Infantino na putu prema uvjerljivom reizboru unatoč zvižducima i kritikama zbog bliskosti s Trumpom
Gianni Infantino ulazi u završnu fazu priprema za novi mandat na čelu FIFA-e s političkom potporom kakvu trenutačno nema nijedan mogući suparnik. Predsjednički izbori održat će se 18. ožujka 2027. na 77. Kongresu FIFA-e u Rabatu, a prema informacijama britanskog Guardiana više od 200 od ukupno 211 nacionalnih nogometnih saveza već je poslalo pisma podrške njegovoj kandidaturi. Takva brojka ne znači da je izbor formalno završen, jer se konačni glasovi daju na Kongresu, a potpore se do isteka roka još mogu povući ili preusmjeriti drugom kandidatu. Ipak, u okolnostima u kojima se do 23. srpnja 2026. nije pojavio ozbiljan protukandidat, Infantino se nalazi u položaju gotovo sigurnog pobjednika. Njegova institucionalna snaga očito nije bitno oslabjela ni nakon zvižduka koji su se čuli dok je s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom izlazio na teren tijekom ceremonije nakon finala Svjetskog prvenstva 19. srpnja u New Yorku i New Jerseyju.
Prizor s dodjele trofeja sažeo je proturječje Infantinova položaja. Među dijelom navijača, europskih dužnosnika i organizacija koje prate upravljanje sportom njegovo vodstvo izaziva sve glasnije kritike, dok unutar FIFA-e i dalje raspolaže golemom mrežom potpore. Reuters je izvijestio da su se zvižduci začuli kada su Trump i Infantino izašli na teren nakon pobjede Španjolske nad Argentinom 1:0. Negodovanje je dodatno usmjerilo pozornost na njihov odnos i pitanje političkog utjecaja na sportsko upravljanje.
Više od 200 pisama potpore i gotovo prazno izborno polje
Infantino je kandidaturu službeno najavio 30. travnja 2026. na 76. Kongresu FIFA-e u Vancouveru. U obraćanju delegatima zahvalio je svih 211 članica na potpori tijekom prethodnog desetljeća i potvrdio da želi ostati na dužnosti još četiri godine. FIFA je istodobno objavila da će izborni Kongres biti održan u Rabatu 18. ožujka 2027. Prema Guardianu, samo nekoliko saveza do sredine srpnja nije dostavilo pismo podrške, a Njemački nogometni savez naveden je kao najistaknutija članica među onima koje se još nisu formalno priklonile aktualnom predsjedniku. Većina europskih saveza, unatoč kritikama koje dolaze iz UEFA-e i pojedinih nacionalnih organizacija, ipak je podržala Infantinovu kandidaturu.
Rok za podnošenje kandidatura istječe 18. studenoga 2026., pa je pravno i politički još moguće da se pojavi suparnik. Međutim, više od 200 unaprijed iskazanih potpora pokazuje koliko bi zahtjevna bila svaka ozbiljna protukandidatura. Potencijalni izazivač morao bi u kratkom razdoblju izgraditi koaliciju preko šest kontinentalnih konfederacija, uvjeriti dio saveza da povuče raniju podršku i ponuditi program privlačan i velikim nogometnim tržištima i malim članicama koje ovise o razvojnim fondovima. Guardian navodi da se u europskim nogometnim krugovima razgovaralo o kandidatu koji bi barem otvorio javnu raspravu o upravljanju FIFA-om, čak i bez realne šanse za pobjedu. Do sada, međutim, nije objavljeno ime osobe koja bi mogla objediniti dovoljno saveza za vjerodostojan izazov.
Pisma potpore nisu isto što i glasanje, ali predstavljaju vrlo snažan pokazatelj odnosa snaga. FIFA je organizacija u kojoj svaka članica ima političku važnost neovisno o veličini tržišta, broju stanovnika ili sportskim rezultatima. Infantino je upravo na toj strukturi izgradio svoju bazu, naglašavajući ravnopravnost svih 211 saveza i obećavajući daljnju raspodjelu prihoda od velikih natjecanja. Za mnoge manje i srednje članice pristup infrastrukturi, edukaciji, natjecanjima i razvojnom novcu ima neposredniju važnost od kritika koje dominiraju europskim medijskim i političkim raspravama. Zato nezadovoljstvo u jednom dijelu nogometnog svijeta zasad nije preraslo u izbornu prijetnju.
