Pulp završio turneju koncertom rariteta i najavio dulju stanku: „Posljednji nastup na neko vrijeme, ali ne zauvijek”
Pulp je 5. rujna 2026. na festivalu End Of The Road u južnoj Engleskoj priveo kraju svoju koncertnu godinu nastupom koji je istodobno funkcionirao kao pregled više od četiri desetljeća karijere i svjesno odstupanje od uobičajenog festivalskog repertoara. Umjesto oslanjanja ponajprije na najveće hitove, britanski bend posegnuo je duboko u vlastiti katalog, izveo pjesme koje publika desetljećima nije mogla čuti uživo i prvi put na pozornici predstavio „Deep Fried in Kelvin”. Prema izvještajima NME-a i The Line of Best Fit, Jarvis Cocker tijekom večeri više je puta naznačio da je riječ o posljednjem nastupu grupe na neko vrijeme, a nakon koncerta poruku je dodatno pojasnio na Instagramu: stanka, prema njegovim riječima, nije zamišljena kao konačan kraj Pulpa. Time je završena turneja 2026., ali bez službenog datuma povratka ili najave iduće koncertne faze.
Nastup je održan na glavnoj pozornici Woods u Larmer Tree Gardensu, festivalskom prostoru u Dorsetu, gdje se End Of The Road od 3. do 6. rujna održavao u svojem 20. izdanju. Organizatori su još pri objavi programa istaknuli da će Pulp ondje održati jedini festivalski nastup u Ujedinjenom Kraljevstvu tijekom 2026., što je koncertu unaprijed davalo status jednog od središnjih događaja obljetničkog izdanja. Bend je nastupio u subotu navečer, dok se festivalski program nastavio i u nedjelju, pa je riječ o završnici Pulpove turneje, a ne o doslovno posljednjem koncertu cijelog festivala. Na pozornici su se tijekom večeri izmjenjivale pjesme iz različitih razdoblja, a iza glazbenika prikazivao se arhivski materijal iz povijesti grupe.
„Deep Fried in Kelvin” konačno dobio koncertnu premijeru
Najveće iznenađenje večeri bila je koncertna premijera pjesme „Deep Fried in Kelvin”, skladbe koja je desetljećima imala gotovo mitski status među dijelom Pulpove publike. Premda se u pojedinim novijim izvještajima pogrešno povezuje s albumom „Different Class”, dostupna diskografska dokumentacija pokazuje da je pjesma izvorno objavljena 1993. kao B-strana singla „Lipgloss”, a kasnije se pojavljivala i na proširenim izdanjima starijeg materijala. Riječ je o gotovo desetominutnoj skladbi nastaloj u razdoblju u kojem je bend prelazio iz dugogodišnjeg statusa kultne alternativne grupe prema široj britanskoj publici. NME i The Line of Best Fit navode da do koncerta 5. rujna 2026. nije bila javno izvedena uživo.
Taj izbor dobro je odražavao koncept cijelog nastupa. Cocker je, prema izvještaju The Line of Best Fit, publici na početku najavio da će čuti pjesme koje bend dugo nije svirao te da će uz njih pokazivati i svojevrsnu projekciju iz povijesti Pulpa. Na ekranu su se pojavljivale stare fotografije, materijali iz ranih godina benda, bilješke i drugi arhivski prizori, pa koncert nije bio zamišljen samo kao niz rijetkih pjesama nego i kao kronološki pogled unatrag. U tom kontekstu „Deep Fried in Kelvin” nije djelovao kao usputna neobičnost, nego kao središnji primjer namjere da se publici otvore dijelovi kataloga koji su inače ostajali izvan standardnog koncertnog programa.
Pjesma ima i snažnu vezu sa Sheffieldom, gradom u kojem je Pulp nastao. Njezin tekst smješten je u urbani ambijent Kelvina, nekadašnjeg kompleksa stambenih blokova u Sheffieldu, a upravo su opažanja o klasnim razlikama, svakodnevnom životu, stanovanju, seksualnosti i britanskoj društvenoj stvarnosti kasnije postala prepoznatljiv dio Cockerova autorskog rukopisa. U repertoaru benda takve pjesme često stoje uz bok velikim pop-singlovima, ali uživo mnogo rjeđe dolaze do izražaja. Zato je prva koncertna izvedba više od tri desetljeća nakon izvornog objavljivanja bila jedan od događaja koji je ovu večer razlikovao od klasičnog festivalskog „best of” seta.
