Lucas Herbert ispisao povijest The Opena: nakon rekordnih 28 na prvih devet završio rundu s nevjerojatnih 61
Australski golfer Lucas Herbert obilježio je drugi dan 154. izdanja The Open Championshipa nastupom koji je odmah ušao u povijesne knjige najstarijeg golfskog major turnira. U petak, 17. srpnja 2026., prvih devet rupa igrališta Royal Birkdale u Southportu završio je sa samo 28 udaraca, šest ispod para na tom dijelu terena. Time je izjednačio najniži rezultat na devet rupa u povijesti The Opena, rekord koji je više od četiri desetljeća samostalno držao Englez Denis Durnian. Herbert se na tome nije zaustavio: drugu je devetku odigrao za 33 i potpisao rundu od 61 udarca, devet ispod para, čime je postavio novi rekord za najnižu rundu u povijesti muških major prvenstava. Prethodna granica bila je 62, a prvi ju je dosegnuo Branden Grace upravo u Royal Birkdaleu na The Openu 2017. godine.
Prema službenom praćenju turnira i izvještajima s terena, Herbert je tijekom cijele runde upisao devet birdieja bez ijednog bogeyja. Napad je otvorio birdiejima na prve tri rupe, nastavio na petoj i sedmoj, a povijesnu prvu devetku zaključio je novim birdiejem na devetoj rupi. Upravo je posljednji potez tog niza, ubačaj s ruba izvan same površine greena, potvrdio rezultat 28 i izazvao jednu od najsnažnijih reakcija publike tijekom dotadašnjeg dijela turnira. Na drugoj polovici dodao je birdieje na 11., 12. i 16. rupi, a par na zahtjevnoj završnoj rupi osigurao mu je rekordnih 61. Nakon početnih 70 udaraca u četvrtak, Herbert je tako stigao do ukupnog rezultata devet ispod para i preuzeo uvjerljivo vodstvo u klupskoj kući.
Šest birdieja i savršeno iskorišten jutarnji nalet
Herbert je u drugu rundu ušao nakon početnih 70 udaraca, odnosno rezultata u paru, pa njegov uspon nije bio posljedica prednosti izgrađene prvoga dana. Prvu rundu završio je s nekoliko oscilacija, ali i dovoljno stabilnim ukupnim rezultatom da ostane u dodiru s vodećima. U petak je, međutim, od prvog udarca pokazao potpuno drukčiji ritam. Birdieji na prvoj, drugoj i trećoj rupi odmah su ga podigli na tri udarca ispod para, a novi dobitak na petoj potvrdio je da nije riječ samo o kratkotrajnom naletu. Nakon parova na šestoj i osmoj, birdieji na sedmoj i devetoj zaokružili su jednu od najučinkovitijih devetki ikada viđenih na ovom turniru.
Rani uvjeti u Royal Birkdaleu bili su povoljniji nego u dijelovima prve runde, uz laganiji vjetar i mogućnost da igrači agresivnije napadnu zastavice. Ipak, sama činjenica da je samo jedan igrač prije Herberta u više od stoljeća i pol dugoj povijesti The Opena uspio odigrati devet rupa za 28 udaraca pokazuje da vremenske prilike ne mogu biti jedino objašnjenje. Herbert je morao iskoristiti gotovo svaku realnu priliku, izbjeći probleme u dubokim bunkerima i gruboj travi te zadržati mirnoću nakon svakog novog birdieja. Takve serije često završe čim igrač počne razmišljati o rekordu, ali Australac je na devetoj rupi upravo pod najvećim pritiskom pronašao još jedan udarac ispod para. Njegova reakcija nakon ubačaja bila je kratka i kontrolirana, no rezultat na semaforu jasno je pokazivao razmjere onoga što je upravo postigao.
Denis Durnian 1983. postavio je mjerilo koje je trajalo 43 godine
Do 17. srpnja 2026. Denis Durnian bio je jedini golfer koji je na The Openu završio devet rupa s rezultatom manjim od 29 udaraca. Engleski profesionalac ostvario je 28 na prvih devet rupa u drugoj rundi 112. izdanja prvenstva, održanog u Royal Birkdaleu od 14. do 17. srpnja 1983. Prema podacima The Opena i DP World Toura, taj je nastup ostao njegov najbolji rezultat na major turnirima, a natjecanje je završio na podijeljenom osmom mjestu. Durnianov rekord desetljećima se izdvajao kao statistička anomalija, čak i u razdoblju velikih tehnoloških promjena u opremi, pripremi terena i fizičkoj pripremi igrača. Herbert je sada postao tek drugi član tog iznimno uskog kruga.
