Ruski sportaši i dalje se suočavaju s viznim preprekama unatoč postupnom povratku na međunarodna natjecanja
Povratak ruskih sportaša na međunarodnu scenu tijekom 2026. godine ubrzao se nakon niza odluka Međunarodnog olimpijskog odbora i pojedinih sportskih federacija, ali pristup natjecanjima i dalje ne ovisi samo o sportskim pravilima. Jedna od najvećih praktičnih prepreka ostaju vize i dopuštenja za ulazak u države domaćine, osobito u Europi. Ruski ministar sporta i predsjednik Ruskog olimpijskog odbora Mihail Degtjarev procijenio je 19. kolovoza da bi takve poteškoće mogle potrajati još približno godinu dana. U izjavi koju je prenio RBC rekao je da ruska strana sporne slučajeve trenutačno rješava pojedinačno, uz kontakte s međunarodnim sportskim organizacijama i pomoć ruskog Ministarstva vanjskih poslova. Njegova procjena dolazi nakon nekoliko konkretnih slučajeva u kojima su ruske reprezentacije ili pojedini sportaši dobili vize tek nakon dodatnih razgovora ili sa zakašnjenjem neposredno prije velikih natjecanja.
Degtjarev je pritom iznio i političku prognozu da bi međunarodne federacije s vremenom mogle prestati dodjeljivati velika natjecanja državama u kojima ruskim sportašima nije zajamčen ulazak. Takva politika trenutačno nije usvojena kao opće pravilo međunarodnog sporta. Ne postoji potvrđena odluka IOC-a niti jedinstveni propis međunarodnih federacija prema kojem bi država automatski izgubila domaćinstvo zato što je pojedinom ruskom sportašu odbila vizu. Odluke i dalje ovise o pravilima saveza, ugovorima s organizatorima, nacionalnom zakonodavstvu i viznom režimu domaćina. Zato sportske zabrane u nekim disciplinama slabe, dok prepreke pri putovanju mogu ostati.
Zagreb pokazao koliko se sportski povratak i vizna politika mogu razilaziti
Najvidljiviji primjer u kolovozu bio je Europsko prvenstvo u sportskoj gimnastici u Zagrebu. Prema Ruskoj gimnastičkoj federaciji, hrvatske vlasti prvotno su odbile izdati vize za devet od ukupno 65 članova ruske delegacije. Među sportašicama koje su se našle na popisu bile su olimpijska i svjetska prvakinja Angelina Melnikova, Viktorija Listunova i Anna Kalmykova, a problem je obuhvatio i dio muške reprezentacije te stručnog osoblja. Interfax je 7. kolovoza prenio tvrdnju ruske federacije da je u obrazloženju odbijenih zahtjeva navedeno da nije dovoljno opravdana svrha i uvjeti planiranog boravka, dok su ostali članovi delegacije s usporedivom dokumentacijom dobili vize. Ruska federacija takvu je odluku javno kritizirala, no hrvatske institucije imaju ovlast odlučivati o pojedinačnim zahtjevima u skladu sa schengenskim pravilima i nacionalnim postupkom.
Situacija se potom djelomično promijenila. European Gymnastics objavio je 10. kolovoza da je, nakon kontinuiranih razgovora s hrvatskom vladom i Hrvatskim gimnastičkim savezom, većina ruske delegacije dobila vize na vrijeme za dolazak u Zagreb. Prema izvješćima iz tog razdoblja, naknadno su vize dobili Melnikova, Kalmykova, Leila Vasileva i Aleksej Usačev, dok odluka za preostalih pet članova delegacije nije promijenjena. Među onima koji nisu dobili vizu ostala je Viktorija Listunova. Time je slučaj pokazao da formalno dopuštenje sportskog saveza za nastup ne jamči automatski i mogućnost ulaska u državu u kojoj se natjecanje održava.
Za Melnikovu je promjena odluke imala izravan sportski učinak. Prema službenim rezultatima European Gymnasticsa, 13. kolovoza osvojila je europski naslov u višeboju pod oznakom WG2, a dva dana poslije zlato u preskoku te bronce na gredi i parteru. Kalmykova je u višeboju završila druga. Rezultati su pokazali koliko vizna odluka može utjecati na sastav i ishod velikog natjecanja.
