UN upozorava: rat na Bliskom istoku poskupljuje i usporava humanitarnu pomoć daleko izvan regije
Ujedinjeni narodi i humanitarne agencije posljednjih dana sve otvorenije upozoravaju da se posljedice rata na Bliskom istoku više ne mogu promatrati samo kroz prizmu same regije. Pritisak na humanitarne koridore, rast cijena prijevoza, skuplje osiguranje i sigurnosni rizici na ključnim prometnim rutama već utječu na dopremu pomoći u niz drugih kriznih žarišta, od Afganistana i Jemena do dijelova Afrike koji ovise o složenim međunarodnim lancima opskrbe. Problem je pritom dvostruk: pomoć postaje sporija upravo ondje gdje je vrijeme presudan čimbenik, a istodobno je i skuplja u trenutku kada je humanitarni sustav već pod snažnim udarom manjka novca i sve većeg broja ljudi kojima je pomoć potrebna.
Takva upozorenja dolaze u trenutku kada međunarodne organizacije ističu da se humanitarni sektor nalazi pod pritiskom kakav nije viđen godinama. Prema dostupnim procjenama Ujedinjenih naroda i Svjetskog programa za hranu, broj ljudi koji trebaju hitnu pomoć ostaje golem, dok oružani sukobi, prisilna raseljavanja, klimatski šokovi i rezovi u financiranju istodobno sužavaju manevarski prostor za odgovor. Kada se na to nadovežu poremećaji u zračnom i pomorskom prometu povezani s ratom na Bliskom istoku, posljedica nije samo još jedna regionalna kriza, nego prelijevanje troškova i kašnjenja na čitav humanitarni sustav.
Humanitarni učinak sukoba više nije regionalno pitanje
Najizravnije upozorenje stiglo je iz samog vrha humanitarnog sustava UN-a. Ured UN-a za koordinaciju humanitarnih poslova posljednjih je dana upozorio da humanitarne posljedice eskalacije nasilja na Bliskom istoku postaju sve teže i složenije, ne samo zbog stradanja civila i novih raseljavanja nego i zato što sukob dodatno opterećuje kapacitete agencija koje već djeluju u desecima kriznih zona. Takva procjena važna je jer pokazuje da se problem ne iscrpljuje na pitanju neposredne pomoći u Gazi, Libanonu, Siriji ili Jemenu, nego se prelijeva na logističke, financijske i operativne mogućnosti sustava koji mora istodobno reagirati i drugdje.
Svjetski program za hranu, koji upravlja najvećim humanitarnim logističkim sustavom na svijetu, početkom ožujka poručio je da je spreman širiti operacije na Bliskom istoku, ali je istodobno naglasio da su opskrbni pravci pod pritiskom i da se već traže alternativne rute za održavanje protoka pomoći. Organizacija pritom izričito navodi da bi daljnje zatvaranje granica i poremećaji u prijevozu mogli povećati troškove i izazvati kašnjenja u dostavi hrane, primjerice u Afganistanu. Još je važnije to što WFP upozorava da središnji logistički čvorovi, uključujući dubajski hub u mreži humanitarnih skladišta, ostaju operativni, ali rade u uvjetima poremećenih letova i brodskih ruta, pa se pomoć održava uz dodatne prilagodbe i veće troškove.
Drugim riječima, kada se jedan veliki regionalni sukob prelije na zračne koridore, luke, osiguranje i sigurnosne procjene, humanitarni odgovor ne pogađa samo zemlje u kojima padaju bombe. Pogađa i države koje su već godinama ovisne o međunarodnom transportu hrane, lijekova, sklonišnog materijala i medicinske opreme. To je razlog zbog kojeg UN ovu temu više ne tretira kao usko regionalni sigurnosni problem, nego kao globalni humanitarni poremećaj.
Crveno more i zaobilazni pravci: skuplja logistika, duži rokovi, veći rizik
Ključni dio priče leži u prometnim rutama koje spajaju Aziju, Bliski istok, Europu i velik dio Afrike. Analize UN-ove Konferencije za trgovinu i razvoj pokazuju da su poremećaji u Crvenom moru i oko Sueskog kanala već snažno povećali volatilnost vozarina. UNCTAD navodi da su prekidi i preusmjeravanja plovidbe produljili putovanja, smanjili efektivni kapacitet flote i povećali operativne troškove, dok su veće udaljenosti, veća potrošnja goriva i rast premija osiguranja stvorili snažan pritisak na cijene. U takvim okolnostima brodovi koji su prije prolazili kroz Crveno more sve češće plove oko Rta dobre nade, što znači dulje tranzitno vrijeme i skuplju isporuku.
