Nogomet - Svjetsko prvenstvo 2026: Mundijal koji prvi put izgleda kao kontinent

Kad 11. lipnja 2026. lopta krene s centra u Mexico Cityju, Svjetsko prvenstvo više neće biti samo turnir nego logistički i nogometni pothvat bez presedana. Prvi put tri države zajedno nose domaćinstvo, prvi put završnica broji 48 reprezentacija, prvi put se igra 104 utakmice, a put do trofeja više ne traži sedam nego osam utakmica. To znači da će se u istom mjesecu mijenjati nadmorska visina Ciudad de Méxica, zatvoreni krov Vancouvera, ljetna sparina Miamija i golema pozornica East Rutherforda, gdje je zakazano finale 19. srpnja. Ako je Qatar 2022 bio zbijen, gotovo kazališni Mundijal u jednom gradu-državi, izdanje 2026. ide u suprotnom smjeru: širi se preko cijele Sjeverne Amerike i traži drukčiji ritam. Igračima donosi više putovanja, izbornicima više taktičkih skretanja, a navijačima osjećaj da prvenstvo ne stanuje na jednoj adresi nego na cijelom kontinentu.

Format koji mijenja tempo turnira

FIFA-in novi model nije kozmetika nego prava rekonstrukcija natjecanja. Umjesto 32 reprezentacije, sada ih je 48. Umjesto osam skupina, sada ih je 12. Svaka reprezentacija i dalje igra tri utakmice u skupini, ali dalje prolaze ne samo prve dvije nego i osam najboljih trećeplasiranih. Tek tada kreće nova stepenica, šesnaestina finala, pa onda osmina finala, četvrtfinale, polufinale, utakmica za treće mjesto i finale.

Što to konkretno znači

• 48 reprezentacija u završnici
• 12 skupina po četiri reprezentacije
• 72 utakmice u skupinama
• 32 reprezentacije ulaze u nokaut-fazu
• 104 utakmice ukupno na turniru
• 8 utakmica potrebnih finalistu do naslova

To je format koji traži dubinu kadra. Jedan loš dan više nije nužno kraj, ali tri prosječne večeri mogu te vrlo lako gurnuti iza nekog trećeplasiranog koji je skupio dovoljno bodova i gol-razlike. Zato će 2026. biti manje turnir savršenog starta, a više turnir izdržljivosti, prilagodbe i rotacije.

Tko dolazi na Mundijal

Sada je poznat puni popis 48 reprezentacija. Domaćini su Kanada, Meksiko i Sjedinjene Američke Države, a ostatak društva donosi mješavinu starih sila, povratnika i nekoliko priča koje već same po sebi vrijede turnira.

• Domaćini: Kanada, Meksiko, SAD
• AFC: Australija, Iran, Japan, Jordan, Južna Koreja, Katar, Saudijska Arabija, Uzbekistan, Irak
• CAF: Alžir, Cabo Verde, Obala Bjelokosti, Egipat, Gana, Maroko, Senegal, Južna Afrika, Tunis, DR Kongo
• Concacaf: Curaçao, Haiti, Panama
• CONMEBOL: Argentina, Brazil, Kolumbija, Ekvador, Paragvaj, Urugvaj
• OFC: Novi Zeland
• UEFA: Austrija, Belgija, Bosna i Hercegovina, Češka, Hrvatska, Engleska, Francuska, Njemačka, Nizozemska, Norveška, Portugal, Škotska, Španjolska, Švedska, Švicarska, Turska

Na tom popisu odmah iskaču priče koje sportskom novinaru same nude uvod. Argentina dolazi kao branitelj naslova i reprezentacija koja je u Kataru konačno zatvorila Messijevu potragu za najvećim peharom. Francuska opet stiže s očekivanjem da ide do samoga kraja. Brazil i dalje nosi težinu najuspješnije zemlje u povijesti turnira, ali i stalni pritisak da peti naslov više ne bude samo povijesna rečenica nego aktualna vijest. Španjolska, Njemačka, Engleska, Portugal i Hrvatska ulaze u turnir iz europskog reda momčadi koje nitko ne želi prerano susresti. No 2026. nije priča samo o aristokraciji. Uzbekistan je prvi put na svjetskoj sceni. Jordan također. Curaçao prvi put ulazi u završnicu, baš kao i Cabo Verde. Bosna i Hercegovina se vraća u razgovor s velikima, a DR Kongo i Irak ulaze kroz završni kvalifikacijski rasplet kao reprezentacije koje su morale preživjeti dodatni pritisak i dodatne utakmice. U turniru od 48 momčadi upravo takve reprezentacije često razbiju unaprijed napisane tablice.

