Turizam na rekordima, ali pod pritiskom: ekonomija, overturizam i infrastruktura
Globalna turistička industrija ušla je u 2026. s paradoksom koji se sve teže skriva iza dobrih brojki: putuje se više nego ikad nakon pandemije, ali se sve više destinacija muči s troškovima, preopterećenjem i infrastrukturom koja ne prati tempo. Nakon godina ograničenja i oporavka, potražnja se vratila snažnije od očekivanja, a mnoge su zemlje turizam ponovno postavile u središte gospodarskih planova. No istodobno raste cijena putovanja, povećavaju se lokalne pristojbe i porezi, a gradovi i regije uvode mjere kako bi ublažili pritisak na stanovanje, javne usluge i prostor. U praksi to znači da se turizam, koji donosi radna mjesta i prihode, sve češće pretvara u političko pitanje: tko plaća trošak gužvi, buke, otpada i rasta cijena najma – i tko od toga ima korist. U središtu rasprave više nije samo broj noćenja, nego i pitanje održivosti te kvalitete života lokalnog stanovništva.
Potražnja raste brže od kapaciteta
Prema podacima UN Tourisma, međunarodni turistički dolasci u 2025. narasli su za 4% i dosegli procijenjenih 1,52 milijarde, što je gotovo 60 milijuna više nego godinu ranije. U 2024. je, prema istom izvoru, zabilježeno oko 1,4 milijarde međunarodnih dolazaka, čime je sektor praktično dosegnuo pretpandemijske razine, ali s vidljivim razlikama među regijama i vrstama putovanja. Taj rast osjeti se i u zračnom prometu: IATA je izvijestila da je 2025. donijela rekordnu potražnju, uz rast globalne potražnje (RPK) od 5,3% u odnosu na 2024. i rekordni godišnji faktor popunjenosti od 83,6%. Ključno upozorenje iz istog izvješća glasi da snažna potražnja i dalje “maskira” trajna uska grla u kapacitetima, što se putnicima prelijeva kroz skuplje karte, ograničen izbor letova i osjetljivije lance kašnjenja. ACI World u svojoj prognozi također polazi od pretpostavke da će broj putnika dugoročno snažno rasti, uz procjenu da bi globalni zračni promet mogao dosegnuti oko 10,2 milijarde putnika već 2026., što dodatno pojačava pitanje: mogu li zračne luke, granice i lokalna infrastruktura izdržati taj tempo bez novih ulaganja.
Gospodarski pritisci: cijene, porezi i “skupa” mobilnost
U makroekonomskom smislu, turizam se često predstavlja kao jedna od rijetkih grana koja relativno brzo “hvata” zamah, no upravo zato postaje osjetljiv na svaku promjenu troškova. WTTC u svojim procjenama za 2025. naglašava rekordnu globalnu gospodarsku ulogu sektora – s očekivanim doprinosom od 11,7 bilijuna američkih dolara, odnosno oko 10,3% svjetskog BDP-a – ali istodobno upozorava da se u pojedinim velikim tržištima dinamika usporava. Visoka inflacija i troškovi rada, poskupljenje energije, rast cijena usluga i financiranja, te sve veći pritisak na javne proračune, doveli su do toga da brojne vlasti traže dodatne izvore prihoda upravo u turizmu. U praksi se to vidi kroz sve širu primjenu turističkih pristojbi, no i kroz porast cijena prijevoza i smještaja, koji dio potražnje može preusmjeriti prema jeftinijim destinacijama ili kraćim putovanjima. Za industriju to nije samo pitanje “koliko će ljudi putovati”, nego i kakvi će biti obrasci putovanja: više kraćih putovanja, veći udio last-minute odluka te rast pritiska na atraktivne gradske jezgre i obalu. U takvom okruženju, financijska održivost destinacija sve se češće veže uz sposobnost da naplate trošak turističkog pritiska, ali i da pritom ne “uguše” konkurentnost.
Porezne mjere i pristojbe: gradovi traže ravnotežu
Najvidljiviji instrument kojim lokalne vlasti pokušavaju preusmjeriti dio tereta na posjetitelje jest turistička pristojba – a u Europi se ta praksa ubrzano širi i zaoštrava. U Barceloni su katalonski zakonodavci krajem veljače 2026. podržali značajno povećanje turističke takse, uz cilj suzbijanja prekomjernog turizma i financiranje socijalnih politika poput priuštivog stanovanja. Prema javno objavljenim informacijama, od 1. travnja 2026. gosti u hotelima mogu plaćati maksimalno između 10 i 15 eura po osobi i noći, ovisno o kategoriji smještaja, pri čemu su najviše stope vezane uz luksuzne hotele. Amsterdam je ranije, kroz proračunske dokumente, povećao turistički porez na 12,5% cijene noćenja, uz obrazloženje da posjetitelji trebaju više sudjelovati u financiranju gradskih potreba i javnih ulaganja. Venecija je, suočena s kroničnim preopterećenjem povijesne jezgre, uvela model naplate ulaska za jednodnevne posjetitelje (takozvani “day-tripper fee”), s cijenom od 5 eura i višom cijenom za kasne prijave, primjenjivanom u određenim danima najjače sezone, uz sustav registracije i QR kodove. Zajednički nazivnik tih mjera nije samo prihod, nego i pokušaj da se promijeni struktura potražnje: potaknuti dulji boravak, rasteretiti vršne dane i prikupiti podatke o kretanju posjetitelja. No, kako upozoravaju i hotelijeri i dio lokalnih aktera, nagli rast pristojbi može imati i neželjene posljedice – od prelijevanja posjetitelja u susjedne općine, do jačanja sivog tržišta najma i rasta pritiska na infrastrukturu izvan središta grada.