Razvojni novac kao temelj političke stabilnosti
FIFA navodi da je tijekom posljednjih deset godina kroz program FIFA Forward i povezane projekte uložila pet milijardi američkih dolara. Prema podacima koje je Infantino iznio u Vancouveru, za ciklus od 2027. do 2031. planirano je 2,7 milijardi dolara, odnosno 20 posto više nego u prethodnom ciklusu. Organizacija tvrdi da će takav iznos članicama omogućiti višestruko veća sredstva nego prije 2016., kada je Infantino prvi put izabran. Programi obuhvaćaju gradnju i obnovu terena, razvoj omladinskog i ženskog nogometa, tehničku pomoć, edukaciju trenera i sudaca te profesionalizaciju administracije nacionalnih saveza. U mnogim državama upravo su FIFA-ina sredstva ključna za projekte koji bez međunarodne potpore ne bi bili izvedivi.
Infantino i FIFA takav model predstavljaju kao demokratizaciju globalnog nogometa i preraspodjelu prihoda prema sredinama koje su desetljećima bile zanemarene. Kritičari, međutim, upozoravaju da predsjednik kroz razvojne programe i izravne odnose s čelnicima saveza stvara sustav u kojem je teško razlikovati legitimnu institucionalnu suradnju od izborne lojalnosti. Guardian je naveo da su pojedini savezi osjećali pritisak da potvrde podršku te da se unutar FIFA-e intenzivno radilo na prikupljanju pisama. FIFA nije javno potvrdila takve navode, a pisma podrške dopušten su dio izbornog procesa. Ipak, način na koji su prikupljana mogao bi ostati važno pitanje ako se prije isteka roka pojavi protukandidat.
Infantinova prednost nije samo financijska. Tijekom desetljeća na čelu FIFA-e izgradio je odnose s vladama, konfederacijama, sponzorima i nacionalnim savezima te organizaciju pozicionirao kao globalnog političkog i gospodarskog aktera. Pristaše ističu rast prihoda i ulaganja izvan tradicionalnih središta, dok protivnici upozoravaju na koncentraciju moći i slabljenje distance prema politici. Izbori u Rabatu zato će biti i potvrda modela u kojem se potpora gradi razvojem, komercijalnim rastom i osobnom diplomacijom.
Zvižduci nakon finala i teret odnosa s Donaldom Trumpom
Najvidljiviji trenutak nezadovoljstva dogodio se 19. srpnja 2026. na stadionu New York New Jersey nakon finala Svjetskog prvenstva. Reuters je zabilježio zvižduke s tribina kada su Donald Trump i Gianni Infantino izašli na teren radi dodjele medalja i trofeja španjolskim pobjednicima. Trump je ostao na pozornici uz igrače prije nego što je pozvan da se pomakne u stranu uoči podizanja pehara. Sama ceremonija nije promijenila ishod izborne utrke, ali je pokazala da široka potpora među savezima ne mora značiti i jednako snažnu prihvaćenost među navijačima. Također je dodatno povezala Infantinov javni imidž s američkim predsjednikom, čija politička uloga izaziva snažne podjele daleko izvan sporta.
Odnos Infantina i Trumpa bio je predmet etičkih prigovora i prije završnice turnira. Organizacija FairSquare podnijela je krajem 2025. prijavu FIFA-inim etičkim tijelima nakon što je Trump primio inauguralnu FIFA-inu nagradu za mir. Associated Press izvijestio je da je organizacija optužila Infantina za moguće kršenje obveze političke neutralnosti i zatražila ispitivanje postupka u kojem je nagrada ustanovljena i dodijeljena. Prijava sama po sebi ne dokazuje kršenje pravila, a do 23. srpnja nije objavljena odluka kojom bi predsjednik FIFA-e bio sankcioniran.
