Unatoč rekordnih 50,8 milijardi dolara ulaganja, zrakoplovstvo i dalje koči isti problem: podaci koji ne putuju dovoljno brzo
Zrakoplovna industrija ušla je u 2026. s paradoksom koji sve jasnije određuje njezin razvoj. S jedne strane, aviokompanije i zračne luke ulažu više nego ikad u tehnologiju, umjetnu inteligenciju, sigurnost, digitalne identitete putnika i održivost. S druge strane, upravo u trenutku kada sektor treba biti otporniji, brži i precizniji u donošenju odluka, pokazuje se da najveća prepreka više nije nedostatak ambicije ni nedostatak novca, nego činjenica da ključni operativni podaci i dalje ostaju raspršeni po odvojenim sustavima. Novi industrijski uvid koji je objavila tvrtka SITA zato opisuje problem koji nadilazi klasičnu IT temu: u pitanju je ograničenje koje izravno utječe na to koliko će zrakoplovni sektor moći odgovoriti na poremećaje, zaštititi prihode i iskoristiti tehnološki val koji je sam financirao.
Prema SITA-inu izvješću Air Transport IT Insights za 2025., ukupna tehnološka ulaganja u zračnom prometu dosegnula su 50,8 milijardi američkih dolara. Od toga su aviokompanije uložile 36 milijardi dolara, što odgovara 3,6 posto njihovih prihoda, dok su zračne luke podignule ulaganja na 14,8 milijardi dolara, odnosno na 7,3 posto prihoda. Te brojke same po sebi govore o industriji koja je svjesna da se buduća konkurentnost više ne gradi samo flotom, mrežom linija i cijenom goriva, nego i kvalitetom digitalne infrastrukture. No isti dokument pokazuje i zašto rekordna ulaganja ne jamče automatski i rekordne rezultate: kada se podaci o posadama, zrakoplovima, putnicima, slotovima, prometu na stajanci, održavanju i promjenama u rasporedu ne mogu pouzdano razmjenjivati u stvarnom vremenu, najveći dio potencijalne koristi ostaje neiskorišten.
Rast prometa povećava pritisak na sustav
Ovaj problem postaje posebno važan zato što se industrija ne nalazi u razdoblju mirovanja, nego u razdoblju snažnog volumenskog rasta. Airports Council International World početkom 2026. objavio je prognozu prema kojoj bi globalni putnički promet već ove godine trebao dosegnuti 10,2 milijarde putnika, uz godišnji rast od 3,9 posto. Istodobno, ACI upozorava da potražnja više ne raste ravnomjerno i da je sve češće prati niz ograničenja: kapaciteti pojedinih zračnih luka, kašnjenja u isporukama zrakoplova, sve složeniji operativni uvjeti, geopolitičke napetosti i pritisak održivosti. Drugim riječima, promet raste, ali se sustav ne širi dovoljno brzo i dovoljno usklađeno da bi takav rast prolazio bez većih posljedica.
U takvom okruženju svaki prekid, svako odstupanje od reda letenja i svaki zastoj na jednoj točki mreže može se preliti na niz drugih procesa. Upravo zato pitanje podataka više nije tehnička rasprava rezervirana za informatičke odjele, nego operativno i poslovno pitanje prve razine. Kada su informacije o letu, raspoloživosti posade, statusu ukrcaja, gateovima, održavanju ili prtljazi razdvojene između više platformi i partnera, operativni centri reagiraju kasnije nego što bi trebali. U industriji u kojoj minute često odlučuju o tisućama putnika i milijunima dolara, to kašnjenje pretvara se u trošak, reputacijski rizik i gubitak povjerenja.
Podatkovna koordinacija postaje nova infrastruktura zrakoplovstva
SITA izrijekom navodi da je koordinacija podataka zajednički nazivnik gotovo svih velikih tehnoloških tema u sektoru. To se vidi već na razini prioriteta. Čak 83 posto aviokompanija i 89 posto zračnih luka navodi donošenje odluka na temelju podataka kao strateški prioritet. Međutim, kada treba taj prioritet prevesti u praksu, sustav zapinje na starim granicama među bazama podataka, aplikacijama i organizacijama. Gotovo polovica aviokompanija, njih 49 posto, identificira integraciju i dosljednost podataka kao glavnu prepreku ostvarivanju boljih operativnih rezultata.