Poveznica između dva rezultata ne završava na brojci 28. Oba su ostvarena na prvih devet rupa Royal Birkdalea i oba u drugoj rundi turnira. Durnianov povijesni dan 1983. bio je dio Opena koji je osvojio Tom Watson, tada peti put u karijeri, dok je Herbertov rezultat došao u izdanju na kojem se natječe generacija igrača iz nekoliko različitih profesionalnih sustava i turnejskih okruženja. Iako se teren tijekom desetljeća mijenjao, osnovni zahtjev ostao je jednak: kontrolirati lopticu na uskim koridorima između pješčanih dina i prihvatiti da jedan loš položaj može poništiti nekoliko prethodnih odličnih udaraca. Zbog toga izjednačenje Durnianova rekorda ima vrijednost koja nadilazi samo prolazni poredak nakon devet rupa.
Royal Birkdale ponovno postao pozornica velikog rekorda
Royal Birkdale jedan je od najpoznatijih links terena u rotaciji The Opena, a izdanje 2026. jedanaesti je put da klub u Southportu u Engleskoj ugošćuje muško prvenstvo. Prema podacima PGA Toura i organizatora turnira, igralište je za ovogodišnje natjecanje postavljeno kao par 70, s ukupnom duljinom od 7.223 jarda. Teren je poznat po zahtjevnim bunkerima, valovitim prilazima greenovima i mogućnosti da vjetar u kratkom razdoblju potpuno promijeni način na koji se pojedina rupa mora igrati. Za razliku od nekih otvorenijih links terena, mnoge rupe u Birkdaleu vode između dina, pa igrač često ima jasno definiran koridor, ali vrlo malu toleranciju za pogrešku. Herbertovih 28 stoga nije samo niz uspješnih puttova, nego rezultat kontrole cijelog spektra udaraca.
Birkdale već ima posebno mjesto u povijesti niskih rezultata na majorima. Južnoafrikanac Branden Grace ondje je u trećoj rundi The Opena 2017. odigrao 62, osam ispod para, i postao prvi golfer koji je u muškom major prvenstvu potpisao rundu od 62 udarca. Prema službenoj arhivi The Opena, Grace je tada ostvario osam birdieja bez bogeyja, a rekordni krug odigrao je na putu prema šestom mjestu. Iste je godine naslov osvojio Jordan Spieth, nakon jednog od najupečatljivijih završnih obračuna novije povijesti turnira. Činjenica da su i Durnianovih 28 i Graceovih 62 ostvareni u Royal Birkdaleu dodatno naglašava neobičan odnos ovog teškog terena prema rekordima: većinu vremena kažnjava i najmanju pogrešku, ali u rijetkim trenucima savršene igre omogućuje rezultate koji mijenjaju granice dotad viđenoga.
Od rezultata u paru do izravne borbe za vodstvo
Prije početka druge runde Herbert nije bio u skupini koja je nosila najveći dio pozornosti. Amerikanac Jackson Suber otvorio je prvenstvo rezultatom 65 i preuzeo vodstvo nakon prvog dana, dok su brojne zvijezde ostale zgusnute nekoliko udaraca iza njega. Herbertovih 70 značilo je da Australac mora brzo pronaći nižu rundu želi li se uključiti u ozbiljnu borbu za naslov. Upravo se to dogodilo: šest birdieja u prvih devet rupa izbrisalo je cijeli zaostatak, a još tri na drugoj polovici pretvorila su ga u vodećeg igrača s rezultatom devet ispod para. U trenutku kada je završio rundu imao je tri udarca prednosti pred Suberom, koji je nakon 65 u četvrtak odigrao 69 i postavio klupski rezultat od šest ispod para.