Povratak pjesama koje nisu svirane od 1990-ih
„Deep Fried in Kelvin” nije bila jedina rijetkost. Prema NME-u i The Line of Best Fit, „Little Girl (With Blue Eyes)” vraćena je u repertoar prvi put od 2012., dok je „Forever in My Dreams” izvedena prvi put od 2000. Još dublje u prošlost bend je otišao s pjesmama „The Mark of the Devil” i „Death II”, koje nije svirao od 1992. godine. „We Are the Boyz” također se vratila nakon vrlo duge pauze, a izvještaji navode da je to bila njezina prva javna izvedba od 1998. Takav raspored pretvorio je koncert u rijetku priliku da se na jednoj pozornici čuje materijal iz faza Pulpa koje su često zasjenjene uspjehom albuma iz sredine i druge polovice 1990-ih.
Istodobno, bend nije potpuno zanemario pjesme koje su izgradile njegovu širu popularnost. U setu su se našle „Babies”, „Razzmatazz”, „Lipgloss”, „Do You Remember the First Time?”, „Underwear”, „Common People”, „This Is Hardcore” i „Something Changed”. Time je program zadržao ravnotežu između arhivskog pristupa i pjesama koje su desetljećima dio koncertnog identiteta grupe. Posebno mjesto pripalo je „Common People”, jednoj od najprepoznatljivijih Pulpovih skladbi i singlu s albuma „Different Class”, koji je 1995. postao ključna točka njihove komercijalne i kulturne afirmacije u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Koncert je završio pjesmom „Sunrise” s albuma „We Love Life” iz 2001. godine. The Line of Best Fit navodi da ju je Cocker uveo kratkim razmišljanjem o suncu te zdravicom za budućnost festivala End Of The Road. Takav izbor završne pjesme bio je znakovit: umjesto završetka nekim od najvećih hitova, Pulp je posegnuo za skladbom s albuma koji je prethodio njihovoj dugoj diskografskoj pauzi. U večeri posvećenoj povratku, prolasku vremena i neizvjesnosti oko sljedećeg koraka, „Sunrise” je tako dobio dodatnu simboličku težinu bez potrebe da se koncert predstavi kao oproštaj.
Jarvis Cocker: stanka da, konačan kraj ne
Najviše pozornosti nakon koncerta privukle su Cockerove izjave o budućnosti benda. Tijekom nastupa rekao je da će to biti njihov posljednji koncert „na neko vrijeme”, a prema The Line of Best Fit dodao je i da ne misli da je riječ o „kraju puta” za Pulp, uz karakteristično opreznu napomenu da se nikada ne zna što budućnost donosi. Nakon nastupa objavio je još jasniju poruku na Instagramu, opisujući koncert kao posljednji „na neko vrijeme”, ali „ne zauvijek”. NME je prenio istu poruku, koja je brzo postala glavna vijest nakon završetka seta.
Važno je, međutim, razlikovati najavljenu stanku od raspada benda. Do 7. rujna 2026. Pulp nije objavio datum novog nastupa, novu turneju niti raspored aktivnosti nakon završetka ove koncertne etape, ali isto tako nije objavljena odluka o prestanku rada grupe. Cockerova formulacija ostavlja otvorenu mogućnost povratka, no bez konkretnog vremenskog okvira. Za bend čija je povijest već obilježena dugim razdobljima neaktivnosti i neočekivanim ponovnim okupljanjima takva neodređenost nije bez presedana.
Pulp je nakon početnog razlaza početkom 2000-ih već jednom ponovno koncertno djelovao od 2011. do 2013., a zatim se vratio na pozornice 2023. Ta je faza u početku bila predstavljena kao koncertno ponovno okupljanje, no postupno je prerasla u nešto znatno veće. Prema Cockerovu tekstu objavljenom uz album „More”, upravo su probe i nastupi tijekom povratničke turneje potaknuli nastanak novih pjesama. Bend je na tonskim probama počeo raditi na „Hymn of the North”, nakon čega je tijekom prve polovice 2024. nastala većina materijala koji će završiti na novom studijskom albumu.