To je važan podatak jer pokazuje da industrija više ne govori o digitalnoj transformaciji u apstraktnim terminima. Problem je vrlo konkretan: operatori mogu kupiti novu platformu, uvesti naprednu analitiku ili razviti AI modele, ali ako ključni podaci ostanu u odvojenim silosima, sustav i dalje neće vidjeti cjelovitu sliku. U takvom okruženju tehnologija ne djeluje kao jedinstven ekosustav, nego kao skup parcijalnih rješenja koja rade dobro unutar vlastitih granica, ali ne i preko njih. Za industriju koja po prirodi ovisi o koordinaciji više aktera, od prijevoznika i aerodroma do zemaljskih službi, regulatora i pružatelja usluga u zračnoj plovidbi, to je ograničenje od presudne važnosti.
Kašnjenja više nisu samo operativni problem nego i izravni financijski udar
Pritisak postaje još vidljiviji kada se usporedi s profitabilnošću sektora. IATA je za 2025. procijenila da će prihodi svjetskih aviokompanija prvi put premašiti jedan bilijun dolara, uz očekivanu neto dobit od 36,6 milijardi dolara. Na prvi pogled riječ je o snažnom oporavku i impresivnoj industrijskoj skali. No iza velikog prihoda krije se znatno manje raskošna marža. IATA je za 2025. projicirala neto maržu od 3,6 posto, a za 2026. očekuje 3,9 posto, uz prosječnu zaradu od 7,90 dolara po putniku. To znači da je riječ o industriji koja posluje s vrlo ograničenim prostorom za pogrešku. Kada operacije uđu u poremećaj, financijski učinak vrlo brzo postaje mjerljiv.
SITA se u svom izvješću pritom poziva na IATA-inu procjenu prema kojoj sama kašnjenja letova čine 30 milijardi dolara ukupnih industrijskih prihoda. Takva brojka ne znači samo da su kašnjenja neugodnost za putnike, nego da su postala jedna od središnjih ekonomskih tema zračnog prometa. Što je promet gušći, što su flote starije, što su lanci opskrbe sporiji i što su mreže linija osjetljivije na geopolitičke promjene, to potreba za ranom, koordiniranom i preciznom reakcijom postaje veća. Bez kvalitetne razmjene podataka ta rana reakcija izostaje, a mali poremećaj prerasta u mrežni problem.
Bliski istok pokazuje zašto fragmentirani sustavi postaju preskupi
SITA-in dokument objavljen je 15. travnja 2026., u trenutku kada kompanija otvoreno navodi da sukob na Bliskom istoku i dalje globalno remeti sektor. Taj kontekst nije sporedan. Zrakoplovstvo je osobito osjetljivo na promjene u zračnom prostoru, preusmjeravanja ruta, neplanirana produljenja vremena leta, promjene u raspoloživosti posada i neizvjesnost oko rasporeda. Kad su međunarodni koridori poremećeni, posljedice se ne zaustavljaju na regiji sukoba, nego pogađaju slotove, presjedanja, raspored flote, troškove goriva i točnost mreže i u Europi, Aziji i šire.
Upravo u takvim uvjetima postaje jasno zašto je podatkovna koordinacija važnija od same količine uloženog novca. Operativni timovi moraju u kratkom vremenu uskladiti informacije o promijenjenim rutama, dostupnosti zrakoplova, statusu posada, putnicima u transferu, kapacitetima terminala i očekivanim kašnjenjima. Ako te informacije nisu povezane i dosljedne, odluke se donose na temelju nepotpune slike. To povećava šansu da jedna promjena izazove lančanu reakciju, od probijenih valova konekcija do zastoja na zemlji. SITA zato upozorava da trošak jaza u koordinaciji podataka nikada nije bio veći nego u trenutku globalne nestabilnosti.
