IBSA i Svjetska unija slijepih u Bakuu otvorile put prema jačem institucionalnom savezu
Međunarodna federacija sportova za slijepe, poznata kao IBSA, i Svjetska unija slijepih, WBU, u Bakuu su napravile važan korak prema mogućem novom institucionalnom savezu usmjerenom na uključivanje, međunarodnu suradnju i jačanje položaja slijepih i slabovidnih osoba. Prema dostupnim informacijama o sastanku održanom tijekom 13. Svjetskog urbanog foruma Ujedinjenih naroda u glavnom gradu Azerbajdžana, razgovori su otvorili prostor za dublju i strukturiraniju suradnju dviju organizacija koje već djeluju u istom globalnom prostoru prava, pristupačnosti i sudjelovanja. Iako konačni oblik budućeg saveza nije službeno potvrđen, najava takvog smjera važna je jer povezuje sportski razvoj, zagovaranje ljudskih prava i širu raspravu o pristupačnim gradovima. U središtu razgovora bila je ideja da se iskustvo sportskog pokreta za osobe s oštećenjem vida snažnije poveže s globalnim zastupanjem slijepih i slabovidnih osoba u javnim politikama. Takav pristup mogao bi imati praktične posljedice za članice obiju organizacija, od razmjene stručnog znanja do koordiniranog nastupa prema međunarodnim institucijama.
Sastanak u okviru foruma posvećenog sigurnim i otpornim zajednicama
Sastanak u Bakuu održan je u kontekstu 13. Svjetskog urbanog foruma, međunarodnog skupa koji je, prema informacijama UN-Habitata i službene platforme WUF13, trajao od 17. do 22. svibnja 2026. godine. Forum je organiziran u partnerstvu UN-Habitata i Vlade Azerbajdžana, a njegova tema bila je “Housing the world: Safe and resilient cities and communities”, odnosno stanovanje, sigurnost, otpornost i održivost gradova i zajednica. Takav okvir dao je razgovorima IBSA-e i WBU-a dodatnu važnost jer se pristupačnost urbanog prostora sve više promatra kao temeljno pitanje ravnopravnog sudjelovanja, a ne kao uska tehnička tema. U raspravama na forumu, prema informacijama organizatora, sudjelovali su predstavnici vlada, međunarodnih organizacija, civilnog društva, akademske zajednice, lokalnih vlasti i drugih dionika urbanog razvoja. Upravo u takvom okruženju pitanja mobilnosti, pristupa javnim prostorima, uključivog stanovanja, sporta i društvenog sudjelovanja dobivaju širi politički i razvojni značaj.
Baku je ovim forumom postao mjesto susreta urbanističkih, socijalnih i međunarodnih politika koje se izravno tiču osoba s invaliditetom. Prema najavama WBU-a za sudjelovanje na WUF13, rasprave su obuhvaćale stanovanje, pristupačnost, klimatsku otpornost, infrastrukturu, smanjenje rizika od katastrofa, javne prostore te jednak pristup uslugama i mogućnostima u brzo rastućim urbanim sredinama. To je posebno važno za slijepe i slabovidne osobe jer se prepreke u izgrađenom okruženju često izravno pretvaraju u prepreke u obrazovanju, radu, sportu, kulturi i svakodnevnom životu. Kada pješačke površine, javni prijevoz, digitalne usluge i sportska infrastruktura nisu pristupačni, posljedice nisu samo praktične nego i društvene, jer ograničavaju samostalnost i vidljivost osoba s oštećenjem vida. Zato je približavanje IBSA-e i WBU-a u takvom okruženju signal da se sport i javne politike mogu promatrati kao međusobno povezani dijelovi istog procesa uključivanja.
Što bi novo partnerstvo moglo značiti za slijepe i slabovidne osobe
Mogući institucionalni savez između IBSA-e i WBU-a još je u ranoj fazi, ali sama najava otvara nekoliko važnih pitanja. Prvo se odnosi na način na koji će se globalno zastupanje prava slijepih i slabovidnih osoba povezati s razvojem sporta, rekreacije i natjecateljskih sustava. IBSA na svojim službenim stranicama navodi da je zadužena za razvoj sportova za sportaše koji su slijepi ili slabovidni te ističe sport kao jedan od načina uključivanja i integracije u društvo. WBU, s druge strane, sebe opisuje kao globalnu zagovaračku organizaciju koja predstavlja slijepe i slabovidne osobe u 190 zemalja i okuplja široku mrežu nacionalnih i međunarodnih organizacija. Ako se te dvije uloge povežu u stabilniji institucionalni okvir, rezultat bi mogao biti jači glas u raspravama o pristupačnosti, obrazovanju, zapošljavanju, mobilnosti i sudjelovanju u zajednici.
