Roberto Mancini vraća se na klupu Italije nakon kaotične potrage za izbornikom
Roberto Mancini ponovno će preuzeti talijansku nogometnu reprezentaciju, gotovo tri godine nakon završetka prvog mandata u kojem je Italiju odveo do naslova europskog prvaka. Predsjednik Talijanskog nogometnog saveza, FIGC-a, Giovanni Malagò obavijestio je 28. srpnja 2026. članove Saveznog vijeća da je Mancini njegov izbor za novog izbornika. Prema informacijama koje su tijekom dana prenijeli ANSA i više talijanskih medija, razgovori s 61-godišnjim trenerom ušli su u završnu fazu, dok se još očekuju potpis ugovora i službeno predstavljanje. Odluka zato u političkom i sportskom smislu djeluje zaključeno, ali formalni postupak imenovanja još nije potpuno dovršen.
Mancinijev povratak dolazi nakon iznimno nestabilnog razdoblja u vrhu talijanskog nogometa. Potraga za nasljednikom Gennara Gattusa pretvorila se u niz neuspjelih pregovora, javnih nesuglasica i kadrovskih odlazaka. Andrea Pirlo bio je vrlo blizu klupi reprezentacije, no njegova kandidatura propala je nakon polemike povezane s poslovnim angažmanom za rusku kladioničarsku kompaniju Fonbet. Nedugo zatim Paolo Maldini i Leonardo napustili su funkcije tehničkog direktora i savjetnika FIGC-a, samo nešto više od dva tjedna nakon što su predstavljeni kao ključne osobe novog projekta.
Malagò se odlučio za poznato rješenje
Malagò je na sjednici Saveznog vijeća objavio da je izabrao Mancinija i da s njim razgovara o završnim pojedinostima suradnje. Takva odluka predstavlja nagli zaokret prema treneru koji dobro poznaje sustav reprezentacije, igrače, pritisak talijanske javnosti i način rada u nacionalnom centru u Covercianu. Nakon pokušaja da se pokrene potpuno novi ciklus s drukčijom upravljačkom strukturom, FIGC se odlučio za čovjeka čiji je prethodni mandat istodobno donio najveći talijanski uspjeh u posljednjih dvadesetak godina i jedno od najvećih razočaranja u novijoj povijesti reprezentacije.
Prema medijskim izvještajima, Savez je u prethodnim tjednima razmatrao više istaknutih kandidata. Pep Guardiola bio je među najambicioznijim opcijama, ali dogovor nije postignut, dok je Carlo Ancelotti ostao vezan uz brazilski projekt. U talijanskim medijima spominjao se i Antonio Conte, no nakon sloma pregovora s Pirlom Malagò je procijenio da Mancini nudi najbrži put prema stabilizaciji. Njegov izbor smanjuje vrijeme potrebno za upoznavanje okruženja, ali istodobno ponovno otvara pitanja o razlozima njegova odlaska 2023. i o tome može li drugi mandat završiti uspješnije od završnice prvoga.
Službena objava FIGC-a očekuje se nakon usuglašavanja ugovornih detalja. Do tada je preciznije govoriti o dogovorenom povratku i političkoj odluci predsjednika Saveza nego o potpuno zaključenom imenovanju. Talijanski mediji također navode da bi Claudio Ranieri mogao preuzeti važnu tehničku funkciju u novoj strukturi, no ta mogućnost do zaključenja ovog teksta nije bila službeno potvrđena. Nakon odlazaka Maldinija i Leonarda, FIGC mora paralelno riješiti pitanje izbornika i ponovno definirati tko će voditi dugoročnu sportsku strategiju svih reprezentativnih selekcija.