Umjetna inteligencija obećava mnogo, ali bez kvalitetne podatkovne osnove ne može dati puni učinak
Velik dio industrijskog optimizma danas se veže uz umjetnu inteligenciju. No i ovdje izvješće upućuje na trezveniji zaključak: AI ne može biti čarobni sloj postavljen iznad loše organiziranih podataka. SITA navodi da 63 posto aviokompanija već koristi umjetnu inteligenciju u centrima operativne kontrole kako bi istodobno upravljale poremećajima, dodjelom zrakoplova i raspoloživošću posada. Istodobno, 79 posto aviokompanija generativnu umjetnu inteligenciju i velike jezične modele vidi kao glavni investicijski prioritet u sljedećih 12 mjeseci.
Takvi podaci pokazuju da industrija želi snažno ubrzati primjenu AI-ja. Međutim, sam SITA-in zaključak glasi da je glavna prepreka maksimalnom iskorištavanju tog ulaganja upravo nedostatak integracije podataka kroz cijelu operaciju. To je logično: sustav umjetne inteligencije može predložiti alternativne scenarije, ali samo ako raspolaže pouzdanim i ažurnim podacima iz više izvora. Ako jedan dio slike kasni, ako drugi nije standardiziran, a treći nije dostupan partnerima, AI neće donositi bolje odluke od ljudi zato što jednostavno neće imati bolju osnovu.
Za zračne luke i prijevoznike to znači da se digitalna strategija više ne može svesti na kupnju novih aplikacija i pilot-projekata. Pravi posao postaje izgradnja podatkovne arhitekture koja omogućuje da informacije budu usporedive, dijeljene i operativno korisne. Tek tada umjetna inteligencija može prijeći iz faze demonstracije u fazu stvarnog povećanja učinkovitosti.
Sigurnost, identitet putnika i održivost ovise o istoj stvari
Posebno je zanimljivo što se ista slabost javlja i u drugim područjima koja se često promatraju zasebno. Kada je riječ o kibernetičkoj sigurnosti, SITA navodi da 71 posto zračnih luka danas upravo sigurnost stavlja na prvo mjesto među IT prioritetima, a 68 posto njih navodi da je ona glavni pokretač infrastrukturnih nadogradnji. To pokazuje da više nije riječ samo o zaštiti pojedinačnih aplikacija, nego o obrani zajedničkih operativnih podataka bez kojih suvremena zračna luka ili aviokompanija ne može učinkovito raditi. Što je sustav povezaniji, to su i posljedice incidenta šire.
Sličan obrazac vidi se kod digitalnih identiteta. SITA navodi da 57 posto aviokompanija smatra suradnju sa zračnim lukama glavnim preduvjetom za širenje digitalnih identiteta putnika, što je osjetan rast u odnosu na prethodnu godinu. Razlog je jednostavan: digitalni identitet nema veliku vrijednost ako ga samo jedan dio putničkog lanca prepoznaje dosljedno. Putnik prolazi kroz niz točaka, od prijave i predaje prtljage do sigurnosne kontrole, ukrcaja i transfera. Ako ti koraci nisu povezani istim i pouzdanim zapisom, tehnologija postoji, ali korist ostaje ograničena.
Ni održivost nije iznimka. Prema SITA-i, napredak je najveći ondje gdje jedan operator kontrolira podatke i odluku, primjerice kod obnove flote ili upravljanja energijom u terminalima. No kada je potrebno pratiti ukupne emisije ili emisije na stajanci, što traži usklađeno dijeljenje podataka među prijevoznicima, zemaljskim službama i infrastrukturom, primjena takvih sustava i dalje ostaje ispod 20 posto. I to je važna poruka: čak i kada postoji regulatorni i tržišni pritisak prema zelenijem zrakoplovstvu, bez koordiniranih podataka teško je dokazati učinak, upravljati njime i ulaganja usmjeriti ondje gdje daju najveći rezultat.