Kontroverza je dodatno pojačana slučajem američkog napadača Folarina Baloguna. Trump je javno rekao da je kontaktirao Infantina i zatražio preispitivanje crvenog kartona koji je Balogun dobio u utakmici protiv Bosne i Hercegovine. FIFA-in disciplinski organ potom je suspendirao izvršenje kazne od jedne utakmice, pa je igrač mogao nastupiti u osmini finala protiv Belgije, koja je pobijedila Sjedinjene Američke Države 4:1. Infantino je tvrdio da je odluku donijelo neovisno disciplinsko tijelo u skladu s pravilima, ali su UEFA i Belgijski nogometni savez javno izrazili zaprepaštenje i doveli u pitanje presedan. Kritičari su smatrali da politički poziv nakon kojeg je uslijedila povoljna odluka za reprezentaciju zemlje domaćina stvara ozbiljan problem percepcije, čak i ako nije dokazano izravno uplitanje u rad komisije.
Za FIFA-u je pitanje povjerenja posebno osjetljivo jer njezin Etički kodeks od dužnosnika zahtijeva političku neutralnost u odnosima s državnim institucijama i političkim organizacijama. Infantinova obrana temelji se na tvrdnji da razgovori s vladama pripadaju redovitim obvezama predsjednika organizacije koja vodi najveće svjetsko sportsko natjecanje te da neovisna pravosudna tijela odluke donose samostalno. Njegovi protivnici ne osporavaju potrebu za suradnjom s državama domaćinima, nego upozoravaju na ton, učestalost i javnu bliskost s pojedinim političkim čelnicima. Rasprava se zato ne vodi samo o jednom telefonskom pozivu ili jednoj ceremoniji, nego o granici između sportske diplomacije i političkog svrstavanja.
Zašto može ostati na čelu FIFA-e do 2031.
Infantino je prvi put izabran 26. veljače 2016. na izvanrednom Kongresu u Zürichu, nakon krize koja je završila odlaskom Seppa Blattera. Tada nije dobio puni četverogodišnji mandat, nego je dovršio razdoblje koje je trajalo do redovnih izbora 2019. Ponovno je izabran 2019., a zatim bez protukandidata i 2023. u Kigaliju. Iako bi pobjeda 2027. u političkom smislu bila njegov četvrti izbor za predsjednika, FIFA je službeno razdoblje od 2016. do 2019. izuzela iz ograničenja mandata. FIFA-in Savjet je u prosincu 2022. jednoglasno prihvatio stajalište Odbora za upravljanje, reviziju i usklađenost da se taj prvi, nepotpuni period ne računa kao mandat.
Prema važećem modelu, predsjednik i članovi FIFA-ina Savjeta mogu obnašati najviše tri četverogodišnja mandata, uzastopna ili ne. Razdoblje od 2019. do 2023. zato se računa kao Infantinov prvi puni mandat, sadašnji ciklus od 2023. do 2027. kao drugi, a mogući mandat od 2027. do 2031. bio bi treći i posljednji prema postojećim pravilima. Takvo tumačenje omogućilo bi mu ukupno približno 15 godina na vrhu organizacije. Odluka je izazvala kritike jer je između 2016. i 2019. bio predsjednik gotovo cijeli preostali Blatterov mandat, ali FIFA smatra da statutarnu granicu treba primjenjivati samo na pune mandate dobivene na redovnim izborima. Bez promjene pravila, nakon 2031. više se ne bi mogao ponovno kandidirati.
Ograničenja mandata uvedena su nakon razdoblja korupcijskih skandala i institucionalne krize kako bi se spriječila dugotrajna koncentracija moći. Infantino je 2016. izabran kao kandidat promjena, dok deset godina poslije pristaše ističu rast prihoda i razvojne programe, a kritičari ponovno jačanje predsjedničke moći. Ostanak do 2031. omogućio bi mu da nadzire pripreme za Svjetsko prvenstvo 2030. te odluke o formatu natjecanja, kalendaru i raspodjeli prihoda.
Europsko nezadovoljstvo bez zajedničkog kandidata
Najglasniji institucionalni prigovori posljednjih mjeseci dolaze iz europskog nogometa, ali UEFA kao konfederacija ne bira predsjednika FIFA-e umjesto svojih članica. Glasove daju nacionalni savezi, a oni ne djeluju uvijek u skladu s političkim tonom kontinentalnog vodstva. Zato se može dogoditi da UEFA javno kritizira odluku u slučaju Baloguna, dok većina europskih saveza istodobno potpisuje podršku Infantinu. Nacionalne organizacije procjenjuju vlastite interese, pristup fondovima, odnose s FIFA-om i mogućnost utjecaja na buduće odluke. Bez zajedničkog kandidata i koordinirane strategije, nezadovoljstvo ostaje vidljivo u priopćenjima, ali ne prelazi nužno u izbornu prijetnju.
