Evenepoel rekordnom pobjedom u San Sebastiánu najavio novi napad na naslov svjetskog prvaka
Remco Evenepoel osvojio je 1. kolovoza 2026. Clásicu San Sebastián četvrti put u karijeri i postao samostalni rekorder jedne od najvažnijih jednodnevnih utrka u međunarodnom biciklističkom kalendaru. Belgijac iz momčadi Red Bull–Bora–Hansgrohe svladao je Richarda Carapaza u završnom sprintu dvojice vozača na bulevaru u središtu San Sebastiána, nakon što je tijekom posljednjih pedesetak kilometara morao nadoknaditi zaostatak izazvan probušenom gumom i promjenom bicikla. Treće mjesto osvojio je Britanac Ben Tulett, koji je cilj prošao 29 sekundi iza vodećeg dvojca. Evenepoel je 221,1 kilometar dugu utrku završio za 5 sati, 23 minute i 10 sekundi, dok je Carapazu pripisano isto vrijeme. Pobjeda je stigla samo šest dana nakon završetka Tour de Francea, na kojem je Belgijac zauzeo drugo mjesto u ukupnom poretku i potvrdio da u završni dio sezone ulazi s iznimno visokom razinom forme.
Povratak nakon kvara u najosjetljivijem dijelu utrke
Ključni problem za najvećeg favorita pojavio se između uspona na Jaizkibel i Erlaitz, u trenutku kada je ritam glavne skupine već bio visok, a momčadi su se pripremale za završnu selekciju. Prema Evenepoelovoj izjavi nakon cilja, gumu je probušio komad stakla na cesti, zbog čega je morao stati i promijeniti bicikl. Uoči Erlaitza zaostajao je približno pola minute, a u pojedinim trenucima razlika se približila i 36 sekundi. Situacija je bila posebno neugodna jer su se napadi na čelu utrke počeli nizati upravo na strmim dijelovima uspona, gdje je samostalno zatvaranje razmaka zahtijevalo veliku potrošnju energije. Njegov momčadski kolega Giulio Pellizzari spustio se prema njemu i pomogao mu u dijelu potjere, ali Evenepoel je velik dio posla ipak morao obaviti vlastitim tempom.
Povratak nije bio linearan. Belgijac se najprije približio skupini, zatim ponovno izgubio kontakt kada su Jan Christen, Giulio Ciccone i drugi konkurenti pojačali ritam na Erlaitzu, a potom je na prijelazu prema spustu ponovno počeo smanjivati razliku. Nedostatak pune suradnje među vodećima išao mu je u prilog, ali način na koji je zatvarao razmak pokazao je da nakon tri tjedna Toura nije izgubio sposobnost dugog voženja na vrlo visokoj snazi. Oko 32 kilometra prije cilja ponovno je bio u reduciranoj skupini favorita. Time je utrka, koja je samo nekoliko minuta ranije djelovala gotovo izgubljeno, ponovno došla pod kontrolu njegove momčadi.
Momčadski rad otvorio put napadu na Murgil Tontorri
Red Bull–Bora–Hansgrohe veći je dio dana preuzimao odgovornost za kontrolu bijega i pozicioniranje svojeg kapetana. Rana skupina od osam vozača formirala se nakon približno 25 kilometara, ali njezina prednost nije postala dovoljno velika da bi ozbiljno ugrozila favorite. Kako se utrka približavala Jaizkibelu, bijeg se počeo raspadati, dok je glavnina postajala sve manja. Nakon Evenepoelova povratka među vodeće važnu je ulogu preuzeo Maxim Van Gils, koji je stabilizirao tempo, zatvorio prostor za nove napade i doveo Belgijca u povoljnu poziciju pred posljednji uspon. Takva podrška bila je presudna jer je Evenepoel u potjeri potrošio znatno više energije od izravnih suparnika.
Odlučujući trenutak stigao je na Murgil Tontorri, usponu dugom 2,1 kilometar s prosječnim nagibom od oko 10,1 posto. Van Gils je snažno poveo na donjim dijelovima, a Evenepoel je napao približno osam kilometara prije cilja. Samo je Carapaz uspio odgovoriti bez većeg oklijevanja. Ekvadorac, olimpijski pobjednik iz Tokija i pobjednik Gira d’Italia 2019., još je jednom pokazao koliko je opasan na kratkim i vrlo strmim usponima. Ciccone, Louis Barré i ostali progonitelji nisu mogli održati tempo vodećeg dvojca, koji je vrh dosegnuo s približno deset sekundi prednosti, a zatim razmak povećao na spustu i završnim kilometrima prema gradu.
