Predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović, izrazio je svoju podršku za skoro pokretanje pregovora o pridruživanju Bosne i Hercegovine Europskoj uniji. Naglašava se značaj ovog koraka ne samo za Bosnu i Hercegovinu već i za Hrvatsku, s obzirom na to da se radi o državi koja je dom velikom broju Hrvata, te dijeli opsežnu granicu s Hrvatskom. Također, povijesne, kulturne i gospodarske veze među dvije zemlje su duboke i temelje se na dugogodišnjem prijateljstvu.

Zoran Milanović kontinuirano je podržavao inicijative za dodjeljivanje Bosni i Hercegovini statusa kandidata za članstvo u EU, uvjeren u to da je Bosna i Hercegovina već odavno zaslužila ovakvu priliku. Osim toga, insistirao je na tome da hrvatski narod u Bosni i Hercegovini mora uživati sva prava koja dolikuju konstitutivnom narodu, uključujući pravo na samostalno izboranje svojih predstavnika u tijelima državne vlasti.

Ipak, trenutna politička klima unutar Bosne i Hercegovine ne ide u prilog Hrvatima, budući da oni još uvijek nemaju mogućnost samostalnog odabira svog predstavnika u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine zbog nepromijenjenog izbornog zakonodavstva. Osim toga, postoji zabrinutost da će europska administracija nastojati promovirati koncept "građanske države", što bi moglo dodatno oslabiti položaj konstitutivnih naroda, uključujući i Hrvate. Takav pristup nije samo neprihvatljiv za hrvatski narod unutar Bosne i Hercegovine, već predstavlja i potencijalnu prijetnju, posebno s obzirom na to da se u sklopu pregovora mogu očekivati razni dodatni zahtjevi za kompromise i ustupke od strane Bosne i Hercegovine.
 
Premijer Andrej Plenković svojim je izjavama o početku pregovora Bosne i Hercegovine s Europskom unijom dočarao trenutak kao vrhunac vanjskopolitičkih postignuća svoje Vlade tijekom mandata, opisujući ga kao iznimno dodvoravanje strukturama moći unutar Europske unije. Iako se ove izjave mogu smatrati političkim uspjehom s osobne perspektive premijera, s obzirom na to da su u potpunosti usklađene s očekivanjima EU prema pravima Hrvata u BiH, za hrvatsku zajednicu unutar Bosne i Hercegovine ovakva situacija predstavlja korak prema sve većim izazovima i nepravdama.

Premijer Plenković ponosno ističe kako su njegovi apeli u vezi s Bosnom i Hercegovinom naišli na razumijevanje u Briselu, postavljajući se u poziciju ključnog posrednika, čime se implicitno uspoređuje s vodećim europskim dužnosnicima poput Ursule von der Leyen. Međutim, javnost nije imala priliku svjedočiti niti jednom trenutku u kojem je premijer u Briselu jasno zastupao stajalište da se prava Hrvata u BiH moraju neupitno poštovati prije bilo kakvih daljnjih koraka. Unatoč raznim situacijama u kojima je Hrvatska mogla iskoristiti svoj položaj članice EU za zaštitu svojih interesa i prava hrvatske manjine u BiH, čini se da Plenković nije pokazao odlučnost u tim trenucima.

Umjesto korištenja svih dostupnih mehanizama koje članstvo u Europskoj uniji pruža za zaštitu interesa hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, premijer se odlučio na put samohvale i predizborne promocije, interpretirajući tešku situaciju Hrvata u BiH kao vlastiti politički uspjeh. Ironično, upravo ti isti "briselski partneri", kojima se Plenković nastoji dodvoriti, mogli bi dodatno ugroziti prava Hrvata u BiH, zagovarajući ideju o građanskoj Bosni i Hercegovini kao idealnom kandidatu za članstvo u Europskoj uniji.

S druge strane, predsjednik Zoran Milanović zauzima čvrst stav: Bosna i Hercegovina treba postati članica Europske unije kao država u kojoj su Hrvati ravnopravni i konstitutivni narod, s neupitnim pravom na izbor vlastitih predstavnika u tijelima vlasti, uključujući i članstvo u Predsjedništvu BiH. Naglašava se potreba da Hrvatska, koristeći svoj status u EU, aktivno radi na osiguranju ovakvog položaja za Hrvate u BiH, štiteći pritom ne samo prava te manjine, već i šire nacionalne i strateške interese.