Drugo pitanje odnosi se na vodstvo i zastupljenost. Organizacije koje predstavljaju osobe s invaliditetom sve češće naglašavaju načelo da se politike ne smiju donositi bez aktivnog sudjelovanja onih na koje se odnose. U tom smislu budući savez IBSA-e i WBU-a mogao bi osnažiti model u kojem slijepi i slabovidni sportaši, aktivisti, stručnjaci i lokalne organizacije imaju jasniji put prema međunarodnim forumima i procesima odlučivanja. To je posebno važno u području sporta, gdje uspjeh ne ovisi samo o natjecanjima nego i o pristupu dvoranama, školskim programima, trenerima, klasifikacijskim sustavima, sigurnom prijevozu i financiranju. Kada su ti elementi slabo povezani, pojedinci i klubovi često ovise o entuzijazmu lokalnih zajednica, a ne o stabilnim sustavima potpore. Jača koordinacija mogla bi pomoći da se dobre prakse iz jedne regije brže prenesu u druge dijelove svijeta.
Treće, moguća suradnja mogla bi imati utjecaj na međunarodnu vidljivost sportova za osobe s oštećenjem vida. IBSA prema službenim informacijama djeluje kao međunarodna federacija za više sportova, uključujući sportove koji su dio paraolimpijskog programa, a njezina upravljačka struktura uključuje regionalnu zastupljenost i članice iz različitih dijelova svijeta. U sportskom sustavu za slijepe i slabovidne osobe posebno su važni klasifikacija, edukacija trenera i službenih osoba, pravila natjecanja te sigurnosni standardi. WBU u tom području može pridonijeti širim zagovaračkim iskustvom i vezama s organizacijama koje se bave pravima, pristupačnošću i javnim politikama. Spoj tih kompetencija mogao bi pomoći da sport ne bude izolirana aktivnost, nego dio šireg pristupa kvaliteti života.
Pristupačnost gradova kao zajednička točka sporta i prava
Važnost sastanka u Bakuu proizlazi i iz toga što je održan na forumu koji se bavio gradovima, stanovanjem i otpornim zajednicama. Za osobe s oštećenjem vida pristupačnost grada počinje mnogo prije ulaska u sportsku dvoranu ili na stadion. Ona uključuje sigurne pješačke prijelaze, taktilne površine, zvučne semafore, jasno označene prostore, pristupačne digitalne informacije, pouzdan javni prijevoz i javne službe koje razumiju potrebe različitih korisnika. WBU u svojim materijalima o uključivom i pristupačnom urbanom razvoju naglašava da urbano okruženje dizajnirano s pristupačnošću može povećati sigurnost, neovisnost i sudjelovanje osoba s invaliditetom, osobito u krizama i katastrofama. Taj je naglasak izravno povezan s temom WUF13, jer se otpornost gradova ne može mjeriti samo infrastrukturom, nego i sposobnošću da zaštite i uključe sve stanovnike.
Sportski sektor u takvom okruženju ima dvostruku ulogu. S jedne strane, sport može biti sredstvo rehabilitacije, samopouzdanja, društvenog povezivanja i profesionalnog razvoja. S druge strane, sportska infrastruktura često otkriva šire slabosti urbanog planiranja: nepristupačne prilaze, manjak sigurnog prijevoza, nedostatak informacija u pristupačnim formatima ili nedovoljnu edukaciju osoblja. Ako IBSA i WBU razviju snažniji zajednički okvir, mogle bi sustavnije zagovarati da se sportski objekti, školski programi i lokalne zajednice planiraju prema načelima univerzalnog dizajna. To bi koristilo ne samo vrhunskim sportašima nego i djeci, mladima, rekreativcima, starijim osobama te svima koji se suočavaju s preprekama u kretanju i pristupu informacijama. U tom smislu sport postaje praktičan test uključivosti grada.
Globalni kontekst: od sportskih pravila do javnih politika
IBSA i WBU djeluju na različitim, ali komplementarnim razinama. IBSA se bavi sportskim razvojem, međunarodnim natjecanjima, klasifikacijom i podrškom članicama, dok WBU ima širi mandat u zagovaranju prava, pristupačnosti, obrazovanja, zapošljavanja i društvene uključenosti. Prema službenim informacijama IBSA-e, njezina izvršna struktura uključuje izabrane predstavnike i odbore, a organizacija podupire više od stotinu članica te djeluje kroz regionalne strukture. WBU navodi da je osnovan 1984. godine te da predstavlja stotine milijuna slijepih i slabovidnih osoba putem mreže u 190 zemalja. Razlika u mandatima ne mora biti prepreka, nego prednost, jer omogućuje da se konkretno iskustvo sportaša poveže sa sustavnim zagovaranjem pred međunarodnim institucijama.
Takva povezanost posebno je važna u trenutku kada se pitanje pristupačnosti sve češće razmatra u kontekstu klimatskih promjena, urbanog rasta i kriza. Prema podacima i najavama UN-ovih tijela vezanima uz WUF13, globalne rasprave o stanovanju i otpornim zajednicama uključuju i problem neadekvatnog stanovanja, nejednakog pristupa osnovnim uslugama i ranjivosti stanovništva u brzo rastućim gradovima. Za slijepe i slabovidne osobe ti se problemi mogu dodatno pojačati ako javni sustavi nisu projektirani tako da budu dostupni u kriznim i svakodnevnim okolnostima. U slučaju evakuacija, vremenskih nepogoda, infrastrukturnih kvarova ili promjena u prometu, dostupne informacije i sigurna fizička okolina mogu biti presudni. Zato se mogući savez IBSA-e i WBU-a ne odnosi samo na administrativnu suradnju, nego i na sposobnost da se iskustvo osoba s oštećenjem vida uključi u planiranje otpornijih zajednica.
