Azijska tržišta traže ravnotežu između straha i oportunizma
Burze u Aziji 18. ožujka 2026. pokazale su koliko su ulagači osjetljivi na svaku novu vijest iz Perzijskog zaljeva, ali i koliko brzo traže prostor za kupnju kada se pritisak na energente makar privremeno ublaži. Nakon vala nervoze potaknutog raketnim i bespilotnim napadima Irana na susjedne zaljevske države, dio tržišta uspio je uhvatiti predah jer su cijene nafte tijekom trgovanja skliznule s ranijih vrhunaca. Taj kratki odmak od panike bio je dovoljan da pojedini ulagači ponovno posegnu za dionicama, posebno na tržištima koja su najizravnije osjetljiva na cijenu uvozne energije i na globalni apetit za rizikom.
Premda je tržišna reakcija u jednom dijelu dana izgledala ohrabrujuće, šira slika ostaje nestabilna. Investitori istodobno moraju procjenjivati nekoliko slojeva rizika: sigurnosnu situaciju na Bliskom istoku, mogući daljnji poremećaj opskrbe naftom i ukapljenim plinom, troškove prijevoza i osiguranja brodova, utjecaj viših energenata na inflaciju te posljedice za kamatne stope najvećih središnjih banaka. Upravo zato azijska tržišta ovih dana ne reagiraju samo na gospodarske pokazatelje, nego i na gotovo svaku informaciju koja dolazi iz Hormuškog tjesnaca, zaljevskih luka i diplomatskih kanala.
Oporavak indeksa, ali bez osjećaja trajne sigurnosti
Najvidljiviji oporavak u srijedu zabilježili su Japan i Južna Koreja. Prema izvješćima agencije AP, japanski Nikkei 225 porastao je 2,6 posto, dok je južnokorejski Kospi skočio 3,8 posto. Takav pomak pokazuje da su se kupci vratili ondje gdje je prethodnih dana pritisak bio najsnažniji, a pritom je važnu ulogu odigralo i privremeno smirivanje cijene barela. Za gospodarstva koja u velikoj mjeri ovise o uvozu energije, svaki pad nafte, pa i kratkotrajan, neposredno olakšava procjenu troškova proizvodnje, transporta i potrošnje.
S druge strane, raspoloženje drugdje u regiji ostalo je znatno suzdržanije. Hang Seng u Hong Kongu skliznuo je 0,2 posto, dok je šangajski Composite oslabio 0,5 posto. Australija i Indija zabilježile su umjerenije dobitke. Takva razdvojena slika upućuje na to da ulagači nisu usvojili jedinstvenu procjenu smjera tržišta, nego selektivno biraju sektore i zemlje za koje vjeruju da mogu lakše izdržati produljenu geopolitičku neizvjesnost. Drugim riječima, nije riječ o širokom valu optimizma, nego o opreznom traženju prilike u tržišnim segmentima koji su prethodno previše kažnjeni.
Takvo ponašanje ulagača nije neobično kada tržište pokušava razlučiti prolazni šok od dublje promjene režima. Ako ulagači zaključe da će poremećaj u opskrbi energijom biti kratkotrajan, skloniji su kupnji na padu. Ako pak prevagne procjena da slijedi dulje razdoblje skuplje energije, slabijeg rasta i viših troškova financiranja, tada svaki kratki oporavak može ostati tek tehnički predah. Upravo se na toj granici sada nalazi velik dio azijskih burzi.
Zašto je nafta i dalje glavna varijabla
U središtu tržišne nervoze ostaje pitanje energenata. AP navodi da je Brent tijekom dana pao oko 2,3 posto, na približno 101 dolar po barelu, dok je američka nafta oslabila više od 3 posto, na oko 93,17 dolara. Taj pad nije izbrisao prethodni snažan rast, ali je bio dovoljan da ulagači barem nakratko zaključe kako najgori scenarij možda još nije materijaliziran. No sama činjenica da se cijena i dalje kreće oko troznamenkastih razina pokazuje da je tržište energije i dalje pod snažnim stresom.
Prema američkoj Upravi za energetske informacije, kroz Hormuški tjesnac u 2024. i početkom 2025. prolazilo je više od četvrtine svjetske pomorske trgovine naftom te oko petine globalne potrošnje nafte i naftnih derivata. Međunarodna agencija za energiju dodatno upozorava da je riječ o jednom od najkritičnijih svjetskih energetskih uskih grla, kroz koje je prosječno prolazilo oko 20 milijuna barela dnevno u 2025. godini. Kad se takav koridor nađe pod vojnim pritiskom ili pod prijetnjom blokade, tržište ne reagira samo na fizički gubitak barela, nego i na sam rizik da bi isporuke mogle kasniti, poskupjeti ili postati osiguravateljski problem.
