Hokej na ledu - Svjetsko prvenstvo 2026 u Švicarskoj: Zürich nosi završnicu, Fribourg puni drugu stranu ždrijeba

Svjetsko prvenstvo u hokeju na ledu 2026. dolazi u zemlju koja hokej ne doživljava kao ukras uz zimu, nego kao dio svakodnevice. Od 15. do 31. svibnja pozornica se seli u Zürich i Fribourg, dva grada koja turniru daju različit ritam: Zürich će nositi glamur završnice, a Fribourg gustoću grupne bitke u kojoj se vrlo brzo osjeti tko ima dubinu, a tko samo dobro otvaranje. Na papiru je to izdanje sa 16 reprezentacija i 64 utakmice, ali stvarna priča počinje već time što se prvenstvo vraća u Švicarsku prvi put nakon 17 godina. Zato ovaj turnir nije tek sljedeća stanica u godišnjem rasporedu IIHF-a, nego nastavak švicarske hokejske priče koja je između 2009. i 2026. narasla zajedno s ligom, arenama i reprezentacijom koja je ušla u eru stalnih velikih očekivanja.

Kako je složen turnir i zašto prvi tjedan gotovo nikad ne laže

Format je poznat svakome tko prati elitni hokej, ali upravo u toj poznatoj konstrukciji leži drama. Šesnaest reprezentacija podijeljeno je u dvije skupine po osam. Svaka reprezentacija u skupini igra protiv svake, dakle sedam utakmica u preliminarnoj fazi. Četiri najbolje iz svake skupine idu u četvrtfinale, i to po križnom sustavu, pa prvi iz jedne skupine dobiva četvrtog iz druge, a drugi igra protiv trećega.

• 16 reprezentacija u elitnoj diviziji
• 2 skupine po 8 momčadi
• 7 utakmica po reprezentaciji u preliminarnom dijelu
• 8 reprezentacija ide u četvrtfinale
• Križni ždrijeb četvrtfinala: 1A-4B, 2A-3B, 1B-4A, 2B-3A
• 2 reprezentacije ispadaju u Diviziju I A, uz zaštitu domaćina idućeg prvenstva

Sustav bodovanja ostaje trobodni: tri boda za pobjedu u regularnom vremenu, dva za pobjedu nakon produžetka ili raspucavanja, jedan za poraz nakon produžetka ili raspucavanja, nula za poraz u 60 minuta. U grupnoj fazi produžetak traje pet minuta i igra se tri na tri. U nokaut-fazi ritam je drukčiji: nema kalkulacije, nema skrivanja iza “važan je bod”, a jedna pogrešna izmjena može srušiti cijeli turnir. Upravo zato je prvi tjedan često brutalno iskren. Sedam utakmica u kratkom razmaku razdvoji reprezentacije koje imaju četiri ravnopravne linije od onih koje ovise o dva napadača i vrataru u formi života. Na svjetskim prvenstvima publika obično najviše pamti medalje, ali treneri pamte tablicu nakon petog kola skupine. Tada se vidi tko kontrolira tempo, tko lovi gol-razliku i tko je već počeo računati s kim bi se križao u četvrtfinalu.

Skupine 2026.: jedna strana za domaći naboj, druga za dubinu tradicije

Raspored reprezentacija već na prvu nudi različite tonove.

• Skupina A, Zürich: Sjedinjene Američke Države, Švicarska, Finska, Njemačka, Latvija, Austrija, Mađarska, Velika Britanija
• Skupina B, Fribourg: Kanada, Švedska, Češka, Danska, Slovačka, Norveška, Slovenija, Italija

