U Motovunu započeo CASTLECHAIN: Hrvatsko-talijanski projekt spaja utvrđenu baštinu, održivi turizam i „Proof of Culture“ sustav temeljen na blockchainu
U Motovunu je 25. i 26. veljače 2026. održan prvi partnerski sastanak projekta CASTLECHAIN (Fortified Original Roots for Tourism and Innovation in Sustainable Heritage), prekogranične inicijative koja povezuje istarski Motovun i talijansku Acquavivu Picenu u regiji Marche. Projekt je usmjeren na jačanje uloge kulture i održivog turizma u gospodarskom razvoju, socijalnoj uključenosti i društvenim inovacijama, s posebnim naglaskom na to kako se kulturna baština predstavlja i štiti u digitalnom okruženju. U praksi, CASTLECHAIN želi pokazati da se inovacije i tehnologija mogu koristiti kao alat za očuvanje autentičnosti, a ne kao prečac prema brzim, površnim i komercijalno vođenim interpretacijama lokalne povijesti.
S obzirom na to da je Motovun tih dana bio središnje mjesto susreta partnera, lokalna zajednica dobiva ulogu domaćina, ali i su-kreatora sadržaja koji će se kroz projekt razvijati. To je posebno važno za destinacije koje su prepoznatljive, ali istodobno osjetljive na pritiske turizma, jer svako širenje ponude donosi i pitanje ravnoteže: koliko posjetitelja, kakvi sadržaji i tko ima pravo na „službenu“ priču o mjestu. Za sve koji planiraju doći u Motovun zbog projektnog programa, radionica ili terenskih aktivnosti, već sada je realno očekivati interes za
[smještaj blizu mjesta događanja u Motovunu], osobito u terminima kada se u malim sredinama istodobno poklopi više događanja.
Vrijednost projekta i partneri: fokus na utvrđenu baštinu i prekogranične učinke
CASTLECHAIN je financiran sredstvima Europske unije kroz program Interreg Italija – Hrvatska 2021. – 2027. Projekt traje 18 mjeseci, od 1. veljače 2026. do 31. srpnja 2027., a ukupna vrijednost iznosi 312.453,00 €, pri čemu je 80% sufinancirano iz Europskog fonda za regionalni razvoj. Nositelj projekta je Općina Motovun-Montona, a partneri su Comune di Acquaviva Picena, organizacija G.A.L.E.E. Sibilline iz Italije te Turistička zajednica općine Motovun. Takav sastav, koji spaja lokalnu samoupravu, subjekt specijaliziran za kulturni turizam i destinacijsku organizaciju, zamišljen je tako da projekt ima i institucionalnu težinu i operativnu provedivost.
U projektnom pristupu posebno se naglašava teritorijalna ukorijenjenost: partneri se ne oslanjaju samo na „vanjske“ narative o atrakcijama, nego nastoje iznutra, u suradnji s lokalnim dionicima, graditi sadržaje i rute koje neće biti kopija univerzalnih turističkih šablona. Uloga dviju općina, Motovuna i Acquavive Picene, pritom se opisuje kao strateška: one koordiniraju prekogranične aktivnosti, okupljaju lokalne sudionike i sudjeluju u zajedničkom razvoju alata i strategija za valorizaciju baštine. U takvom modelu, rezultat nije samo digitalni sadržaj ili marketinška kampanja, nego i niz dogovorenih standarda, postupaka i pravila – tko, kako i na temelju kojih izvora govori o baštini.