Overturizam: kad brojke nadmaše kvalitetu života
Rasprava o overturizmu više nije apstraktan pojam iz konferencijskih dvorana, nego sve češće konkretna svakodnevica stanovnika u najposjećenijim područjima. UN Tourism u svojim analizama urbanog turizma ističe da je upravljanje turističkim tokovima u gradovima temeljno pitanje upravo zato što se učinci prelijevaju na stanovanje, promet, javni red i dostupnost usluga. U izvršnom sažetku izvješća posvećenog overturizmu, organizacija analizira percepcije stanovnika u osam europskih gradova – uključujući Amsterdam i Barcelonu – te predlaže niz strategija i mjera koje se oslanjaju na planiranje kapaciteta, participaciju zajednice i bolju koordinaciju dionika. U praksi, pritužbe stanovnika često se vrte oko istih točaka: rast cijena najma i pretvaranje stanova u kratkoročni turistički smještaj, “gentrifikacija” i nestanak lokalnih trgovina, kao i gužve koje se koncentriraju u svega nekoliko ulica i znamenitosti. Dodatni problem jest neravnomjerna raspodjela koristi: turistički promet puni proračune i određene sektore, ali trošak održavanja javnih površina, sigurnosti, komunalnih službi i infrastrukture uvelike snose gradovi i njihovi stanovnici. Zbog toga se u mnogim destinacijama rasprava pomiče prema politici “kvaliteta umjesto kvantiteta” – uz naglasak na upravljanje, a ne puko poticanje rasta.
Infrastruktura na rubu: zračne luke, granice i urbana logistika
Dok se turistički promet vraća na rekordne razine, infrastruktura se oporavlja sporije – i to ne samo zbog investicijskog ciklusa, nego i zbog administrativnih i operativnih ograničenja. IATA u analizi za 2025. ističe da se potražnja nastavila širiti uz istodobna ograničenja kapaciteta, što upućuje na problem koji nije kratkoročan: nedostatak zrakoplova i posada u nekim segmentima, ograničenja zračnih luka, ali i ranjivost mreže kada dođe do poremećaja. ACI EUROPE u svojim scenarijima prometnih kretanja za europske zračne luke također upozorava na “normalizaciju” rasta nakon postpandemijskog skoka, uz napomenu da su kapacitetna ograničenja i makroekonomska neizvjesnost među faktorima koji oblikuju sljedeće godine. Posebnu dimenziju pritiska donosi i promjena graničnih procedura: EU je 12. listopada 2025. počeo uvoditi Entry/Exit System (EES), digitalni sustav evidentiranja ulazaka i izlazaka za državljane trećih zemalja, uz biometrijsku registraciju, s planom postupnog uvođenja i punom primjenom do 10. travnja 2026. ACI EUROPE je u prosincu 2025. pozvao na hitan pregled implementacije EES-a, upozoravajući na operativne probleme koji mogu dovesti do sustavnih poremećaja i duljih čekanja, osobito u vršnim razdobljima. Kada se tome pridodaju lokalne uske grla – od javnog prijevoza do vodoopskrbe i gospodarenja otpadom – jasno je zašto sve više destinacija traži “pauzu” u rastu, odnosno vrijeme za nadogradnju sustava.
Primjeri upravljanja tokovima: od kruzera do rezervacija termina
Kako izgleda “upravljanje” u praksi najbolje se vidi u destinacijama koje su već prošle kroz fazu nekontroliranog rasta i sad uvode preciznije režime dolazaka. Dubrovnik, čija je povijesna jezgra godinama simbol pritiska kruzerskog turizma, posljednjih je godina postavio ograničenja za dolazak kruzera i raspoređivanje posjeta, uz modele koji bi trebali smanjiti istodobne vršne udare. Dokument politike priveza kruzera za 2026. Dubrovačke lučke uprave, objavljen u srpnju 2024., predviđa strukturiran sustav prijave i potvrde termina, uz ciljeve zaštite kulturne i okolišne cjelovitosti grada. Prema opisu politike, uvode se ograničenja koja se odnose na istodoban broj posjetitelja s kruzera, minimalno trajanje boravka te prioritetizaciju plovila prema kriterijima poput broja putnika i vremena dolaska. Za gradove s osjetljivom baštinom takve mjere imaju dvojaku ulogu: smanjuju kratkotrajne šokove u centru i omogućuju komunalnim službama da realnije planiraju potrebe, od sigurnosti do čišćenja i javnog prijevoza. Istodobno, one su signal tržištu – turističkim agencijama, prijevoznicima i platformama – da se “kapacitet” destinacije više ne može tretirati kao neograničen.
