Bliski istok u novoj fazi sukoba: Iran, Izrael i američki interesi podižu rizik šire regionalne krize

Bliski istok ulazi u novu, opasniju fazu: više nije riječ samo o bojištu, nego o granicama globalne kontrole krize

Kriza na Bliskom istoku tijekom ožujka 2026. prerasta u širi sigurnosni, energetski i diplomatski problem čije posljedice daleko nadilaze izravni sukob Irana, Izraela i američkih interesa u regiji. Prema podacima i izjavama Ujedinjenih naroda, Međunarodne pomorske organizacije, američke Uprave za energetske informacije te najnovijim agencijskim izvještajima, u središtu više nije samo pitanje vojnih udara i uzvratnih napada, nego i to koliko dugo međunarodni akteri mogu spriječiti da se regionalni rat prelije u poremećaj svjetske trgovine, energetskih tokova i šire međunarodne sigurnosti.

U posljednjim danima dodatno se zaoštrila kombinacija triju paralelnih frontova. Prvi je klasični vojni: napadi na teritoriju Irana, izraelske operacije i širenje udara prema povezanim ciljevima u regiji. Drugi je pomorsko-energetski: rastući pritisak na Hormuški tjesnac, jednu od najosjetljivijih točaka svjetske opskrbe naftom i ukapljenim plinom. Treći je diplomatski: pokušaji velikih sila i međunarodnih organizacija da zaustave spiralu uzvratnih udara prije nego što se u sukob još dublje uključe dodatne države Zaljeva, europske sile ili azijski uvoznici energije.

Hormuški tjesnac ponovno je postao globalna točka pritiska

Za razumijevanje ozbiljnosti sadašnje situacije ključno je mjesto Hormuškog tjesnaca u svjetskom gospodarstvu. Prema podacima američke Uprave za energetske informacije, kroz taj pomorski prolaz u 2024. i početkom 2025. prolazilo je više od četvrtine ukupne svjetske pomorske trgovine naftom, odnosno oko petine globalne potrošnje nafte i naftnih derivata. Istim smjerom prolazi i približno petina svjetske trgovine ukapljenim prirodnim plinom, osobito iz Katara. To znači da svako ozbiljnije ometanje plovidbe u tom koridoru automatski prestaje biti samo regionalni sigurnosni incident i postaje globalni gospodarski problem.

Upravo zato posljednja izvješća o napadima na komercijalne brodove, prijetnjama miniranjem, ometanju navigacijskih sustava i rastu osiguravateljskih troškova izazivaju zabrinutost mnogo širu od samog Bliskog istoka. Međunarodna pomorska organizacija početkom ožujka objavila je da su napadi na civilnu plovidbu neprihvatljivi, a u novijem priopćenju izrazila je uzbunu zbog smrtonosnog napada na brod u Hormuškom tjesnacu 6. ožujka, u kojem su, prema dostupnim podacima, poginuli pomorci. Britanski UKMTO u međuvremenu je izvijestio o nizu incidenata u području Arapskog zaljeva, Hormuškog tjesnaca i Omanskog zaljeva te upozorio da nema potvrđenih znakova smirivanja prijetnje.

To je razlog zbog kojeg se sadašnja kriza ne promatra samo kroz prizmu dnevnih vojnih biltena. Ako se sloboda plovidbe u Hormuškom tjesnacu ozbiljnije naruši, posljedice se gotovo trenutno mogu preliti na cijene energenata, troškove prijevoza, opskrbne lance i političku stabilnost država koje su snažno ovisne o uvozu nafte i plina. U takvom okviru svaki udar na tanker, luku, naftno postrojenje ili pomorsku infrastrukturu ima učinak koji je veći od njegova neposrednog taktičkog smisla.