Ruski gimnastičari u Zagrebu nastupali bez nacionalnih simbola
Vizni spor nije bio jedino ograničenje vezano uz nastup ruskih i bjeloruskih gimnastičara u Zagrebu. European Gymnastics objavio je da se, na temelju odluke hrvatske vlade i prijelaznog modela World Gymnasticsa, tijekom prvenstva ne smiju isticati ruske i bjeloruske zastave, izvoditi nacionalne himne niti koristiti službene oznake država u rezultatima, akreditacijama i televizijskoj grafici. Za bjeloruske sportaše korištena je oznaka WG1, a za ruske WG2. Sportaši i članovi delegacija također nisu smjeli nositi službenu opremu s nacionalnim simbolima ili bojama zastave na način koji bi predstavljao državnu identifikaciju. Taj je režim bio specifičan za prijelazno razdoblje i za natjecanja koja su bila dodijeljena domaćinima prije promjene pravila.
World Gymnastics je u svibnju 2026. ukinuo posebna ograničenja za ruske i bjeloruske sportaše, a European Gymnastics potom je odlučio slijediti taj smjer. Na izvanrednoj skupštini 28. srpnja potvrđen je prijelazni pristup za ranije dodijeljena natjecanja: ako država domaćin službeno ograniči nacionalne simbole, natjecatelji mogu nastupati pod zastavom World Gymnasticsa i bez nacionalnih identifikatora. European Gymnastics istodobno je zadržao odluku da se do daljnjega natjecanja ne dodjeljuju Rusiji te da se ruski državni dužnosnici ne pozivaju na njegove događaje.
IOC je u srpnju povukao ranije preporuke, ali nije ukinuo ovlasti država ni federacija
Najvažniji institucionalni pomak dogodio se 7. srpnja 2026., kada je Izvršni odbor Međunarodnog olimpijskog odbora privremeno ukinuo suspenziju Ruskog olimpijskog odbora. IOC je tada objavio da ranije preporučeni uvjeti sudjelovanja za ruske sportaše i ekipe, uvedeni nakon početka ruske invazije na Ukrajinu 2022., više nisu primjenjivi. Odluka je donesena u trenutku kada je već započelo kvalifikacijsko razdoblje za Olimpijske igre u Los Angelesu 2028. i Zimske olimpijske igre mladih 2028., a IOC je naveo potrebu za jednakim pristupom kvalifikacijskim natjecanjima. Međutim, ta odluka ne znači da su sva ograničenja u svim sportovima automatski nestala.
Međunarodne federacije i dalje određuju vlastita pravila, a države domaćini zadržavaju ovlasti pri odlučivanju o ulasku na svoj teritorij. IOC je naveo i da će o uporabi ruske zastave, himne, boja i drugih oznaka na Olimpijskim igrama odlučiti naknadno. Zato je povratak višeslojan: sportsko pravo nastupa ne znači automatski i pravo ulaska u državu domaćina. Upravo takve slučajeve Degtjarev opisuje kao probleme koji se rješavaju pojedinačno.
IOC-ova odluka iz srpnja dodatno je ubrzala promjene u pojedinim sportovima. Neke međunarodne federacije već su vratile ruske sportaše pod uobičajene uvjete ili s nacionalnim obilježjima, dok druge i dalje primjenjuju vlastite prijelazne modele ili ograničenja. Zbog te razlike nije moguće govoriti o jedinstvenom globalnom režimu za ruske sportaše. Njihov status u praksi ovisi o sportu, dobi, vrsti natjecanja, datumu kada je događaj dodijeljen domaćinu, pravilima federacije te zakonodavstvu i političkim odlukama države u koju putuju.