IEA je u ožujskom izvješću otišla i korak dalje te ocijenila da rat na Bliskom istoku stvara najveći poremećaj opskrbe u povijesti globalnog naftnog tržišta. Prema tom izvješću, protoci sirove nafte i naftnih proizvoda kroz Hormuški tjesnac pali su s približno 20 milijuna barela dnevno prije rata na tek manji dio te razine, dok su zaljevske države smanjile proizvodnju za najmanje 10 milijuna barela dnevno. Takve procjene objašnjavaju zašto i relativno mali pomak cijene unutar jednog dana ne mijenja temeljni osjećaj nelagode na tržištu: ulagači znaju da problem nije riješen, nego samo privremeno manje eskaliran.
Azija je posebno izložena svakoj napetosti u Zaljevu
Za azijska gospodarstva ova priča nije apstraktna. IEA u posebnom preglednom dokumentu navodi da je većina sirove nafte koja prolazi kroz Hormuški tjesnac namijenjena upravo Aziji, pri čemu su Kina i Indija zajedno primale 44 posto tog izvoza u 2025. godini. Osim njih, Japan, Južna Koreja i druge azijske ekonomije u velikoj su mjeri ovisne o stabilnim isporukama iz Perzijskog zaljeva. To znači da geopolitički šok u toj regiji nije samo vanjskopolitička vijest, nego i izravno pitanje troška života, industrijske konkurentnosti i monetarne stabilnosti.
Najveći uvoznici imaju veće strateške zalihe, razvijeniju financijsku infrastrukturu i više mogućnosti za diverzifikaciju dobave. Međutim, i za njih skuplja nafta znači skuplji transport, pritisak na petrokemijsku industriju, veći račun za električnu energiju i dodatni udar na inflaciju. Za manja ili fiskalno osjetljivija gospodarstva u Aziji posljedice mogu biti još oštrije, jer se rast cijena goriva brže prelijeva na hranu, logistiku i državne subvencije. Zato tržišta u Tokiju, Seulu, Hong Kongu i Šangaju na zaljevske vijesti ne gledaju samo kroz prizmu dnevnog trgovanja, nego kroz pitanje koliko dugo njihove ekonomije mogu podnositi povišenu energetsku premiju.
Japanski izvoz donio je privremeni oslonac tržištu
Dodatni poticaj japanskom tržištu dao je podatak o vanjskoj trgovini. Prema podacima o kojima je izvijestio AP, Japan je u veljači 2026. zabilježio trgovinski suficit od 57,3 milijarde jena, nakon dubokog manjka u prethodnom mjesecu. Izvoz je porastao 4,2 posto na godišnjoj razini, na 9,57 bilijuna jena, dok je uvoz porastao 10,2 posto, dijelom i zbog viših troškova energije. U tržišnim uvjetima u kojima se ulagači pitaju hoće li skupa nafta ugušiti industrijski zamah, takav podatak poslužio je kao signal da japanska izvozna mašina zasad još ima otpornost.
Ipak, ni taj podatak ne uklanja sve sumnje. Rast uvoza pod pritiskom skuplje energije istodobno podsjeća da japansko gospodarstvo plaća sve viši račun za vanjske šokove. Slabiji jen može pomagati izvoznicima, ali istodobno poskupljuje uvoz energenata i sirovina. U praksi to znači da se pozitivan učinak na dionice izvoznika može brzo istopiti ako nafta ponovno krene snažno prema gore. Zato su tržišni dobici u Tokiju važni, ali još ne predstavljaju dokaz da je rizik izašao iz sustava.
Između Feda, inflacije i geopolitičkog udara
Azijska tržišta dodatno su opterećena činjenicom da se sve događa uoči odluke američkih Federalnih rezervi. Službeni kalendar američke središnje banke potvrđuje da se sastanak FOMC-a održava 17. i 18. ožujka, uz objavu odluke i konferenciju za novinare 18. ožujka. U normalnijim uvjetima investitori bi se ponajprije bavili time hoće li Fed signalizirati smanjenje kamatnih stopa kasnije tijekom godine. No skok cijena nafte vraća inflaciju u prvi plan i komplicira svaki pokušaj labavljenja monetarne politike.
AP u zasebnom izvješću navodi da Fed vjerojatno neće mijenjati kamatne stope na ovom sastanku, ali i da ratni šok na tržištu energije povećava mogućnost da središnja banka odustane od ranijih očekivanja o rezovima tijekom 2026. godine. Za azijske ulagače to je iznimno važno. Ako nafta ostane skupa, inflacija u SAD-u može se zadržati povišenom, a to bi značilo dulje razdoblje skupljeg dolarskog novca, jači pritisak na valute tržišta u razvoju i strože uvjete financiranja za kompanije i države. Ukratko, geopolitički rizik i monetarni rizik spojili su se u isti problem.
