Podrška manjinskim skupinama na službenim putovanjima slabi unatoč rastu sigurnosnih rizika
Novo istraživanje Business Travel Show Europea pokazuje da se korporativne politike službenih putovanja sve teže prilagođavaju potrebama manjinskih i nedovoljno zastupljenih skupina zaposlenika, iako se istodobno povećavaju sigurnosni, geopolitički i reputacijski rizici za poslodavce. Prema podacima objavljenima uoči ovogodišnjeg izdanja sajma u Londonu, potpora u putnim programima smanjila se u gotovo svim promatranim kategorijama putnika, uključujući LGBTQ+ osobe, rasijalizirane i etnički marginalizirane zaposlenike, neurodivergentne osobe, mlađe i starije putnike te vjerske skupine. Istraživanje je provedeno u travnju 2026. među 192 stručnjaka za korporativna putovanja, nabavu, sastanke i događanja te poslovnu administraciju, a organizatori ga tumače kao znak da se razlika između deklariranih politika raznolikosti i stvarnih putnih procedura širi.
Prema objavi koju je prenio Breaking Travel News, najveću razinu strukturirane potpore i dalje imaju putnici s potrebama pristupačnosti, no ni ta kategorija nije dosegnula razinu zabilježenu 2024. godine. U 2026. godini 41 posto organizacija navodi da ima posebne politike za putnike s potrebama pristupačnosti, što je više nego 2025., kada je udio iznosio 35 posto, ali manje od 43 posto iz 2024. godine. Istodobno, 42 posto organizacija i dalje nema posebne politike koje bi se odnosile na pristupačnost u službenim putovanjima. Takvi nalazi upućuju na to da napredak nije linearan i da se čak i u području koje je među najvidljivijima u raspravama o poslovnim putovanjima ne može govoriti o stabilnom pomaku.
Podaci su posebno osjetljivi jer se odnose na područje takozvane dužnosti skrbi, odnosno obveze poslodavaca da razumno planiraju, procjenjuju i ublažavaju rizike kojima su zaposlenici izloženi dok putuju zbog posla. Međunarodna organizacija za normizaciju u standardu ISO 31030:2021 opisuje upravljanje rizicima putovanja kao strukturirani pristup koji uključuje politiku, razvoj programa, identifikaciju prijetnji i opasnosti, procjenu rizika, preventivne mjere i stalno preispitivanje. U tom kontekstu, putna politika koja ne uzima u obzir različite profile putnika može biti nedostatna ne samo s organizacijskog nego i sa sigurnosnog i reputacijskog aspekta.
Najveći pad zabilježen kod LGBTQ+ putnika, mladih zaposlenika i neurodivergentnih osoba
Prema podacima Business Travel Show Europea, podrška LGBTQ+ putnicima pala je s 27 posto u 2024. i 22 posto u 2025. na 20 posto u 2026. godini. Istraživanje je objavljeno uoči lipnja, mjeseca u kojem se u brojnim zemljama obilježava Pride, pa su organizatori posebno istaknuli da je pad potpore toj skupini došao u trenutku kada poslovna putovanja često uključuju odredišta s različitim pravnim, društvenim i sigurnosnim okolnostima. Za LGBTQ+ zaposlenike rizici mogu obuhvaćati diskriminaciju, uznemiravanje, pravne prepreke u pojedinim državama, probleme pri prijavi u smještaj ili dodatnu izloženost na granicama i u javnom prostoru. U članku se ne navodi da je svaka organizacija suočena s istim rizikom, ali rezultati sugeriraju da velik dio putnih programa ne sadrži posebne smjernice za takve situacije.
Sličan obrazac vidljiv je i kod rasijaliziranih i etnički marginaliziranih putnika. Prema istraživanju, udio organizacija koje imaju politike za tu skupinu smanjio se s 23 posto u 2024. na 19 posto u 2026. godini. Takve politike, kada postoje, mogu obuhvaćati procjenu destinacijskih rizika, jasne kanale za prijavu diskriminacije, smjernice za postupanje u slučaju profiliranja ili neprimjerenog postupanja te odabir dobavljača koji imaju provjerene sigurnosne i nediskriminacijske procedure. Bez takvih elemenata, poslodavac se u praksi oslanja na generičku putnu politiku, premda iskustvo putovanja nije jednako za sve zaposlenike.
Još izraženiji pad zabilježen je kod mlađih putnika. Business Travel Show Europe navodi da je podrška mlađim zaposlenicima u putnim programima pala s 26 posto u 2024. na samo 14 posto u 2026. godini. Taj podatak je važan jer mlađi zaposlenici često tek stječu iskustvo međunarodnih službenih putovanja, pregovaranja s dobavljačima, snalaženja u kriznim situacijama i procjene sigurnosnih rizika. Za organizacije to može značiti potrebu za jasnijim prethodnim uputama, dostupnom podrškom tijekom puta i realističnim pravilima o izboru prijevoza, smještaja i dolazaka u nepoznate gradove u kasnim satima.
