Središnje banke ponovno su pod pritiskom: tržišta sve opreznija prema brzom rezanju kamata
Novi val neizvjesnosti oko inflacije ponovno je u središte globalnih financijskih tržišta vratio pitanje koje je posljednjih mjeseci izgledalo gotovo riješeno: mogu li najveće središnje banke doista nastaviti snižavati kamatne stope tempom kojem su se investitori nadali. Na dan 11. ožujka 2026. odgovor je sve manje jednoznačan. Premda je inflacija u dijelu velikih gospodarstava znatno niža nego u razdoblju najjačeg poskupljenja nakon pandemije i energetskog šoka, novi rast geopolitičkih rizika, oscilacije cijena energije i znakovi pucanja na tržištu rada stvaraju kombinaciju zbog koje monetarne vlasti ponovno biraju oprez umjesto žurbe.
To vrijedi posebno za Sjedinjene Američke Države, ali i za europodručje, Ujedinjenu Kraljevinu, Kanadu i Japan. U svim tim gospodarstvima trošak novca ostaje jedna od najvažnijih varijabli za kućanstva i kompanije, jer određuje cijenu kredita, isplativost investicija, kretanje nekretninskog tržišta, dinamiku zapošljavanja i ukupni tempo rasta. Zato svaka promjena očekivanja o kamatama ima gotovo trenutačan učinak na burze, obveznice, tečajeve i poslovne odluke.
Fed između popuštanja inflacije i slabljenja zapošljavanja
Američka središnja banka trenutačno se nalazi u najosjetljivijoj poziciji među velikim monetarnim institucijama. Federal Reserve je na sjednici 28. siječnja 2026. zadržao ciljanu stopu federalnih fondova u rasponu od 3,50 do 3,75 posto, uz poruku da će daljnji potezi ovisiti o pristiglim podacima i ravnoteži rizika. Sama formulacija nije bila iznenađenje, ali je bila važna jer je pokazala da u Fedu nema spremnosti za unaprijed zadani niz rezova kamata, čak ni nakon višemjesečnog smirivanja inflacije.
Problem za američke monetarne vlasti je što se signal iz cijena i signal iz tržišta rada više ne kreću potpuno istim smjerom. Prema podacima američkog Ureda za statistiku rada, potrošačke cijene u siječnju porasle su 2,4 posto na godišnjoj razini, što potvrđuje da je inflacija znatno niža od vrhunaca iz prethodnih godina. Istodobno, izvješće o zaposlenosti za veljaču pokazalo je pad broja zaposlenih izvan poljoprivrede za 92 tisuće te stopu nezaposlenosti od 4,4 posto. Drugim riječima, gospodarstvo šalje poruku da pritisci na cijene slabe, ali i da tržište rada više nije onako čvrsto kao ranije.
U takvim okolnostima svako novo poskupljenje energije postaje politički i monetarno osjetljivo. Ako energenti ponovno poguraju ukupnu inflaciju naviše, Fed riskira da preranim spuštanjem kamata oživi cjenovne pritiske baš u trenutku kada zaposlenost usporava. Ako, pak, predugo zadrži restriktivne uvjete financiranja, povećava vjerojatnost dubljeg zahlađenja potrošnje i investicija. Upravo ta dvojba objašnjava zašto tržišta posljednjih dana sve manje sigurno računaju na brzo i uzastopno rezanje kamata u SAD-u.
Europodručje je bliže cilju, ali ne i bez rizika
Europska središnja banka u ovom trenutku izgleda mirnije nego Fed, ali ne i potpuno rasterećeno. ECB je 5. veljače 2026. odlučio zadržati ključne kamatne stope nepromijenjenima: depozitna stopa ostala je na 2,00 posto, stopa za glavne operacije refinanciranja na 2,15 posto, a granična posudbena stopa na 2,40 posto. U obrazloženju odluke ECB je poručio da se inflacija u srednjem roku treba stabilizirati oko ciljanih 2 posto, ali i da je gospodarski izgled i dalje neizvjestan zbog trgovinskih i geopolitičkih napetosti.