Carapaz prihvatio suradnju, Evenepoel sačuvao bolju poziciju
Nakon uspona utrka je postala taktički dvoboj. Carapaz je surađivao jer mu je bijeg dvojice donosio gotovo sigurno mjesto na pobjedničkom postolju, dok je Evenepoel znao da u završnom sprintu ima prednost ako natjera suparnika da prvi izađe na vjetar. U posljednjem kilometru Ekvadorac se našao na čelu, a Belgijac je ostao iza njegova kotača. Kada je otvorio sprint na završnoj ravnini, Evenepoel je brzo stvorio razmak i bez neizvjesnosti prošao ciljem kao pobjednik. Carapaz je poslije utrke priznao da je suparnik bio brži u završnom obračunu.
Tulett je predvodio skupinu progonitelja i završio treći, 29 sekundi iza pobjednika. U istom vremenu kao Britanac klasificirani su Christian Scaroni, Pello Bilbao, branitelj naslova Giulio Ciccone, Jan Christen, Marc Hirschi, Marcel Camprubí i Léo Bisiaux. Takav rasplet pokazao je koliko je napad na Murgil Tontorri bio precizno tempiran: vodeći dvojac nije stekao golemu prednost, ali je otvorio dovoljno prostora da se borba za pobjedu pretvori u izravni duel. Evenepoel je nakon cilja ocijenio da mu je ovo bila najteža od četiri pobjede u San Sebastiánu, ponajprije zbog kvara i dvije odvojene potjere u završnici.
Četiri nastupa i četiri pobjede
Evenepoelov odnos s baskijskim klasikom gotovo je bez presedana. Nastupio je četiri puta i pobijedio u svakoj od tih utrka: 2019., 2022., 2023. i 2026. godine. Prvi je naslov osvojio kao devetnaestogodišnjak, u sezoni u kojoj je tek ulazio u najvišu razinu profesionalnog biciklizma. Taj trijumf bio je jedno od njegovih prvih velikih predstavljanja svjetskoj publici i rani dokaz da može pobjeđivati kombinacijom dugog napada, vožnje protiv vremena i iznimne izdržljivosti na valovitom terenu. Povratkom na vrh sedam godina poslije zatvorio je simboličan krug i utrku koja je obilježila početak njegove međunarodne karijere pretvorio u vlastiti rekordni teren.
Dosadašnji rekord držao je Marino Lejarreta, jedan od najpoznatijih španjolskih biciklista svoje generacije, koji je pobijedio 1981., 1982. i 1987. godine. Evenepoel je prije ovogodišnjeg izdanja bio izjednačen s tri naslova, a četvrtim je postao najuspješniji vozač u povijesti natjecanja. Važnost tog postignuća dodatno naglašava činjenica da se karakter utrke tijekom desetljeća mijenjao. Jaizkibel je dugo bio glavni simbol trase, dok su noviji, strmiji usponi poput Erlaitza i Murgil Tontorre završnicu učinili eksplozivnijom i bližom zahtjevima modernih brdskih klasika. Evenepoel je uspio pobjeđivati u različitim scenarijima, od dugih samostalnih akcija do taktičkog sprinta protiv jednog suparnika.
Zahtjevna trasa kroz Gipuzkou ponovno odlučila među najboljima
Četrdeset i peto izdanje Clásice San Sebastián obuhvatilo je 221,1 kilometar i više od 4.150 metara ukupnog uspona, raspoređenih kroz sedam kategoriziranih uspona. Utrka je započela i završila u San Sebastiánu, obalnom gradu u Baskiji na sjeveru Španjolske, a trasa je prolazila valovitim cestama pokrajine Gipuzkoa. Usponi Kalbario, Urraki i Alkiza postupno su trošili glavninu, dok su Jaizkibel, Erlaitz i Murgil Tontorra oblikovali završnu selekciju. Takav profil pogoduje vozačima koji mogu kombinirati sposobnost penjanja, dobru poziciju u tehničkim dijelovima i snažnu vožnju na ravnijim prijelazima.
