacije, obnovljive izvore energije, javni prijevoz i kompaktnu geografiju natjecanja. Prema dpa-inu pregledu rasprave, hamburški koncept spominje i cilj da velik dio borilišta bude u relativno malom radijusu, čime bi se smanjile potrebe za dugim transferima. Kritičari odgovaraju da veliki međunarodni događaj ipak proizvodi znatne emisije, osobito zbog dolazaka gledatelja, sportaša, službenih delegacija i logistike. Dodatno upozoravaju da klimatski pozitivna tvrdnja zahtijeva detaljnu i provjerljivu bilancu, a ne samo opću namjeru.
Rasprava se vodi i oko Međunarodnog olimpijskog odbora. Gradonačelnik Peter Tschentscher i drugi zagovornici ističu da su se pravila promijenila i da se prema novijim smjernicama MOO-a Igre moraju prilagođavati gradu, a ne obrnuto. MOO je kroz dokumente poput Olympic Agenda 2020+5 naglasio održivost, smanjenje nepotrebnih ulaganja i veću fleksibilnost kandidatura. Protivnici, međutim, smatraju da reformski jezik ne uklanja temeljnu neravnotežu između grada domaćina i olimpijskog sustava. U njihovoj interpretaciji, javni sektor i dalje preuzima najveći reputacijski i financijski rizik, dok se koristi ne raspoređuju jednako.
Nacionalna konkurencija: Hamburg nije jedini njemački kandidat
Hamburgova odluka bit će samo jedan dio šire njemačke olimpijske priče. DOSB navodi da su u igri Berlin, Hamburg, München i Rajna-Ruhr, a konačna procjena trebala bi uzeti u obzir međunarodnu konkurentnost, ekonomsku održivost, prihvatljivost i kvalitetu pojedinog koncepta. München je, prema DOSB-u, već u listopadu 2025. dobio potporu stanovnika na referendumu s 66,4 posto glasova za. DOSB je također objavio da su referendumi u KölnRheinRuhr regiji i Kielu u travnju 2026. donijeli potporu nastavku olimpijskih planova. Berlin se, prema dostupnim informacijama, oslanja na drukčije oblike političkog i društvenog uključivanja, bez referenduma po hamburškom modelu.
Za Hamburg je ta konkurencija važna jer čak i uspješan referendum ne jamči nacionalni izbor. Grad bi morao uvjeriti DOSB da njegov koncept nudi najbolju kombinaciju urbanog plana, sportskih lokacija, financijske izvedivosti, javne podrške i međunarodne prepoznatljivosti. Slabosti su političko sjećanje na odbijanje iz 2015., visoka osjetljivost javnosti na troškove i činjenica da se dio ključnih prometnih i stambenih projekata tek treba detaljno provesti.
Njemačka se za ljetne Igre nije kandidirala u stabilnom kontinuitetu nakon više neuspjelih pokušaja i lokalnih otpora. Povijesni kontekst dodatno opterećuje godinu 2036., jer bi to bilo stoljeće nakon Igara u Berlinu 1936. godine. DOSB zato naglašava da se ne mora odmah odrediti godina, nego da Njemačka mora biti spremna kad se za europskog kandidata otvori realna prilika.
Što će zapravo odlučiti birači
Birači u Hamburgu ne odlučuju o konačnom domaćinstvu, nego o tome smije li grad nastaviti putem kandidature. Ipak, politička težina referenduma bit će velika. Ako većina glasa protiv, Hamburg bi vjerojatno ispao iz nacionalne utrke i ponovio scenarij iz 2015., premda u drukčijim okolnostima. Ako većina glasa za, Senat dobiva demokratski mandat za daljnje pregovore s DOSB-om, saveznom vladom i potencijalno Međunarodnim olimpijskim odborom. Tada bi se rasprava premjestila s općeg pitanja “želimo li Igre” na konkretnija pitanja ugovora, rokova, jamstava, raspodjele rizika i kontrole troškova.
Za javnost će presudno biti povjerenje u službene brojke. Financijski plan iznosi optimističnu, ali uvjetovanu računicu: 4,8 milijardi eura za provedbu, 4,9 milijardi eura prihoda, oko 100 milijuna eura mogućeg viška i još 1,3 milijarde eura dugoročnih ulaganja. U korist kandidature govori činjenica da Hamburg tvrdi kako se oslanja na velik udio postojećih objekata, privremena rješenja i projekte koji bi trebali ostati gradu. Protiv kandidature govori iskustvo brojnih velikih sportskih događaja kod kojih su se početne procjene mijenjale, a politička obećanja o ograničenim troškovima teško održavala kad se približe rokovi.
Zbog toga hamburški referendum nije samo lokalna sportska tema. On je test odnosa prema velikim javnim projektima, povjerenju u institucije, spremnosti na dugoročna ulaganja i strahu od financijskog rizika. U završnici kampanje dvije se poruke sudaraju gotovo izravno: gradska vlast tvrdi da su Igre prilika za modernizaciju i međunarodnu vidljivost, dok protivnici upozoravaju da je riječ o skupoj okladi s neizvjesnim ishodom. Konačan odgovor dat će birači 31. svibnja 2026., a njihov će rezultat utjecati ne samo na Hamburg nego i na cijeli njemački plan za povratak Olimpijskih i Paraolimpijskih igara.
Izvori:
- Grad Hamburg / Senat – službene informacije o olimpijskom konceptu, referendumu i planiranim učincima na promet, zelene površine i gradsku infrastrukturu (link)
- Grad Hamburg / Behörde für Inneres und Sport – financijski okvir kandidature, procjene troškova, prihoda i investicijskog proračuna (link)
- Grad Hamburg / službena stranica Olympia in Hamburg – pitanja i odgovori o troškovima, infrastrukturi, održivosti i nacionalnoj potpori (link)
- Njemački olimpijski sportski savez, DOSB – informacije o nacionalnom postupku kandidature i gradovima kandidatima za Igre 2036., 2040. ili 2044. godine (link)
- Statistik Nord – konačni rezultati hamburškog olimpijskog referenduma iz 2015. godine (link)
- Welt / dpa – pregled argumenata za i protiv hamburške kandidature, uključujući kritike sigurnosnih, društvenih i klimatskih rizika (link)