Najnoviji europski podaci daju razlog i za umjereni optimizam i za oprez. Prema procjeni Eurostata, godišnja inflacija u europodručju u veljači 2026. iznosila je 1,9 posto, nakon 1,7 posto u siječnju. To znači da je agregatna inflacija vrlo blizu cilju ECB-a, ali i da se nakon ranijeg smirivanja više ne kreće samo u jednom smjeru. Važno je i to da je temeljna inflacija, prema podacima ECB-a, ostala viša od ukupne, na 2,4 posto, što upućuje na to da domaći cjenovni pritisci, osobito u uslugama, još nisu potpuno nestali.
S druge strane, tržište rada europodručja i dalje je relativno čvrsto. Eurostat navodi da je stopa nezaposlenosti u siječnju pala na 6,1 posto, što je niže nego krajem 2025. godine. Za ECB je to dvosjekli signal. Niska nezaposlenost podupire potrošnju i smanjuje rizik naglog usporavanja gospodarstva, ali istodobno smanjuje prostor za agresivnije monetarno popuštanje ako bi plaće i cijene usluga ostale tvrdokorno povišene. Zato Frankfurt i dalje inzistira na pristupu od sastanka do sastanka, bez unaprijed obećanog smjera.
Banka Engleske pod pritiskom cijena i slabije domaće potražnje
Ujedinjena Kraljevina možda je najbolji primjer koliko se brzo očekivanja tržišta mogu promijeniti kada se sukobe domaći i vanjski čimbenici. Bank of England je 5. veljače 2026. zadržala Bank Rate na 3,75 posto, pri čemu je omjer glasova bio tijesan, 5 prema 4. Četiri člana Odbora za monetarnu politiku bila su za smanjenje stope na 3,5 posto, što pokazuje da je rasprava o popuštanju već bila vrlo ozbiljna. Ipak, središnja banka je u istom dokumentu upozorila da će odluke o daljnjem ublažavanju ovisiti o novim podacima o inflaciji.
Britanski podaci daju složenu sliku. Prema Uredu za nacionalnu statistiku, godišnja inflacija mjerena indeksom CPI u siječnju 2026. usporila je na 3,0 posto, s 3,4 posto u prosincu, dok je šira mjera CPIH iznosila 3,2 posto. Bank of England u veljačkom izvješću ističe da rast plaća i inflacija usluga postupno slabe te da se u gospodarstvu stvara više neiskorištenog kapaciteta. Drugim riječima, domaća potražnja više nije toliko jaka da bi sama održavala inflaciju na previsokoj razini.
No upravo u takvom trenutku vanjski šok, prije svega rast cijena nafte i plina, može odgoditi spuštanje kamata. Britanski fiskalni i tržišni analitičari posljednjih su dana upozorili da bi novi energetski skok mogao ponovno pogurati inflaciju naviše i smanjiti prostor središnjoj banci za brže rezanje stopa. To je razlog zbog kojeg investitori sada s više zadrške gledaju na ožujsku odluku Bank of England nego prije samo nekoliko tjedana.
Kanada i Japan pokazuju da globalna slika nije jednobojna
Bank of Canada krajem siječnja zadržala je ciljanu prekonoćnu stopu na 2,25 posto te pritom upozorila da su gospodarski izgledi ranjivi zbog nepredvidivih trgovinskih politika SAD-a i geopolitičkih rizika. Za Kanadu je to važna nijansa: inflacija je bliže cilju nego prije, ali je prostor za opušteniju politiku ograničen ako vanjski šokovi ponovno poguraju cijene ili poremete trgovinske tokove. To pokazuje da problem nije samo razina inflacije nego i osjetljivost malih i otvorenih gospodarstava na promjene u svijetu.
