Nafta iznad 100 dolara ponovno je u središtu tržišta, a strah od novog vala poskupljenja više nije apstraktan rizik
Cijena nafte ponovno je preskočila psihološki i ekonomski važnu granicu od 100 dolara po barelu, a tržišta energenata ušla su u fazu u kojoj se više ne prati samo trend cijene, nego i svaki signal o tome koliko bi dugo poremećaj mogao potrajati. Nakon novog zaoštravanja sukoba s Iranom i poremećaja u proizvodnji, skladištenju i pomorskom prometu u Perzijskom zaljevu, burzovni ugovori na Brent i američki WTI snažno su skočili. Upravo zato energenti su ponovno postali jedna od glavnih tema za vlade, središnje banke, logističke tvrtke i industriju, jer se cijena sirove nafte ne zadržava samo na financijskim terminalima, nego se vrlo brzo prelijeva na gorivo, prijevoz robe, cijene usluga i troškove svakodnevnog života. U takvom okruženju više nije riječ samo o jednom burzovnom skoku, nego o testu izdržljivosti svjetskog gospodarstva nakon razdoblja u kojem se inflacija u mnogim zemljama tek počela smirivati.
Skok potaknut ratom, rizikom za Hormuški tjesnac i strahom od duljeg prekida opskrbe
Najnoviji rast cijene nije posljedica samo jednog događaja, nego kombinacije vojnih udara, smanjene proizvodnje i naglog rasta premije rizika na tržištu. Prema dostupnim informacijama iz međunarodnih medija i energetskih institucija, Brent je 9. ožujka 2026. skočio iznad 100 dolara, a u jednom trenutku približio se i razini od 120 dolara po barelu. Takav pomak pokazuje koliko je tržište osjetljivo kada se ugrozi prostor kroz koji prolazi velik dio svjetske trgovine naftom. Hormuški tjesnac pritom ostaje ključna točka globalne energetske infrastrukture: kroz taj uski morski prolaz, prema podacima američke Uprave za energetske informacije i Međunarodne agencije za energiju, prolazi oko 20 milijuna barela nafte i naftnih derivata dnevno, odnosno približno petina svjetske potrošnje naftnih tekućina i oko četvrtina globalne pomorske trgovine naftom. Kada se na takvoj ruti pojave prijetnje za tankere, osiguravatelje i lučke operatere, tržište ne čeka formalnu blokadu da bi reagiralo, nego u cijenu odmah ugrađuje scenarij manjka.
Upravo je to razlog zbog kojeg se burzovna cijena ovih dana kretala naglo i nervozno. Dovoljno je da dio brodara uspori plovidbu, da osiguranje poskupi ili da proizvođači privremeno smanje isporuke zbog sigurnosnog rizika i problema sa skladištenjem, pa da se očekivanja o opskrbi promijene gotovo preko noći. U ovom slučaju riječ je o tržištu koje dobro pamti iskustva iz 2022., ali i ranije energetske šokove, pa reagira unaprijed. Nafta zato više nije samo roba kojom se trguje prema klasičnim omjerima ponude i potražnje, nego i politički termometar. Što je veća neizvjesnost oko duljine sukoba i sigurnosti plovidbe, to je veća vjerojatnost da će se visoka cijena zadržati dulje od nekoliko dana.
Zašto je granica od 100 dolara toliko važna
Na tržištima robe okrugle brojke imaju i psihološku i praktičnu težinu. Razina od 100 dolara po barelu nije samo simbolično upozorenje da je energija ponovno skupa, nego i signal kompanijama da bi troškovni pritisci mogli postati ozbiljniji. Kada nafta ostane visoko dulje vrijeme, rafinerije, distributeri, zračni prijevoznici, brodari i cestovni prijevoznici počinju preračunavati cijene svojih usluga i proizvoda. Dio udara mogu kratkoročno apsorbirati marže ili postojeće zalihe, ali to vrijedi samo ograničeno. Nakon toga poskupljenje počinje prolaziti kroz cijeli lanac, od veleprodajnih cijena energenata do potrošačke košarice.