Takav skok na ljestvici važan je i zbog strukture major turnira. Nakon 36 rupa slijedi rez, a zatim dvije završne runde u kojima se vremenski uvjeti, položaji zastavica i pritisak u vodećim skupinama bitno razlikuju od početka natjecanja. Rani napad može igraču osigurati povoljniju poziciju, ali ne jamči da će se prednost održati do nedjelje, osobito zato što je znatan dio polja još bio na terenu kada je Herbert predao karticu. Njegovih 61 ipak je potpuno promijenilo dinamiku prvenstva: konkurenti više nisu pratili samo rezultat vodećeg iz prve runde, nego i novu najnižu rundu ikada odigranu na muškom majoru. Od tog trenutka svaki pokušaj približavanja vrhu uključivao je i suočavanje s rezultatom koji prije petka nije postojao u povijesnim tablicama.
Put do Royal Birkdalea vodio je preko Novog Zelanda
Herbertovo mjesto u polju 154. The Opena nije došlo automatski. Prema službenom profilu turnira, plasman je izborio preko Open Qualifying Seriesa zahvaljujući drugom mjestu na New Zealand Openu 2026. Jedno mjesto na tom natjecanju bilo je namijenjeno najbolje plasiranom igraču koji prethodno nije imao osiguran nastup na The Openu. Pobjednik Daniel Hillier već je bio kvalificiran, pa je poziv za Royal Birkdale pripao Herbertu. Taj put do prvenstva dodatno pojačava značenje njegova nastupa, jer je samo nekoliko mjeseci nakon borbe za posljednja dostupna kvalifikacijska mjesta stigao do vodeće pozicije na najvećoj links pozornici.
Za Herberta je ovo šesti nastup na The Openu. Prema službenim podacima organizatora, njegov najbolji prethodni plasman bilo je podijeljeno 15. mjesto na 150. izdanju turnira u St Andrewsu 2022. godine. Takvo iskustvo znači da poznaje specifične zahtjeve links golfa, ali rekordna runda u Birkdaleu predstavlja novu razinu izloženosti i pritiska. Igrači koji se rano probiju na vrh moraju prilagoditi rutinu, jer se povećavaju broj gledatelja, medijska pozornost i vrijeme provedeno u iščekivanju sljedećih udaraca. Herbert je u petak pokazao da mu taj prijelaz barem u početnoj fazi nije poremetio ritam.
Australac u Royal Birkdale stigao s važnom pobjedom iz 2026.
Tridesetogodišnji Herbert profesionalac je od 2015. godine i iza sebe ima pobjede na više kontinenata i različitim turnejama. Prema podacima DP World Toura, tri naslova na toj turneji osvojio je na Dubai Desert Classicu 2020., Irish Openu 2021. i ISPS Handa Championshipu 2023. Godine 2024. pridružio se LIV Golfu i australskoj momčadi Ripper GC. U svibnju 2026. osvojio je LIV Golf Virginia, svoj prvi pojedinačni naslov u toj ligi, završivši turnir s ukupnim rezultatom 24 ispod para i četiri udarca prednosti. Službeno izvješće LIV Golfa navodi da je vodio od početka do kraja, što je važan pokazatelj sposobnosti da zadrži prednost kroz više rundi.
Pobjeda u Virginiji nije automatski značila da će isti oblik igre prenijeti na links teren u sjeverozapadnoj Engleskoj. Razlike u podlozi, vjetru, visini leta loptice i vrsti udaraca oko greenova velike su, a major prvenstva dodatno povećavaju zahtjeve. Ipak, Herbertov rezultat od 28 pokazao je da je u Royal Birkdale stigao s igrom sposobnom za ekstremno niske dionice. Njegova snaga s početnog položaja može otvoriti kratke prilaze, ali u petak je presudna bila sposobnost pretvaranja tih prilika u birdieje. U golfu se rekordne runde rijetko grade na jednom spektakularnom udarcu; češće su rezultat ponavljanja preciznih odluka, dobrih procjena udaljenosti i mirnog puttanja, a Herbertova prva devetka imala je upravo takvu strukturu.
