Inflacija ponovno pritišće monetarnu politiku, a novi energetski šok dodatno diže uloge
Globalna inflacija više se ne može opisivati kao priča koja se uredno gasi sama od sebe. Najnoviji podaci iz velikih gospodarstava pokazuju da je rast cijena ostao tvrdokorniji nego što su tržišta očekivala i prije nego što je novi val napetosti na energetskim tržištima dodatno zakomplicirao sliku. To je razlog zbog kojega središnje banke, od američkog Feda do Europske središnje banke i Bank of England, ponovno govore opreznije nego što su investitori priželjkivali na početku godine. U središtu njihove dileme sada više nije samo pitanje jesu li inflacijski pritisci dovoljno oslabjeli da bi kamatne stope mogle brže prema dolje, nego i mogu li si uopće dopustiti agresivnije popuštanje ako energija ponovno pogura cijene prema gore. U praksi to znači da inflacija, kamate, cijena nafte i geopolitički rizici ponovno djeluju kao jedna povezana priča koja se izravno prelijeva na kredite, obveznice, burze i kućne budžete.
Pad inflacije postoji, ali nije dovoljno uvjerljiv da bi se rizik proglasio završenim
Prema najnovijoj objavi OECD-a od 11. ožujka 2026., ukupna godišnja inflacija u članicama te organizacije u siječnju je usporila na 3,3 posto, nakon 3,6 posto u prosincu 2025. Na prvi pogled to potvrđuje da se cjenovni val iz prethodnih godina postupno smiruje. Međutim, isti skup podataka pokazuje i nešto što je za monetarnu politiku jednako važno: razina cijena u OECD-u u siječnju 2026. bila je u prosjeku čak 35,6 posto viša nego u prosincu 2019., prije pandemije. Drugim riječima, tempo rasta cijena jest niži nego u vrhuncu inflacijskog udara, ali cijene su ostale trajno podignute, a stanovništvo i poduzeća i dalje žive s posljedicama kumulativnog poskupljenja. Upravo zato središnje banke više ne gledaju samo je li inflacija pala s vrhunca, nego i koliko je njezino spuštanje stabilno, široko rasprostranjeno i otporno na nove šokove.
Posebno je važno što se u velikom broju zemalja osnovna, odnosno temeljna inflacija, pokazuje otpornijom od ukupne inflacije. Kad energija ili hrana privremeno olakšaju ukupni indeks, često ostaju snažni pritisci u uslugama, stanovanju, zdravstvu, prijevozu i drugim segmentima koji bolje otkrivaju koliko se inflacija ukorijenila u domaćem gospodarstvu. To je problem za monetarne vlasti jer upravo takva inflacija teže i sporije popušta. Ako se pritom dogodi novi rast cijena energenata, ukupna inflacija može ponovno ubrzati i prije nego što je temeljna komponenta do kraja obuzdana. U takvom okruženju središnje banke ne riskiraju samo pogrešnu procjenu, nego i gubitak vjerodostojnosti ako prerano proglase pobjedu nad inflacijom.
SAD: inflacija je niža nego prije godinu ili dvije, ali i dalje dovoljno visoka da Fed ostane oprezan
Američki podaci to vrlo jasno potvrđuju. Prema američkom Uredu za statistiku rada, CPI je u veljači 2026. porastao 0,3 posto na mjesečnoj razini, nakon 0,2 posto u siječnju, dok je godišnja inflacija iznosila 2,4 posto. No iza te brojke krije se nekoliko važnih detalja. Energija je u veljači porasla 0,6 posto na mjesečnoj razini, pri čemu su cijene benzina rasle 0,8 posto, a prirodnog plina 3,1 posto. Istodobno je temeljna inflacija, bez hrane i energije, iznosila 2,5 posto na godišnjoj razini, a troškovi skloništa ostali su najveći pojedinačni doprinos mjesečnom rastu indeksa. To znači da američko gospodarstvo nije u zoni alarmantne inflacije kakva je viđena 2022., ali nije ni u stanju potpune stabilnosti u kojoj bi Fed mogao bez većeg rizika otvoriti prostor za naglije rezove kamata.