Od regionalnog sukoba prema složenoj mreži udara i poruka

Prema podacima Ujedinjenih naroda, sadašnja faza rata započela je 28. veljače 2026. američkim i izraelskim udarima na Iran, nakon čega su uslijedili iranski protunapadi na američke baze u zaljevskim državama i širenje nasilja prema većem broju zemalja u regiji. Vijeće sigurnosti UN-a u međuvremenu je raspravljalo o opasnosti od šireg rata, a glavni tajnik António Guterres više je puta upozorio da bi situacija mogla izmaknuti kontroli te da se hitno mora prijeći na deeskalaciju i ozbiljne diplomatske pregovore.

Time se potvrđuje da aktualna dinamika više nije linearna. Nije riječ o dva aktera koji izmjenjuju udare na jasno omeđenom bojištu, nego o sigurnosnom krugu u kojem se istodobno preklapaju državni interesi, djelovanje saveznika i partnerskih milicija, zaštita pomorskih putova, borba za regionalno odvraćanje i signaliziranje političke odlučnosti prema saveznicima i protivnicima. U takvom okruženju i ograničen incident može pokrenuti lanac reakcija koji nitko više ne može jednostavno usmjeriti.

Najnoviji agencijski izvještaji pokazuju i koliko se sukob geografski širi. Associated Press je 17. ožujka izvijestio da su Ujedinjeni Arapski Emirati nakratko zatvorili zračni prostor dok su presretali iranske projektile i dronove, da je u Fujairahu izbio požar u naftnom postrojenju te da je u Abu Dhabiju u jednom napadu poginula jedna osoba. U istim izvještajima navodi se i gotovo potpuno zaustavljanje prometa kroz Hormuški tjesnac, uz snažan pritisak na cijene nafte. I kada se pojedini operativni detalji u ovakvim situacijama naknadno korigiraju, šira slika ostaje ista: sigurnosni rizik više nije lokaliziran.

Američki interesi: odvraćanje, zaštita saveznika i rizik dubljeg uvlačenja

Sjedinjene Američke Države u ovoj fazi pokušavaju istodobno ostvariti nekoliko ciljeva koji se međusobno ne podudaraju uvijek potpuno. Prvi je zaštita američkih baza, diplomatskih objekata i osoblja u regiji. Drugi je očuvanje slobode plovidbe i sprečavanje dugotrajnog zatvaranja Hormuškog tjesnaca. Treći je podrška Izraelu i signal saveznicima iz Zaljeva da Washington ostaje ključni sigurnosni jamac. Četvrti je izbjegavanje dojma da je Amerika ušla u otvoreni, dugotrajni regionalni rat bez jasnog političkog izlaza.

Upravo u toj točki nastaje najveća strateška napetost. Što je veća potreba za pomorskom zaštitom, presretanjem projektila i obrambenim raspoređivanjem snaga, to je veći i rizik da američka prisutnost postane ne samo zaštitna nego i operativno dublje uvučena u sukob. Američki pritisak da i druge države pošalju ratne brodove kako bi se održala plovidba kroz Hormuz pokazuje da Washington pokušava podijeliti teret krize. Istodobno, takav potez otkriva i koliko je stanje ozbiljno: kada najveća svjetska sila traži širu pomorsku koaliciju za zaštitu jednog tjesnaca, to znači da više nije riječ o običnoj regionalnoj epizodi.

Analitičari Vijeća za vanjske odnose i Centra za strateške i međunarodne studije upozoravaju da je upravo pomorska dimenzija sada najveća točka potencijalne eskalacije. Svaki pokušaj da se održi plovidba u uvjetima napada, mina, dronova i projektila povećava mogućnost pogrešne procjene na moru. U takvom prostoru više ne odlučuje samo politička volja, nego i sekunde u kojima zapovjednici moraju procijeniti je li riječ o stvarnoj prijetnji, diverziji ili pogrešnom očitanju sustava.

