Anketa ojačala švicarsku kandidaturu za Zimske olimpijske igre 2038.
Nova reprezentativna anketa pokazala je da švicarska kandidatura za Zimske olimpijske i Paraolimpijske igre 2038. trenutačno ima potporu većine stanovništva, što organizatorima daje važan politički i komunikacijski argument u nastavku razgovora s Međunarodnim olimpijskim odborom. Prema istraživanju instituta gfs.bern, objavljenom 30. travnja 2026., 61 posto ispitanih izjasnilo bi se za održavanje Igara u Švicarskoj kada bi se o tome glasalo na referendumu. Unutar tog udjela, 33 posto ispitanika snažno podupire projekt, a 28 posto ga podržava umjereno. Protivljenje je i dalje vidljivo: 21 posto ispitanih potpuno je protiv, 13 posto uglavnom je protiv, dok je 4 posto neodlučno.
Rezultat je značajan jer dolazi u fazi u kojoj švicarski projekt nije obična sportska najava, nego kandidat u posebnom postupku koji se odvija izravno s IOC-om. Švicarska je još u jesen 2023. ušla u takozvani privilegirani dijalog za Igre 2038., što znači da IOC s njom vodi ekskluzivne razgovore i do kraja 2027. čuva mogućnost da upravo Švicarska dobije pravo domaćinstva. Takav status ne znači automatsku dodjelu Igara, ali znači da drugi potencijalni kandidati trenutačno ne vode ravnopravan postupak za istu godinu. Zato nova anketa nije samo mjerenje raspoloženja javnosti, nego i pokazatelj može li projekt izdržati politički pritisak u zemlji u kojoj su ranije olimpijske inicijative zapinjale upravo na pitanju javne potpore.
Većina podrške, ali i poruka da projekt još mora uvjeravati javnost
Institut gfs.bern u svojoj je analizi naglasio da je potpora većinska, ali ne i bezuvjetna. Istraživanje je provedeno između 6. i 20. ožujka 2026. na uzorku od 1007 osoba starijih od 16 godina iz švicarskog stanovništva, kombinacijom internetskog panela i telefonskih intervjua. Podaci su ponderirani kako bi bili reprezentativni, a navedena margina pogreške iznosi plus ili minus 3,1 postotni bod. Uz samih 61 posto potpore, važno je i to da je oko tri četvrtine ispitanika već čulo za mogućnost održavanja Zimskih olimpijskih i Paraolimpijskih igara u Švicarskoj. To pokazuje da tema nije ostala u uskom krugu sportskih i političkih aktera, nego je već ušla u širu javnu raspravu.
Istodobno, istraživanje upozorava da mišljenje dijela građana još nije do kraja oblikovano. Organizatori kandidature ističu podatak da samo 24 posto ispitanih smatra da Švicarska uopće ne bi trebala pokušati organizirati Olimpijske i Paraolimpijske zimske igre. To ostavlja prostor za daljnje uvjeravanje javnosti, ali i za rast protivljenja ako se pitanja troškova, održivosti i upravljanja projektom ne razjasne dovoljno uvjerljivo. Gfs.bern zaključuje da se potpora gradi ondje gdje se financiranje, povjerenje i provedba doživljavaju kao vjerodostojni. Drugim riječima, sama sportska privlačnost događaja nije dovoljna; presudna će biti sposobnost organizatora da pokažu kako će rizici biti ograničeni i transparentno raspoređeni.
Decentralizirani model kao središnji element kandidature
Švicarska kandidatura temelji se na konceptu koji se bitno razlikuje od tradicionalnog olimpijskog modela usmjerenog na jedan grad domaćin. Projekt Switzerland 2038 zamišljen je kao nacionalna, decentralizirana organizacija u kojoj bi se natjecanja i ključne funkcije rasporedile po više regija i jezičnih područja. Prema službenom opisu projekta, IOC je u novijem postupku omogućio i kandidature koje se ne oslanjaju na jedan grad ili jednu regiju, nego na širu nacionalnu strukturu. Švicarski organizatori zato naglašavaju da žele iskoristiti postojeću sportsku, prometnu i organizacijsku infrastrukturu, umjesto da projekt zasnivaju na velikoj gradnji novih objekata.