Neurodivergentni putnici također su među skupinama kod kojih se bilježi snažan pad potpore. Prema objavljenim podacima, udio organizacija s posebnim politikama za neurodivergentne osobe smanjio se s 18 posto u 2024. na 11 posto u 2026. godini. U praksi to može značiti da putne politike ne prepoznaju potrebe povezane s osjetljivošću na buku, gužvu, promjene rasporeda, nejasne komunikacijske upute ili stres u nepoznatom okruženju. Stručnjaci za uključiva putovanja često ističu da prilagodbe koje pomažu neurodivergentnim osobama, poput jasnijih itinerara, mirnijih ruta, fleksibilnijeg rasporeda i unaprijed dostupnih informacija, mogu poboljšati iskustvo svih zaposlenika, a ne samo jedne skupine.
Žene koje putuju same imaju više potpore nego lani, ali većina organizacija još nema posebne mjere
Podaci za žene koje putuju same pokazuju djelomičan oporavak, ali ne i stabilan napredak. Prema istraživanju Business Travel Show Europea, 35 posto organizacija u 2026. ima politike za solo putnice, što je više od 29 posto u 2025., ali i dalje malo ispod 36 posto zabilježenih 2024. godine. Više od polovice organizacija, odnosno 51 posto, i dalje nema prilagođenu podršku za žene koje na službeni put odlaze same. Taj je podatak značajan jer se sigurnost žena na putovanjima u poslovnom sektoru sve češće povezuje s izborom smještaja, prijevoza, terminima letova, lokacijom sastanaka i dostupnošću hitne podrške.
Posebne politike za solo putnice ne moraju značiti odvajanje zaposlenica od standardnih poslovnih procedura niti ograničavanje njihovih mogućnosti putovanja. One mogu uključivati razumnu mogućnost odbijanja smještaja na udaljenim ili loše osvijetljenim lokacijama, izbor provjerenog prijevoza, izbjegavanje dolazaka u kasnim noćnim satima kada je to moguće, jasne protokole za prijavu uznemiravanja i dostupne kontakte u slučaju incidenta. Takve mjere mogu biti dio šireg sustava upravljanja rizicima, a ne poseban ustupak pojedinoj skupini. Učinkovita putna politika, prema standardima upravljanja rizicima putovanja, počiva na procjeni stvarnih prijetnji, a ne na pretpostavci da su svi putnici izloženi istim okolnostima.
Nalazi ujedno pokazuju da poslodavci dio rizika prepoznaju tek kada su oni već široko vidljivi u javnim raspravama. Žene koje putuju same i osobe s potrebama pristupačnosti imaju najvišu razinu potpore među promatranim skupinama, ali čak i u tim kategorijama velik broj organizacija nema posebne politike. Za poslodavce koji posluju globalno to može značiti da se dio odluka o sigurnosti i dobrobiti zaposlenika i dalje prepušta pojedincima, linijskim menadžerima ili dobavljačima, umjesto da bude ugrađen u jedinstven i provjerljiv sustav.
Planovi za buduću potporu naglo se smanjili
Jedan od najzabrinjavajućih dijelova istraživanja odnosi se na smanjenje broja organizacija koje navode da planiraju uvesti potporu za pojedine skupine putnika. Prema objavljenim rezultatima, planovi za potporu putnicima s potrebama pristupačnosti pali su s 14 posto u 2024. na pet posto u 2026. godini. Kod LGBTQ+ putnika udio organizacija koje planiraju uvesti mjere smanjio se s devet na tri posto, a kod rasijaliziranih putnika s deset na tri posto. Najveći pad u kategoriji namjere uvođenja mjera zabilježen je kod neurodivergentnih putnika, s 12 posto u 2024. na samo jedan posto u 2026. godini.
Takav trend može značiti da dio organizacija odgađa promjene zbog pritiska na troškove, manjka resursa ili drugih operativnih prioriteta. Louis Magliaro, izvršni potpredsjednik BTN Groupa, organizatora serije događaja Business Travel Show, komentirao je da se čini kako je udio organizacija bez politika posebno oblikovanih za manjinske skupine putnika znatno porastao tijekom posljednje godine. Istodobno je upozorio da se pad događa u razdoblju geopolitičke nestabilnosti, rizika uznemiravanja na temelju identiteta i promijenjenih očekivanja mlađih generacija zaposlenika.
Magliaro je, prema objavljenoj izjavi, dodao da treba uzeti u obzir i pritisak pod kojim se nalaze travel manageri. Osim upravljanja rizicima, od njih se traži smanjenje troškova, učinkovitije korištenje budžeta i preuzimanje dodatnih odgovornosti s manje resursa. Ta napomena važna je za razumijevanje šire slike: pad potpore ne mora nužno značiti da organizacije smatraju manjinske skupine nevažnima, ali pokazuje da se uključivost u službenim putovanjima često ne pretvara u operativne, mjerljive i financirane procedure. Razlika između namjere i provedbe upravo je ono na što istraživanje najviše upozorava.