Ovogodišnja utrka potvrdila je i važnost momčadske taktike. Sam napad pobjednika bio je kratak i učinkovit, ali mu je prethodilo više sati kontrole bijega, pozicioniranja i zatvaranja opasnih akcija. Red Bull–Bora–Hansgrohe nije paničario nakon kvara svojeg kapetana, nego je rasporedio pomoć u različitim fazama povratka. Pellizzari je smanjio dio zaostatka, a Van Gils je nakon spajanja sa skupinom omogućio Evenepoelu da nekoliko kilometara štedi snagu. Pobjeda je stoga bila individualna demonstracija kvalitete, ali i potvrda da se momčad nakon njegova dolaska razvija oko jasnog sustava potpore za najveće jednodnevne utrke i Grand Toureve.
Nastavak najbolje faze sezone nakon Tour de Francea
Rezultat u San Sebastiánu dobiva dodatnu težinu u kontekstu Tour de Francea, završenog 26. srpnja. Prema službenom poretku organizatora, Evenepoel je završio drugi, sa 6 minuta i 26 sekundi zaostatka za Tadejem Pogačarom, dok je treće mjesto osvojio Isaac del Toro. Belgijac je na Touru pobijedio na brdskoj 15. etapi prema Plateau de Solaisonu i u pojedinačnom kronometru između Évian-les-Bainsa i Thonon-les-Bainsa. Posebno je važna bila pobjeda na vrhu Solaisona, gdje je izdržao tempo najboljih penjača i potvrdio napredak u disciplini koja je ranije često određivala granice njegovih ambicija u ukupnom poretku.
Carapaz je također stigao u Baskiju nakon snažnog Toura. Ekvadorac je završio osmi u ukupnom poretku, osvojio klasifikaciju najboljeg penjača i dvije etape, uključujući završnicu na Alpe d’Huezu. Samo tjedan dana prije San Sebastiána ondje je pobijedio upravo ispred Evenepoela. Njihov duel na Murgil Tontorri zato nije bio iznenađenje, nego nastavak nadmetanja dvojice vozača koji su završnicu Toura dočekali u usponu forme. Razlika je bila u završnom profilu: na dugom alpskom usponu Carapaz je mogao iskoristiti svoju eksplozivnost i napadački instinkt, dok je u ravnijem sprintu u San Sebastiánu Evenepoel imao jasnu prednost.
Montréal kao sljedeći veliki cilj
Nakon pobjede Evenepoel je najavio razdoblje oporavka, a potom novu pripremu za Svjetsko prvenstvo. „Sada slijede oporavak i odmor, a zatim želim ponovno izgraditi formu i postati svjetski prvak“, poručio je nakon utrke. Svjetsko prvenstvo u cestovnom biciklizmu održat će se u Montréalu od 20. do 27. rujna 2026., a elitna muška cestovna utrka na rasporedu je posljednjeg dana prvenstva. Prema podacima Međunarodne biciklističke unije i organizacijskog odbora, vozače očekuje 273,7 kilometara i približno 3.803 metra uspona, sa startom u Brossardu i ciljem kod parka Jeanne-Mance u Montréalu.
Završni dio sastoji se od dvanaest krugova oko Mount Royala, na stazi dugoj 13,4 kilometra. Ruta uključuje uspon Voie Camillien-Houde, zahtjevni Chemin de la Polytechnique s dionicama iznad 11 posto te uspon prema cilju Avenue du Parc. Veći dio završnog kruga poznat je iz utrke Grand Prix Cycliste de Montréal, pa je riječ o profilu koji traži ponavljana ubrzanja, izdržljivost nakon više od šest sati vožnje i sposobnost napada u trenutku kada je skupina već znatno smanjena. To su karakteristike koje odgovaraju Evenepoelu, ali ruta istodobno otvara prostor i Pogačaru, Carapazu, pobjednicima ardenskih klasika te drugim vozačima sposobnima izdržati veliki broj kratkih uspona.