Upravo zbog toga ekonomisti posebno paze ne samo na vrhunac cijene, nego na trajanje šoka. Jednodnevni skok može ostati tržišni incident, ali višednevno ili višetjedno zadržavanje iznad 100 dolara već mijenja poslovne odluke. Poduzeća odgađaju investicije, povećavaju oprez kod zapošljavanja i revidiraju cjenike, dok potrošači počinju rezati dio potrošnje koja nije nužna. Na razini država to dodatno komplicira fiskalnu i monetarnu politiku, jer poskupljenje energenata može usporiti gospodarsku aktivnost baš u trenutku kada se središnje banke nadaju stabilizaciji inflacije i kamatnih očekivanja.
Inflacija se možda ne bi vratila odmah, ali bi pritisak bio brz i vidljiv
U europodručju je, prema brzoj procjeni Eurostata, godišnja inflacija u veljači 2026. iznosila 1,9 posto, nakon 1,7 posto u siječnju. Energetska komponenta pritom je još bila negativna na godišnjoj razini, što pokazuje da se europsko gospodarstvo u ovu epizodu rasta cijena nafte nije ušlo iz već pregrijanog energetskog okruženja. No upravo to čini aktualni šok osjetljivim: nova uzlazna korekcija cijena sirove nafte i goriva dolazi u trenutku kada su se prethodni energetski učinci počeli gasiti. Ako bi se nova razina zadržala, vrlo brzo bi promijenila sliku inflacije u idućim mjesecima, najprije kroz gorivo i transport, a zatim i kroz robu i usluge koje ovise o prijevozu, grijanju, kemijskoj industriji i logistici.
Istraživanja Međunarodnog monetarnog fonda i Europske središnje banke posljednjih godina upozoravaju da je prijenos energetskih šokova na ukupnu inflaciju slabiji nego u starijim desetljećima, ali nije nestao. Štoviše, kada je opća inflacija povišena ili su očekivanja osjetljiva, učinak se može preliti i na tzv. drugu rundu poskupljenja, kroz plaće, usluge i širu inflacijsku dinamiku. Drugim riječima, skupa nafta ne znači automatski povratak dvostrukih stopa inflacije, ali znači veći rizik da će se usporavanje cijena zaustaviti ili preokrenuti. To je posebno važno za Europu, koja je i dalje izrazito izložena uvoznim energetskim šokovima čak i kada su skladišta plina dobro popunjena, jer je nafta temelj za promet, petrokemiju i dio industrijske proizvodnje.
Prvi udar osjetit će promet, logistika i industrija, a zatim kućni budžeti
Kada raste sirova nafta, građani najprije primijete skuplje gorivo. No stvarni ekonomski učinak mnogo je širi. Cestovni prijevoz robe gotovo trenutačno osjeća pritisak na troškove dizela, a zračni prijevoznici i brodarske kompanije preračunavaju doplate i rute. U proizvodnim sektorima rastu troškovi ulaznih sirovina, osobito ondje gdje nafta i derivati nisu samo energent, nego i industrijska baza, kao u kemijskoj industriji, proizvodnji plastike, gnojiva i ambalaže. Kako se trošak pomiče niz lanac, trgovci i proizvođači počinju ga ugrađivati u konačne cijene, ponekad postupno i nevidljivo, ali dovoljno da potrošači kroz nekoliko tjedana ili mjeseci osjete novu rundu poskupljenja.
Za kućanstva je problem u tome što energenti djeluju dvostruko. Prvo, izravno smanjuju raspoloživi dohodak kroz skuplje točenje spremnika i veće troškove prijevoza. Drugo, neizravno povećavaju cijene širokog spektra proizvoda i usluga. U takvim okolnostima slabije prolaze sektori koji ovise o diskrecijskoj potrošnji, jer građani dio novca preusmjeravaju na nužne troškove. To je obrazac koji su ekonomije već vidjele u ranijim energetskim krizama: rast cijena nafte nije samo inflacijski, nego i recesijski rizik, jer istodobno pritišće troškove i slabi potrošnju.