Veslači su nizozemske vize dobili tek nekoliko dana prije Svjetskog prvenstva
Slična administrativna neizvjesnost pojavila se i uoči Svjetskog prvenstva u veslanju u Amsterdamu. Ruska veslačka reprezentacija trebala je otputovati u Nizozemsku ranije kako bi se sportaši prilagodili uvjetima i pripremili opremu, ali izdavanje viza kasnilo je. Predsjednik Ruske veslačke federacije Aleksej Svirin izjavio je 20. kolovoza za Match TV da je cijela ekipa na kraju dobila vize i da će otputovati u Amsterdam tijekom noći na 21. kolovoza. Prema njegovim riječima, planirani polazak bio je nekoliko dana ranije, no zakašnjenje ipak nije onemogućilo nastup. Time je neposredna opasnost od propuštanja prvenstva otklonjena, iako je vrijeme za pripremu na mjestu natjecanja skraćeno.
World Rowing navodi da se Svjetsko prvenstvo 2026. održava od 24. do 30. kolovoza na stazi Bosbaan u Amsterdamu. Organizacija je uoči natjecanja objavila da je prijavljeno više od 830 sportaša iz 64 zemlje, a prve utrke počinju 24. kolovoza. Za reprezentacije koje putuju iz država s viznim obvezama službeni dokumenti prvenstva predviđaju mogućnost traženja pomoći organizatora i pisma poziva, ali konačno izdavanje vize ostaje u nadležnosti države domaćina. Ruski slučaj pokazao je da se problem može riješiti prije početka natjecanja, ali i da višednevno čekanje može poremetiti logistiku, prilagodbu sportaša i plan rada reprezentacije.
Za vrhunski sport takve okolnosti nisu samo administrativna neugodnost. Kasniji dolazak može skratiti vrijeme za oporavak, upoznavanje borilišta, pripremu opreme i trening. Zato međunarodne federacije od organizatora očekuju suradnju oko akreditacija i putnih dokumenata, iako sportska organizacija sama ne može izdati vizu niti poništiti odluku nacionalnih vlasti.
Schengenska pravila za ruske državljane ostaju stroža nego prije 2022.
Dodatni kontekst predstavlja europski vizni režim. Vijeće Europske unije u rujnu 2022. u cijelosti je suspendiralo sporazum EU-a i Rusije o olakšanom izdavanju viza. Od tada se na ruske državljane primjenjuju opća pravila Viznog zakonika, uz strožu provjeru, više dokumentacije, dulje rokove obrade i restriktivniji pristup višekratnim vizama. Europska komisija tada je državama članicama preporučila pojačanu sigurnosnu provjeru ruskih podnositelja zahtjeva. To ne predstavlja opću zabranu ulaska svim ruskim sportašima, ali znači da se njihov vizni položaj u Schengenskom prostoru razlikuje od razdoblja prije ruske invazije na Ukrajinu.
Hrvatska je od 2023. dio schengenskog prostora, pa se kratkotrajne vize za ulazak obrađuju u okviru schengenskog sustava. Službene hrvatske konzularne informacije navode da ruskim državljanima s običnim putovnicama viza jest potrebna. Istodobno, organizacijski dokumenti Europskog prvenstva u Zagrebu upućivali su delegacije da pravodobno provjere vizne obveze i predviđali mogućnost izdavanja službenih pozivnih pisama za članove delegacija. Međutim, poziv organizatora nije jednak odobrenju vize: konačna odluka pripada nadležnim državnim tijelima i donosi se za svakog podnositelja zahtjeva.
Ta razlika objašnjava zašto povratak ruskih sportaša u međunarodne federacije ne uklanja sve prepreke. Sportsko tijelo može dopustiti nastup, ali ne može samo promijeniti odluku države o ulasku. Savezi ipak pri dodjeli budućih domaćinstava mogu tražiti jača jamstva da će kvalificirani sudionici moći pravodobno ishoditi potrebne putne dokumente. Hoće li se to primjenjivati na ruske sportaše ovisit će o pravilima svake federacije i državama domaćinima.