Od europskog naslova do propuštenog Svjetskog prvenstva
Mancini je prvi put preuzeo Italiju u svibnju 2018., nakon što se reprezentacija nije uspjela plasirati na Svjetsko prvenstvo u Rusiji. U momčad je postupno uvodio tehnički profilirane vezne igrače, povećao intenzitet igre bez lopte i izgradio sustav koji se temeljio na posjedu, pokretljivosti i visokom pritisku. Rezultat je bio niz od 37 utakmica bez poraza između listopada 2018. i rujna 2021., što FIGC navodi kao reprezentativni rekord. U tom razdoblju Italija je ponovno postala jedna od najstabilnijih europskih momčadi i vratila vjeru javnosti nakon neuspjeha u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2018.
Vrhunac tog ciklusa stigao je 11. srpnja 2021. na londonskom Wembleyju. Italija je u finalu Europskog prvenstva nakon izvođenja jedanaesteraca pobijedila Englesku i osvojila svoj drugi kontinentalni naslov. UEFA bilježi da je utakmica nakon produžetaka završila 1:1, a talijanska momčad slavila je s 3:2 u raspucavanju. Mancini je tada bio simbol obnove reprezentacije: spojio je iskusnu obrambenu jezgru s kreativnom sredinom terena i napadačkim pristupom koji se razlikovao od stereotipne slike talijanskog nogometa.
Međutim, nakon Wembleyja rezultati su postali znatno neujednačeniji. Italija nije uspjela izravno izboriti Svjetsko prvenstvo 2022., a zatim je u dodatnim kvalifikacijama senzacionalno izgubila od Sjeverne Makedonije. FIGC je nakon završetka prvog Mancinijeva mandata objavio da je reprezentaciju vodio u 61 utakmici, uz 37 pobjeda, 15 neodlučenih rezultata i devet poraza. Njegov ukupni učinak ostao je snažan, no neuspjeh u borbi za Katar trajno je promijenio ocjenu tog razdoblja.
Mancini je u kolovozu 2023. podnio ostavku, a FIGC je tada priopćio da je Savez zaprimio njegovu odluku i da će potražiti novu opciju. Odlazak je bio iznenadan i izazvao je napetosti između trenera i tadašnjeg vodstva Saveza. U drugom mandatu zato neće biti dovoljno osloniti se na emocionalni kapital iz 2021. Povjerenje će morati graditi rezultatima, jasnim odnosima s novom upravom i uvjerljivim planom razvoja momčadi koja je u međuvremenu doživjela još jedan veliki kvalifikacijski neuspjeh.
Italija je propustila tri uzastopna svjetska prvenstva
Glavni razlog hitnosti cijelog procesa jest činjenica da se četverostruki svjetski prvak nije plasirao na tri uzastopna završna turnira. Nakon izostanaka 2018. i 2022., Italija je ostala i bez mjesta na Svjetskom prvenstvu 2026. FIFA je nakon europskog doigravanja istaknula da je Italija postala prvi bivši svjetski prvak koji je propustio tri uzastopna izdanja turnira. Momčad koju je vodio Gennaro Gattuso izgubila je u Zenici od Bosne i Hercegovine nakon izvođenja jedanaesteraca, čime je još jednom ostala izvan najveće svjetske nogometne pozornice.
Gattuso i FIGC sporazumno su raskinuli ugovor 3. travnja 2026., što je Savez potvrdio u službenom priopćenju. Nakon toga je uslijedila promjena na čelu organizacije: Giovanni Malagò izabran je za predsjednika FIGC-a 22. lipnja 2026. i odmah je najavio rekonstrukciju tehničkog sektora. Paolo Maldini imenovan je tehničkim direktorom i predsjednikom projekta Club Italia, dok je Leonardo postao savjetnik. FIGC je tada naglasio da bi njihov četverogodišnji mandat trebao obuhvatiti cijeli razvojni put, od mladih selekcija do seniorske reprezentacije, s Europskim prvenstvom 2028. kao prvim velikim ciljem i Svjetskim prvenstvom 2030. kao krajnjom točkom ciklusa.