Branitelj naslova i sjena finala iz Dohe

Nemoguće je pričati o SP-u 2026. bez uspomene na 18. prosinca 2022. Argentina i Francuska odigrale su finale koje se već sada prepričava kao jedna od najluđih završnica u povijesti. Završilo je 3:3, pa 4:2 za Argentinu na jedanaesterce. Messi je podignuo trofej, Mbappé zabio hat-trick, a cijeli turnir završio s rekordna 172 gola. Taj finale i danas lebdi nad novim prvenstvom. Argentina više ne dolazi kao gladni izazivač, nego kao momčad koju svi žele srušiti. Francuska dolazi s neugaslim osjećajem da joj je trofej izmaknuo u utakmici u kojoj je gotovo nemoguće igrati bolje i izgubiti. Upravo takvi nerazriješeni računi često poguraju velike reprezentacije do još jednog dubokog turnirskog trka.

Gradovi i stadioni: karta natjecanja veća je od ijednog prethodnog Mundijala

Svjetsko prvenstvo 2026. igra se u 16 gradova i 16 stadiona. Brojke same po sebi zvuče golemo, ali tek kad se pogleda raspored stadiona, vidi se koliko je turnir razvučen od Pacifika do Atlantika.

• Vancouver, BC Place – 48.821
• Toronto Stadium – 44.315
• Mexico City Stadium – 72.766
• Guadalajara Stadium – 44.330
• Monterrey Stadium – 50.113
• Atlanta Stadium – 67.382
• Boston Stadium – 63.815
• Dallas Stadium – 70.122
• Houston Stadium – 68.311
• Kansas City Stadium – 67.513
• Los Angeles Stadium – 69.650
• Miami Stadium – 64.091
• New York New Jersey Stadium – 78.576
• Philadelphia Stadium – 65.827
• San Francisco Bay Area Stadium – 69.391
• Seattle Stadium – 65.123

Od svih tih adresa posebno odjekuju četiri. Mexico City, jer će ondje 11. lipnja krenuti prvi udar turnira. Toronto i Los Angeles, jer otvaraju domaću priču Kanade i SAD-a. I New York New Jersey Stadium, jer je finale rezervirano za najveću pozornicu cijelog ljeta.

Stadioni koji nose vlastite priče

Mexico City Stadium, nekadašnji Azteca, ulazi u povijest i bez zvižduka za početak. To je stadion na kojem su svjetske finale već igrali Peléjev Brazil i Maradonina Argentina, mjesto na kojem Mundijal ima staru, gotovo filmsku boju. New York New Jersey Stadium nudi drugo lice istoga sporta: golemi američki okvir, stroj za spektakl i stadion koji svojom veličinom gotovo tjera finale da izgleda kao globalni televizijski događaj prije nego što uopće krene. Dallas i Atlanta nose težinu kasnih nokaut-utakmica i izgledaju kao pozornice na kojima turnir može dobiti novu brzinu. Miami je grad u kojem se južnoamerički puls i sjevernoamerički show stapaju prirodno, pa nije čudo da je ondje smješten i dvoboj za treće mjesto. Vancouver i Seattle, s druge strane, daju drukčiju atmosferu, hladniju zrakom, ali često žestoku bukom.

Kako su raspoređene utakmice po državama

Ni to nije ravnomjerna podjela. SAD nosi najveći dio turnira, dok Kanada i Meksiko dobivaju po 13 utakmica.

• Kanada – 13 utakmica
• Meksiko – 13 utakmica
• SAD – 78 utakmica

Takva raspodjela govori mnogo i o samoj ekonomiji turnira, ali i o njegovu ritmu. Meksiko i Kanada imaju važne, prepoznatljive ulaze u priču; SAD nosi najveći dio sredine i završnice.

Skupine koje već obećavaju prve udare

Kad je FIFA objavila raspored, postalo je jasno da prošireni format neće razvodniti turnir nego ga raširiti u više paralelnih priča. Kanada je u skupini s Katarom, Švicarskom i Bosnom i Hercegovinom. Meksiko dijeli skupinu s Južnom Korejom, Južnom Afrikom i Češkom. SAD su dobile Australiju, Paragvaj i Tursku. Argentina otvara protiv Austrije i dijeli skupinu s Jordanom i Alžirom. Francuska ima Senegal, Norvešku i Irak. Engleska ide prema skupini s Ganom, Panamom i Hrvatskom. Portugal i Kolumbija dijele skupinu s Uzbekistanom i DR Kongom. To su kombinacije u kojima nema mnogo prostora za drijemanje. Posebno bode oči skupina s Engleskom i Hrvatskom jer takvi dvoboji u prvoj fazi lako promijene čitav ždrijeb nokaut-dijela. Tu su i Francuska protiv Senegala, podsjetnik na staru senzaciju iz 2002., te Argentina protiv Alžira i Jordana, utakmice u kojima favorit mora biti oprezan od prve minute.

