Washington otvara nove trgovinske istrage, a svijet prati povratak tvrđe američke tarifne politike
Američka administracija otvorila je 11. ožujka 2026. novu rundu trgovinskih istraga koje bi u idućim mjesecima mogle postati temelj za nove carine prema nizu važnih trgovinskih partnera Sjedinjenih Država. Riječ je o postupku koji vodi Ured američkog trgovinskog predstavnika, poznat kao USTR, a pokrenut je na temelju odredbe Section 301 iz američkog Zakona o trgovini iz 1974. godine. Ta pravna osnova Washingtonu omogućuje da istražuje smatra li američka strana da određene strane politike, subvencije ili proizvodni modeli neopravdano štete američkoj trgovini. Za globalna tržišta to je važan signal da se američka trgovinska politika ponovno kreće prema agresivnijem i dugotrajnijem korištenju carina, ali ovaj put kroz sporiji i formalno stabilniji pravni mehanizam.
Nove istrage odnose se na ono što Washington opisuje kao strukturni višak kapaciteta i proizvodnje u proizvodnim sektorima. Američka administracija tvrdi da pojedine ekonomije proizvode više robe nego što njihova domaća tržišta mogu apsorbirati te da se taj višak, uz potporu subvencija i drugih državnih poticaja, prelijeva na svjetsko tržište i pritišće američku industriju. Popis obuhvaćenih gospodarstava iznimno je širok: Kina, Europska unija, Singapur, Švicarska, Norveška, Indonezija, Malezija, Kambodža, Tajland, Južna Koreja, Vijetnam, Tajvan, Bangladeš, Meksiko, Japan i Indija. Upravo širina tog popisa govori da Washington ovu temu ne promatra kao spor s jednom državom, nego kao pokušaj preoblikovanja šireg trgovinskog okruženja.
Zašto je ovaj potez važan baš sada
Tajming nije slučajan. Nova istraga dolazi manje od mjesec dana nakon što je američki Vrhovni sud srušio velik dio ranije Trumpove carinske politike donesene pozivanjem na izvanredne predsjedničke ovlasti. Bijela kuća potom je dala do znanja da od politike viših uvoznih davanja ne odustaje, nego da će posegnuti za drugim zakonskim instrumentima. U tom je kontekstu već 20. veljače 2026. zadržan privremeni uvozni dodatak od 10 posto kroz drugu pravnu osnovu, Section 122, uz najavu da bi on mogao biti i povećan. No Section 122 ima vremensko ograničenje i ne nudi istu trajnost kao postupci po Section 301, koji mogu rezultirati mjerama što ostaju na snazi godinama.
Drugim riječima, Washington sada traži pravno čvršći most između kratkoročnih carinskih mjera i dugoročnije trgovinske strategije. To je razlog zbog kojeg investitori, izvoznici, uvoznici i logističke kompanije ovu temu prate s posebnom pozornošću. Ako istrage završe zaključkom da određene strane prakse jesu neopravdane ili diskriminatorne prema američkoj trgovini, Bijela kuća bi mogla dobiti temelje za uvođenje novih carina koje bi trajale osjetno dulje od privremenih mjera donesenih neposredno nakon sudske odluke.
Što točno Washington istražuje
USTR je službeno naveo da će istrage ispitivati jesu li politike i prakse obuhvaćenih ekonomija nerazumne ili diskriminatorne te opterećuju li ili ograničavaju američku trgovinu. U pozadini toga nalazi se više mogućih elemenata. Američki dužnosnici posljednjih tjedana javno su upućivali na subvencije, prekomjerno širenje proizvodnje koje nije povezano sa stvarnom potražnjom, potiskivanje plaća radnika, održavanje umjetno niskih troškova izvoza te druge oblike državne potpore koji, prema američkom tumačenju, stvaraju nelojalnu konkurenciju.
Posebno je važno to što Washington ne ograničava problem samo na jedan sektor. Iako se u međunarodnim raspravama o višku kapaciteta godinama najviše govori o čeliku, aluminiju, brodogradnji i pojedinim dijelovima kemijske industrije, sadašnji američki pristup formuliran je dovoljno široko da zahvati različite proizvodne lance. To znači da se poslovna neizvjesnost ne zadržava samo na tradicionalnim industrijama, nego se može preliti na elektroniku, dijelove za automobilsku industriju, strojarsku opremu, tekstil, potrošačku robu i niz drugih kategorija, ovisno o ishodu postupka.
Raspored postupka i što slijedi
Formalni kalendar već je poznat. USTR je objavio da se registar za komentare otvara 17. ožujka 2026., da zainteresirane strane mogu dostaviti pisane komentare i prijave za sudjelovanje na saslušanju do 15. travnja 2026., a javna saslušanja počinju 5. svibnja 2026. To znači da će sljedećih nekoliko tjedana biti razdoblje intenzivnog lobiranja industrije, trgovinskih komora, proizvođača, uvoznika i stranih vlada. U takvim postupcima često se vodi bitka ne samo oko toga hoće li mjere biti uvedene, nego i na koje proizvode, u kojem opsegu i s kakvim iznimkama.