Tržište trenutačno vaga između kratkotrajnog šoka i scenarija dulje nestabilnosti
Važno je pritom razlikovati dramatičan dnevni skok od dugotrajnog poremećaja. Energetske institucije prije najnovije eskalacije nisu očekivale trajno visoku cijenu nafte u 2026. Američka EIA još je u veljači procjenjivala da bi prosječna cijena Brenta tijekom godine mogla biti znatno niža nego 2025., uz pretpostavku da će globalna proizvodnja nadmašiti potražnju. Fitch Ratings je početkom ožujka također upozorio da bi zatvaranje Hormuškog tjesnaca, zbog njegove goleme gospodarske važnosti, vjerojatno bilo privremeno te da bi višak ponude na globalnom tržištu mogao ublažiti dugoročniji rast cijena. Međutim, te procjene nastale su prije najnovijeg proboja cijene iznad 100 dolara i vrijede samo pod uvjetom da se promet i proizvodnja relativno brzo normaliziraju.
Upravo tu leži ključno pitanje za iduće dane. Ako se pokaže da je riječ o kratkom tržišnom šoku, cijena bi se mogla postupno spustiti, a glavnina učinka ostala bi ograničena na burzovnu volatilnost i kratkotrajni rast goriva. No ako sigurnosna prijetnja za tankere, rafinerije i izvozne terminale potraje, tržište bi moglo početi ugrađivati puno višu trajnu premiju rizika. Tada više ne bi bila važna samo fizička nestašica barela, nego i promjena ponašanja svih sudionika: osiguravatelja, brodara, uvoznika, rafinerija i financijskih fondova koji kroz futures ugovore pojačavaju amplitudu pomaka.
Europa i male uvozne ekonomije među osjetljivijima su na ovakav razvoj događaja
Za zemlje koje velik dio energije i goriva osiguravaju iz uvoza, ovakav skok cijene posebno je neugodan. Europa je posljednjih godina intenzivno radila na smanjenju energetske ranjivosti, diverzifikaciji dobave i ublažavanju posljedica plinskog šoka, ali tržište nafte i dalje ostaje globalno i vrlo brzo prenosi poremećaje s Bliskog istoka na cijeli kontinent. Male otvorene ekonomije, među njima i Hrvatska, pritom imaju dodatni problem jer ne mogu bitno utjecati na svjetsku cijenu, ali snažno osjećaju njezine posljedice kroz uvoznu inflaciju, troškove prijevoza, turizam, poljoprivredu i potrošnju kućanstava.
Hrvatsko tržište goriva u takvim uvjetima nužno prati međunarodna kretanja, čak i kada kratkoročno postoji vremenski odmak zbog zaliha, nabavnih ugovora i načina formiranja maloprodajnih cijena. Za prijevoznike, taksiste, dostavne službe i poljoprivrednike svako dulje zadržavanje visoke cijene znači izravan udar na poslovanje. Za šire gospodarstvo problem je što se povećani logistički trošak vrlo lako prelijeva na hranu, građevinu, robu široke potrošnje i cijene usluga. Upravo zato se u razdobljima naftnih šokova ne promatra samo energija, nego čitava struktura gospodarstva koja ovisi o transportu i uvoznim inputima.
Središnje banke dobivaju još jedan razlog za oprez
Kad nafta naglo poskupi, središnje banke ne reagiraju samo na brojku s burze, nego na pitanje hoće li se šok zadržati dovoljno dugo da promijeni očekivanja kućanstava i kompanija. Europska središnja banka već je u svojim analizama isticala da energetski šokovi mogu imati širi učinak na temeljnu inflaciju, osobito kada se kombiniraju s pritiskom na plaće i usluge. Zato bi daljnje poskupljenje nafte, uz već vidljivo ubrzanje ukupne inflacije u veljači, moglo zakomplicirati procjene o kretanju kamatnih stopa i tempu monetarnog popuštanja. Nije isto promatra li se energija kao prolazan vanjski udar ili kao početak novog ciklusa skupljih inputa.
