Europa osvojila Solheim Cup nakon dramatične završnice protiv SAD-a
Europa je vratila Solheim Cup nakon jednog od najneizvjesnijih izdanja posljednjih godina. Na terenu Bernardus Golf u Cromvoirtu, u nizozemskoj pokrajini Sjeverni Brabant, europska reprezentacija pobijedila je Sjedinjene Američke Države ukupnim rezultatom 15:13, nakon što je u nedjeljne pojedinačne mečeve ušla s izjednačenih 8:8. Ključnu razliku napravila je upravo završna sesija: Europa je iz 12 pojedinačnih dvoboja osvojila sedam bodova, dovoljno da preokrene ravnotežu koja je obilježila prva dva dana natjecanja. Prema službenim podacima Solheim Cupa, bio je to 20. susret Europe i SAD-a te prvo izdanje održano u Nizozemskoj. Trofej se tako vraća Europi dvije godine nakon što ga je američka reprezentacija osvojila pobjedom 15,5:12,5 u Virginiji 2024. godine.
Odlučujući bod donijela je Carlota Ciganda, jedna od najiskusnijih igračica europske momčadi. Španjolka je u pretposljednjem pojedinačnom meču pobijedila Jennifer Kupcho rezultatom 4 i 2, čime je europski zbroj podigla na nedostižnih 15 bodova. Ladies European Tour navodi da je Ciganda na 16. rupi imala dugačak putt za eagle koji nije završio u rupi, ali je Kupcho potom promašila priliku za birdie i priznala kratki završni putt suparnici. Time je završena borba za trofej, iako su se preostali mečevi još privodili kraju. Završni rezultat 15:13 potvrdio je da je Europa u najvažnijem trenutku vikenda bila uspješnija na greenovima i stabilnija u nizu dvoboja koji su se istodobno razvijali na različitim dijelovima terena.
Ciganda ponovno u središtu europske pobjede
Cigandina uloga u raspletu imala je dodatnu simboliku jer je i tri godine ranije bila ključna figura europske momčadi. Na Solheim Cupu 2023. u španjolskoj Finca Cortesin pobijedila je Nelly Kordu u pojedinačnom meču i pomogla Europi do ukupnih 14:14, rezultata koji je tada bio dovoljan za zadržavanje trofeja. Sada je, prema službenoj stranici organizatora turnira u Nizozemskoj, postala tek druga igračica u povijesti natjecanja koja je dvaput osigurala bod kojim je potvrđen konačni uspjeh svoje momčadi. Prije nje to je uspjelo Catrioni Matthew, jednoj od najvažnijih igračica u europskoj povijesti Solheim Cupa.
Dvoboj Cigande i Kupcho imao je i izravnu poveznicu sa subotnjom dramom. U posljednjem four-ball meču drugog dana Jennifer Kupcho i Lindy Duncan uspjele su preokrenuti dvoboj protiv Cigande i Céline Boutier te donijeti SAD-u bod za izjednačenje na 8:8. Prema izvještaju Solheim Cupa, Kupcho je na 17. rupi pogodila iznimno dugačak birdie putt, a zatim je na 18. ponovno realizirala zahtjevan udarac i zaključila američki povratak. Time su Amerikanke u nedjelju ušle s osjećajem da su zaustavile europski zamah, nakon što je Europa ranije u subotu povela 7:5. No samo dan poslije Ciganda je u pojedinačnom meču dobila priliku uzvratiti istoj suparnici i tu je priliku iskoristila uvjerljivom pobjedom.
Za 36-godišnju Španjolku Solheim Cup već godinama ima posebno mjesto u karijeri. U ekipnom formatu njezina sposobnost igranja pod pritiskom više je puta dolazila do izražaja, a ovogodišnje izdanje ponovno ju je postavilo u središte europske priče. NBC Sports i Golf Channel u izvještajima nakon završnice istaknuli su da je Ciganda upravo u ovom natjecanju razvila reputaciju igračice koja se posebno dobro snalazi u mečevima visokog emocionalnog intenziteta. U Nizozemskoj se to vidjelo i u petak, kada je s debitanticom Julijom López Ramírez osvojila pola boda protiv Nelly Korde i Lauren Coughlin, i u nedjelju kada je protiv Kupcho završila posao.
