Ukrajina ostaje u središtu rasprave o prekidu vatre
Rat u Ukrajini ni nakon ulaska u petu godinu ne silazi s vrha međunarodne političke agende. Pitanje prekida vatre ponovno je u središtu diplomatskih razgovora, ali ne kao jednostavna formula za zaustavljanje borbi, nego kao složen paket političkih, vojnih i sigurnosnih uvjeta o kojima se lome interesi Kijeva, Moskve, Washingtona, Bruxellesa i Ujedinjenih naroda. Rasprava više nije svedena samo na to treba li doći do primirja, nego pod kojim okolnostima ono može biti provedeno, tko bi nadzirao njegovu primjenu, kakva bi jamstva Ukrajina dobila i bi li eventualni zastoj na bojištu doista vodio prema miru ili samo prema novoj fazi rata.
Prema službenim izjavama koje su obilježile proteklu godinu, važna prekretnica dogodila se 11. ožujka 2025. u Džedi, gdje su Sjedinjene Države i Ukrajina objavile zajedničku izjavu o potpori prijedlogu trenutačnog, privremenog 30-dnevnog prekida vatre. Time je Kijev javno pokazao spremnost da prihvati model privremenog zastoja u borbama kao mogući prvi korak prema širem političkom procesu. No od samog početka bilo je jasno da takav prijedlog otvara više pitanja nego što ih zatvara. Ukrajinsko vodstvo naglašavalo je da svako primirje mora biti povezano s vjerodostojnim sigurnosnim jamstvima, dok je ruska strana uzvratila vlastitim uvjetima i upozorenjima da se primirje ne smije pretvoriti u prostor za novo ukrajinsko naoružavanje i reorganizaciju snaga.
Primirje kao političko, a ne samo vojno pitanje
Upravo zato rasprava o prekidu vatre u Ukrajini već dugo nije samo vojna tema. Iza izraza „primirje“ skriva se cijeli niz spornih točaka: od povlačenja ili zamrzavanja borbenih djelovanja duž vrlo duge bojišnice, preko nadzora nad provedbom dogovora, pa sve do pitanja kakav bi bio položaj okupiranih područja i bi li pregovori podrazumijevali političke ustupke. Ujedinjeni narodi u više su navrata tijekom 2025. i 2026. pozvali na trenutačni, puni i bezuvjetni prekid vatre, ističući da se bez zaustavljanja borbi ne može otvoriti ozbiljan diplomatski prostor. Istodobno, i u UN-u je vidljivo da sam poziv na prekid vatre ne uklanja temeljni prijepor: jedna strana traži da se poštuju međunarodno priznate granice i Povelja UN-a, dok druga pokušava pregovarački kapitalizirati stanje na terenu.
Za Ukrajinu je pritom ključno da se prekid vatre ne pretvori u novu verziju ranijih, neuspjelih aranžmana. Kijev i njegovi europski partneri više su puta upozoravali da bi primirje bez čvrstih osigurača moglo dati Rusiji vrijeme za predah, popunu ljudstva, obnovu vojnih zaliha i pripremu novih operacija. U tom je kontekstu predsjednik Volodimir Zelenski tijekom više nastupa ponavljao da mir bez sigurnosnih jamstava nije održiv, jer je upravo izostanak takvih jamstava, prema ukrajinskom stajalištu, bio jedan od razloga zbog kojih je ruska agresija mogla eskalirati od Krima i Donbasa do potpune invazije 2022. godine. Drugim riječima, za Kijev se pitanje primirja ne može odvojiti od pitanja buduće sigurnosne arhitekture Europe.
Što traži Ukrajina, a što naglašava Rusija
Ukrajinska pozicija posljednjih mjeseci može se sažeti u nekoliko točaka. Prvo, Kijev javno pokazuje spremnost za prekid vatre kao početni korak prema širem mirovnom procesu. Drugo, inzistira da takav korak mora biti bezuvjetan ili barem dovoljno jasan da ga Rusija ne može jednostrano tumačiti i koristiti za politički pritisak. Treće, traže se konkretna sigurnosna jamstva, nastavak vojne pomoći i uključivanje Ukrajine u svaki format pregovora u kojem bi se odlučivalo o njezinoj budućnosti. Ukrajinska diplomacija i europski saveznici pritom redovito naglašavaju da se o Ukrajini ne može pregovarati bez Ukrajine.
Ruska strana, s druge strane, ne odbacuje u potpunosti jezik pregovora i privremenih obustava napada, ali ga od početka veže uz dodatne uvjete. U službenim priopćenjima Kremlja nakon američkih inicijativa spominjali su se problemi nadzora duž cijele bojišnice, pitanje mobilizacije u Ukrajini, nastavak zapadne vojne pomoći i opasnost da se kratkotrajan prekid borbi pretvori u prednost za ukrajinsku vojsku. Takav pristup pokazuje da Moskva primirje ne promatra kao neutralan humanitarni korak, nego kao dio šireg odnosa snaga na bojištu i u diplomaciji. Zbog toga i svaka nova inicijativa gotovo automatski završava raspravom o tome tko bi što dobio ili izgubio već u prvim tjednima njezine primjene.