Zašto je rezultat 28 toliko rijedak na The Openu
Na prvi pogled, šest udaraca ispod para na devet rupa može djelovati usporedivo s rezultatima koji se povremeno pojavljuju na redovnim profesionalnim turnirima. Kontekst The Opena, međutim, bitno mijenja značenje brojke. Links tereni izloženi su promjenama vjetra, tvrdoj podlozi i nepredvidivim odskocima, a položaji zastavica na major prvenstvima postavljeni su tako da traže preciznost, a ne samo udaljenost. Igrač mora kontrolirati visinu i smjer loptice, razumjeti kako će se ona ponašati nakon prvog kontakta s tlom te istodobno izbjegavati bunkere iz kojih je često nemoguće izravno napasti zastavicu. Serija od šest birdieja bez izgubljenog udarca zato zahtijeva i tehničku kvalitetu i gotovo potpunu odsutnost velikih pogrešaka.
Herbert je dodatno postigao rekord na terenu koji se ne smatra klasičnim mjestom za stalno niske rezultate. Povijest pobjedničkih rezultata u Royal Birkdaleu pokazuje da prvenstvo može završiti i s vrlo skromnim ukupnim učinkom ispod para, osobito kada vjetar i kiša pojačaju težinu igrališta. Rekordnih 28 ne znači da je teren bio jednostavan za cijelo polje, nego da je jedan igrač u određenom razdoblju pronašao gotovo savršenu kombinaciju forme i uvjeta. Upravo je ta razlika važna pri usporedbi statistike: Herbert nije samo odigrao sjajnu devetku, nego je dosegnuo granicu koju nitko nije pomaknuo od 1983. godine.
Rekord je otvorio najveću priliku njegove dosadašnje karijere
Izjednačenjem Durnianova rekorda Herbert je osigurao trajno mjesto u povijesti The Opena, a završnim rezultatom 61 otišao je i korak dalje. Više nije riječ samo o najboljoj devetki na ovom prvenstvu, nego o najnižoj cjelovitoj rundi ikada zabilježenoj u muškom major golfu. Za njega je još važnije što je povijesni rezultat pretvorio dobar početak turnira u realnu priliku za borbu za prvi major naslov. Prednost stvorena u jednoj rundi može brzo nestati tijekom vikenda u Royal Birkdaleu, osobito ako se pojača vjetar ili igrač završi u jednom od dubokih pješčanih bunkera. Nastavak turnira zato će tražiti drukčiju vrstu discipline: sposobnost prihvaćanja parova, izbjegavanje velikih brojeva i strpljenje kada uvjeti prestanu nuditi očite prilike.
Za konkurente je Herbertov nalet bio upozorenje da se poredak može promijeniti u samo nekoliko rupa. Za publiku je bio podsjetnik zašto The Open i nakon 154 izdanja može ponuditi rezultat bez pravog presedana. Royal Birkdale je ponovno spojio sadašnjost i povijest: Durnianovih 28 iz 1983., Graceovih 62 iz 2017. te Herbertovih 28 i konačnih 61 iz 2026. sada pripadaju istoj priči o terenu koji istodobno kažnjava i nagrađuje hrabru, preciznu igru. Hoće li australski golfer povijesnu rundu pretvoriti u osvajanje Claret Juga, odlučit će preostali dio prvenstva i pritisak završnih skupina tijekom vikenda. Ono što je već potvrđeno jest da je u petak, 17. srpnja, postavio dvije granice koje će se ubuduće spominjati pri svakoj raspravi o najvećim rundama u povijesti golfa.
Izvori:
- The Open – službeno praćenje vodstva i Herbertova rekordnog nastupa u drugoj rundi (link)
- The Open – službeni profil Lucasa Herberta, kvalifikacijski put i prethodni nastupi na prvenstvu (link)
- The Open – arhiva 112. prvenstva u Royal Birkdaleu 1983. godine (link)
- DP World Tour – podaci o Denisu Durnianu i rezultatu 28 u Royal Birkdaleu (link)
- The Open – povijesni pregled Branden Graceove runde od 62 udarca 2017. godine (link)
- PGA Tour – činjenice o 154. The Openu, igralištu, paru i duljini Royal Birkdalea (link)
- DP World Tour – Herbertov profesionalni profil i pregled osvojenih naslova (link)
- The Guardian – izvještaj uživo o završetku Herbertove rekordne runde od 61 udarca (link)
- LIV Golf – službeno izvješće o Herbertovoj pobjedi u Virginiji 2026. godine (link)