Izrael i Iran: logika odvraćanja pretvara se u logiku iscrpljivanja

Izraelsko-iranski sukob već dugo nije samo stvar pojedinačnih operacija i odgovora na njih. U sadašnjoj fazi on poprima obilježja nadmetanja u iscrpljivanju, pri čemu obje strane pokušavaju pokazati da mogu izdržati više, pogoditi dublje i nametnuti protivniku veći politički i vojni trošak. Izraelu je važno pokazati da može dosegnuti iranske ciljeve i narušiti vojnu infrastrukturu koju smatra prijetnjom. Iranu je, s druge strane, važno dokazati da i pod pritiskom može pogoditi američke, izraelske i regionalne interese te pretvoriti sukob u problem za čitavu međunarodnu zajednicu.

To je i razlog zbog kojeg se fokus premješta s pitanja tko je pogodio koji cilj na pitanje tko može dulje održavati tempo sukoba. Što rat traje dulje, to raste prostor za neizravne posljedice: gospodarsko iscrpljivanje, poremećaj civilnog zračnog prometa, pritisak na luke, nesigurnost osiguranja i prijevoza, slabljenje investicijske klime u državama Zaljeva te povećani strah od dodatnog prelijevanja nasilja prema Libanonu, Iraku, Siriji i širem istočnom Mediteranu.

Associated Press navodi da su izraelski udari i iranski odgovori već proizveli ozbiljne civilne i regionalne posljedice, uključujući masovno raseljavanje u Libanonu. Time se potvrđuje obrazac poznat iz ranijih faza bliskoistočnih kriza: i kada sukob formalno započne između nekoliko ključnih aktera, humanitarni, sigurnosni i gospodarski teret širi se na puno veći prostor od onoga koji se vidi na karti neposrednih udara.

Diplomacija zaostaje za događajima, ali još nije nestala

Iako vojna logika trenutačno dominira naslovnicama, diplomatski kanal nije potpuno nestao. Ujedinjeni narodi otvoreno pozivaju na prekid vatre i povratak pregovorima, a Međunarodna agencija za atomsku energiju prati rizike za nuklearna postrojenja i moguće radiološke posljedice. Već sama činjenica da IAEA naglašava praćenje mogućih izvanrednih radioloških situacija pokazuje koliko je prostor za pogrešku u ovoj krizi sužen. Kada se uz klasičnu vojnu eskalaciju otvori i pitanje sigurnosti nuklearnih lokacija, prag međunarodne zabrinutosti automatski raste.

Problem je, međutim, u tome što diplomacija trenutačno djeluje uglavnom reaktivno. Ona upozorava, saziva sjednice, pokušava održati kontakt i formulirati okvir za deeskalaciju, ali ne kontrolira tempo događaja. Taj tempo određuju napadi, protunapadi, pomorski incidenti, političke poruke i računice unutarnje legitimacije svakog od aktera. U takvim uvjetima čak i one države koje ne žele širi rat mogu svojim obrambenim potezima, odgovorima ili logističkom potporom pridonijeti njegovu širenju.

Zato je opasnost sada veća nego u fazama kada je sukob bio ograničeniji i predvidljiviji. Nekada se moglo pretpostaviti da će određeni kanali posredovanja brzo zaustaviti spiralu. Danas takvo uvjerenje više nije čvrsto. Glavni tajnik UN-a upozorio je da bi situacija mogla izmaknuti kontroli, a upravo ta formulacija najbolje opisuje bit problema: ne postoji jasan dokaz da itko u ovom trenutku ima puni politički, vojni i diplomatski kapacitet istodobno zaustaviti sve razine eskalacije.

Zašto ostatak svijeta ovu krizu više ne može promatrati sa strane

Svijet je i ranije svjedočio ratovima na Bliskom istoku, ali aktualna situacija nosi nekoliko elemenata koji joj daju posebno opasan karakter. Prvi je istodobni udar na više sustava: vojni, energetski, trgovački i diplomatski. Drugi je širina prostora na kojem se osjećaju posljedice, od Izraela i Irana do država Zaljeva, istočnog Mediterana i globalnih tržišta. Treći je činjenica da su u krizu izravno uvučeni američki interesi, što automatski povećava njezinu međunarodnu težinu. Četvrti je mogućnost da se svaka nova faza sukoba ne otvori nužno velikim kopnenim ratom, nego nizom preciznih, ali politički eksplozivnih incidenata na moru, u zraku ili oko strateške infrastrukture.

