Astronomi su otkrili dosad najveću zvjezdanu crnu rupu u Mliječnoj stazi. Ova crna rupa otkrivena je u podacima misije Gaia Europske svemirske agencije, jer je uzrokovala neobično "ljuljanje" zvijezde koja joj orbitira. Za potvrdu mase crne rupe korišteni su podaci s vrlo velikog teleskopa (VLT) Europskog južnog opservatorija (ESO) i drugih zemaljskih opservatorija, gdje je utvrđeno da je masa crne rupe impresivnih 33 puta veća od mase Sunca.

Zvjezdane crne rupe nastaju kolapsom masivnih zvijezda, a one koje su do sada identificirane u Mliječnoj stazi u prosjeku su imale masu oko 10 puta veću od mase Sunca. Čak i Cygnus X-1, prethodno poznata kao najmasivnija zvjezdana crna rupa u našoj galaksiji, ima masu od 21 sunčeve mase, što čini ovu novu opaženu crnu rupu od 33 sunčeve mase iznimnom.

Ova crna rupa nalazi se iznenađujuće blizu nas — na samo 2000 svjetlosnih godina u sazviježđu Orao, što je čini drugom najbližom poznatom crnom rupom Zemlji. Nazvana Gaia BH3 ili skraćeno BH3, otkrivena je dok je tim pregledavao Gaiaeve opservacije u pripremi za nadolazeće izdanje podataka. "Nitko nije očekivao otkriti visokomasivnu crnu rupu koja se dosad skrivala u blizini, neotkrivena," kaže član suradnje Gaia, Pasquale Panuzzo, astronom iz Nacionalnog centra za znanstvena istraživanja (CNRS) na Opservatoriju u Parizu - PSL, Francuska. "Ovo je vrsta otkrića koja se događa jednom u životu istraživača."

Za potvrdu svog otkrića, suradnja Gaia koristila je podatke iz zemaljskih opservatorija, uključujući podatke s instrumenta Ultraviolet and Visual Echelle Spectrograph (UVES) na VLT-u ESO-a, smještenog u čileanskoj pustinji Atacama. Ove opservacije otkrile su ključne karakteristike zvijezde pratilje, što je zajedno s podacima Gaia omogućilo astronomima precizno mjerenje mase BH3.

Astronomi su otkrili slično masivne crne rupe izvan naše galaksije koristeći drugačiju metodu detekcije i teoretski predviđaju da bi se one mogle formirati iz kolapsa zvijezda s vrlo malo elemenata težih od vodika i helija u svojem kemijskom sastavu. Smatra se da takve zvijezde siromašne metalima tijekom svog života gube manje mase, ostavljajući tako više materijala koji može pridonijeti formiranju visokomasivnih crnih rupa nakon njihove smrti. No, do sada nije bilo izravnih dokaza koji bi povezivali zvijezde siromašne metalima s visokomasivnim crnim rupama.

Zvijezde koje se nalaze u parovima obično imaju sličan kemijski sastav, što znači da pratilja BH3 sadrži važne tragove o zvijezdi koja je kolabirala i formirala ovu iznimnu crnu rupu. Podaci UVES-a pokazali su da je pratilja zvijezda vrlo siromašna metalima, ukazujući na to da je i zvijezda koja je kolabirala formirajući BH3 bila siromašna metalima, baš kako je predviđeno.

Studiju, koju vodi Panuzzo, danas objavljuje časopis Astronomy & Astrophysics. "Odlučili smo iznimno objaviti ovaj rad temeljen na preliminarnim podacima prije nadolazećeg izdanja podataka Gaia zbog jedinstvene prirode otkrića," kaže suautorica Elisabetta Caffau, također članica suradnje Gaia i znanstvenica iz CNRS-a na Opservatoriju u Parizu - PSL. Rana dostupnost podataka omogućit će drugim astronomima da odmah počnu proučavati ovu crnu rupu, bez čekanja na potpuno izdanje podataka, koje je planirano najranije krajem 2025. godine.

Daljnja promatranja ovog sustava mogla bi otkriti više o njegovoj povijesti i samoj crnoj rupi. Na primjer, instrument GRAVITY na interferometru VLT-a ESO-a mogao bi pomoći astronomima da saznaju da li ova crna rupa privlači materijal iz svoje okoline i bolje razumiju ovaj uzbudljivi objekt.