Takvu procjenu potvrđuje i sam Fed. U priopćenju nakon sjednice 28. siječnja 2026. američka središnja banka navela je da gospodarska aktivnost raste solidnim tempom, da su pokazatelji tržišta rada umjereniji, ali i da inflacija ostaje donekle povišena. Fed je zato zadržao ciljanu stopu federalnih fondova u rasponu od 3,5 do 3,75 posto, uz poruku da će o daljnjim potezima odlučivati na temelju dolazećih podataka, izgleda i ravnoteže rizika. Ta formulacija na jeziku monetarne politike znači da je prostor za smanjenje kamata otvoren samo uvjetno, a ne automatski. Ako energija nastavi gurati cijene naviše ili ako usluge i stanovanje ostanu uporni izvor inflacije, tržišna očekivanja o bržem popuštanju mogla bi se ponovno sudariti s realnošću.
Europodručje: ukupna inflacija je niža nego lani, ali rast usluga i promjena energetskog trenda traže oprez
U europodručju je slika na prvi pogled povoljnija, ali ni ondje nema mnogo prostora za samozadovoljstvo. Prema brzoj procjeni Eurostata objavljenoj 3. ožujka 2026., godišnja inflacija u veljači porasla je na 1,9 posto, nakon 1,7 posto u siječnju. Važniji od same ukupne brojke jest sastav inflacije. Usluge su i dalje imale najvišu godišnju stopu, 3,4 posto, što upućuje na tvrdokornije domaće cjenovne pritiske. Inflacija hrane, alkohola i duhana iznosila je 2,6 posto, dok su neenergetska industrijska dobra rasla 0,7 posto. Energetska komponenta ostala je negativna, ali manje nego mjesec prije: minus 3,2 posto u veljači prema minus 4,0 posto u siječnju. Upravo je taj detalj bitan jer pokazuje da energetsko olakšanje slabi. Ako se novi rast nafte, plina ili transportnih troškova prelije u europske indekse u sljedećim mjesecima, europodručje bi vrlo lako moglo gledati novo ubrzanje ukupne inflacije i bez velikog domaćeg poticaja potražnje.
Europska središnja banka zato ne šalje poruku brzog odustajanja od opreza. U priopćenju nakon sjednice 5. veljače 2026. ECB je zadržao tri ključne kamatne stope nepromijenjenima, pri čemu je kamatna stopa na depozitnu mogućnost ostala na 2,00 posto, glavne operacije refinanciranja na 2,15 posto, a granična posudbena mogućnost na 2,40 posto. ECB pritom poručuje da bi se inflacija u srednjem roku trebala stabilizirati na ciljanih 2 posto, ali i da je gospodarski izgled i dalje neizvjestan zbog trgovinske neizvjesnosti i geopolitičkih napetosti. Poruka tržištima je jasna: dosadašnji napredak nije poništen, ali nije ni toliko čvrst da bi omogućio opuštenu politiku. Upravno vijeće zato naglašava pristup “od sastanka do sastanka” i odluke temeljene na podacima, bez unaprijed zadane putanje kamata.
Britanija pokazuje koliko je monetarna dilema osjetljiva čim inflacija nije potpuno ugašena
Sličan obrazac vidi se i u Ujedinjenom Kraljevstvu. Bank of England početkom veljače zadržala je ključnu kamatnu stopu na 3,75 posto, ali je glasovanje bilo tijesno, pet članova za zadržavanje, četiri za smanjenje. Sama ta podjela govori koliko su procjene osjetljive. Središnja banka navodi da bi se britanska inflacija trebala spustiti prema ciljanoj razini od 2 posto od travnja, među ostalim i zbog kretanja cijena energije, ali istodobno upozorava da odluke o daljnjem popuštanju postaju sve tješnje i delikatnije. Drugim riječima, i ondje postoji želja da se gospodarstvu olakša, ali i strah da bi prerano popuštanje u kombinaciji s novim vanjskim cjenovnim udarima moglo oživjeti problem koji još nije do kraja riješen.
Britanski slučaj važan je i zato što dobro pokazuje širu dilemu razvijenih gospodarstava. S jedne strane, usporavanje rasta i slabija kućanstva traže niže troškove zaduživanja. S druge strane, i dalje povišene cijene usluga, plaća ili energije upozoravaju da inflacija nije mrtva kategorija, nego proces koji se može vratiti. Upravo zato investitori, banke i kompanije danas jednako pažljivo prate objave o inflaciji kao i vijesti o ratovima, sankcijama, opskrbnim lancima ili naftnim rutama. U aktualnom globalnom ciklusu monetarna politika više nije samo priča o domaćoj potražnji i tržištu rada, nego i o tome koliko je gospodarstvo izloženo vanjskim šokovima.