Industrija više ne može odvajati tehnologiju od operativne otpornosti
U širem smislu, ovo izvješće govori da je zrakoplovni sektor ušao u novu fazu digitalne transformacije. Ranija faza bila je usmjerena na digitalizaciju pojedinih procesa, od samouslužne prijave putnika do boljih alata za održavanje ili analitike u prometnim centrima. Nova faza manje je glamurozna, ali vjerojatno važnija: povezati ono što je već uvedeno tako da cijeli sustav funkcionira kao mreža, a ne kao zbir odvojenih otoka podataka.
To se poklapa i s upozorenjima drugih industrijskih aktera. ACI World početkom godine poručio je da dugoročni rast neće biti održiv bez koordiniranog djelovanja i novih ulaganja u infrastrukturu, zračni prostor i operativnu otpornost. IATA, s druge strane, upozorava da aviokompanije i dalje posluju uz tanke marže, pod pritiskom uskih grla u opskrbnom lancu, geopolitičkih sukoba, rastućih troškova i regulatornih opterećenja. Kada se ta dva pogleda spoje, rezultat je jasan: industrija raste, ali istodobno postaje osjetljivija. Upravo zato kvalitetna razmjena podataka više nije dodatna pogodnost, nego preduvjet da sustav ostane upravljiv.
Za putnike se ta rasprava možda ne vidi izravno, ali njezine se posljedice osjećaju vrlo konkretno. Vidljive su u tome hoće li informacija o kašnjenju doći pravodobno, hoće li se presjedanje moći spasiti, hoće li se resursi na aerodromu preusmjeriti na vrijeme i hoće li digitalne usluge doista skratiti čekanje ili samo stvoriti novi sloj složenosti. Za kompanije i aerodrome, međutim, poruka je još izravnija: nije dovoljno trošiti više na tehnologiju, nego se mora osigurati da tehnologija vidi istu operativnu stvarnost.
Rekordna ulaganja bez koordinacije ne znače i rekordnu učinkovitost
Zato je najvažniji zaključak novog SITA-ina izvješća ujedno i najneugodniji za industriju koja je posljednjih godina rado govorila o ubrzanoj modernizaciji. Rekordnih 50,8 milijardi dolara ulaganja pokazuje da volje i kapitala ima. No pravi test neće biti iznos na računu za IT, nego sposobnost da se podatci između aviokompanija, zračnih luka i partnera pretvore u zajedničku operativnu sliku. Bez toga će i najbolji AI alati, i najskuplje sigurnosne nadogradnje, i najambiciozniji projekti digitalnog identiteta ili održivosti ostati ispod svojih mogućnosti.
U vremenu kada globalni promet raste, a istodobno rastu geopolitički rizici, pritisak na kapacitete i cijena svakog kašnjenja, zrakoplovstvo se suočava s jednostavnom, ali teškom porukom: budućnost sektora neće ovisiti samo o tome koliko ulaže u tehnologiju, nego o tome koliko je sposobno povezati podatke koji već postoje. Tek kada ta koordinacija postane jednako važna kao pista, terminal ili flota, rekordna ulaganja mogla bi se pretvoriti u ono što industrija od njih očekuje — veću otpornost, bolju točnost i stabilniji poslovni rezultat.
Izvori:- SITA – službeno priopćenje o izvješću Air Transport IT Insights 2025, rekordnim ulaganjima od 50,8 milijardi dolara i problemu koordinacije podataka- ACI World – prognoza globalnog putničkog prometa za 2026. i upozorenje na kapacitetna ograničenja, geopolitičku neizvjesnost i operativnu složenost- IATA – pregled očekivanih prihoda i dobiti aviokompanija u 2025., uz podatke o tankim maržama i strukturnim pritiscima na sektor- IATA – ažurirani pogled na profitabilnost sektora u 2026., rast prihoda iznad jednog bilijuna dolara i trajne rizike povezane s opskrbnim lancima i geopolitičkim napetostima
Kreirano: srijeda, 15. travnja, 2026.
Pronađite smještaj u blizini