Iz europske perspektive to znači nastavak nesigurnosti u cijenama energije, dodatni pritisak na transport i osiguranje te jačanje geopolitičke neizvjesnosti u trenutku kada su brojna gospodarstva ionako osjetljiva na vanjske šokove. Iz azijske perspektive, osobito za velike uvoznike energenata, riječ je o izravnom pitanju sigurnosti opskrbe. Iz perspektive država Zaljeva riječ je o egzistencijalnom testu njihove sposobnosti da ostanu funkcionalne, gospodarski otvorene i sigurnosno zaštićene dok se rat vodi u njihovoj neposrednoj blizini.

Zbog svega toga tvrdnja da Bliski istok ulazi u novu, opasniju fazu nije novinarsko pretjerivanje, nego opis stanja koje potvrđuju i službeni energetski podaci, i pomorska sigurnosna upozorenja, i rasprave u Ujedinjenim narodima, i najnoviji terenski izvještaji. Ključno pitanje više nije samo tko će ostvariti taktičku prednost u sljedećem valu udara, nego koliko dugo međunarodni sustav može apsorbirati ovu razinu napetosti bez prelaska u još širi poremećaj. Upravo zato današnja bliskoistočna kriza nije samo regionalna priča o Iranu, Izraelu i američkoj ulozi, nego test otpornosti globalnog poretka koji se već suočava s ratovima, trgovinskim pritiscima i rastućom geopolitičkom fragmentacijom.

Izvori:

• - Associated Press – najnoviji izvještaji o eskalaciji sukoba, napadima u regiji, zatvaranju zračnog prostora UAE-a i pritisku na Hormuški tjesnac (link)
• - Associated Press – izvještaj o širenju udara prema Ujedinjenim Arapskim Emiratima, stanju u Hormuškom tjesnacu i regionalnim posljedicama (link)
• - Ujedinjeni narodi – obraćanje glavnog tajnika i rasprava Vijeća sigurnosti o opasnosti šireg rata nakon udara 28. veljače 2026. (link)
• - Ujedinjeni narodi – sjednica Vijeća sigurnosti o opasnosti regionalne eskalacije nakon američkih i izraelskih udara na Iran (link)
• - Ujedinjeni narodi – izvještaj o usvajanju rezolucije 2817 (2026) i ocjeni da se nasilje proširilo na gotovo desetak država regije (link)
• - U.S. Energy Information Administration – službeni podaci o važnosti Hormuškog tjesnaca za globalnu trgovinu naftom i LNG-om (link)
• - U.S. Energy Information Administration – dodatni službeni podaci o udjelu svjetske trgovine ukapljenim prirodnim plinom koji prolazi kroz Hormuški tjesnac (link)
• - International Maritime Organization – izjava glavnog tajnika o napadima na civilnu plovidbu i sigurnosti pomoraca u Hormuškom tjesnacu (link)
• - International Maritime Organization – priopćenje o smrtonosnom napadu na brod 6. ožujka 2026. i upozorenje na neprihvatljivost napada na pomorce (link)
• - UKMTO – sažeci incidenata i sigurnosna upozorenja za plovidbu u Arapskom zaljevu, Hormuškom tjesnacu i Omanskom zaljevu (link)
• - IAEA – izjava ravnatelja Rafaela Grossija o praćenju mogućih radioloških posljedica vojnih napada u Iranu (link)
• - Council on Foreign Relations – analiza pomorske i energetske dimenzije sukoba te rizika šire globalne energetske krize (link)
• - CSIS – analize o mogućem širenju rata s Iranom i posljedicama za regionalnu sigurnost i američku vojnu strategiju (link)