Zürichska skupina izgleda kao savršena pozornica za sudar aktualnog prvaka i domaćina. Amerikanci dolaze kao branitelji naslova, Švicarci kao reprezentacija koja je posljednjih godina stalno dovoljno dobra da joj se više ne oprašta finale bez zlata. Finska je po definiciji momčad koja rijetko izgleda raskošno, ali gotovo uvijek izgleda organizirano. Njemačka i Latvija već su pokazale da na ovakvim turnirima znaju razbiti nečiji plan, a Austrija, Mađarska i Velika Britanija ulaze u skupinu u kojoj svaki osvojeni bod može promijeniti donji dio ljestvice. Fribourg nosi drugu vrstu težine. Kanada, Švedska i Češka ne trebaju uvod; to su reprezentacije koje na svako prvenstvo dolaze s vlastitim standardom. Danska je posljednjih godina izgradila ozbiljnu reputaciju, Slovačka gotovo uvijek ima barem jednu brzu, neugodnu generaciju, Norveška zna stisnuti utakmicu do zadnje trećine, a Slovenija i Italija dolaze iz promocije s jasnim zadatkom: preživjeti, uzeti skalp kad nitko ne očekuje i natjerati favorite da igraju pun gas.

Arene i gradovi: završnica u Swiss Life Areni, radni puls u BCF Areni

Domaćinstvo je podijeljeno između dviju dvorana koje se ne pokušavaju pretvarati da su iste.

• Swiss Life Arena, Zürich – kapacitet za prvenstvo oko 10.000 gledatelja
• BCF Arena, Fribourg – kapacitet za prvenstvo oko 7.500 gledatelja

U Zürichu će se igrati utakmice skupine A, dvije četvrtfinalne utakmice, oba polufinala te susreti za broncu i zlato. To znači da će Swiss Life Arena biti mjesto na kojem se turnir ne samo otvara pred švicarskom publikom, nego i završava pod najjačim svjetlima. To je moderna dvorana, dom ZSC Lionsa, građena za glas, ritam i televizijsku sliku koja ne traži dodatni ukras. BCF Arena u Fribourgu ima drukčiji karakter. Nakon modernizacije dobila je suvremeni okvir, ali je zadržala osjećaj kompaktnosti koji utakmice čini “bližima”. Ondje će se igrati cijela skupina B i dvije četvrtfinalne utakmice. U prijevodu, Fribourg neće dobiti finale, ali će dobiti velik dio turnira koji najčešće odlučuje identitet nokaut-faze. U takvim dvoranama favorit nema puno vremena za zagrijavanje u atmosferu; utakmica ga dočeka već na prvom buliju.

Branitelj naslova: kako SAD dolazi u Švicarsku

Na prošlom prvenstvu, 2025. u Stockholmu i Herningu, Sjedinjene Američke Države osvojile su zlato pobjedom 1:0 nakon produžetka protiv Švicarske. Strijelac pogotka koji je riješio finale bio je Tage Thompson, a rezultat je bio veći od same jedne utakmice. Amerikanci su time prekinuli čekanje na naslov koje je u muškom seniorskom svjetskom hokeju trajalo od 1933., odnosno na prvo samostalno svjetsko zlato u modernom povijesnom okviru prvenstva. Takvi rezultati ostavljaju trag i u idućoj godini: više nitko SAD ne gleda kao reprezentaciju koja “može biti opasna”, nego kao momčad koju treba skinuti s vrha. Broncu je 2025. uzela Švedska, a sama završnica ostavila je dva snažna dojma. Prvi: Amerikanci su došli do naslova kroz turnir koji nije bio građen na samo jednoj superzvijezdi, nego na širini i disciplini. Drugi: Švicarska je ponovno došla do praga, i ponovno ostala bez zlata. To je rana koja pred domaće prvenstvo ne slabi, nego postaje jača.