Taj je projekt praktički srušen prije nego što je počeo. Maldini i Leonardo podržali su kandidaturu Andree Pirla nakon što se pokazalo da Guardiola nije dostupan, ali je proces imenovanja zaustavljen. Prema Reutersu i ANSA-i, u središtu spora bile su Pirlove komercijalne veze s Fonbetom i politička osjetljivost poslovne suradnje s ruskom kompanijom. Pirlo je poručio da je njegov odnos s tvrtkom isključivo poslovne i sportske prirode, ali se kandidatura više nije mogla odvojiti od šire polemike.
Maldini i Leonardo potom su odlučili napustiti Savez, a njihov odlazak dodatno je naglasio razlike u odlučivanju unutar nove uprave. Samo nekoliko dana ranije Malagò je javno govorio o potpunom suglasju s njima i o zajedničkom donošenju svih važnih odluka. Raspad te strukture pokazao je koliko je proces izbora izbornika bio povezan s borbom za nadležnosti, odgovornost i smjer cijelog talijanskog reprezentativnog sustava. Povratak Mancinija tako nije samo trenerska odluka, nego i pokušaj brzog zatvaranja institucionalne krize.
Prvi zadatak bit će ponovno uspostaviti identitet momčadi
Mancini preuzima reprezentaciju u trenutku kada Italiji nije potreban samo novi sustav igre, nego i jasna hijerarhija. Dio igrača iz šampionske momčadi s Europskog prvenstva 2021. završio je reprezentativne karijere ili više nema nekadašnju ulogu, dok mlađa generacija još nije stvorila stabilnu jezgru. Novi izbornik morat će odlučiti želi li se vratiti modelu igre iz prvog dijela prethodnog mandata ili prilagoditi pristup profilu nogometaša koji su mu sada dostupni.
Njegov raniji uspjeh temeljio se na precizno raspoređenim ulogama, tehnički kvalitetnom veznom redu i sposobnosti momčadi da napada kroz više zona. Današnja Italija mora pronaći pouzdana rješenja u napadu, povećati kontinuitet izvedbi i smanjiti ovisnost o kratkim razdobljima dobre forme. Jednako će važno biti obnoviti natjecateljsku sigurnost u utakmicama pod najvećim pritiskom. Tri uzastopno propuštena svjetska prvenstva nisu rezultat jednog lošeg dana, nego znak dugotrajnog problema u pretvaranju domaćeg nogometnog potencijala u stabilnu reprezentativnu vrijednost.
Mancini će također morati uspostaviti kvalitetnu suradnju s klubovima, čiji rasporedi, interesi i razvojne odluke izravno utječu na reprezentaciju. Izbornik nacionalne momčadi ima vrlo malo vremena za trening, pa su praćenje igrača, komunikacija s klupskim trenerima i dosljedan izbor kadra presudni. Tijekom prvog mandata pokazao je spremnost pozivati mlađe i manje afirmirane nogometaše, ali drugi ciklus dolazi uz znatno manju toleranciju na eksperimentiranje bez rezultata.
Nations League kao prvi test, Euro 2028. kao veliki cilj
Prvi službeni nastupi novog stručnog stožera trebali bi doći u UEFA-inoj Ligi nacija. FIGC je potvrdio da će Italija 12. studenoga 2026. u Milanu igrati protiv Francuske, u posljednjoj domaćoj utakmici svoje skupine Lige A. Taj dvoboj neće sam po sebi odrediti uspjeh novog ciklusa, ali će ponuditi ranu sliku Mancinijevih kadrovskih odluka, taktičkih prioriteta i sposobnosti da u kratkom roku stabilizira momčad.
Srednjoročni cilj bit će Europsko prvenstvo 2028. Italija se mora kvalificirati na turnir i ponovno postati konkurentna protiv najboljih europskih reprezentacija, ali se od novog vodstva očekuje i dublja reforma. Malagò je nakon dolaska na čelo FIGC-a govorio o obnovi sustava od temelja i povezivanju seniorske momčadi s mlađim kategorijama. Odlazak Maldinija i Leonarda ostavio je taj plan bez prvotno zamišljenih nositelja, pa će Savez morati objasniti tko će preuzeti dugoročnu odgovornost za razvoj talenata i koordinaciju reprezentativnih selekcija.