Japan je pak na drugom kraju monetarnog ciklusa. Bank of Japan je 23. siječnja 2026. odlučila održavati neosiguranu prekonoćnu kamatnu stopu oko 0,75 posto, a dio rasprave već je otvorio pitanje daljnjeg podizanja stopa ako se potvrdi da je cilj stabilnosti cijena uglavnom dosegnut. Za globalna tržišta to je važna promjena, jer Japan desetljećima nije bio izvor viših kamatnih stopa. Što se više japanska politika normalizira, to je manje jeftinog novca koji je godinama podržavao svjetsku potražnju za rizičnijom imovinom.
Zašto energija i geopolitika opet mijenjaju jednadžbu
U središtu nove nervoze nije samo sama inflacija nego pitanje njezine strukture. Kada cijene padaju zato što popuštaju domaći pritisci, središnje banke mogu s više sigurnosti smanjivati kamate. Kada, međutim, ukupnu inflaciju ponovno poguraju energenti, situacija postaje mnogo osjetljivija. Tada monetarne vlasti moraju procijeniti radi li se o prolaznom šoku koji treba “preživjeti” ili o signalu da bi se inflacijska očekivanja mogla ponovno odlijepiti od cilja.
Europska središnja banka upravo zato posljednjih tjedana naglašava potrebu za budnošću prema geopolitičkim i makroekonomskim rizicima. Sličan ton dolazi i iz Londona, gdje Bank of England upozorava da monetarna politika mora balansirati između opasnosti od tvrdokorne inflacije i rizika da slabija potražnja cijene spusti prenisko. U Americi je dvojba još oštrija jer tržište rada slabi, dok novi energetski pritisci prijete ponovnim rastom ukupnog indeksa cijena.
To je ujedno i razlog zbog kojeg su tržišta državnih obveznica, dionica i valuta posljednjih dana osjetljivija na svaku novu objavu. Više nije dovoljno da ukupna inflacija bude niža nego lani; investitori sada traže potvrdu da se ona kreće prema cilju održivo, bez novih šokova u energiji, prijevozu i uvoznim troškovima. U protivnom, očekivani ciklus rezanja kamata može biti sporiji, rjeđi i politički neugodniji nego što se još nedavno pretpostavljalo.
Što to znači za građane, tvrtke i države
Rasprava o kamatama nije apstraktna tema rezervirana za središnje bankare i burzovne analitičare. Visina referentnih stopa vrlo izravno određuje koliko će kućanstva plaćati stambene i potrošačke kredite, po kojim će uvjetima poduzeća financirati ulaganja, koliko će država plaćati novo zaduživanje i kakav će manevarski prostor imati proračuni. Kada tržišta odgađaju očekivanja o rezanju kamata, poskupljuju i dugoročni izvori financiranja, a to se prelijeva na cijelo gospodarstvo.
U praksi to znači da kompanije dulje odgađaju investicije, građani opreznije ulaze u kupnju nekretnina, a vlade teže kombiniraju rast rashoda s održivim troškom duga. Usto, skuplji novac često pritišće osjetljive sektore poput graditeljstva, industrije trajnih dobara i dijela tehnološkog sektora, dok banke postaju selektivnije u kreditiranju. Ako istodobno raste neizvjesnost oko energije i zaposlenosti, poduzetnici dobivaju dvostruki razlog za odgađanje većih odluka.
Za zemlje s velikim javnim dugom to je posebno važno jer svaki mjesec dužeg zadržavanja viših stopa povećava trošak refinanciranja i sužava fiskalni prostor. Za uvoznike energije dodatni je problem to što rast cijena nafte i plina može istodobno pogoršati inflaciju, vanjskotrgovinski saldo i raspoloženje potrošača. Upravo zato monetarna politika u 2026. više nije samo pitanje “kada stiže prvo sniženje”, nego pitanje koliko će cijeli ciklus biti plitak, oprezan i podložan prekidima.
