UEFA Konferencijska liga 2025./2026: proljeće u Leipzigu još je daleko, ali osam klubova već vidi finale

UEFA Konferencijska liga u sezoni 2025./2026 ušla je u onu dionicu kad se natjecanje više ne gleda preko tablice i ždrijeba, nego preko lica klubova koji su preživjeli zimu. Krenulo je još 10. srpnja 2025., kroz kvalifikacijske runde razasute po europskoj periferiji i ozbiljnim nogometnim adresama, a završit će 27. svibnja 2026. u Leipzigu. Na tom putu više nema zaklona: ostalo je osam klubova, a među njima nema nijednog koji bi mogao reći da je do četvrtfinala stigao slučajno. Ovo je peta sezona natjecanja i druga otkako je UEFA maknula stari grupni raspored i otvorila novi format s jednom velikom ligaškom fazom. Za Konferencijsku ligu to je značilo 36 klubova u glavnom dijelu turnira, ali i bitnu posebnost u odnosu na Ligu prvaka i Europsku ligu: ovdje je svaka momčad u ligaškoj fazi igrala šest utakmica, protiv šest različitih suparnika, po tri kod kuće i tri u gostima. Nije bilo klasičnih skupina, nego jedna zajednička ljestvica. Prvih osam otišlo je izravno u osminu finala, klubovi od 9. do 24. mjesta igrali su doigravanje za preostalih osam mjesta, a oni od 25. do 36. ispali su bez popravka.

Kako je sezona složena i gdje su joj točne točke prijeloma

Natjecanje je praktički imalo tri različita ritma. Ljetni je bio kvalifikacijski, jesenski tablični, a proljetni eliminacijski. Tko je prolazio sve stepenice, morao je izdržati nogomet gotovo cijele godine.

• 1. pretkolo: 10. i 17. srpnja 2025.
• 2. pretkolo: 24. i 31. srpnja 2025.
• 3. pretkolo: 7. i 14. kolovoza 2025.
• Doigravanje: 21. i 28. kolovoza 2025.
• Ligaška faza: 2. listopada, 23. listopada, 6. studenoga, 27. studenoga, 11. prosinca i 18. prosinca 2025.
• Doigravanje za osminu finala: 19. i 26. veljače 2026.
• Osmina finala: 12. i 19. ožujka 2026.
• Četvrtfinale: 9. i 16. travnja 2026.
• Polufinale: 30. travnja i 7. svibnja 2026.
• Finale: 27. svibnja 2026., Leipzig

To je raspored koji jasno objašnjava zašto je Konferencijska liga postala ozbiljan test dubine kadra. U ovom natjecanju više nije dovoljno imati dobru jesen i dva raspoložena napadača. Tko želi pehar, mora preživjeti od sredine ljeta do samoga kraja svibnja.

36 klubova u ligaškoj fazi: imena, zemlje i nogometne adrese

Ligaška faza donijela je raspon kakav UEFA i želi od trećeg kontinentalnog natjecanja: poznata imena iz jakih liga, ali i klubove kojima je ovo prostor za europski iskorak.

• Armenija: Noah
• Austrija: SK Rapid
• Bosna i Hercegovina: Zrinjski
• Hrvatska: Rijeka
• Cipar: AEK Larnaca, Omonoia
• Češka: Sigma Olomouc, Sparta Praha
• Engleska: Crystal Palace
• Finska: KuPS Kuopio
• Francuska: Strasbourg
• Njemačka: Mainz
• Gibraltar: Lincoln Red Imps
• Grčka: AEK Atena
• Island: Breidablik
• Italija: Fiorentina
• Kosovo: Drita
• Malta: Hamrun Spartans
• Nizozemska: AZ Alkmaar
• Sjeverna Makedonija: Shkëndija
• Poljska: Jagiellonia Białystok, Lech Poznań, Legia Varšava, Raków Częstochowa
• Republika Irska: Shamrock Rovers, Shelbourne
• Rumunjska: Universitatea Craiova
• Škotska: Aberdeen
• Slovačka: Slovan Bratislava
• Slovenija: Celje
• Španjolska: Rayo Vallecano
• Švedska: Häcken
• Švicarska: Lausanne-Sport
• Turska: Samsunspor
• Ukrajina: Dynamo Kyiv, Šahtar Doneck

U tom društvu Hrvatska je imala Rijeku, koja je došla do osmine finala i tamo naletjela na Strasbourg. Nije otišla do četvrtfinala, ali sama činjenica da je bila dio proljetne faze govori koliko je ovaj turnir važan za klubove iz srednjeg europskog razreda. Upravo tu Konferencijska liga i diše punim plućima: između velikih proračuna i stvarnih ambicija.

Tko je ostao u igri u travnju 2026.

Do 7. travnja 2026. priča se suzila na osam četvrtfinalista. To su AEK Atena, AZ Alkmaar, Crystal Palace, Fiorentina, Mainz, Rayo Vallecano, Šahtar Doneck i Strasbourg. Parovi četvrtfinala složeni su tako da svaki nosi svoju posebnu priču.