U službenom masterplanu navedeno je da bi se curling i brzo klizanje održavali u Ženevi, a umjetničko klizanje i short track u Lausannei. Alpsko skijanje predviđeno je u Crans-Montani, hokej na ledu raspodijeljen je između Züricha, Zuga i Lugana, dok bi Engelberg ugostio skijaško trčanje, nordijsku kombinaciju i skijaške skokove. Biatlon je predviđen u Lenzerheideu, bob, sanjkanje i skeleton u području St. Moritza i Celerine, a freestyle skijanje i snowboard u St. Moritzu i Silvaplani. Prema dostupnim planovima, Lausanne se razmatra za ceremoniju otvaranja, a Bern za ceremoniju zatvaranja.
Takav raspored ima jasnu političku i financijsku logiku. Organizatori žele prikazati Igre kao nacionalni projekt koji uključuje različite regije, ali i kao odgovor na kritike ranijih olimpijskih kandidatura koje su u mnogim zemljama bile povezane s previsokim troškovima, novim građevinskim zahvatima i dugoročnim opterećenjem javnih proračuna. U anketi je 79 posto ispitanika izrazilo uvjerenje da Švicarska ima potrebnu infrastrukturu i dovoljno razvijenu mobilnost za organizaciju velikog međunarodnog događaja. Također, 74 posto ispitanih vidi decentraliziranu organizaciju kao prednost jer se oslanja na postojeće strukture i iskustvo s međunarodnim natjecanjima.
Financiranje ostaje najosjetljivije pitanje
Unatoč većinskoj potpori, financijski rizici ostaju glavni izvor opreza. Prema objavljenim rezultatima ankete, 57 posto ispitanika zabrinuto je zbog mogućih deficita i troškova koje bi u konačnici mogao snositi javni sektor. To je pitanje posebno važno u švicarskom političkom sustavu, u kojem referendumi i neposredno izjašnjavanje građana mogu presudno utjecati na velike javne projekte. Ranije olimpijske inicijative u pojedinim kantonima i regijama nisu uspjele upravo zato što su birači procijenili da rizici nadmašuju koristi.
Savezno vijeće, švicarska izvršna vlast, u siječnju 2026. podržalo je planove za kandidaturu i otvorilo savjetovanje o mogućoj saveznoj potpori do 200 milijuna švicarskih franaka. Vlada je pritom projekt opisala kao priliku za jačanje sporta, tehnoloških inovacija, društvene kohezije, turizma i međunarodnog imidža zemlje. Ipak, službena potpora ne uklanja političku neizvjesnost. Prema švicarskim medijskim izvješćima, način na koji će parlament oblikovati odluke o projektu mogao bi otvoriti pitanje mogućeg referenduma, a organizatori su ranije upozoravali da bi takav scenarij mogao ozbiljno zakomplicirati kandidaturu.
Udruga Switzerland 2038 tvrdi da od početka razvija model u kojem bi privatno financiranje pokrilo 82 posto troškova organizacije Igara. Posebno se naglašava da javni sektor ne bi trebao preuzeti potencijalni deficit, nego bi se za jamstva tražila privatna sredstva. Su-predsjednica udruge Lenka Kölliker navela je da se za jamstva u iznosu od 200 milijuna franaka ne traži javni novac, nego privatno financiranje, te da organizatori osjećaju snažnu potporu poslovne zajednice. Takve poruke očito su usmjerene prema najosjetljivijem dijelu javne rasprave: pitanju tko plaća ako se optimistične projekcije ne ostvare.