„More” je povratak pretvorio u novo poglavlje
Album „More”, objavljen 6. lipnja 2025. za Rough Trade Records, bio je prvi novi Pulpov studijski album nakon „We Love Life” iz 2001. godine. Prema službenim informacijama izdavača, materijal je snimljen u studiju Orbb u londonskom Walthamstowu tijekom samo tri tjedna, počevši od 18. studenoga 2024., uz producenta Jamesa Forda. Cocker je tada naveo da je riječ o najkraćem razdoblju u kojem je bend ikada snimio album te je cijeli projekt opisao kao nešto što je nakon povratka na pozornice naprosto bilo spremno dogoditi se. Album je posvećen preminulom basistu Steveu Mackeyju, dugogodišnjem članu Pulpa koji je umro 2023. u dobi od 56 godina.
Komercijalni rezultat pokazao je da povratak nije imao samo nostalgičnu vrijednost. Prema Official Charts Companyju, „More” je u lipnju 2025. debitirao na prvom mjestu britanske ljestvice albuma, čime je Pulp dobio svoj prvi britanski broj jedan nakon 27 godina, odnosno od albuma „This Is Hardcore” iz 1998. Isti izvor navodi i da je „More” bio najprodavaniji vinilni album toga tjedna u Ujedinjenom Kraljevstvu. U 2025. album je ušao i među nominirane za Mercury Prize, dodatno potvrdivši da se nova faza benda ne promatra samo kao produžetak njegove povijesti nego kao relevantan suvremeni autorski rad.
Četiri pjesme s „More” našle su se i u programu na End Of The Roadu: „Background Noise”, „Tina”, „Spike Island” i „Got to Have Love”. Njihova prisutnost bila je važna jer je pokazala da retrospektivni koncept večeri nije pretvorio bend u vlastiti muzej. Novi materijal stajao je uz pjesme stare tri ili četiri desetljeća, pa se koncert mogao čitati kao presjek neprekinute autorske linije, čak i ako je ta linija u stvarnom vremenu sadržavala duge prekide. Upravo je to jedan od razloga zbog kojih najavljena stanka ne djeluje isto kao završetak nekadašnje klasične turneje okupljenog benda: Pulp iza sebe sada ima i potpuno novo poglavlje diskografije.
Dvadeseta obljetnica End Of The Roada kao okvir za retrospektivu
Mjesto i povod dodatno su pojačali retrospektivni karakter nastupa. End Of The Road je 2026. slavio 20. izdanje, a organizatori su Pulp najavili kao jednog od glavnih izvođača obljetničkog programa. Festival se održava u Larmer Tree Gardensu u Dorsetu, blizu Blandforda, i profilirao se kao događaj snažno usmjeren prema nezavisnoj, alternativnoj i autorskoj glazbi. U najavi programa organizatori su naglasili da Pulp prvi put nastupa na festivalskoj pozornici Woods, dok je Jarvis Cocker ondje ranije nastupao solo, uključujući festivalski nastup 2019. godine.
Cocker je tijekom seta izravno uključio obljetnicu festivala u program. Prema NME-u i The Line of Best Fit, poveo je publiku u izvođenju rođendanske pjesme posvećene End Of The Roadu, a između pjesama prisjećao se vlastitih ranijih veza s festivalom i njegovim osnivačem. Projekcije arhivskih snimki Pulpa pritom su stvarale paralelu između dvije obljetničke priče: festivala koji je navršio dva desetljeća i benda čija povijest seže u kasne 1970-e. Takav okvir omogućio je da rijetke pjesme ne djeluju kao nasumični dodatak set-listi, nego kao dio šire priče o vremenu, pamćenju i opstanku glazbenih institucija.
Set-lista koja je spojila rane godine, najveće hitove i novu fazu
Prema objavljenoj set-listi The Line of Best Fit, Pulp je na End Of The Roadu izveo sljedeće pjesme:
- I Spy
- Little Girl (With Blue Eyes)
- The Mark of the Devil
- Background Noise
- Tina
- Forever in My Dreams
- Deep Fried in Kelvin
- Death II
- O.U. (Gone, Gone)
- Babies
- Razzmatazz
- Lipgloss
- Happy Birthday to End of the Road
- Do You Remember the First Time?