Guardian je izvijestio da su neki europski izvori razmatrali mogućnost kandidature koja bi osvojila 30 ili 40 glasova i time barem prisilila Infantina na javnu debatu. Takav bi potez imao simboličnu važnost jer je aktualni predsjednik 2019. i 2023. izabran bez protukandidata. Ipak, kandidat s ograničenom regionalnom potporom teško bi mogao ugroziti koaliciju koja obuhvaća većinu Afrike, Azije, Južne Amerike, Sjeverne i Srednje Amerike te velik dio Europe. Dok se ne pojavi osoba s međunarodnim ugledom, jasnim programom i sposobnošću povezivanja različitih konfederacija, rasprava o alternativi ostat će uglavnom teorijska.
Infantinova pozicija pokazuje razliku između reputacijske i izborne odgovornosti. Zvižduci, negativni naslovi i etičke prijave mogu oslabiti javni autoritet, ali predsjednika ne biraju navijači, igrači ni mediji, nego savezi povezani s FIFA-inim natjecanjima, prihodima i programima. Sustav tako omogućuje da čelnik bude izložen snažnim kritikama, a istodobno uživa gotovo plebiscitarnu potporu biračkog tijela. Upravo je to temelj njegove sigurnosti pred Rabat.
Reizbor izgleda izvjestan, ali pitanja o upravljanju ostaju
Do Kongresa 18. ožujka 2027. ostaje dovoljno vremena za nove prijave, promjene savezništava ili etičke postupke koji bi mogli utjecati na političku atmosferu. Ipak, prema stanju na dan 23. srpnja 2026., nema pokazatelja da postoji organizirana koalicija sposobna spriječiti Infantinov reizbor. Više od 200 pisama podrške daje mu prednost koja daleko nadilazi uobičajenu izbornu sigurnost, a njegov razvojni i financijski program ostaje snažan argument među članicama. Čak i savezi koji dijele dio kritika često nisu spremni riskirati odnose s predsjednikom za kojeg očekuju da će ostati na vlasti. Ako se omjer snaga ne promijeni, glasanje u Rabatu bit će prije potvrda postojećeg poretka nego otvoreno natjecanje.
To ne znači da su pitanja otvorena tijekom Svjetskog prvenstva nestala. Slučaj Balogun, politička bliskost s Trumpom, način prikupljanja izbornih potpora i tumačenje ograničenja mandata ostat će dio rasprave o vjerodostojnosti FIFA-e. Organizacija će morati pokazati da su njezina disciplinska i etička tijela neovisna, da razvojna sredstva nisu povezana s političkom poslušnošću te da odnosi s vladama ne prelaze granicu dopuštene sportske diplomacije. Za Infantina bi pobjeda 2027. donijela još četiri godine moći, ali i odgovornost da objasni kako organizacija s 211 članica može istodobno biti globalno utjecajna, financijski snažna i institucionalno vjerodostojna. Zvižduci nakon finala možda neće promijeniti glasove u Rabatu, ali su jasno pokazali da izborna dominacija nije isto što i neupitno javno povjerenje.
Izvori:
- FIFA – službena potvrda Infantinove kandidature za izbore 2027. i podaci o razvojnim ulaganjima (link)
- FIFA – potvrda da će se 77. izborni Kongres održati 18. ožujka 2027. u Rabatu (link)
- FIFA – službeno pojašnjenje da se razdoblje od 2016. do 2019. ne računa kao mandat aktualnog predsjednika (link)
- FIFA – pravilo prema kojem predsjednik i članovi FIFA-ina Savjeta mogu obnašati najviše tri mandata (link)
- The Guardian – podaci o više od 200 pisama podrške, roku za kandidature i izbornim odnosima među savezima (link)
- Reuters / The Star – izvještaj o zvižducima tijekom ceremonije nakon finala i slučaju Folarina Baloguna (link)
- Associated Press – prijava FairSquarea zbog moguće povrede političke neutralnosti nakon dodjele FIFA-ine nagrade za mir Donaldu Trumpu (link)