Zašto se putne politike više ne mogu oslanjati na jedan model za sve
Službena putovanja posljednjih su godina postala složenija zbog geopolitičkih napetosti, promjenjivih pravila na granicama, zdravstvenih rizika, klimatskih poremećaja, štrajkova, kibernetičkih prijetnji i promjena u očekivanjima zaposlenika. ISO 31030 navodi da organizacije trebaju razvijati sustave koji uključuju prepoznavanje prijetnji i opasnosti, procjenu rizika, strategije prevencije i ublažavanja te redovito preispitivanje programa. To znači da putna politika ne bi trebala biti samo administrativni dokument o odobravanju troškova, klasama prijevoza i limitima za hotele. Ona sve više postaje dio upravljanja ljudskim resursima, sigurnosti, usklađenosti, reputacije i kontinuiteta poslovanja.
Uključiva putna politika ne podrazumijeva da se za svaku skupinu izrađuje potpuno odvojeni sustav, nego da se prepoznaju situacije u kojima generička pravila nisu dovoljna. Za putnike s invaliditetom ili drugim potrebama pristupačnosti to može značiti provjeru stvarne dostupnosti hotela, prijevoza i prostora za sastanke. Za vjerske putnike to može uključivati razumijevanje prehrambenih pravila, blagdana, prostora za molitvu ili odredišnih rizika. Za starije putnike relevantni mogu biti raspored putovanja, vrijeme presjedanja, medicinska podrška i fleksibilnost rute. Za mlađe zaposlenike ključni mogu biti mentorstvo, jasne upute i dostupnost pomoći u slučaju neočekivanih problema.
Global Business Travel Association u svojim materijalima o pristupačnosti poslovnih putovanja naglašava važnost politika i praksi koje putnim menadžerima i dobavljačima pomažu u sustavnom uklanjanju prepreka. Taj pristup pokazuje da uključivost nije samo pitanje interne kulture, nego i konkretnih odluka o dobavljačima, rezervacijskim alatima, komunikaciji, sigurnosnim procjenama i načinu na koji se incidenti prijavljuju i rješavaju. Kada putni program nema takve mehanizme, zaposlenici često sami moraju procjenjivati što je sigurno, prikladno ili prihvatljivo, što povećava rizik i nejednakost među putnicima.
Događaj u Londonu pokušat će otvoriti raspravu o novim okvirima
Business Travel Show Europe održava se 24. i 25. lipnja 2026. u izložbenom centru ExCeL London, prema informacijama objavljenima na službenim stranicama događaja. Organizatori navode da je riječ o događaju namijenjenom zajednici korporativnih putovanja, s više od 200 izlagača, više od 700 kupaca i programom konferencijskih sadržaja, radionica i umrežavanja. U objavi o istraživanju ističe se da bi ovogodišnji program trebao pomoći travel managerima i kupcima da se suoče s izazovima uključive dužnosti skrbi, sigurnosti i budućih putnih politika.
Rasprava dolazi u trenutku kada se od korporativnih putnih programa očekuje više od kontrole troškova. Poslodavci sve češće moraju dokazati da znaju gdje su njihovi zaposlenici, kakvim su rizicima izloženi, kako ih mogu kontaktirati u krizi i koje su mjere poduzeli prije puta. Ako se pritom zanemare razlike među putnicima, politika može izgledati uredno na papiru, ali u praksi ne pružiti odgovarajuću zaštitu. Upravo zato rezultati Business Travel Show Europea imaju širi značaj od same industrije poslovnih putovanja: oni otvaraju pitanje koliko su organizacije spremne povezati raznolikost, sigurnost i operativnu provedbu.
Za putne menadžere, odjele ljudskih resursa, sigurnosne timove i nabavu ključni izazov bit će pretvaranje općih načela u konkretne postupke. To uključuje prikupljanje povratnih informacija od zaposlenika, procjenu rizika po destinacijama, odabir dobavljača koji mogu odgovoriti na potrebe različitih putnika, obuku menadžera koji odobravaju putovanja i jasne kanale za eskalaciju problema. Istraživanje ne daje jedinstveno rješenje za sve organizacije, ali jasno pokazuje da se službena putovanja više ne mogu promatrati isključivo kroz cijenu karte, hotelski limit i kalendar sastanaka.
Izvori:
- Breaking Travel News – izvještaj o istraživanju Business Travel Show Europea iz travnja 2026. i podacima o padu potpore manjinskim skupinama u korporativnim putnim politikama (link)
- Business Travel Show Europe – službene informacije o događaju Business Travel Show Europe 2026., mjestu održavanja i profilu sudionika (link)
- Business Travel Show Europe – raniji pregled podataka o putnim programima za skupine putnika s dodatnim potrebama i usporedbe s 2022., 2023. i 2024. godinom (link)
- International Organization for Standardization – opis standarda ISO 31030:2021 o upravljanju rizicima putovanja za organizacije (link)
- GBTA Foundation – materijali o pristupačnosti i uključivim praksama u poslovnim putovanjima (link)