Dvostruka svjetska ambicija i neriješen račun iz Kigalija
Evenepoel je već osvojio naslov svjetskog prvaka u cestovnoj utrci 2022. u australskom Wollongongu. U kronometru je potom postao svjetski prvak 2023., obranio naslov 2024. i u Kigaliju 2025. osvojio treću uzastopnu duginu majicu u toj disciplini. Na prošlogodišnjoj cestovnoj utrci u Ruandi osvojio je srebro, 1 minutu i 28 sekundi iza Pogačara, nakon zahtjevne utrke obilježene velikom visinskom razlikom i problemima s opremom. Zbog toga njegova poruka o novom naslovu ne mora biti ograničena na samo jednu disciplinu: u Montréalu će biti među glavnim kandidatima i za kronometar i za cestovnu utrku, pod uvjetom da nakon odmora uspije zadržati kontinuitet forme.
Kronometar u Montréalu bit će dug 39,2 kilometra i imat će znatno manje uspona od cestovne utrke, što će ponovno staviti u prvi plan Evenepoelovu aerodinamičku učinkovitost i sposobnost održavanja visokog tempa. Cestovna utrka, međutim, nosi drukčiji taktički izazov. Belgijska reprezentacija morat će odlučiti koliko rano kontrolirati događaje, kako rasporediti pomoćne vozače na završnom krugu i hoće li čekati posljednje uspone ili pokušati stvoriti selekciju iz veće udaljenosti. Pobjeda u San Sebastiánu pokazala je da Evenepoel ne mora nužno pobjeđivati dugim solo-napadom; može preživjeti komplikacije, vratiti se nakon velikog napora i završiti posao u sprintu male skupine.
Rekord kao potvrda otpornosti, ne samo snage
Četvrta pobjeda na Clásici San Sebastián razlikuje se od Evenepoelovih ranijih uspjeha jer je ostvarena nakon situacije koju nije mogao kontrolirati. Probušena guma dogodila se u najgorem mogućem trenutku, neposredno prije jednog od ključnih uspona, a konkurenti su imali priliku povećati tempo i ukloniti favorita iz borbe. Umjesto toga, Belgijac je ostao dovoljno smiren da rasporedi napor, iskoristi pomoć momčadi i napadne tek kada se utrka ponovno približila planiranom scenariju. Upravo je ta sposobnost prilagodbe najvažnija poruka njegove pobjede uoči Svjetskog prvenstva, gdje mehanički problemi, pozicioniranje i odluke reprezentacija često imaju jednaku važnost kao fizička snaga.
Evenepoel je u San Sebastiánu osvojio rekord koji je ostao nedostižan gotovo četiri desetljeća, ali važniji dio njegova nastavka sezone tek slijedi. Nakon drugog mjesta na Touru, dvije etapne pobjede u Francuskoj i četvrte pobjede na baskijskom klasiku, u Montréal dolazi s dokazom da može biti konkurentan na dugim usponima, u kronometru i u eksplozivnoj završnici jednodnevne utrke. Odmor koji je najavio trebao bi prekinuti niz natjecanja započet Tour de Franceom i omogućiti novu izgradnju forme za kraj rujna. Rekord iz San Sebastiána zato nije samo povijesna bilješka, nego i jasna najava da će borba za dugine majice u Kanadi imati jednog od svojih glavnih protagonista.
Izvori:
- Red Bull–Bora–Hansgrohe – službeno izvješće momčadi o četvrtoj Evenepoelovoj pobjedi na Clásici San Sebastián (link)
- Diario AS – izvješće s utrke, podaci o trasi, kronologiji napada i završnom poretku (link)
- El País – kontekst Evenepoelova povratka nakon probušene gume i povijest rekorda Marina Lejarrete (link)
- Tour de France – službeni konačni poredak Toura 2026. i rezultati etapa koje je osvojio Evenepoel (link)
- Međunarodna biciklistička unija – službeni podaci o datumima i profilima Svjetskog prvenstva u Montréalu 2026. (link)
- Montréal 2026 – službeni tehnički podaci za elitnu mušku cestovnu utrku (link)
- Međunarodna biciklistička unija – rezultati i kontekst Evenepoelovih svjetskih naslova te srebra u cestovnoj utrci 2025. (link)
- CyclingUpToDate – Evenepoelove izjave nakon cilja o kvaru, oporavku i planu za Svjetsko prvenstvo (link)