Novi energetski udar mijenja kalkulaciju i prije nego što se u potpunosti vidi u službenim indeksima
Najveći razlog za novu nervozu posljednjih dana dolazi s energetskog tržišta. Međunarodna agencija za energiju objavila je 11. ožujka 2026. da su njezine 32 članice jednoglasno odlučile pustiti 400 milijuna barela nafte iz hitnih rezervi kako bi ublažile poremećaje nastale zbog rata na Bliskom istoku. Sama činjenica da je IEA posegnula za najvećim koordiniranim puštanjem rezervi u svojoj povijesti dovoljno govori koliko ozbiljno ocjenjuje poremećaj opskrbe. Takva odluka ne donosi se zbog obične tržišne nestabilnosti, nego kada institucije procijene da postoji realan rizik za opskrbu, cijene i šire gospodarske posljedice.
Upravo u tome leži problem za središnje banke. Monetarna politika ne može proizvesti dodatne barele nafte, otvoriti zatvorene pomorske rute ni ukloniti ratni rizik iz cijena energenata. Ali ona mora reagirati na posljedice koje takvi šokovi ostavljaju na inflaciju i očekivanja. Ako kućanstva i poduzeća počnu vjerovati da će gorivo, grijanje, transport i hrana ponovno snažno poskupjeti, dio tih očekivanja vrlo se brzo pretače u zahtjeve za višim plaćama, korekcije cjenika i oprezniju potrošnju. Tada jednokratni energetski šok može postati širi inflacijski problem. Zbog toga središnje banke danas više ne analiziraju samo aktualnu inflaciju, nego i vjerojatnost da se novi vanjski udar preseli u tzv. drugokrugne učinke.
Dodatnu težinu toj procjeni daje i ton iz samog vrha ECB-a. Članica Izvršnog odbora Isabel Schnabel u govoru 6. ožujka upozorila je da se središnje banke kreću u svijetu sve češćih ponudašnih, odnosno opskrbnih šokova te da je u takvom okruženju očuvanje vjerodostojne predanosti stabilnosti cijena ključno bez obzira na formalni mandat. Njezina poruka nije samo teorijska. Ona izravno pogađa sadašnji trenutak u kojem se ponovno otvara pitanje treba li veći naglasak staviti na rast i zaposlenost ili prije svega paziti da se inflacija ne vrati. Povijesno iskustvo, osobito iz 1970-ih, pokazuje da ignoriranje opskrbnih šokova i predugo održavanje preblage politike može završiti skupljim i bolnijim stezanjem kasnije.
Zašto tržišta reagiraju tako osjetljivo na svaku decimalu inflacije
Kada inflacija izgleda kao da se spušta prema cilju, financijska tržišta unaprijed ugrađuju očekivanje nižih kamata. To obično pomaže državnim obveznicama, smanjuje trošak zaduživanja, podržava dionička tržišta i olakšava refinanciranje kompanijama i kućanstvima. No kada se pojavi signal da bi inflacija mogla biti tvrdokornija ili da bi energija mogla ponovno ubrzati rast cijena, taj se mehanizam naglo preokreće. Prinosi na obveznice rastu, tržišta korigiraju očekivanja o broju i tempu rezova kamata, a banke opreznije gledaju na plasman kredita. U takvom okruženju jedan podatak o CPI-u ili jedan skok cijene nafte može imati gotovo jednaku tržišnu težinu kao i važan geopolitički događaj.
To posebno vrijedi zato što je veliki dio financijskog sustava proteklih mjeseci računao na postupno olakšavanje monetarnih uvjeta. Ako se taj scenarij odgodi, posljedice se ne zadržavaju samo u trgovačkim terminalima i bilancama investicijskih fondova. Više ili dulje zadržane kamatne stope znače skuplje stambene i potrošačke kredite, opreznije investicijske odluke poduzeća, veći trošak servisiranja duga za države i hladniju potrošnju. Zato je rečenica da je inflacija “ponovno važna” zapravo podcjenjivanje problema: ona je i dalje središnja varijabla kroz koju prolaze očekivanja gotovo svih drugih ekonomskih odluka.
Što govore globalne projekcije i zašto ne nude potpuno olakšanje
Međunarodni monetarni fond u siječanjskoj obnovi svjetskih izgleda za 2026. procjenjuje globalni rast od 3,3 posto ove godine i 3,2 posto u 2027., uz očekivanje daljnjeg pada globalne inflacije. No isti dokument upozorava da će se američka inflacija prema cilju vraćati sporije te da su ključni negativni rizici povezani s geopolitičkom eskalacijom i neizvjesnošću. To je važno jer globalni bazni scenarij više nije scenarij brzog i glatkog povratka u staru normalnost. Umjesto toga, riječ je o svijetu u kojem rast ostaje prisutan, ali pod stalnim pritiskom trgovinskih, sigurnosnih i energetskih poremećaja. Takav svijet ne dopušta lagodnu monetarnu politiku, nego traži stalno prilagođavanje.