- Trajanje: 1. veljače 2026. – 31. srpnja 2027. (18 mjeseci)
- Ukupna vrijednost: 312.453,00 €
- Sufinanciranje: 80% iz Europskog fonda za regionalni razvoj
- Nositelj: Općina Motovun-Montona
- Partneri: Comune di Acquaviva Picena, G.A.L.E.E. Sibilline, Turistička zajednica općine Motovun
Motovun i Acquaviva Picena: „utvrđeni korijeni“ kao zajednički nazivnik
I Motovun i Acquaviva Picena u javnoj su percepciji snažno povezani s utvrđenom arhitekturom i srednjovjekovnim slojevima povijesti, što je i vidljivo u samom nazivu projekta: „Fortified Original Roots“. U Motovunu je, prema turističkim opisima i službenim informacijama o destinaciji, naglašena upravo srednjovjekovna urbana cjelina, položaj na brežuljku i sustav zidina koji dominira krajolikom doline Mirne. U Acquavivi Piceni, prema dostupnim opisima destinacije, kao ključni motiv ističe se Rocca – utvrda koja definira identitet mjesta – ali i čitav niz povijesnih građevina te lokalnih tradicija koje nadilaze čistu „razgledničku“ sliku.
Za projekt koji želi biti više od klasične turističke promocije, to je važna startna pozicija. Utvrđene jezgre i povijesni spomenici nisu samo kulisa, nego sadržaj koji treba tumačiti odgovorno, uz svijest da se priče o baštini često pojednostavljuju, prilagođavaju trendovima ili se preuzimaju bez provjere. U sredinama poput Motovuna to je posebno osjetljivo: mjesto je dovoljno prepoznatljivo da privlači posjetitelje, ali dovoljno malo da svaka promjena u načinu prezentacije – digitalno ili na terenu – brzo postaje dio svakodnevice stanovnika. Upravo zato nije slučajno da se uz razvoj turističkih sadržaja paralelno naglašava uključivanje zajednice, jer dugoročno održivi turizam u malim povijesnim jezgrama ovisi o tome osjeća li lokalno stanovništvo da projekt radi „s njima“, a ne „o njima“.
U tom smislu, interes posjetitelja i sudionika projekta u Motovunu vjerojatno neće biti ograničen na jednodnevne dolaske. Ako se aktivnosti budu odvijale kroz više termina i u različitim formatima, realno je očekivati potrebu za
[ponude smještaja u Motovunu] i u predsezonskim razdobljima, što može doprinijeti raspodjeli turističkog prometa izvan klasičnih vrhunaca sezone, ali uz uvjet da sadržaji ostanu usklađeni s kapacitetima mjesta.
„Proof of Culture“: blockchain kao štit protiv digitalnih krivotvorina identiteta
Središnji inovacijski element CASTLECHAIN-a je uvođenje sustava nazvanog „Proof of Culture“, okvira koji se temelji na blockchain tehnologiji i posebno je osmišljen za potrebe očuvanja autentične kulturne i povijesne baštine. Partneri projekt polaze od procjene da digitalno okruženje sve češće stvara pritisak na kulturne sadržaje: priče se skraćuju, pojednostavljuju ili preoblikuju tako da budu „privlačne“, ponekad bez jasnog navođenja izvora, autora ili konteksta. U takvom prostoru, osobito u kontekstu masovnog turizma i nekontrolirane produkcije digitalnih sadržaja uz pomoć alata umjetne inteligencije, raste rizik da se lokalna baština počne prikazivati kroz netočne ili obmanjujuće narative.
Proof of Culture predviđa da se digitalni kulturni sadržaji – poput podcasta, povijesnih narativa i digitaliziranih srednjovjekovnih dokumenata – autentificiraju, dugoročno prate i trajno povežu s izvornim izvorom. U praksi, takav sustav trebao bi omogućiti da se za svaki digitalni artefakt može pratiti tko ga je izradio, kada, na temelju kojih referenci i u kojem je kontekstu nastao. Pritom se blockchain u projektu opisuje kao alat povjerenja i zaštite kulturnih vrijednosti, a ne kao spekulativni mehanizam: cilj nije stvaranje financijskog proizvoda, nego stvaranje stabilnog okvira koji otežava manipulacije, prepisivanja bez traga i širenje sadržaja koji „glumi“ autentičnost.