IOC prati politički proces i očekuje ispunjenje uvjeta
Međunarodni olimpijski odbor vodi poseban postupak za buduće domaćine Zimskih igara u okolnostima u kojima se smanjuje broj pouzdanih i politički prihvatljivih kandidata. Klimatske promjene, troškovi organizacije, javni otpor i potreba za korištenjem postojećih borilišta promijenili su način na koji se planiraju velika zimska natjecanja. IOC je za 2030. izabrao Francuske Alpe, a za 2034. Salt Lake City u američkoj saveznoj državi Utah, dok se za 2038. vodi ekskluzivan postupak sa Švicarskom.
Prema informacijama koje je IOC iznio početkom 2026., švicarska kandidatura mogla bi prijeći u sljedeću fazu ako do kraja godine budu ispunjeni politički i organizacijski uvjeti. U javno dostupnim informacijama o privilegiranom dijalogu navodi se da Švicarska do kraja 2027. ima prostor za daljnji razvoj i prilagodbu kandidature. To znači da će se sadašnja potpora javnosti, službena financijska konstrukcija i konačni operativni plan promatrati zajedno. Švicarska prednost nije samo u sportskim objektima, nego i u prometnoj mreži, iskustvu u organizaciji zimskih natjecanja te činjenici da je sjedište IOC-a u Lausannei od 1915. godine.
No, upravo zato što je postupak tako daleko odmaknuo, svaki novi podatak o raspoloženju javnosti dobiva veću težinu. Potpora od 61 posto organizatorima pomaže u razgovorima s IOC-om, ali ne zatvara raspravu. Gfs.bern upozorava da temeljna skepsa ostaje povezana s troškovima, povjerenjem u odgovorne institucije, odnosom prema IOC-u i okolišnim dvojbama. To su pitanja koja se ne mogu riješiti samo promotivnim sloganima, nego zahtijevaju precizne proračune, jasne ugovorne obveze i politički prihvatljiv model nadzora.
Održivost, klima i nasljeđe kao test vjerodostojnosti
Organizatori švicarske kandidature često ističu da bi Igre 2038. bile održive zato što ne bi počivale na gradnji novih velikih borilišta. U anketi je 53 posto ispitanika ipak izrazilo sumnju u mogućnost održivog održavanja Zimskih olimpijskih i Paraolimpijskih igara u kontekstu klimatskih promjena. Ta rezerva nije neobična. Budućnost zimskih sportova sve se više raspravlja kroz prizmu snježne pouzdanosti, potrošnje energije, umjetnog zasnježivanja, prometnih emisija i pritiska velikih događaja na alpske prostore.
Švicarski projekt pokušava odgovoriti na te primjedbe kombinacijom postojećih borilišta, decentralizirane organizacije i oslanjanja na javni prijevoz. To je u skladu s novijim smjerom IOC-a, koji od domaćina traži racionalnije planiranje i manji infrastrukturni otisak. Ipak, održivost će se procjenjivati prema konkretnim brojkama, a ne samo prema konceptu. Javnost će, prema dostupnim pokazateljima, posebno pratiti hoće li raspored po više gradova smanjiti potrebu za novim objektima ili povećati složenost logistike, putovanja i sigurnosne organizacije. Dio ispitanika, njih 47 posto, prema anketi kritički gleda i na decentralizirani model zbog bojazni da bi mogao oslabiti zajednički olimpijski doživljaj.
Za organizatore je to dvostruki izazov. S jedne strane, decentralizacija je glavni argument da se Igre mogu održati ekonomičnije i održivije. S druge strane, upravo raspršenost natjecanja otvara pitanja o atmosferi, dostupnosti događaja, troškovima koordinacije i načinu na koji se stvara osjećaj jedinstvenog sportskog događaja. Switzerland 2038 navodi da u planiranje ugrađuje iskustva s prvih izrazito decentraliziranih Igara u Milano Cortini 2026., što pokazuje da se model još prilagođava i da konačni oblik kandidature nije zatvoren.