• Šahtar Doneck – AZ Alkmaar
• Crystal Palace – Fiorentina
• Rayo Vallecano – AEK Atena
• Mainz – Strasbourg

Na jednoj strani ždrijeba stoji engleski debitant Crystal Palace protiv Fiorentine, kluba koji ovu pozornicu već poznaje gotovo bolno dobro. Na istoj strani je i Šahtar, europski iskusan i tvrd, protiv AZ-a, koji je u ovoj fazi došao s uvjerljivih 6:1 ukupno protiv Sparte Prag u osmini finala. Na drugoj strani je Rayo Vallecano, madridski klub iz Vallecasa, čije je europsko lice uvijek bilo drukčije od marketinškog sjaja velikih susjeda. Rayo je u osmini finala prošao Samsunspor s ukupnih 3:2. Nasuprot njemu stoji AEK Atena, treći iz ligaške faze, koji je Celje izbacio s ukupnih 4:2 i u četvrtfinale ušao kao možda najpodcjenjenija momčad preostalog društva. Mainz i Strasbourg igraju par koji izgleda kao usputna fusnota, a lako bi mogao postati jedna od ključnih priča proljeća. Mainz je sedmi iz ligaške faze i u osmini finala izbacio Sigmu Olomouc s 2:0 ukupno. Strasbourg je završio prvi u ligaškoj fazi, a onda preko Rijeke s ukupnih 3:2 potvrdio da do proljeća nije došao samo na val iznenađenja.

Klubovi koje vrijedi gledati drukčije nego kroz samo ime

Fiorentina u Konferencijskoj ligi nosi poseban teret. Dvaput je igrala finale, dvaput ostala bez pehara. U ovom natjecanju to je već priča sama za sebe: klub koji zna doći na kraj puta, ali još ne zna kako ga završiti s medaljom oko vrata koja se pamti. U sezoni 2025./2026 do četvrtfinala je došla kroz dvije teške nokaut-runde, prvo protiv Jagiellonije, zatim protiv Rakówa. To nije bio elegantan prolaz, nego radni, tvrd i iscrpljujuć. Upravo zato Fiorentina izgleda opasno. Crystal Palace je drugačiji slučaj. Za klub iz južnog Londona ovo je europski debi u modernom smislu riječi, a prolazak do četvrtfinala već je jedan od najvećih međunarodnih rezultata u klupskoj povijesti. Palace nije prošao laganim putem: prvo Zrinjski, pa AEK Larnaca nakon produžetaka. Takve ekipe u travnju više ne igraju samo nogomet, nego i vlastitu klupsku autobiografiju. Šahtar Doneck ima europski pedigre koji nadilazi ovu razinu natjecanja. Osvajač Kupa UEFA iz 2008./2009. ušao je u Konferencijsku ligu kao klub kojem je europsko proljeće prirodno okruženje. Protiv Lecha u osmini finala bilo je ukupnih 4:3, što dovoljno govori koliko je prolaz bio ozbiljno izboren. Strasbourg je možda najljepša priča preostalih osam. Prvi u ligaškoj fazi, mlad kadar, povratak francuskog kluba u ozbiljno europsko proljeće prvi put nakon sezone 2005./2006. Nije to samo dobar rezultat, nego i podsjetnik da Konferencijska liga zna otvoriti vrata klubovima koji nisu naviknuti da ih Europa gleda u travnju.

Stadion finala: Leipzig, grad i pozornica

Finale će se igrati na Leipzig Stadiumu u Leipzigu. UEFA za utakmicu finala navodi kapacitet od 39.700 mjesta, dok se stadion u širem opisu vodi kao arena od oko 47.000 mjesta, ovisno o konfiguraciji događaja. To je prostor koji je već bio domaćin velikim turnirima, uključujući Svjetsko prvenstvo 2006. i Euro 2024. Za hrvatsku publiku ostao je upamćen i po dramatičnih 1:1 Hrvatske i Italije na Euru. Leipzig nije slučajan izbor. On predstavlja novu njemačku nogometnu geografiju, grad koji je posljednjih godina naviknut na europske večeri, ali još nema onu zasićenost kakvu nose stariji finalni gradovi. Zato je zanimljivo da će baš tamo završiti natjecanje koje je UEFA zamislila kao europski prostor za drukčije klubove i drukčije putanje.

Povijest natjecanja: četiri finala, četiri pobjednika, jedna rana koja se stalno vraća

Konferencijska liga krenula je u sezoni 2021./2022. i dosad nije imala serijskog vladara. Svaka dosadašnja sezona dala je drugog pobjednika.