Europa je u nedjelju preuzela kontrolu
Rezultat 8:8 nakon dva dana ostavljao je obje momčadi bez ikakve sigurnosne margine. U formatu Solheim Cupa igra se ukupno 28 mečeva: prvih 16 raspoređeno je kroz foursomes i four-ball susrete tijekom petka i subote, dok posljednjeg dana svih 12 igračica izlazi u pojedinačne mečeve. Prema pravilima natjecanja, za osvajanje trofeja potrebno je najmanje 14,5 bodova, dok u slučaju ukupnog remija trofej ostaje njegovu prethodnom vlasniku. Budući da je SAD stigao u Nizozemsku kao branitelj naslova iz 2024., Amerikankama je i 14:14 bilo dovoljno da zadrže pehar, dok je Europa morala doći barem do 14,5.
Europska momčad kapetanice Anne Nordqvist odgovorila je na taj pritisak vrlo snažnim početkom nedjeljnih singlova. Charley Hull otvorila je program pobjedom nad Megan Khang, a Linn Grant ubrzo je uvjerljivo svladala Angel Yin. U sredini rasporeda Nanna Koerstz Madsen pobijedila je Allisen Corpuz, Nastasia Nadaud svladala je Andreu Lee, a Julia López Ramírez bila je bolja od Yealimi Noh. Lottie Woad zatim je pobijedila Auston Kim i dovela Europu do ukupno 14 bodova, dok je Cigandin meč već bio snažno nagnut na europsku stranu. Takav niz omogućio je domaćoj momčadi da u završnicu uđe s jasnom prednošću čak i prije nego što su posljednji mečevi bili završeni.
Amerikanke su pritom imale i nekoliko vrlo jakih pojedinačnih nastupa. Nelly Korda svladala je Mimi Rhodes, Lauren Coughlin bila je bolja od Leone Maguire, a Rose Zhang donijela je bod protiv Céline Boutier. Posebno se istaknula Alison Lee, koja je protiv Esther Henseleit izvela jedan od najvećih preokreta turnira. Prema službenoj stranici nizozemskog izdanja Solheim Cupa, Lee je nadoknadila zaostatak od četiri rupe i pobijedila na posljednjoj, čime je završila natjecanje s savršenim omjerom 4-0-0. Unatoč tim američkim pobjedama, raspored bodova bio je takav da SAD više nije mogao sustići europsku momčad nakon Cigandina trijumfa.
Linn Grant od 0-4 do savršenog tjedna
Jedna od najvećih individualnih priča pobjedničke momčadi bila je Šveđanka Linn Grant. Službena stranica Solheim Cupa 2026. navodi da je završila tjedan s učinkom 4-0-0, odnosno s četiri pobjede u četiri nastupa. Posebno je zanimljivo da je na prethodnom Solheim Cupu 2024. imala potpuno suprotan učinak i izgubila sva četiri meča. Organizatori ističu da je time postala prva igračica u povijesti natjecanja koja je nakon turnira bez osvojenog boda na sljedećem nastupu osvojila najmanje četiri.
Grant je velik dio uspjeha ostvarila u paru s Majom Stark. U petak su zajedno pobijedile Rose Zhang i Jennifer Kupcho u foursomes formatu, a u subotu ujutro svladale su Nelly Kordu i Allisen Corpuz. Istoga poslijepodneva bile su bolje i od Megan Khang i Lauren Coughlin u four-ballu, prije nego što je Grant u nedjelju dovršila savršen osobni rezultat pobjedom 4 i 3 protiv Angel Yin. Za europsku reprezentaciju to je bilo posebno važno jer je Grant preuzela velik dio bodovnog tereta u natjecanju u kojem je nekoliko drugih poznatih imena imalo neujednačen učinak.
Važan doprinos dale su i debitantice. Francuskinja Nastasia Nadaud završila je s tri pobjede i jednim porazom, a zajedno s Mimi Rhodes postala je dio prvog debitantskog para koji je, prema organizatorima, u povijesti Solheim Cupa uspio osvojiti dva meča zajedno. Julia López Ramírez nije igrala u svim sesijama, ali je osvojila pola boda u petak uz Cigandu i zatim veliki puni bod u nedjeljnom singlu protiv Yealimi Noh. Takav učinak mlađih igračica dao je dodatnu vrijednost odluci kapetanice Nordqvist da europsku momčad sastavi kao kombinaciju iskustva i igračke svježine.