Takav pristup dobiva na važnosti u trenutku kada granica između „digitalne interpretacije“ i „digitalne zamjene stvarnosti“ postaje sve tanja. Ako se kulturna baština pretvori u generički sadržaj koji se može prepravljati bez odgovornosti, tada i turizam koji se na nju oslanja postaje kratkotrajan: posjetitelj dobiva atrakciju, ali gubi kontekst, a zajednica gubi kontrolu nad vlastitim identitetom. CASTLECHAIN zato problemu pristupa kao pitanju upravljanja kulturnim integritetom, a ne kao tehničkom pitanju „još jedne platforme“.
Od digitalnih narativa do tematskih ruta: kako projekt spaja online i terensko iskustvo
Tijekom prvog partnerskog sastanka u Motovunu detaljno su razmatrane nadolazeće aktivnosti te suradnja svih partnera u kreiranju narativa i tematskih ruta. Projekt je postavljen tako da ne ostane u digitalnoj sferi, nego da poveže online sadržaje s iskustvom na terenu. Tematske rute u tom su smislu logičan korak: one posjetitelju nude strukturirano kretanje kroz prostor, ali i kontroliranu interpretaciju – priču koja je provjerena, potkrijepljena izvorima i usklađena s lokalnim identitetom.
Važno je i to što se naglašava zajednički pristup: umjesto da svaka destinacija gradi svoju priču izolirano, partneri nastoje razviti okvir u kojem se utvrđena baština dviju obala Jadrana može promatrati kao povezana, ali ne i izjednačena. Drugim riječima, cilj nije napraviti „istu rutu na dva mjesta“, nego pokazati kako se slični motivi – bedemi, utvrde, gradske jezgre, dokumenti, usmena predaja – mogu interpretirati na način koji čuva razlike i naglašava autentičnost. U tom procesu, digitalni sadržaji mogu poslužiti kao most: podcast ili digitalizirani dokument može uvesti posjetitelja u priču prije dolaska, a nakon posjeta ostati kao trajni zapis iskustva.
Za Motovun to otvara prostor i za sadržaje koji nisu nužno vezani uz vrhunac sezone, nego uz kulturne formate koji se mogu planirati tijekom godine. Ako projekt bude uključivao radionice, vođene interpretacije ili javne prezentacije, to može povećati potrebu za
[smještaj za posjetitelje Motovuna] i u razdobljima kada je destinacija mirnija, što je često cilj održivih turističkih politika: stabilniji ritam posjeta umjesto naglih vršnih opterećenja.
Lokalne zajednice u središtu: uključivanje dionika i društveni učinci
Partneri su na sastanku istaknuli važnost aktivnog uključivanja lokalnih zajednica u sve faze provedbe. U praksi, to znači da sadržaji ne bi trebali nastajati isključivo u uredima ili kroz vanjske produkcije, nego uz sudjelovanje lokalnih povjesničara, kulturnih institucija, udruga, turističkih vodiča, kreativaca i drugih dionika. Takav model je zahtjevniji, jer traži dogovor i zajedničke standarde, ali dugoročno je otporniji: zajednica koja sudjeluje u oblikovanju narativa ima veći interes da ga štiti, nadograđuje i prenosi dalje.
U društvenom smislu, projekt se pozicionira i kao alat socijalne uključenosti. Kada se kulturna baština tretira samo kao turistički resurs, često se zanemare oni koji u toj baštini žive. No kada se baština promatra kao zajedničko dobro, otvara se prostor i za uključivanje skupina koje inače ostaju na rubu turističkog razvoja – kroz edukacije, lokalne kulturne programe, nove interpretacijske formate ili prilike za rad u kulturnim i kreativnim industrijama. U malim sredinama to može biti važan element zadržavanja ljudi i jačanja lokalnih kompetencija, posebno u području digitalnih vještina i kulturne produkcije.