Švicarska priča: domaćin s velikim teretom i još većim motivom

Malo koja reprezentacija ulazi u domaće prvenstvo s ovakvim spojem samopouzdanja i frustracije. Švicarska je u finalu igrala 2013., 2018., 2024. i 2025., i sva četiri puta ostala bez zlata. Dvaput ju je zaustavila Švedska, jednom Češka, posljednji put SAD. To znači da domaćin 2026. ne nosi samo euforiju pune dvorane, nego i vrlo jasan osjećaj nedovršenog posla. To je ujedno i razlog zašto će utakmice Švicarske u Zürichu imati drukčiji tlak od obične grupne faze. Domaćin na svjetskom prvenstvu nikad ne igra samo protiv suparnika; igra i protiv vlastite priče. Svaki pogrešan pas vidi cijela zemlja, ali svaka serija pobjeda odjednom diže turnir na višu razinu. Švicarci su posljednjih godina dokazali da imaju vratarsku tradiciju, strukturu igre i dovoljno dubine da izdrže duga prvenstva. Ono što im nedostaje jest upravo ono najskuplje: posljednji korak.

Što se može očekivati od ostalih velikih imena

Kanada u Fribourgu tradicionalno ulazi kao mjerilo talenta. Čak i kad ne dovede najzvučniji mogući sastav, Kanada na svjetska prvenstva gotovo uvijek donese dovoljno individualne kvalitete da protivnika slomi u jednoj trećini. Problem za suparnike je što Kanađani ne trebaju savršenu utakmicu da pobijede; ponekad im je dovoljna savršena minuta. Švedska nakon bronce 2025. opet dolazi s imperativom da se iz polufinalne elite vrati u borbu za zlato. Češka, prvak iz 2024., ostaje reprezentacija koju nitko ne želi rano u nokaut-fazi, jer zna igrati utakmice na rubu i pretvoriti ih u rat živaca. Finska će, kao i uvijek, izgledati racionalno, gotovo hladno, ali baš ta hladnoća često preživi duže od spektakla. Njemačka je već dokazala da više nije samo neugodan autsajder, Latvija je u stanju zapaliti turnir jednom velikom serijom, a Danska na domaćem ili neutralnom ledu sve češće djeluje kao reprezentacija koja ne respektira tuđi grb više nego vlastiti plan.

Promovirani i povratnici: Velika Britanija i Italija nisu došle popuniti broj

U elitnu diviziju za 2026. vratile su se Velika Britanija i Italija, koje su izborile promociju iz Divizije I A. To je detalj koji se na prvu lako preleti, a zapravo snažno utječe na donji dio tablice. Reprezentacije koje dođu iz nižeg ranga često igraju bez velikog vanjskog pritiska i vrlo brzo postanu problem onima koji računaju bodove unaprijed. Velika Britanija u Zürichu ulazi u skupinu s tri izrazita favorita i nekoliko momčadi protiv kojih će bodovi vrijediti dvostruko. Italija u Fribourgu ima sličan zadatak, ali i dodatnu težinu jer dolazi u skupinu u kojoj se lako ostane bez daha ako se rano uđe u minus-ritam. Na ovakvim prvenstvima opstanci se ne rješavaju uvijek u “malim” utakmicama; ponekad ih odluči jedan produžetak protiv favorita i jedan spašen bod kad ga nitko nije računao.

Brojke koje govore koliko je prvenstvo naraslo

Svjetsko prvenstvo više nije događaj koji se mjeri samo medaljama, nego i masovnošću. Izdanje 2024. u Pragu i Ostravi ostalo je zapisano kao dosad najposjećenije s ukupno 1.595.454 gledatelja, što je prosjek od gotovo 24.929 gledatelja po utakmici kroz 64 susreta. To je brojka koja je turnir pretvorila u stadionizirani festival hokeja, a ne samo reprezentativno natjecanje. Prvenstvo 2025. u Stockholmu i Herningu završilo je s ukupno 978.900 gledatelja. To je osjetno manje od češkog rekorda, ali i dalje vrlo snažan dokaz da turnir drži međunarodnu publiku čak i kad nije u zemlji s rekordnom potražnjom. Za Švicarsku je to važan kontekst: domaćin 2026. neće loviti samo sportsku priču, nego i mjerilo atmosfere koje je 2024. podignuto izuzetno visoko.