Upravo zato je aktualna faza monetarne politike osjetljivija nego što to sugerira sama razina inflacije u nekoj pojedinoj zemlji. Kada je ukupna inflacija daleko iznad cilja, reakcija središnje banke uglavnom je jasna: treba stezati. Kada je jasno ispod cilja i gospodarstvo slabi, odgovor je također relativno jasan: treba popuštati. Najzahtjevniji trenutak nastupa onda kada je inflacija blizu cilja, ali ne potpuno sigurna, a novi vanjski šok može je ponovno odgurnuti naviše. Upravo u toj zoni sada se nalaze mnoge vodeće središnje banke. Zato će sljedećih tjedana svaka objava o energiji, inflaciji usluga, očekivanjima kućanstava ili transportnim troškovima imati veću težinu nego u mirnijim ciklusima.
Posljedice za građane i poduzeća neće ovisiti samo o kamatama, nego i o tome koliko će energetski šok potrajati
Za građane, učinak ove nove faze nije apstraktan. Ako središnje banke odgode smanjenje kamata ili ih počnu spuštati sporije nego što se očekivalo, zaduživanje ostaje skuplje, rate kredita sporije padaju, a poduzeća teže otvaraju prostor za nova ulaganja i zapošljavanje. Ako se pritom rast energenata prelije na cijene hrane, prijevoza i komunalija, kućni budžeti ponovno dolaze pod pritisak. Za kompanije je problem dvostruk: skuplje financiranje s jedne strane i skuplji ulazni troškovi s druge. U izvoznim gospodarstvima dodatni izazov predstavlja i to što slabljenje vanjske potražnje može istodobno pogoditi prihode baš u trenutku kada troškovi rastu.
Zato će pitanje inflacije u sljedećem razdoblju biti manje ideološko, a više operativno. Ključno neće biti samo jesu li središnje banke “jastrebovske” ili “golubičje”, nego koliko će uspješno procijeniti razliku između prolaznog energetskog udara i novog, trajnijeg inflacijskog vala. Prema trenutačno dostupnim informacijama, podaci ne pokazuju povratak na inflacijski kaos iz najgorih mjeseci prethodnog ciklusa. Ali jednako tako ne daju ni dovoljno čvrst temelj za uvjerenje da je posao završen. Dok god energija ostaje izvor mogućeg novog šoka, monetarna politika ostat će pod pojačanim povećalom, a investitori će inflaciju doista pratiti gotovo jednako pozorno kao i ratne vijesti.
Izvori:- OECD – statističko priopćenje o usporavanju ukupne inflacije u siječnju 2026. i kretanju cijena u državama članicama (poveznica)- U.S. Bureau of Labor Statistics – službena objava CPI-ja za veljaču 2026. s podacima o ukupnoj, temeljnoj i energetskoj inflaciji u SAD-u (poveznica)- Federal Reserve – priopćenje FOMC-a od 28. siječnja 2026. o zadržavanju ciljane stope federalnih fondova i procjeni inflacijskih rizika (poveznica)- Eurostat – brza procjena inflacije u europodručju za veljaču 2026., uključujući kretanje cijena usluga, hrane i energije (poveznica)- Europska središnja banka – odluka i izjava o monetarnoj politici od 5. veljače 2026. s razinama ključnih kamatnih stopa i procjenom gospodarskih rizika (poveznica)- Bank of England – monetarni sažetak za veljaču 2026. o zadržavanju Bank Rate na 3,75 posto i procjeni budućeg popuštanja politike (poveznica)- Međunarodna agencija za energiju – odluka od 11. ožujka 2026. o puštanju 400 milijuna barela nafte iz hitnih rezervi zbog poremećaja na tržištu (poveznica)- Europska središnja banka – govor Isabel Schnabel od 6. ožujka 2026. o monetarnoj politici u razdoblju čestih opskrbnih šokova (poveznica)- Međunarodni monetarni fond – siječanjska obnova svjetskih gospodarskih izgleda za 2026. s projekcijama rasta, inflacije i glavnih rizika (poveznica)
Kreirano: subota, 14. ožujka, 2026.
Pronađite smještaj u blizini