Politička lekcija ranijih neuspjelih pokušaja
Švicarska ima dugu zimsku sportsku tradiciju i dva puta je bila domaćin Zimskih olimpijskih igara u St. Moritzu, 1928. i 1948. godine. Upravo zato je povratak Igara u zemlju nakon 90 godina politički i simbolički snažna ideja. No ta tradicija nije dovoljna za pobjedu u domaćoj raspravi. Raniji pokušaji kandidiranja u regijama poput Graubündena i Valaisa nailazili su na otpor birača, ponajprije zbog troškova, javnih jamstava i okolišnih pitanja. Aktualna kandidatura očito je oblikovana kao odgovor na te poraze: umjesto regionalnog projekta, nudi se nacionalni model; umjesto nove gradnje, naglašavaju se postojeći objekti; umjesto javnog pokrivanja deficita, ističe se privatno financiranje rizika.
Nova anketa pokazuje da takav pristup zasad ima bolju početnu poziciju nego ranije inicijative, ali i da protivnici projekta imaju jasne teme na kojima mogu graditi kampanju. Financiranje, demokratska legitimnost, odnos prema IOC-u i klimatska održivost vjerojatno će ostati glavne točke rasprave. Ako projekt u sljedećim mjesecima postane predmet jačeg političkog sukoba, potpora se može mijenjati. U švicarskom kontekstu, u kojem je izravna demokracija važan dio političke kulture, brojke iz jedne ankete ne mogu se tumačiti kao trajna potvrda, nego kao trenutačna prednost koju organizatori tek moraju očuvati.
Zašto je anketa važna upravo sada
Objava rezultata dolazi u trenutku kada se švicarska kandidatura pokušava predstaviti kao realističan, financijski kontroliran i društveno prihvatljiv model za novu fazu Zimskih olimpijskih igara. Ako se pokaže da javnost vjeruje u ograničavanje troškova i korištenje postojeće infrastrukture, Švicarska bi mogla postati primjer zemlje koja organizira Igre bez velikog vala nove gradnje. Ako se, pak, pokaže da su financijska jamstva nejasna ili da javni sektor ipak preuzima prevelik rizik, sadašnja potpora mogla bi se brzo istopiti.
Za IOC je švicarski projekt važan jer se uklapa u širu promjenu olimpijskog pokreta. Zimske igre sve se teže dodjeljuju mjestima koja imaju i klimatske uvjete i političku volju i financijsku sposobnost za organizaciju. Švicarska ima jaku zimsku infrastrukturu, razvijen javni prijevoz i međunarodnu sportsku reputaciju, ali mora dokazati da njezin model nije samo administrativno izvediv, nego i demokratski uvjerljiv. Anketa s 61 posto potpore pokazuje da ta mogućnost postoji. Sljedeća faza pokazat će može li se početna većina pretvoriti u stabilan mandat za jedan od najvećih sportskih projekata u zemlji u ovom stoljeću.
Izvori:
- Switzerland 2038 – objava rezultata reprezentativne ankete gfs.bern o potpori kandidaturi za Zimske olimpijske i Paraolimpijske igre 2038. (link)
- gfs.bern – metodologija i analiza istraživanja o potpori švicarskoj kandidaturi, uključujući uzorak, razdoblje provedbe i marginu pogreške. (link)
- Switzerland 2038 – službeni opis projekta, privilegirani dijalog s IOC-om i decentralizirani koncept kandidature. (link)
- Switzerland 2038 – masterplan predloženih borilišta i raspored sportova po švicarskim lokacijama. (link)
- International Olympic Committee – informacije o privilegiranom dijalogu sa Švicarskom i mogućem prijelazu u sljedeću fazu postupka za Igre 2038. (link)
- SWI swissinfo.ch / Keystone-SDA – izvješće o potpori švicarske vlade kandidaturi i prijedlogu savezne potpore do 200 milijuna franaka. (link)