Važno je pritom razlikovati opći prekid vatre od parcijalnih ili sektorskih dogovora. Tijekom 2025. razgovaralo se i o privremenom moratoriju na napade na energetsku infrastrukturu, što pokazuje da međunarodni posrednici pokušavaju doći barem do ograničenih aranžmana kada širi sporazum nije moguć. No takvi djelomični dogovori, koliko god bili važni za civile i opskrbne sustave, nisu riješili temeljno pitanje rata. Oni su prije pokazatelj koliko je teško doći do sveobuhvatnog primirja u sukobu koji i dalje ima visoku vojnu dinamiku i snažnu geopolitičku težinu.
Uloga Sjedinjenih Država i europskih saveznika
Sjedinjene Države ostaju nezaobilazan akter u svakoj ozbiljnijoj raspravi o prekidu vatre. Zajednička američko-ukrajinska izjava iz Džede bila je važna zato što je pokazala spremnost Washingtona da prekid vatre predstavi kao test političke volje obiju strana. U kasnijim izjavama američkih dužnosnika i država skupine G7 ponavljala se poruka da je Ukrajina pristala na trenutačni prekid vatre te da bi Rusija, želi li dokazati ozbiljnost, trebala odgovoriti istim korakom. Istodobno, američki pristup nije lišen vlastitih neizvjesnosti, jer svaka promjena prioriteta u Washingtonu može utjecati i na intenzitet pritiska prema Moskvi i na opseg pomoći Kijevu.
Europska unija i europske države u ovom su procesu otišle korak dalje u naglašavanju pojma sigurnosnih jamstava. Europsko vijeće je još u ožujku 2025. poručilo da buduća sigurnosna jamstva za Ukrajinu moraju biti razvijana zajedno s Ukrajinom i partnerima istomišljenicima, uz puno poštovanje sigurnosnih i obrambenih politika država članica. Taj je okvir kasnije ponavljan i u zaključcima Europskog vijeća tijekom 2025., a europske institucije i početkom 2026. i dalje ističu da Rusija treba pristati na pun, bezuvjetan i trenutačan prekid vatre, dok se mir mora temeljiti na Povelji UN-a i međunarodnom pravu. Time Bruxelles šalje dvije paralelne poruke: podržava diplomaciju, ali ne prihvaća model prema kojem bi se teritorijalne promjene postignute silom normalizirale kroz pregovarački proces.
U europskim prijestolnicama sve je izraženija svijest da se pitanje primirja u Ukrajini izravno prelijeva na širu sigurnost kontinenta. Rasprava zato obuhvaća i buduće financiranje ukrajinske obrane, industrijsku proizvodnju streljiva, obuku vojnika, dugoročne zajmove i mehanizme kojima bi se spriječilo da eventualni prekid vatre postane samo predah prije nove eskalacije. Drugim riječima, za Europu se ne odlučuje samo o tome kako zaustaviti aktualne borbe, nego i o tome kakav će poredak ostati nakon njih.
Ujedinjeni narodi: bez zaustavljanja borbi nema ozbiljne diplomacije
Ujedinjeni narodi u svojim su porukama posljednjih mjeseci zadržali relativno dosljednu liniju. Glavni tajnik António Guterres i dužnosnici koji su govorili pred Vijećem sigurnosti i Općom skupštinom isticali su da je potreban trenutačan, pun i bezuvjetan prekid vatre, ali i da svaki pravedan mir mora biti u skladu s Poveljom UN-a, međunarodnim pravom te načelima suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti. Takav okvir važan je jer pokazuje da se u međunarodnim institucijama prekid vatre ne promatra kao sam sebi svrha, nego kao instrument koji treba voditi prema održivom političkom rješenju.
Posebno je znakovito da je Opća skupština UN-a 24. veljače 2026., na četvrtu godišnjicu pune ruske invazije, usvojila rezoluciju kojom se traži trenutačni, puni i bezuvjetni prekid vatre. Sama činjenica da se takav zahtjev ponovno našao u središtu rasprave pokazuje da diplomatski kanal nije nestao, ali i da dosadašnji pokušaji nisu donijeli proboj. UN, dakle, ostaje forum u kojem se formulira politički pritisak i međunarodni standard, ali ne i institucija koja sama može nametnuti provedivo rješenje na terenu bez suglasnosti glavnih aktera i stalnih članica Vijeća sigurnosti.