Tržišta sada više vjeruju podacima nego najavama
Središnje banke posljednjih godina naučile su skupo koliko brzo inflacijska slika može izmaknuti kontroli kad se podcijene promjene u opskrbnim lancima, energiji i plaćama. Zbog toga danas gotovo sve veće institucije ponavljaju istu poruku: nema unaprijed zadane putanje, odluke se donose iz sastanka u sastanak, a svaka nova brojka može promijeniti procjenu. To možda frustrira tržišta koja vole jasne smjernice, ali je u okolnostima pojačanih geopolitičkih rizika i promjenjive inflacije teško ponuditi čvršće obećanje.
Upravo zato je tema kamatnih stopa ponovno postala jedna od ključnih globalnih gospodarskih priča. Fed pokušava procijeniti koliko brzo može pomoći gospodarstvu bez oživljavanja inflacije. ECB pazi da preranim popuštanjem ne oslabi vjerodostojnost u trenutku kada je inflacija blizu, ali još ne i trajno na cilju. Bank of England balansira između slabije domaće potražnje i opasnosti od novog energetskog udara. Japan i Kanada pokazuju da ni među razvijenim gospodarstvima nema jedinstvenog recepta.
Zbog svega toga 2026. godina sve više izgleda kao razdoblje monetarnog opreza, a ne brzog i linearnog spuštanja kamatnih stopa. Investitori, dužnici i vlade zato će u mjesecima koji dolaze manje pratiti same najave o “smjeru politike”, a više konkretne brojke o inflaciji, nezaposlenosti, energiji i plaćama. U svijetu u kojem jedan novi šok može promijeniti očekivanja preko noći, središnje banke ponovno su pod pritiskom upravo zato što cijena novca i dalje ostaje najvažniji signal o tome koliko će globalno gospodarstvo disati duboko, a koliko plitko.
Izvori:- Federal Reserve – priopćenje nakon sjednice FOMC-a 28. siječnja 2026., uključujući odluku o zadržavanju ciljane stope federalnih fondova na 3,50 do 3,75 posto (link)
- U.S. Bureau of Labor Statistics – objava o američkoj inflaciji za siječanj 2026., prema kojoj je CPI na godišnjoj razini iznosio 2,4 posto (link)
- U.S. Bureau of Labor Statistics – izvješće o zaposlenosti za veljaču 2026., s padom broja zaposlenih izvan poljoprivrede za 92 tisuće i stopom nezaposlenosti od 4,4 posto (link)
- European Central Bank – kombinirano priopćenje i izjava nakon sjednice 5. veljače 2026., uključujući odluku da ključne stope ostanu na 2,00, 2,15 i 2,40 posto (link)
- ECB Data Portal – pregled inflacije u europodručju za veljaču 2026., s ukupnom inflacijom od 1,9 posto i temeljnom od 2,4 posto (link)
- Eurostat – brza procjena inflacije u europodručju za veljaču 2026. te objava o stopi nezaposlenosti od 6,1 posto u siječnju 2026. (inflacija; nezaposlenost)
- Bank of England – sažetak i zapisnik veljačke sjednice 2026., uključujući odluku o zadržavanju Bank Rate na 3,75 posto i procjenu da će daljnje popuštanje ovisiti o novim podacima (link)
- Office for National Statistics – britanska inflacija za siječanj 2026., prema kojoj je CPI usporio na 3,0 posto, a CPIH na 3,2 posto (link)
- Bank of Canada – odluka od 28. siječnja 2026. o zadržavanju ciljane prekonoćne stope na 2,25 posto uz upozorenje na trgovinske i geopolitičke rizike (link)
- Bank of Japan – izjava nakon sjednice 23. siječnja 2026., prema kojoj se neosigurana prekonoćna stopa održava oko 0,75 posto (link)
- Međunarodni monetarni fond – siječanjska dopuna svjetskih gospodarskih izgleda za 2026., s procjenom da globalni rast ove godine iznosi 3,3 posto (link)
- Associated Press i The Guardian – izvješća iz ožujka 2026. o rastu energetskih rizika i mogućem utjecaju novog skoka cijena na inflaciju i očekivanja o kamatnim stopama (AP; The Guardian)
Kreirano: srijeda, 11. ožujka, 2026.
Pronađite smještaj u blizini