Tržište kupuje predah, ali ne i konačni mir
Upravo zato aktualno kretanje na azijskim burzama najbolje opisuje riječ ravnoteža, ali ravnoteža koja je vrlo krhka. Jedan dio tržišta vidi priliku u činjenici da su prethodni dani donijeli oštar pad cijena dionica i rast energetskog straha, pa i mali pomak prema smirivanju može otvoriti prostor za oporavak. Drugi dio upozorava da jedan dan pada nafte ne znači da je opskrbni rizik nestao, osobito dok se sigurnosna situacija u Zaljevu može promijeniti iz sata u sat.
Ulagači su, drugim riječima, razapeti između dvije logike. Prva kaže da tržište često pretjera u početnoj reakciji na geopolitički šok, nakon čega slijedi racionalnija korekcija i povrat dijela izgubljenih pozicija. Druga podsjeća da su energetska tržišta osobito osjetljiva kada su zahvaćeni proizvodni kapaciteti, luke, tankerske rute i osiguranje pomorskog prometa. U takvom okruženju ulaziti agresivno u rizičnu imovinu znači kladiti se da neće doći do nove eskalacije. A upravo je to ono što trenutno nitko ne može jamčiti.
Što investitori sada prate iz sata u sat
Tržišta u narednim danima neće pratiti samo kretanje dioničkih indeksa, nego cijeli niz međusobno povezanih signala. Prvi je sigurnosni razvoj događaja u Perzijskom zaljevu, uključujući stanje plovidbe, izvoza i eventualne nove napade na energetsku infrastrukturu. Drugi je cijena Brenta i brzina kojom bi se mogla vratiti iznad nedavnih vrhunaca. Treći je ton američkog Feda i svaka poruka o tome hoće li ratni energetski šok promijeniti putanju kamatnih stopa.
Četvrti element odnosi se na fizičko tržište, a ne samo na terminske cijene. Financial Times upozorava da je omanška nafta, koja zaobilazi Hormuz, poskupjela iznad 150 dolara po barelu jer kupci traže alternative zaljevskim pošiljkama. Taj raskorak između referentnih burzovnih cijena i stvarnog troška osiguravanja prikladnih barela za rafinerije važan je podsjetnik da se kriza ne mjeri samo kretanjem Brenta na ekranima. Za mnoge azijske prerađivače i uvoznike ključno pitanje nije samo koliko košta nafta na papiru, nego kakvu naftu mogu dobiti, kada i po kojoj ukupnoj cijeni s uključenim transportom i osiguranjem.
Zato današnji rast dijela azijskih burzi ne treba čitati kao povratak samopouzdanja, nego kao pokušaj tržišta da uspostavi radnu procjenu u uvjetima pojačane neizvjesnosti. Strah nije nestao, ali nije nestala ni sklonost da se u kaosu traži zarada. Dokle god cijena nafte povremeno popušta, a najgori scenarij nije potpuno potvrđen, oportunizam će ostati prisutan. No dok god Hormuški tjesnac ostaje simbol i stvarnog i psihološkog pritiska na globalnu energiju, svako zatišje na azijskim tržištima moglo bi biti samo privremeno.
Izvori:- Associated Press – pregled kretanja azijskih burzi 18. ožujka 2026., s podacima o indeksima i cijeni nafte (link)- Associated Press – izvješće o japanskoj trgovinskoj bilanci u veljači 2026. i kretanju izvoza i uvoza (link)- U.S. Energy Information Administration – važnost Hormuškog tjesnaca za svjetsku trgovinu naftom i derivatima (link)- International Energy Agency – ožujsko izvješće o tržištu nafte 2026. i procjena poremećaja opskrbe (link)- International Energy Agency – pregledna stranica o Hormuškom tjesnacu i prosječnim protocima tijekom 2025. godine (link)- International Energy Agency – factsheet o izvozu kroz Hormuški tjesnac i udjelu azijskih kupaca, uključujući Kinu i Indiju (link)- Federal Reserve Board – službeni kalendar događaja i termin sastanka FOMC-a 17. i 18. ožujka 2026. (link)- Associated Press – očekivanja tržišta uoči odluke Feda i učinak rasta cijena energije na monetarnu politiku (link)- Financial Times – stanje na fizičkom tržištu i rast cijena omanške nafte iznad 150 dolara po barelu (link)
Kreirano: srijeda, 18. ožujka, 2026.
Pronađite smještaj u blizini