Oprez oko sljedećih koraka i potreba za jasnim okvirom
Unatoč pozitivnom tonu sastanka, trenutačno nije javno potvrđeno kakav bi točno oblik budući institucionalni savez mogao imati. Nije jasno hoće li suradnja biti uređena memorandumom, zajedničkim programom, koordinacijskim tijelom, formalnim partnerstvom ili nekim drugim modelom. Također nije objavljen detaljan vremenski plan, popis područja suradnje ni eventualne obveze članica. Zbog toga je važno razlikovati politički i strateški signal iz Bakua od konačne institucionalne odluke. Prema dostupnim informacijama, razgovori su otvorili mogućnost novog okvira suradnje, ali daljnji koraci ovisit će o tijelima upravljanja, članicama i prioritetima obiju organizacija.
Za članice IBSA-e i WBU-a ključno će biti hoće li budući model donijeti mjerljive koristi na terenu. To može uključivati zajedničke edukacije, bolje korištenje stručnjaka za pristupačnost, usklađene smjernice za sportske i javne prostore, jaču potporu lokalnim organizacijama te koordinirani nastup prema donatorima i međunarodnim institucijama. Važno je i da eventualni savez ne ostane samo na razini deklaracija, nego da bude razumljiv sportašima, roditeljima, trenerima, školama, gradovima i nacionalnim organizacijama. Uspjeh takve suradnje mjerit će se time hoće li osobe s oštećenjem vida lakše pristupati sportu, javnim uslugama i procesima odlučivanja. Ako se taj cilj zadrži u središtu, sastanak u Bakuu mogao bi postati početna točka šireg povezivanja sportskog i zagovaračkog pokreta za slijepe i slabovidne osobe.
Baku kao simbol šire promjene u razumijevanju uključivanja
Razgovori IBSA-e i WBU-a uklapaju se u širi trend u kojem se uključivanje osoba s invaliditetom više ne promatra kao izdvojena socijalna tema. U urbanom razvoju, sportu i međunarodnoj suradnji sve je jasnije da pristupačnost mora biti ugrađena u planiranje od početka, a ne dodana naknadno. WUF13 je, prema službenim informacijama foruma, bio usmjeren na stanovanje i sigurne, otporne zajednice, što je otvorilo prostor za raspravu o tome kako gradovi mogu bolje odgovoriti na potrebe svih stanovnika. Za slijepe i slabovidne osobe to znači da javni prostor, informacije, prijevoz i sadržaji za sport i rekreaciju moraju biti dostupni kao dio osnovne infrastrukture. U tom se kontekstu najavljeni smjer suradnje IBSA-e i WBU-a može tumačiti kao pokušaj da se iskustvo svakodnevnog života poveže s globalnim politikama.
Ako budući razgovori dovedu do formalnijeg saveza, IBSA i WBU mogle bi zajednički snažnije utjecati na standarde pristupačnosti, razvoj sportskih programa i vidljivost slijepih i slabovidnih osoba u međunarodnim procesima. To bi bilo posebno važno za zemlje i lokalne zajednice koje nemaju dovoljno stručnih kapaciteta za razvoj uključivih sportskih i urbanih politika. Međunarodne organizacije u takvim slučajevima mogu pružiti smjernice, alate, edukaciju i političku podršku, ali uspjeh ovisi o suradnji s lokalnim akterima. Zbog toga će se stvarni značaj sastanka u Bakuu vidjeti tek kroz konkretne programe, odluke i rezultate u narednom razdoblju. Za sada je najvažnija poruka da se sport, pristupačnost i prava slijepih i slabovidnih osoba sve više promatraju kao povezani dijelovi iste globalne agende uključivanja.
Izvori:
- World Urban Forum 13 – službene informacije o temi, mjestu i datumima foruma u Bakuu (link)
- UN-Habitat / World Urban Forum – informacije o WUF13 i ulozi foruma u raspravama o održivom urbanom razvoju (link)
- World Blind Union – najava i kontekst sudjelovanja na WUF13, uključujući teme pristupačnosti i urbanog razvoja (link)
- World Blind Union – opis organizacije, mandata i globalne zastupljenosti slijepih i slabovidnih osoba (link)
- International Blind Sports Federation – službene informacije o ulozi IBSA-e u razvoju sportova za slijepe i slabovidne sportaše (link)
- International Blind Sports Federation – informacije o izvršnoj strukturi, članicama i sportskom mandatu organizacije (link)
- World Blind Union – materijali o uključivom i pristupačnom urbanom razvoju (link)