Povijesni okvir: tko je što ostavio iza sebe

Kad se govori o povijesti ovog prvenstva, nekoliko linija treba držati zajedno. Kanada je i dalje najtrofejnija nacija u muškim svjetskim prvenstvima po ukupnom broju naslova. SAD je 2025. došao do novog povijesnog poglavlja. Češka je 2024. na domaćem ledu pretvorila Prag i Ostravu u zlatnu kulisu. Švedska je u posljednjem desetljeću ostala stalni gost duboke završnice. A Švicarska je postala možda i najzanimljivija nedovršena priča elitnog hokeja: reprezentacija koja je dovoljno dobra da redovito dođe blizu, ali još nema posljednju potvrdu. Za Švicarce je dodatna simbolika i to što se prvenstvo vraća u njihovu zemlju prvi put od 2009., kada su domaćini bili Bern i Kloten. Sedamnaest godina u hokeju nije samo vremenski razmak; to je promjena generacija, stilova i očekivanja. Tada je domaćinstvo bilo potvrda da Švicarska može organizirati velik turnir. Danas je domaćinstvo test može li ga i osvojiti.

Zašto bi 2026. mogla biti godina posebno teških četvrtfinala

U teoriji je grupna faza duga, ali turnir se često lomi na jednom četvrtfinalu. A raspored skupina za 2026. sugerira da će prijelaz iz preliminarne faze u nokaut biti osobito grub. U Zürichu se gužva za vrh može otvoriti između SAD-a, Švicarske i Finske, dok iza njih Njemačka i Latvija imaju dovoljno kvalitete da uzmu visoki plasman. U Fribourgu su Kanada, Švedska i Češka već same po sebi dovoljne da barem jedan jak sastav završi u neugodnom križanju. Zato nije teško zamisliti četvrtfinale u kojem drugoplasirani iz jedne skupine već dobije protivnika kalibra svjetskog prvaka, domaćina ili višestrukog osvajača medalja. Na tom mjestu prestaje romantika grupne tablice. Ostat će samo brzina odluke, specijalni timovi i vratar koji može ukrasti večer.

Zanimljivosti koje ovom prvenstvu daju lice

• Zürich će imati i otvaranje domaće priče i cijelu završnicu, što znači da isti grad nosi i nervozu početka i težinu medalja.
• Fribourg je manja pozornica, ali ne i manja priča; ondje su Kanada, Švedska i Češka u istoj skupini, pa gotovo svaki drugi dan može donijeti utakmicu velike klase.
• Švicarska ulazi kao domaćin bez svjetskog zlata, ali s četiri izgubljena finala od 2013. naovamo, što turniru daje gotovo filmski luk.
• SAD brani naslov osvojen tek nakon 92 godine čekanja, pa više nema luksuz da bude “ugodna priča” bez tereta rezultata.
• Velika Britanija i Italija vraćaju se u elitu nakon promocije, a upravo takve reprezentacije često unesu najviše nereda u računicu opstanka.
• Prvenstvo 2024. postavilo je rekord posjećenosti, pa Švicarska 2026. ulazi i u natjecanje s brojkama, ne samo s rezultatima na ledu.

Ako se sve sažme u jednu sliku, onda je to ova: u svibnju 2026. led u Zürichu i Fribourgu neće biti samo pozornica za još jedno svjetsko prvenstvo. Bit će to mjesto na kojem aktualni prvak brani status, domaćin pokušava skinuti teret četiri izgubljena finala, a pola Europe i Sjeverne Amerike opet provjerava koliko vrijedi njezina hokejska dubina kad se igra sedam utakmica u ritmu koji ne oprašta. U takvom rasporedu nema puno prostora za prazne najave. Ima samo dovoljno vremena da se izgradi pohod na medalju ili da se sve raspadne u jednoj trećini, jednom isključenju i jednom paketu živaca pred punom dvoranom.