Zašto je prekid vatre i dalje tako teško ostvariv
Iako izraz „prekid vatre“ zvuči kao minimalni i razuman cilj, upravo je njegova provedba najsporniji dio cijelog procesa. Bojišnica je duga, stanje na terenu promjenjivo, a razina nepovjerenja između strana iznimno visoka. Tko bi nadzirao poštuje li se dogovor, što bi se smatralo kršenjem, bi li bili obuhvaćeni napadi dronovima, raketni udari i diverzije, te kakve bi bile posljedice prvog ozbiljnijeg incidenta – sve su to pitanja bez kojih nijedan tekst o prekidu vatre ne može biti vjerodostojan. Kada se tome dodaju i političke razlike oko teritorija, sankcija, reparacija, razmjene zarobljenika i obnove, postaje jasno zašto ni intenzivna diplomacija ne daje brze rezultate.
Uz to, rat u Ukrajini već odavno nije samo bilateralni sukob. On utječe na odnose Rusije i Zapada, energetsku politiku, obrambene proračune, NATO planiranje, prehrambenu sigurnost i međunarodno pravo. Svaka inicijativa za primirje zato se promatra i kao signal o budućem odnosu moći. Kijev ne želi dogovor koji bi legalizirao vojnu silu kao sredstvo promjene granica. Moskva ne želi aranžman koji bi zamrznuo frontu, a da pritom ne dobije politički ili sigurnosni ustupak. Zapadne države pokušavaju zadržati jedinstvo između potpore Ukrajini i potrebe da se otvori put prema završetku rata. Upravo u tom trokutu interesa leži razlog zbog kojega Ukrajina ostaje trajna točka svjetske političke agende.
Što današnja rasprava govori o mogućem smjeru pregovora
Prema dostupnim informacijama, trenutačni međunarodni pristup ide u nekoliko smjerova istodobno. Jedan je politički pritisak na Rusiju da prihvati opći, bezuvjetni prekid vatre na koji je Ukrajina već pristala u američko-ukrajinskom formatu iz ožujka 2025. Drugi je pokušaj oblikovanja parcijalnih dogovora, poput ograničenja napada na određene vrste ciljeva, kako bi se smanjila šteta za civile i infrastrukturu. Treći je izgradnja šireg okvira sigurnosnih jamstava koji bi trebao uvjeriti Ukrajinu da primirje neće značiti samo novu odgodu sljedeće ofenzive. Nijedan od tih pravaca zasad nije dao konačan odgovor, ali zajedno pokazuju da međunarodna zajednica više ne raspravlja samo o završetku pojedine bitke, nego o arhitekturi mogućeg poratnog poretka.
Zato pitanje prekida vatre u Ukrajini ostaje puno više od diplomatske fraze. Ono je test odnosa snaga na terenu, političke volje velikih sila, spremnosti Europe da dugoročno preuzme sigurnosnu odgovornost i sposobnosti međunarodnih institucija da obrane vlastita pravila. Dok god ne postoji dogovor koji bi istodobno zaustavio borbe, zaštitio civile i otvorio put prema pravednom i održivom miru, svaka nova inicijativa izazivat će snažne reakcije i nove prijepore. Upravo zbog toga Ukrajina ostaje jedna od ključnih tema suvremene svjetske politike, a rasprava o primirju i dalje je zapravo rasprava o budućem izgledu europske i globalne sigurnosti.
Izvori:- U.S. Department of State – zajednička izjava SAD-a i Ukrajine nakon sastanka u Džedi 11. ožujka 2025. (link)- Ured predsjednika Ukrajine – službena objava zajedničke izjave ukrajinske i američke delegacije nakon sastanka u Džedi (link)- Ured predsjednika Ukrajine – poruke sa sastanka u Londonu o sigurnosnim jamstvima kao temelju mogućeg prekida vatre (link)- Kremlin – službeni sažetak telefonskog razgovora o američkom prijedlogu 30-dnevnog prekida vatre i ruskim uvjetima (link)- Kremlin – rezultati sastanka ruskih i američkih stručnih skupina, uključujući dogovor o 30-dnevnoj zabrani napada na energetske objekte od 18. ožujka 2025. (link)- Europsko vijeće – zaključci od 6. ožujka 2025. o Ukrajini, sigurnosnim jamstvima i načelima budućih pregovora (link)- Europsko vijeće – zaključci od 18. prosinca 2025. s pozivom Rusiji na pun, bezuvjetan i trenutačan prekid vatre (link)- Vijeće EU-a – pregled aktualne politike EU-a prema ruskom ratu protiv Ukrajine i stajališta o pravednom i trajnom miru (link)- Ujedinjeni narodi – izjava glavnog tajnika povodom četvrte godišnjice pune ruske invazije na Ukrajinu (link)- Ujedinjeni narodi – Opća skupština 24. veljače 2026. usvojila je tekst kojim traži trenutačni, puni i bezuvjetni prekid vatre (link)- Ujedinjeni narodi – Vijeće sigurnosti 24. veljače 2026. raspravljalo o potrebi hitnog prekida vatre i trajnog mira (link)- G7 / U.S. Department of State – ministri vanjskih poslova G7 pozdravili su spremnost Ukrajine na trenutačni prekid vatre i pozvali Rusiju da odgovori istim korakom (link)
Kreirano: nedjelja, 15. ožujka, 2026.
Pronađite smještaj u blizini