- Spike Island
- Got to Have Love
- Underwear
- Common People
- This Is Hardcore
- We Are the Boyz
- Something Changed
- Sunrise
Izbor pjesama pokazuje koliko je koncert odstupio od predvidljivog festivalskog repertoara. Neke od najpoznatijih skladbi benda, među njima „Disco 2000”, „Mis-Shapes” i „Sorted for E’s & Wizz”, nisu se našle na popisu, dok je značajan prostor dobio materijal koji se inače izvodi vrlo rijetko. To je dodatno naglasilo posebnu namjenu večeri: završiti turneju programom sastavljenim za publiku koja poznaje više od nekoliko najpoznatijih singlova, ali istodobno zadržati dovoljno velikih pjesama da nastup ostane komunikativan i za širu festivalsku publiku.
Sljedeći korak zasad nije turneja, nego koncertni film
Iako nakon End Of The Roada nema najavljenih novih Pulpovih koncerata, bend će ostati prisutan u javnosti kroz film „Pulp: What Do You Do For An Encore?”. Prema službenoj stranici distributera MUBI, film je režirao dugogodišnji suradnik benda Garth Jennings, a kombinira snimke s turneje 2025. s arhivskim materijalom koji obuhvaća oko četiri desetljeća Pulpove povijesti. Film pripovijeda Jarvis Cocker i zamišljen je kao portret puta od sheffieldskog alternativnog benda do jedne od najprepoznatljivijih britanskih grupa svoje generacije.
Prema najavi MUBI-ja i pratećem službenom priopćenju, jednokratne kino-projekcije u Ujedinjenom Kraljevstvu i Irskoj planirane su za 18. rujna 2026., dok će film od 25. rujna biti dostupan za streaming na MUBI-ju. Projekcije u Kanadi najavljene su za 23. rujna, a u Sjedinjenim Državama i Meksiku za 24. rujna. Tako će neposredno nakon završetka turneje publika dobiti dokument novije koncertne faze benda, što dodatno povezuje sadašnju stanku s razdobljem intenzivne aktivnosti koje joj je prethodilo.
Za sada je, dakle, najpreciznije govoriti o pauzi, a ne o završetku Pulpa. Posljednji koncert turneje 2026. namjerno je bio oblikovan kao osvrt na povijest benda, ali Cocker je istodobno izričito odbacio ideju da poruka znači definitivni oproštaj. Hoće li se grupa vratiti s novim koncertima, pojedinačnim nastupom ili novim pjesmama, trenutačno nije službeno potvrđeno. Ono što je potvrđeno jest da je 5. rujna u Dorsetu završena jedna od najaktivnijih faza Pulpove novije povijesti, i to koncertom koji je rijetke pjesme iz arhive stavio u središte pozornice umjesto na njezin rub.
Izvori:
- The Line of Best Fit – izvještaj s koncerta na End Of The Roadu, izjave Jarvisa Cockera, rijetke izvedbe i potpuna set-lista (link)
- NME – potvrda završetka turneje 2026., koncertne premijere „Deep Fried in Kelvin” i Cockerove poruke o stanci (link)
- End Of The Road Festival – službene informacije o lokaciji, datumima festivala, 20. izdanju i Pulpovu jedinom britanskom festivalskom nastupu 2026. (link)
- Rough Trade Records / Pulp – službene informacije o albumu „More”, datumu objave, snimanju, nastanku pjesama i posveti Steveu Mackeyju (link)
- Official Charts Company – podaci o prvom mjestu albuma „More” na britanskoj ljestvici i prvom Pulpovu broju jedan nakon 27 godina (link)
- MUBI – službene informacije o filmu „Pulp: What Do You Do For An Encore?”, sadržaju filma i terminima prikazivanja (link)
- Apple Music – diskografska potvrda da je „Deep Fried in Kelvin” izvorno povezan s izdanjem „Lipgloss EP” iz 1993. (link)