Subotnji američki povratak nije se pretvorio u nedjeljni zamah
Prva dva dana pokazala su koliko su momčadi bile izjednačene. U petak su oba bloka mečeva završila bez prednosti: jutarnji foursomes donio je po dva boda svakoj strani, a popodnevni four-ball također je završio 2:2. Prema službenom izvještaju Solheim Cupa, bio je to prvi put u povijesti natjecanja da su Europa i SAD podijelili bodove u obje sesije prvog dana. Rezultat nakon petka bio je 4:4, pa nijedna strana nije uspjela izgraditi početnu zalihu prije subote.
Europa je najveći iskorak napravila u subotnjem jutarnjem foursomes programu. Grant i Stark pobijedile su Kordu i Corpuz, Leona Maguire i Esther Henseleit bile su bolje od Kupcho i Rose Zhang, a debitantice Mimi Rhodes i Nastasia Nadaud uvjerljivo su svladale Andreu Lee i Auston Kim. Jedini američki bod u toj sesiji donijele su Alison Lee i Lauren Coughlin protiv Charley Hull i Lottie Woad. Europa je tako povela 7:5 i prvi put stvorila osjetniji razmak.
Američka momčad kapetanice Angele Stanford uzvratila je istog poslijepodneva. SAD je osvojio tri od četiri four-ball meča i poravnao ukupni rezultat na 8:8. Najdramatičniji je bio posljednji meč, u kojem su Kupcho i Duncan u završnici preokrenule protiv Cigande i Boutier. Američka je strana time zatvorila subotu snažnim emocionalnim trenutkom, ali nedjelja je pokazala da zamah u match-play golfu ne mora trajati dulje od jedne sesije. Europa je u pojedinačnim dvobojima odmah ponovno uspostavila kontrolu nad rezultatom.
Nordqvist osvojila trofej u prvom nastupu kao kapetanica
Za Annu Nordqvist pobjeda u Nizozemskoj bila je posebno značajna jer joj je ovo bio prvi Solheim Cup u ulozi kapetanice. Šveđanka je godinama bila jedno od najprepoznatljivijih imena europske ekipe, a igrala je i na izdanju 2024. godine. Uoči turnira organizatori su naglašavali da i Nordqvist i američka kapetanica Angela Stanford prvi put vode svoje reprezentacije kao glavne kapetanice, iako su obje iza sebe imale veliko iskustvo u samom natjecanju. Stanford je 2024. bila pomoćnica američke kapetanice, dok je Nordqvist tijekom igračke karijere više puta bila oslonac europske momčadi.
Nordqvistina momčad posebno je dobro odgovorila u trenutku kada su joj bili potrebni bodovi iz sredine i donjeg dijela nedjeljnog rasporeda. Odluka da Charley Hull pošalje prvu pokazala se učinkovitom jer je Engleskinja donijela rani europski bod, a raspored koji je Cigandu smjestio pri samom kraju omogućio je jednoj od najiskusnijih igračica da potencijalno odlučuje o trofeju. Nakon pobjede Nordqvist je istaknula zajedništvo i doprinos svih igračica, dok su izvještaji sa završne konferencije naglasili da je Europa u nedjelju izgledala organiziranije i mirnije u ključnim trenucima.
Na američkoj strani Stanford je nakon poraza ukazala na problem realizacije na greenovima. Golf Channel prenio je njezinu ocjenu da njezina momčad jednostavno nije pogodila dovoljno puttova te da su se Amerikanke morale bolje prilagoditi sporijim greenovima Bernardusa. Takva analiza dobro opisuje razliku u završnici: američka je momčad tijekom tjedna imala nekoliko spektakularnih pojedinačnih trenutaka, prije svega Kupchine subotnje pogotke, ali Europa je u nedjelju češće pretvarala prilike u bodove kroz veći broj mečeva.
Prvi Solheim Cup u Nizozemskoj
Izdanje 2026. imalo je povijesni značaj i za domaćina. Nizozemska je prvi put ugostila Solheim Cup, a natjecanje je održano na Bernardus Golfu u Cromvoirtu, nedaleko od grada 's-Hertogenboscha, poznatog i kao Den Bosch. Prema službenim informacijama organizatora, teren je projektirao američki arhitekt Kyle Phillips, otvoren je 2018. godine i prije Solheim Cupa ugostio je Dutch Open na DP World Touru 2021., 2022. i 2023. godine. Kombinacija vodenih prepreka, strateški postavljenih bunkera i heathland karaktera terena trebala je testirati preciznost, a promjenjivo vrijeme dodatno je utjecalo na završni dan.