Upravo će odnos između kratkoročnog rezultata i dugoročne obnove biti najteži dio Mancinijeva drugog mandata. Talijanska javnost očekuje brze pobjede, ali tri uzastopna neuspjeha u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo pokazuju da promjena izbornika sama po sebi nije dovoljna. Potrebni su stabilniji kriteriji selekcije, bolja povezanost mladih i seniorske reprezentacije, jasna sportska uprava i okruženje u kojem se ključne odluke ne mijenjaju nakon nekoliko dana.
Povratak koji nosi i nadu i veliki rizik
Za FIGC je Mancini logičan izbor jer je posljednji trener koji je s Italijom osvojio veliki trofej i jer može odmah preuzeti momčad bez dugog razdoblja prilagodbe. Za samog Mancinija povratak predstavlja priliku da promijeni završni dojam svog prvog mandata i ponovno se poveže s najvećim uspjehom trenerske karijere na reprezentativnoj razini. No drugi mandat gotovo sigurno neće imati početnu širinu i strpljenje kakve je imao 2018., kada je dolazio nakon jednog propuštenog Svjetskog prvenstva i dobio prostor za postupnu rekonstrukciju.
Sada dolazi nakon tri uzastopna izostanka s mundiala, usred upravljačke krize i nakon javno propalog procesa izbora izbornika. Svaka odluka o sastavu, svaki rezultat i svaki odnos s vrhom Saveza bit će promatrani kroz iskustvo prethodnih neuspjeha. Mancinijeva najveća prednost bit će poznavanje okruženja, ali ista ta bliskost znači da neće moći nastupiti kao potpuno novo lice neopterećeno prošlošću.
Povratak stoga donosi simboličnu sigurnost, ali ne i jamstvo uspjeha. Italija dobiva izbornika koji je već dokazao da može stvoriti pobjedničku momčad, ali i trenera čiji je prethodni ciklus pokazao koliko se brzo ravnoteža može izgubiti. Nakon potpisa ugovora i službenog predstavljanja počet će znatno teži dio posla: pretvoriti odluku donesenu u kaosu u projekt koji može vratiti Italiju na velika natjecanja i ponovno uspostaviti vjerodostojnost jedne od najtrofejnijih nogometnih reprezentacija svijeta.
Izvori:
- FIGC – službeni podaci o izboru Giovannija Malagòa za predsjednika Saveza i početku njegova mandata (link)
- FIGC – imenovanje Paola Maldinija za tehničkog direktora i Leonarda za savjetnika te opis planiranog četverogodišnjeg projekta (link)
- ANSA – izvještaj o odlascima Maldinija i Leonarda nakon propalog imenovanja Andree Pirla (link)
- Reuters / Channel News Asia – potvrda konteksta ostavki i spora oko Pirlove kandidature (link)
- Corriere dello Sport / ANSA – objava Malagòove odluke da Mancini bude novi izbornik Italije (link)
- FIFA – analiza trećeg uzastopnog talijanskog neuspjeha u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo (link)
- FIGC – službeni izvještaj o porazu od Bosne i Hercegovine u doigravanju za Svjetsko prvenstvo 2026. (link)
- FIGC – službena potvrda sporazumnog raskida ugovora s Gennarom Gattusom (link)
- FIGC – statistički pregled Mancinijeva prvog mandata u talijanskoj reprezentaciji (link)
- UEFA – službeni podaci o finalu Europskog prvenstva 2020. između Italije i Engleske (link)
- FIGC – potvrda termina utakmice Italije i Francuske u Ligi nacija 12. studenoga 2026. u Milanu (link)