Za komercijalnu trgovinu to znači skuplju robu i veći rizik od poremećaja opskrbe. Za humanitarnu pomoć posljedice su još teže. Humanitarne agencije ne prevoze samo pakete koji mogu čekati u skladištu, nego robu koja je često vezana uz hitne rokove: terapeutska hrana za pothranjenu djecu, cjepiva i medicinski materijal, oprema za pročišćavanje vode, privremena skloništa i osnovne zalihe za kampove raseljenih osoba. Svako dodatno presjedanje, zaobilazak ili sigurnosna provjera povećava rizik od kašnjenja, a svako povećanje cijene prijevoza znači da se iz istog proračuna može kupiti i dostaviti manje pomoći.
Svjetska banka u svojoj analizi produbljivanja krize u Crvenom moru također zaključuje da je riječ o žarištu koje remeti pomorski promet i globalnu trgovinu, uz rast troškova brodarstva i osiguranja. Takve procjene važne su zato što potvrđuju da problem nije samo percepcija tržišta ili kratkotrajni šok, nego stvaran strukturni poremećaj. Humanitarne operacije, koje se oslanjaju na iste oceanske i zračne mreže kao i komercijalni sektor, ne mogu ostati pošteđene kada rizik raste na jednoj od najvažnijih svjetskih ruta.
Zračni mostovi ostaju nužni, ali postaju skuplji i osjetljiviji
Kad pomorski prijevoz uspori ili postane nesiguran, dio pritiska prelijeva se na zračni transport. U humanitarnom sektoru to je posebno osjetljivo jer su zračne operacije često posljednja veza s teško dostupnim područjima. UN-ova humanitarna zračna služba, kojom upravlja WFP, tijekom 2024. prevezla je više od 355.000 humanitarnih radnika i gotovo 5.000 tona pomoći do 394 teško dostupne lokacije u 21 zemlji, uz više od 1.400 medicinskih evakuacija i sigurnosnih relokacija. Ti podaci pokazuju koliko je zračni segment već sada ključan za održavanje pomoći u područjima gdje komercijalni prijevoznici ne lete ili lete vrlo ograničeno.
No taj sustav također postaje ranjiviji kad se sigurnosna slika širi. U materijalima WFP-a za izvršni odbor navodi se da su povećane premije ratnog osiguranja i visoki troškovi goriva dodatno opteretili zračne operacije. U prijevodu, isti let ili ista zračna linija prema kriznom području danas može koštati više nego ranije, a odluka o svakom rotacijskom letu postaje osjetljivija na promjene sigurnosnog okruženja. To posebno pogađa humanitarne misije u državama koje nemaju stabilnu infrastrukturu, gdje su zračni mostovi jedina realna opcija za dopremu osoblja, lakog tereta, medicinskih timova ili hitnih pošiljki.
Upravo zato se rat na Bliskom istoku ne prelijeva na humanitarnu pomoć samo kroz simbolički osjećaj globalne nestabilnosti, nego kroz vrlo konkretne troškovnike. Više cijene goriva, veće osigurateljne premije, promjene ruta, više sigurnosnih procedura i manja predvidljivost rasporeda postupno troše sredstva koja bi inače išla izravno korisnicima pomoći. U svijetu u kojem se humanitarni proračuni već rastežu do granice izdržljivosti, logistički udar često se pretvara u smanjenje obroka, odgodu isporuka ili rezanje broja ljudi koji mogu biti obuhvaćeni programom.
Zašto posljedice osjećaju Afganistan, istočna Afrika i druge krizne zone
Na prvi pogled moglo bi se činiti da će najveći teret poremećaja snositi zemlje neposredno pogođene ratom. No humanitarni sustav funkcionira kao globalna mreža: skladišta, ugovori s prijevoznicima, zračne rute, luke, regionalni logistički centri i donatorska sredstva međusobno su povezani. Kada dođe do poremećaja u jednom od središnjih čvorišta, posljedice se šire mnogo dalje od same bojišnice. Zato WFP već sada upozorava da bi daljnje zatvaranje granica i pogoršanje sigurnosne situacije moglo povećati troškove i usporiti isporuku pomoći u Afganistanu, koji i bez toga ostaje jedna od najkrhkijih humanitarnih kriza na svijetu.
Sličan obrazac vidi se i u brojnim operacijama u Africi i Aziji. Mnoge zemlje u kojima djeluju UN, nevladine organizacije i međunarodni partneri ovise o kombinaciji pomorskog dopremanja, regionalnog pretovara i unutarnjeg zračnog ili kopnenog prijevoza. Kada se produži put broda, kasni i ulazak robe u regionalna skladišta. Kada porastu cijene osiguranja i goriva, raste i cijena posljednje milje, odnosno završne dostave do kampova, bolnica i izoliranih zajednica. A kada sigurnosna procjena postane stroža, dio ruta otpada ili traži dodatne dozvole i zaštitne procedure. U praksi to znači da pomoć za pothranjenu djecu u jednoj afričkoj državi može kasniti zbog geopolitičkog udara tisućama kilometara dalje.