Za kompanije je u ovoj fazi najvažnije procijeniti izloženost. Američke tvrtke koje ovise o uvoznim komponentama žele izbjeći novi skok troškova, dok domaći proizvođači koji se osjećaju izloženi jeftinijoj inozemnoj konkurenciji vide priliku za dodatnu zaštitu. Strane vlade, s druge strane, pokušat će dokazati da njihove industrijske politike ne predstavljaju diskriminaciju ili da se američki problem ne može svesti na tuđu proizvodnju. U praksi to često znači dug proces pregovora, pritiska i mogućih parcijalnih dogovora prije konačne odluke.
Globalna pozadina: višak kapaciteta više nije samo američka politička parola
Iako Washington tu temu koristi u izrazito političkom i protekcionističkom registru, problem viška kapaciteta nije izmišljen. Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj, OECD, upozorila je u svibnju 2025. da globalni višak kapaciteta u čeliku prijeti stabilnosti tržišta, zapošljavanju i planovima dekarbonizacije. OECD procjenjuje da bi višak kapaciteta u čeličnoj industriji do 2027. mogao dosegnuti 721 milijun tona, uz snažan utjecaj subvencija i drugih distorzija tržišta, posebno izvan kruga razvijenih gospodarstava. U tom se izvješću navodi i da su kineski izvozi čelika više nego udvostručeni od 2020. te da je to pojačalo pritisak na proizvođače u brojnim državama.
To ne znači da će svaka američka tvrdnja automatski biti potvrđena, ali znači da Washington svoju novu ofenzivu može lakše politički i komunikacijski braniti. Kada se službeni američki argument o zaštiti industrijske baze spoji s međunarodnim upozorenjima o tržišnim distorzijama, dobiva se narativ koji u domaćoj politici ima veliku težinu. Posebno u izbornoj i postizbornoj Americi, gdje se trgovina već godinama promatra i kao pitanje nacionalne sigurnosti, i kao pitanje radnih mjesta, i kao pitanje geopolitičke moći.
Američki trgovinski deficit i politička logika poteza
Američki makroekonomski podaci daju dodatni politički materijal zagovornicima tvrđeg pristupa. Prema američkom Uredu za ekonomsku analizu i Popisnom uredu, deficit u trgovini robom i uslugama u prosincu 2025. iznosio je 70,3 milijarde dolara, što je znatan rast u odnosu na studeni. Na razini cijele 2025. godine ukupni deficit robe i usluga iznosio je 901,5 milijardi dolara, dok je deficit samo u robi dosegnuo 1,2409 bilijuna dolara. Premda ekonomski stručnjaci upozoravaju da trgovinski deficit nije sam po sebi jednostavna mjera gospodarskog zdravlja i da ovisi o mnogo širem sklopu čimbenika, u političkoj komunikaciji Washingtona takvi brojevi služe kao dokaz da dosadašnji međunarodni trgovinski poredak nije radio u korist američke industrije.
Trumpova administracija upravo zato pokušava trgovinsku politiku prikazati kao alat reindustrijalizacije. U toj logici carine nisu samo kazna za inozemne partnere, nego instrument kojim se proizvodnja vraća u SAD, osiguravaju lanci opskrbe i smanjuje strateška ovisnost o uvozu. Kritičari, međutim, upozoravaju da je taj argument samo djelomično održiv. Carine doista mogu zaštititi pojedine sektore, ali istodobno povećavaju troškove tvrtkama koje uvoze sirovine i komponente, stvaraju rizik od odmazde trgovinskih partnera i mogu dodatno potaknuti inflatorne pritiske na američke potrošače.
Najizloženiji su lanci opskrbe i uvozno ovisne industrije
Posljedice novih istraga neće se osjetiti tek kada, i ako, budu uvedene nove carine. Već sama najava povećava nesigurnost u lancima opskrbe. Uvoznici već sada moraju procjenjivati hoće li narudžbe iz Azije, Europe ili Meksika za nekoliko mjeseci postati skuplje. Proizvođači koji rade s tankim maržama mogu zbog te neizvjesnosti odgađati investicije, prebacivati dio narudžbi na alternativna tržišta ili tražiti nove dobavljače unutar Sjeverne Amerike. Takve prilagodbe nisu trenutne niti jeftine, osobito u industrijama gdje dobavljački odnosi ovise o dugim certifikacijskim i logističkim procesima.
Dodatna je složenost u tome što su na popisu i saveznici i konkurenti. Europa, Japan, Južna Koreja, Tajvan i Meksiko nisu samo izvoznici u SAD, nego i ključne karike u američkim strateškim opskrbnim mrežama, uključujući automobilsku industriju, elektroniku, obrambene sustave i napredne tehnologije. Zbog toga svako proširenje trgovinskog sukoba ima dvostruki učinak: Washington može politički poručiti da štiti domaću proizvodnju, ali istodobno riskira poskupljenje inputa upravo onim sektorima koje želi ojačati.