• 2021./2022.: Roma – Feyenoord 1:0
• 2022./2023.: West Ham – Fiorentina 2:1
• 2023./2024.: Olympiacos – Fiorentina 1:0 nakon produžetaka
• 2024./2025.: Chelsea – Real Betis 4:1

To su rezultati koji pokazuju dvije stvari. Prva je da je natjecanje doista otvoreno: trofej nije ostao zatvoren unutar jedne lige ili jednog kruga bogatih. Druga je da je Fiorentina postala prvo veliko emotivno poglavlje Konferencijske lige bez osvojenog pehara. Dva finala, dva poraza, oba dovoljno teška da se pamte. Prošlosezonski pobjednik Chelsea u finalu u Wrocławu pobijedio je Real Betis 4:1 i postao aktualni branitelj naslova na papiru, ali ne i sudionik nove završnice. Taj trijumf imao je i dodatnu povijesnu težinu: Chelsea je time kompletirao svoj europski trofejni niz i postao prvi klub koji je osvojio sve aktualne velike UEFA-ine klupske trofeje.

Brojke, rekordi i statistika koje natjecanju daju lice

Konferencijska liga je mlado natjecanje, ali već ima vlastite brojke koje vrijede više od suhoparnog podatka. Najveća pobjeda u povijesti natjecanja ostaje Chelsea – Noah 8:0 iz studenoga 2024. U sezoni 2025./2026 najizraženije pobjede u glavnoj fazi bile su AEK Atena – Aberdeen 6:0 i Dynamo Kyiv – Zrinjski 6:0. Te dvije utakmice podsjećaju koliko se u ovom turniru raspoloženje momčadi može pretvoriti u potpunu lavinu. Najveća posjećenost nokaut-utakmice u povijesti natjecanja i dalje je 63.940 gledatelja na susretu Roma – Leicester u polufinalu 2022. godine. To je brojka koja ruši podcjenjivački pogled na Konferencijsku ligu. Kad se uđe duboko u proljeće, ovaj turnir više ne izgleda kao dodatak europskom kalendaru, nego kao prava velika scena. Među individualnim rekordima posebno strši podatak da je Mikael Ishak najbolji strijelac u povijesti natjecanja s 13 pogodaka. Upravo to ovoj sezoni daje dodatni zaplet, jer je Ishak ponovno bio u vrhu poretka strijelaca i prije ispadanja Lecha pokazivao da Konferencijska liga pamti napadače koji joj se vraćaju. U aktualnoj sezoni, neposredno prije četvrtfinala, UEFA je izdvojila i utrku za najboljeg strijelca u kojoj su se poravnali Mikael Ishak iz Lecha i Marius Mouandilmadji iz Samsunspora. Obojica su bila na vrhu liste sa šest pogodaka, iako su njihovi klubovi već napustili natjecanje. To je još jedna draž ovog turnira: strijelac može ostati upisan visoko čak i kad njegova momčad više nije unutra.

Zanimljivosti koje ne stanu u golove i ždrijeb

AEK Atena u imenu nosi cijelu povijest raseljavanja. Klub su 1924. osnovali grčki izbjeglice iz tadašnjeg Carigrada, današnjeg Istanbula. Kad AEK dođe do europskog proljeća, u pozadini ne ide samo sportska priča, nego i stoljeće identiteta. Crystal Palace je u Europi gotovo anomalija i zato baš zanimljiv. Klub iz Croydona, s južne strane Temze, ne donosi aristokratski londonski nogomet, nego njegov tvrdokorni, kvartovski oblik. U Konferencijskoj ligi taj profil odjednom ima savršen smisao. Rayo Vallecano je možda najprepoznatljiviji po dresu s dijagonalnom crvenom prugom, inspiriranom River Plateom, ali važnije je to što Vallecas i u Europi ostaje Vallecas. Rayo i kada ide daleko, ne izgleda kao projekt, nego kao klub koji se probio vlastitim temperamentom. Mainz je u Njemačkoj poznat kao Karnevalsverein, karnevalski klub, a domaći golovi ondje se prate uz poznatu melodiju Narrhallamarsch. Malo koji četvrtfinalist ima tako osebujan lokalni potpis. Šahtar, opet, u samu jezgru imena nosi rudarsku prošlost Donbasa. Kad se pojavi u završnici europskog natjecanja, on sa sobom uvijek unosi više od taktičkog plana i formacije; donosi cijeli povijesni sloj istočne Europe, ratom i raseljavanjem dodatno opterećen, ali sportski i dalje izdržljiv.

Zašto je sezona 2025./2026 već sada uspjela

Konferencijska liga često se gleda kroz usporedbu s većim UEFA-inim natjecanjima, a to joj zapravo najmanje treba. Dovoljno je pogledati preostalu osmoricu. Nema serijske dominacije istih klubova. Nema jednostavne geografske logike. U četvrtfinalu su engleski debitant, talijanski klub s dvije svježe finalne ožiljke, francuski prvoplasirani iz ligaške faze, njemački debitant, španjolski kvartovski klub, grčki velikan iz povijesne priče, nizozemski europski specialist i ukrajinski klub koji je odavno naučio igrati pod pritiskom kakav se ne vidi samo na semaforu. U tome je i prava vrijednost turnira. UEFA Konferencijska liga 2025./2026 nije samo posljednja stepenica europskog klupskog nogometa. U travnju 2026. ona izgleda kao natjecanje u kojem se susreću nedovršeni velikani, novi europski glasovi i klubovi koji su dovoljno dobri da osvoje proljeće, ali još nisu sigurni mogu li osvojiti i svibanj.