Takva neizvjesnost obično se osjeti i na financijskim tržištima. Viša nafta može pritisnuti dionice prijevoznika, industrije i sektora osjetljivih na potrošnju, dok istodobno podržava energetske kompanije i proizvođače sirovina. Već i sama promjena očekivanja o inflaciji može podići prinose na obveznice i usporiti ulaganja. Zato današnje kretanje cijene nafte nije samo tema energetike, nego i širi signal o tome koliko je globalna ekonomija i dalje osjetljiva na geopolitičke šokove, unatoč svim pokušajima diverzifikacije i jačanja otpornosti nakon prethodnih kriza.
Ključno će biti koliko dugo traje poremećaj i hoće li se otvoriti alternativni kanali opskrbe
U ovom trenutku tržište još nema jasan odgovor na najvažnije pitanje: je li posrijedi šok koji će trajati nekoliko dana ili početak duljeg razdoblja poremećaja u jednoj od najvažnijih energetskih regija svijeta. Ako se sigurnosne okolnosti stabiliziraju, dio sadašnjeg rasta mogao bi se pokazati pretjeranom reakcijom izazvanom panikom, smanjenom likvidnošću i špekulativnim pozicioniranjem. Ali ako napetosti ostanu visoke, a proizvodnja i transport nastave trpjeti, tada bi svijet vrlo brzo mogao ući u fazu u kojoj se nafta, inflacija i gospodarski rast ponovno promatraju kao nerazdvojno povezani problemi.
Zato gospodarstvo danas prati energente iz sata u sat. Ne samo zbog cijene na burzi, nego zbog pitanja koliko će taj broj promijeniti trošak života, konkurentnost poduzeća i prostor za vođenje ekonomske politike. Nafta iznad 100 dolara po barelu sama po sebi nije dovoljna da automatski proizvede novu globalnu inflacijsku krizu, ali je dovoljno snažan signal da upozori koliko su rat, pomorska sigurnost i energetska infrastruktura i dalje među najvažnijim pokretačima cijena u svakodnevici građana i poslovanja.
Izvori:- Associated Press – izvješće o skoku cijena Brenta i WTI-ja iznad 100 dolara te utjecaju rata s Iranom na proizvodnju i transport (link)- Associated Press – izvješće o jutarnjem skoku cijene nafte prema 120 dolara i reakciji financijskih tržišta (link)- U.S. Energy Information Administration – pregled važnosti Hormuškog tjesnaca za globalne tokove nafte (link)- U.S. Energy Information Administration – međunarodna analiza svjetskih naftnih uskih grla i udjela Hormuškog tjesnaca u globalnoj potrošnji i pomorskoj trgovini (link)- Međunarodna agencija za energiju – sigurnosni značaj Hormuškog tjesnaca za svjetsko tržište nafte (link)- Eurostat – brza procjena inflacije u europodručju za veljaču 2026. (link)- U.S. Energy Information Administration – kratkoročni energetski izgledi za 2026., uključujući ranije procjene kretanja cijene Brenta (link)- Fitch Ratings – procjena da bi poremećaj u Hormuškom tjesnacu mogao biti privremen, uz ograničeniji dugoročniji učinak zbog viška ponude (link)- Međunarodni monetarni fond – analiza prijenosa šokova cijene nafte na inflaciju i očekivanja cijena u Europi (link)- Europska središnja banka – istraživanja o energetskim šokovima i njihovu doprinosu europskoj inflaciji (link)
Kreirano: ponedjeljak, 09. ožujka, 2026.
Pronađite smještaj u blizini