Natjecanje se igralo od 11. do 13. rujna, a završna nedjelja počela je u kišnim uvjetima. Kako je dan odmicao, vrijeme se poboljšavalo, ali su igračke odluke i brzina greenova ostali važni čimbenici. Organizatori su veliki naglasak stavili i na održiv prijevoz gledatelja, uz shuttle autobuse i biciklističke opcije iz Den Boscha prema igralištu. Associated Press izvijestio je da su tisuće navijača do Bernardusa dolazile biciklima, što je događaju dalo izrazito nizozemski karakter i istodobno smanjilo prometni pritisak oko terena.
Solheim Cup je osnovan 1990. godine i nosi ime po Karstenu Solheimu, osnivaču proizvođača golf-opreme PING, koji je zajedno sa suprugom Louise bio među ključnim pokretačima natjecanja. Format je sličan Ryder Cupu: dvije reprezentacije od po 12 igračica tijekom tri dana igraju foursomes, four-ball i pojedinačne mečeve. Prema službenoj statistici natjecanja, nakon ovogodišnjeg izdanja SAD i dalje vodi u ukupnom povijesnom omjeru s 11 pobjeda prema osam europskih, uz jedan remi. No noviji period znatno je povoljniji za Europu.
Europa ponovno potvrdila snagu na domaćem terenu
Pobjedom u Nizozemskoj Europa je nastavila niz snažnih rezultata na europskom tlu. Posljednja američka pobjeda na gostujućem Solheim Cupu ostaje ona iz 2015. u Njemačkoj. Nakon toga Europa je 2019. slavila u Škotskoj, 2023. u Španjolskoj zadržala trofej nakon remija 14:14, a sada je 2026. u Nizozemskoj ponovno pobijedila. U međuvremenu je europska reprezentacija 2021. pobijedila i na američkom tlu u Ohiju, dok je SAD 2024. u Virginiji prekinuo europski niz i osvojio trofej.
Upravo zato završnih 15:13 u Bernardusu ima širi značaj od povratka jednog pehara. Europska momčad ušla je u završni dan bez prednosti, protiv protivnika koji bi remijem zadržao naslov, ali je iz najvažnije sesije izvukla sedam od mogućih 12 bodova. U tome su sudjelovale i veteranke i debitantice, dok su Grant i Ciganda dale dva različita tipa vodećeg doprinosa: jedna kroz savršen tjedan, druga kroz iskustvo i odlučujući pojedinačni meč.
Sljedeće izdanje Solheim Cupa trebalo bi se održati 2028. godine u Sjedinjenim Državama, a službena stranica natjecanja navodi Valhallu kao sljedeće odredište. Do tada će Europa ponovno imati status branitelja trofeja. Nakon tri dana u kojima nijedna momčad nije uspjela pobjeći drugoj sve do završne nedjelje, Nizozemska je dobila dramatičan prvi Solheim Cup, a europska reprezentacija pobjedu koja će se pamtiti prije svega po snažnom nizu u singlovima i još jednoj odlučujućoj ulozi Carlote Cigande.
Izvori:
- Solheim Cup – službeni podaci o završnom rezultatu, povijesti natjecanja i rezultatima prethodnih izdanja (link)
- Solheim Cup 2026 – službeni izvještaj o europskoj pobjedi 15:13, učinku Linn Grant, debitanticama i odlučujućem bodu Carlote Cigande (link)
- Ladies European Tour – izvještaj o završnom danu, Cigandinoj pobjedi nad Jennifer Kupcho i raspletu na 16. rupi (link)
- Solheim Cup – službeni izvještaji o subotnjim foursomes i four-ball mečevima te izjednačenju 8:8 prije singlova (link)
- Solheim Cup – službeni izvještaj s prvog dana i kontekst Cigandina nastupa iz 2023. godine (link)
- Golf Channel / Associated Press – izjave Angele Stanford o puttingu, brzini greenova i američkom porazu (link)
- Bernardus / Solheim Cup 2026 – službene informacije o terenu, njegovu dizajnu i prethodnim profesionalnim turnirima (link)
- Associated Press – izvještaj o biciklističkom prijevozu navijača i organizaciji događaja u Nizozemskoj (link)