Istodobno, naglasak na „Proof of Culture“ sustavu uvodi i temu odgovornosti u digitalnoj komunikaciji. Ako se sadržaji trebaju autentificirati i povezati s izvorima, tada se mijenja i način rada: od brzih objava prema pažljivom uredničkom procesu. To može biti dobitak i za turistički sektor, jer se podiže kvaliteta interpretacije, a kvalitetna interpretacija često je ono što razlikuje kratkotrajnu atrakciju od destinacije kojoj se posjetitelji vraćaju.
Širi kontekst: europske politike digitalizacije baštine i pitanje povjerenja u sadržaj
CASTLECHAIN se pojavljuje u trenutku kada se u Europi sve snažnije raspravlja o digitalizaciji kulturne baštine, standardima online pristupa i dugoročnoj digitalnoj pohrani. Digitalizacija otvara velike mogućnosti: dokumenti, fotografije, karte, usmena povijest i drugi materijali postaju dostupniji i otporniji na fizička oštećenja. No istodobno donosi i problem povjerenja: tko jamči da je digitalna verzija vjerodostojna, da nije izmijenjena i da se ne širi izvan konteksta.
Upravo na tom presjeku CASTLECHAIN želi graditi svoj doprinos. Umjesto da digitalna tehnologija služi samo za „privlačniju prezentaciju“, ona se koristi kao infrastruktura provjerljivosti. Ako se digitalni narativi i dokumenti trajno vežu uz izvor i autora, tada i buduće interpretacije imaju jasniji temelj. U vremenu kada se sadržaji brzo kopiraju, prevode i preoblikuju, takav okvir može biti ključan za očuvanje lokalnih identiteta, osobito u sredinama čija se baština lako može pretvoriti u univerzalni turistički stereotip.
Što slijedi nakon početnog sastanka: od dogovorenih koraka do mjerljivih rezultata
Nakon početnog susreta u Motovunu, projekt ulazi u fazu provedbe u kojoj će se testirati koliko je ambiciozna ideja moguće pretvoriti u operativne alate i sadržaje. Prema najavljenom pristupu partnera, sljedeći mjeseci trebali bi donijeti razradu zajedničkih standarda za izradu narativa, odabir i pripremu materijala koji će se digitalizirati ili producirati, te osmišljavanje ruta i formata koji će biti primjenjivi u obje sredine. Pritom će ključna točka biti ravnoteža: koliko tehnološki sloj treba biti vidljiv korisniku, a koliko treba ostati „u pozadini“ kao jamstvo provjerljivosti.
Ako projekt ostvari ciljeve koje postavlja, Motovun i Acquaviva Picena mogli bi dobiti model koji se može primijeniti i izvan njihova lokalnog okvira: model u kojem inovacije služe očuvanju autentičnosti, digitalne tehnologije štite lokalni identitet, a zajednice ostaju legitimni čuvari vlastite baštine. Za dvije male, ali snažno prepoznatljive sredine, ulog nije samo turistički promet, nego i pitanje toga tko će u budućnosti imati pravo na „točnu“ priču o mjestu – i hoće li ta priča ostati ukorijenjena u stvarnim izvorima, a ne u najglasnijim digitalnim interpretacijama.
Izvori:- Interreg EU – pregled programa Interreg Italy–Croatia i tematskih područja suradnje (link)- Interreg events (materijali poziva) – prikaz ciljeva poziva i stope sufinanciranja od 80% (link)- EEA Climate-ADAPT – opis fokusa programa Interreg Italy–Croatia 2021–2027 i stopa sufinanciranja (link)- Istra.hr (službeni turistički portal) – opis Motovuna i kulturno-povijesne jezgre (link)- TZ Motovun – kulturne znamenitosti, zidine i popis zaštićenih spomenika (link)- Italia.it (ENIT) – osnovni opis Acquavive Picene i ključnih znamenitosti (link)- Europska komisija (Digital Strategy) – politike digitalne kulturne baštine i zajednički europski podatkovni prostor (link)- npj Heritage Science (Nature) – pregled primjene blockchaina u digitalnim resursima kulturne baštine (link)
Kreirano: četvrtak, 26. veljače, 2026.
Pronađite smještaj u blizini