Povijest prvenstva: od 1930. do sadašnjih osam prvaka

Svjetsko prvenstvo prvi je put odigrano 1930. u Urugvaju. Od tada je naslov osvojilo samo osam reprezentacija, što dovoljno govori koliko je teško ostati zadnji na nogama: Brazil, Njemačka, Italija, Argentina, Francuska, Urugvaj, Engleska i Španjolska.

• Brazil – 5 naslova
• Njemačka – 4 naslova
• Italija – 4 naslova
• Argentina – 3 naslova
• Francuska – 2 naslova
• Urugvaj – 2 naslova
• Engleska – 1 naslov
• Španjolska – 1 naslov

To je i najbolji podsjetnik da se reputacija ne pretvara automatski u pehar. Brazil je najtrofejniji, ali posljednji naslov čeka od 2002. Italije nema među sudionicima 2026., i to dodatno otvara prostor europskim i južnoameričkim rivalima. Argentina dolazi kao zadnji pobjednik, ali povijest govori da je obrana naslova na Mundijalu među najtežim poslovima u sportu.

Rekordi koji lebde nad turnirom

U svakom Svjetskom prvenstvu postoje dvije tablice. Jedna je ona službena, s bodovima i gol-razlikom. Druga je nevidljiva, povijesna, u kojoj novi turnir stalno udara u stare granice.

• Miroslav Klose drži rekord s 16 golova na svjetskim prvenstvima
• Lionel Messi drži rekord s 26 nastupa na Mundijalima
• Brazil je jedina reprezentacija s pet svjetskih naslova
• Qatar 2022 donio je rekordna 172 gola
• Ukupna posjećenost Qatar 2022 premašila je 3,4 milijuna gledatelja
• Apsolutni rekord posjećenosti još je 3,5 milijuna iz SAD-a 1994.

Baš zato 2026. ima dodatnu draž. Turnir s 104 utakmice gotovo prirodno napada rekorde posjećenosti, potrošnje, televizijske gledanosti i ukupnog broja pogodaka. Nije isto zabiti pet golova u turniru od sedam utakmica do finala i u turniru u kojem finalist sada može igrati osam puta. Neki će rekordi ostati zaštićeni veličinom svojih vlasnika, ali drugi ulaze u ljeto 2026. kao otvorena meta.

Zanimljivosti koje turniru daju ljudsko lice

Prva velika priča je geografska. Mexico City, Toronto i Los Angeles ne otvaraju samo turnir nego i tri različita nogometna svijeta. Meksiko ima navijačku tradiciju koja utakmicu pretvara u buku i ritual. Kanada želi potvrditi da rast nogometa nije samo projekt nego stvarnost. SAD opet pokušava od najvećeg nogometnog događaja napraviti i najveći sportski show ljeta. Druga je priča povratak starih pozornica u novom ruhu. Mexico City nosi sjećanja na Peléa i Maradonu, ali 2026. u njega ulazi sasvim novi format turnira. To je lijep paradoks: najstariji mitovi Mundijala i njegova najradikalnija budućnost nalaze se u istoj slici. Treća priča dolazi iz samog popisa sudionika. Uzbekistan, Jordan, Curaçao i Cabo Verde ne dolaze kao statisti. U proširenom formatu baš takve reprezentacije dobivaju šansu da iznenade, a moderni nogomet je ionako već godinama prepun dokaza da je razlika između “velikih” i “ostalih” manja nego što to stare tablice vole priznati. Četvrta je priča čisto nogometna: turnir više nema samo problem kako preživjeti tri utakmice u skupini nego kako rasporediti energiju za mjesec i nešto dana, kroz osam mogućih utakmica, uz letove, promjene klime i stalnu medijsku buku. Izbornik koji najbolje pogodi kada odmoriti nositelje, a kada stisnuti po rezultat, možda će vrijediti jednako kao i najbolji napadač.

Što će se pamtiti i prije prve lopte

Pamtit će se da je ovo 23. izdanje Svjetskog prvenstva. Pamtit će se da je prvi put u povijesti domaćinstvo podijeljeno na tri zemlje i 16 gradova. Pamtit će se da je FIFA zatvorila kvalifikacijski ciklus nakon 899 utakmica kroz 937 dana. I pamtit će se da turnir kreće s idejom da bude najveći koji je nogomet ikad imao. Ali ispod svih tih velikih brojki ostaje stara, jednostavna srž zbog koje Mundijal uvijek preživi vlastitu logistiku: jedna večer može promijeniti povijest reprezentacije. Jedan pogodak može pretvoriti debitanta u naciju koja se pamti desetljećima. Jedan promašeni jedanaesterac može ostati s nekim igračem cijeli život. Svjetsko prvenstvo 2026. samo je povećalo pozornicu; drama u sredini ostaje ista, surova i prekrasna.