Degtjarevljeva najava o oduzimanju domaćinstava zasad je politička procjena
Degtjarev smatra da bi pritisak međunarodnih federacija na domaćine mogao rasti kako se ruski sportaši vraćaju na sve veći broj natjecanja. Prema njegovoj procjeni, federacije neće dugoročno željeti organizirati događaje u državama u kojima ulazak dijela kvalificiranih sportaša postaje predmet dugotrajnih sporova. Takav argument ima praktičnu logiku jer organizatori velikih prvenstava nastoje osigurati sudjelovanje najboljih natjecatelja, stabilan raspored i jednaka pravila pristupa. Ipak, njegova tvrdnja da će za približno godinu dana početi premještanje ili nedodjeljivanje natjecanja državama koje prema Rusiji zauzimaju restriktivniji stav ostaje predviđanje ruskog ministra, a ne potvrđena međunarodna politika.
U Zagrebu European Gymnastics nije oduzeo Hrvatskoj domaćinstvo; vodio je razgovore s hrvatskim vlastima i nacionalnim savezom, nakon čega je većina ruske delegacije dobila vize. U Amsterdamu je problem riješen prije početka Svjetskog prvenstva, također bez promjene domaćina. Ta dva primjera zasad upućuju na pregovore i pojedinačne intervencije, a ne na automatske sankcije državama organizatorima.
Povratak na natjecanja ne znači i povratak na stanje prije rata
Do 23. kolovoza 2026. može se govoriti o jasnom trendu širenja pristupa ruskih sportaša međunarodnim natjecanjima, osobito nakon srpanjske odluke IOC-a i niza naknadnih poteza sportskih federacija. Ipak, povratak nije potpun ni ujednačen. U nekim disciplinama Rusi ponovno nastupaju pod nacionalnim obilježjima, u drugima još vrijede prijelazne oznake i ograničenja, a u pojedinim sportovima ili natjecanjima pristup i dalje ovisi o posebnim odlukama. Uz to ostaje zaseban problem putovanja u države koje primjenjuju strože vizne i sigurnosne postupke prema ruskim državljanima.
Zagreb i Amsterdam zato su važni primjeri nove faze međunarodnog sporta: spor više nije nužno samo pitanje smiju li ruski sportaši biti na startnoj listi, nego i mogu li fizički stići na mjesto natjecanja pod uvjetima koje određuje država domaćin. U Zagrebu je dio prvotno odbijenih zahtjeva naknadno odobren, ali ne svi; u slučaju veslača nizozemske su vize izdane tek nekoliko dana prije prve utrke. Degtjarev očekuje da će takve situacije postupno nestajati i da će međunarodne federacije povećavati pritisak na organizatore. Za sada, međutim, dostupne odluke IOC-a i međunarodnih federacija ne potvrđuju opće pravilo kojim bi se domaćinstva automatski oduzimala državama zbog viznih sporova s ruskim sportašima.
Izvori:
- RBC – izjava Mihaila Degtjareva o procjeni trajanja viznih problema i mogućem budućem pristupu međunarodnih federacija (link)
- Međunarodni olimpijski odbor – odluka od 7. srpnja 2026. o privremenom ukidanju suspenzije Ruskog olimpijskog odbora i prestanku primjene ranijih preporuka o sudjelovanju (link)
- European Gymnastics – službeno pojašnjenje uvjeta nastupa ruskih i bjeloruskih sportaša u Zagrebu te informacija da je većina ruske delegacije dobila vize (link)
- European Gymnastics – odluke izvanredne skupštine o povratku ruskih i bjeloruskih sportaša i prijelaznom režimu za ranije dodijeljena natjecanja (link)
- European Gymnastics – službeni rezultati i izvještaji o nastupu Angeline Melnikove na Europskom prvenstvu u Zagrebu (link)
- Interfax – podaci Ruske gimnastičke federacije o prvotno odbijenim hrvatskim vizama za devet članova delegacije (link)
- Sportbox / Match TV – izjava Alekseja Svirina da je ruska veslačka reprezentacija dobila nizozemske vize nakon kašnjenja (link)
- World Rowing – službene informacije o Svjetskom prvenstvu u Amsterdamu od 24. do 30. kolovoza 2026. (link)
- Vijeće Europske unije – odluka o potpunoj suspenziji sporazuma EU-a i Rusije o olakšanom izdavanju viza (link)
- Ministarstvo vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske – službene informacije o schengenskim vizama i postupku podnošenja zahtjeva (link)