Što to znači za odnose sa saveznicima
Jedan od najdelikatnijih elemenata ove priče jest činjenica da među obuhvaćenim gospodarstvima nisu samo države s kojima SAD ima otvorena politička ili trgovinska trvenja. Na popisu su i Europska unija, Japan, Indija, Meksiko i druge zemlje s kojima Washington istodobno vodi ili želi voditi pregovore o širim sigurnosnim, tehnološkim i investicijskim aranžmanima. Upravo zato postoji mogućnost da istrage posluže i kao pregovarački alat, a ne samo kao uvod u izravno kažnjavanje carinama.
Takav pristup nije nov. Američka trgovinska politika posljednjih godina često kombinira prijetnju carinama s ponudom bilateralnih ili plurilateralnih dogovora. U prijevodu, poruka partnerima glasi da je lakše postići politički sporazum i određene ustupke nego riskirati dugotrajan carinski sukob. No takva taktika istodobno podriva povjerenje saveznika, jer pokazuje da ni formalni partnerski odnos ne jamči izuzeće od američkog protekcionizma. To dodatno potiče raspravu o tome koliko je predvidiv američki gospodarski smjer u mandatu Donalda Trumpa.
Tržišta gledaju pravni, a ne samo politički rizik
Za financijska tržišta i kompanije možda je još važnija pravna dimenzija. Nakon sudskog rušenja dijela ranijih carina, investitori više ne promatraju samo političku namjeru Bijele kuće, nego i izdržljivost pravnog mehanizma na kojem će se nove mjere graditi. Section 301 je sporiji i administrativno zahtjevniji od izvanrednih predsjedničkih ovlasti, ali je i znatno poznatiji alat s već bogatom praksom. U Trumpovu prvom mandatu upravo su na toj osnovi uvedene velike carine na kinesku robu, od kojih su mnoge ostale na snazi i u sljedećim godinama.
To znači da tržišta novu istragu ne vide kao simboličnu gestu, nego kao proces s realnim izgledima da proizvede konkretne i dugotrajnije mjere. Istodobno, sama činjenica da postupak uključuje komentare, saslušanja i konzultacije ostavlja prostor za pregovore, djelomična izuzeća i političke kompromise. Zato je ova faza za kompanije možda i osjetljivija od same eventualne objave novih carina: neizvjesnost je velika, a konačni opseg mjera još nije poznat.
Washington šalje poruku da trgovina ponovno postaje sredstvo industrijske politike
Najšira poruka ove američke odluke glasi da se trgovinska politika u 2026. godini sve otvorenije koristi kao produžena ruka industrijske politike. USTR u obrazloženju istrage izravno govori o zaštiti industrijske baze, vraćanju ključnih opskrbnih lanaca i stvaranju dobro plaćenih radnih mjesta u američkoj proizvodnji. Takva formulacija pokazuje da Washington više ne skriva kako carine i trgovinske istrage nisu tek korektiv tržišnih nepravilnosti, nego sredstvo preoblikovanja proizvodne geografije.
Upravo zato nova runda istraga nadilazi dnevnu trgovinsku vijest. Ona otvara pitanje hoće li se svjetsko gospodarstvo u sljedećim mjesecima ponovno suočiti s jačanjem fragmentacije, većim troškovima prekogranične razmjene i novim pritiskom na cijene industrijskih proizvoda. Ako administracija istrage pretvori u širok val novih carina, posljedice se neće mjeriti samo u političkim bodovima u Washingtonu nego i u tome koliko će se promijeniti tokovi robe između Amerike, Azije i Europe. Za globalno poslovanje to znači da se trgovinska politika, nakon kratkog razdoblja pravnog zastoja, vraća u središte gospodarske neizvjesnosti.
Izvori:- U.S. Trade Representative – službena objava o pokretanju istraga prema Section 301, popis obuhvaćenih gospodarstava i rokovi postupka (link)- U.S. Trade Representative – objava o Trgovinskoj agendi SAD-a za 2026. s potvrdom smjera američke trgovinske politike (link)- The White House – izvršna odluka od 20. veljače 2026. o ukidanju dijela ranijih carinskih mjera uz zadržavanje drugih carinskih instrumenata, uključujući Section 301 i privremeni uvozni dodatak (link)- The White House – informativni dokument o privremenom uvoznom dodatku i nastavku korištenja carina kao instrumenta trgovinske politike (link)- AP News – izvještaj o političkom i gospodarskom kontekstu nakon odluke Vrhovnog suda te o obuhvatu nove istrage (link)- OECD – podaci o rastu globalnog viška kapaciteta u čeličnoj industriji i utjecaju na tržišnu stabilnost, zapošljavanje i lance opskrbe (link)- U.S. Bureau of Economic Analysis i U.S. Census Bureau – službeni podaci o američkoj vanjskoj trgovini u prosincu i cijeloj 2025. godini (link)
Kreirano: četvrtak, 12. ožujka, 2026.
Pronađite smještaj u blizini