U tome je i šira politička poruka ove krize. Humanitarna pomoć često se u javnosti prikazuje kao čista moralna obveza, ali njezina provedba ovisi o istim svjetskim prometnim, financijskim i osigurateljnim mehanizmima kao i ostatak globalnog gospodarstva. Kad se na Bliskom istoku zatresu najvažniji koridori, posljedice se ne zaustavljaju na karti regije. One ulaze u proračune agencija, ugovore s brodarima, rasporede aviona, trošak skladištenja i u konačnici u količinu hrane ili lijekova koja stiže do korisnika.
Humanitarni sustav već je iscrpljen, a novi troškovi dodatno ga nagrizaju
Ova eskalacija događa se u trenutku kada humanitarne organizacije već upozoravaju na kronični raskorak između potreba i dostupnog novca. Ujedinjeni narodi u svojim pregledima za 2025. i 2026. ističu da su humanitarne operacije rastegnute, potfinancirane i izložene sve težim sigurnosnim uvjetima. WFP u svojem globalnom pregledu za 2026. upozorava da se akutna glad zadržava na alarmantnim razinama te procjenjuje da se stotine milijuna ljudi suočavaju s ozbiljnom prehrambenom nesigurnošću. U takvoj slici logistički udar nema sporednu ulogu. On izravno određuje koliko će se daleko raspoloženi novac moći rastegnuti.
To je i razlog zbog kojega se poruke iz UN-a posljednjih tjedana čitaju mnogo ozbiljnije nego u ranijim fazama krize. Nije riječ samo o tome da novi rat proizvodi nove žrtve, nego i o tome da istodobno slabi sposobnost međunarodnog sustava da odgovori na postojeće katastrofe. Ako skuplji prijevoz, sporije rute i skuplje osiguranje pojedu dio proračuna, humanitarne organizacije moraju birati između manje količine pomoći, manjeg broja korisnika ili dodatnog pritiska na donatore. A ni jedna od tih opcija nije dobra u godini u kojoj broj kriza ne pada, nego raste.
Što slijedi ako se sigurnosna i prometna kriza produbi
Prema dostupnim informacijama, UN i njegove agencije zasad pokušavaju ublažiti posljedice prilagodbom ruta, prepozicioniranjem zaliha i održavanjem rada ključnih čvorišta, uključujući logističku mrežu WFP-a i sustav humanitarnog zračnog prijevoza. Međutim, prostor za prilagodbu nije neograničen. Što sukob dulje traje i što se više širi na prometne i sigurnosne točke od globalne važnosti, to će teže biti zadržati istu razinu pomoći bez dodatnog financiranja i bez političkog smirivanja stanja.
Upravo zato UN-ova upozorenja treba čitati i kao poruku državama donatorima i političkim akterima. Humanitarna posljedica rata ne mjeri se samo brojem poginulih i raseljenih na samom Bliskom istoku, nego i time koliko će ljudi u drugim kriznim zonama ostati bez pravodobne hrane, lijekova i zaštite zato što su globalne rute postale skuplje, sporije i opasnije. Kada jedan rat poremeti plovidbu, osiguranje i letove na razini cijelog sustava, tada humanitarna pomoć prestaje biti lokalno pitanje i postaje test otpornosti međunarodnog poretka koji već pokazuje ozbiljne pukotine.
Izvori:- Ured UN-a za koordinaciju humanitarnih poslova – upozorenja o sve težim humanitarnim posljedicama eskalacije nasilja na Bliskom istoku (link)- Svjetski program za hranu – priopćenje od 3. ožujka 2026. o spremnosti za širenje operacija na Bliskom istoku i pritisku na opskrbne pravce (link)- Svjetski program za hranu – upozorenje da poremećaji i moguće zatvaranje granica povećavaju troškove i uzrokuju kašnjenja, uključujući posljedice za Afganistan i globalnu mrežu skladišta (link)- UNCTAD – pregled pomorskog prometa 2025. i analiza vozarina, s podacima o učinku poremećaja u Crvenom moru na rute, troškove i trajanje plovidbe (link)- UNCTAD – tekst o rastu vozarina, duljim rutama, većoj potrošnji goriva i rastu premija osiguranja zbog poremećaja na ključnim pravcima (link)- Svjetska banka – analiza produbljivanja krize u Crvenom moru i njezina učinka na globalni pomorski promet i troškove osiguranja (link)- WFP / UNHAS – izvješće za izvršni odbor o opsegu humanitarnog zračnog prijevoza u 2024., uključujući broj putnika, količinu tereta i teško dostupne lokacije (link)- WFP / UNHAS – ažuriranje za izvršni odbor s navodom o povećanim premijama ratnog osiguranja i visokim troškovima goriva u humanitarnim zračnim operacijama (link)- WFP Global Outlook 2026 – procjene o akutnoj gladi i pritisku na globalni humanitarni sustav u 2026. (link)
Kreirano: subota, 14. ožujka, 2026.
Pronađite smještaj u blizini