Što industrija traži od politika: planiranje, pojednostavljenje i bolja usluga
U industriji se sve češće čuje da turizam ne može opstati na logici kratkoročnog “maksimiziranja” dolazaka, nego na dugoročnom planiranju koje uključuje infrastrukturu, poreznu predvidljivost i standarde usluge. UN Tourism u preporukama o upravljanju urbanim turizmom naglašava potrebu da se turizam uklopi u širu gradsku agendu, uz zajedničku viziju dionika i mjere prilagođene specifičnostima destinacije. WTTC, s druge strane, upozorava da unatoč snažnim globalnim trendovima postoje tržišta koja usporavaju, što povećava važnost konkurentnosti i kvalitete ponude. U praksi se ključni zahtjevi mogu sažeti u nekoliko smjerova:
- Ulaganje u infrastrukturu i “nevidljive” sustave. Bez modernizacije zračnih luka, željezničkih i cestovnih čvorišta te komunalnih sustava, vrhunci sezone postaju sigurnosni i logistički rizik, a ne samo neugodnost. Posebno je važno ulagati u digitalne sustave upravljanja redovima, informiranja putnika i prikupljanja podataka, kako bi se odluke temeljile na stvarnim tokovima, a ne na procjenama.
- Porezna jednostavnost i predvidljivost. Turističke pristojbe i porezi mogu imati smisla kada su transparentni, namjenski i stabilni, no česte promjene i složeni režimi otvaraju prostor za nesporazume i izbjegavanje plaćanja. Gradovi koji uvode nove namete sve češće ih opravdavaju financiranjem javnih usluga i stanovanja, pa se očekuje jasnija komunikacija što se tim novcem financira i kakav je učinak na zajednicu.
- Upravljanje kapacitetom umjesto “gašenja požara”. Rezervacije termina za atrakcije, ograničenja kruzerskih dolazaka, diferencirane cijene za vršne dane i poticanje posjeta izvan sezone dio su alata koji smanjuju ekstremne gužve. Ključno je da se takve mjere uvedu prije nego što se nezadovoljstvo stanovnika pretvori u trajni otpor turizmu i političku polarizaciju.
- Standard usluge i radna snaga. Kvaliteta korisničke usluge, od zračnih luka do hotela i javnog prijevoza, postaje konkurentska prednost u uvjetima kada putnici plaćaju više i očekuju manje stresa. To uključuje i ulaganje u obuku, zadržavanje radnika te usklađivanje sezonskih potreba s lokalnim tržištem rada.
U sljedećim sezonama bit će sve važnije kako će se destinacije postaviti prema toj kombinaciji pritisaka: hoće li rast potražnje iskoristiti za ulaganja i bolje upravljanje, ili će pokušati “zakrpati” probleme ad hoc pristojbama i privremenim ograničenjima. Za putnike to znači da će se pravila putovanja sve češće mijenjati ovisno o destinaciji – od novih graničnih procedura do lokalnih nameta i sustava rezervacija. Za gradove i regije, izazov je veći: očuvati prihode i radna mjesta koja turizam donosi, a pritom zaštititi javni prostor, stanovanje i svakodnevni život zajednice koja u destinaciji ostaje i kad se sezona završi.
Izvori:- UN Tourism – objava o međunarodnim turističkim dolascima u 2025. i World Tourism Barometer (UN Tourism)- UN Tourism – World Tourism Barometer (siječanj 2025.) s procjenom dolazaka u 2024. (UN Tourism Barometer)- IATA – priopćenje o rezultatima putničke potražnje u 2025. i kapacitetnim ograničenjima (29. siječnja 2026.) (IATA Pressroom)- ACI World – prognoza globalnog zračnog prometa i najava “World Airport Traffic Forecasts 2025–2054” (28. siječnja 2026.) (ACI World)- ACI EUROPE – scenariji i prognoze prometa za europske zračne luke (ažuriranje travanj 2025.) (ACI EUROPE)- Europska unija – službene informacije o Entry/Exit System (EES) i planu postupnog uvođenja do 10. travnja 2026. (EU EES)- ACI EUROPE – priopćenje o potrebi hitnog pregleda implementacije EES-a (18. prosinca 2025.) (ACI EUROPE Press Release)- WTTC – procjene gospodarskog doprinosa turizma u 2025. i upozorenja na “ekonomske vjetrove u prsa” (WTTC)- RTÉ – izvješće o povećanju turističke takse u Barceloni i cilju financiranja priuštivog stanovanja (25. veljače 2026.) (RTÉ)- Associated Press – izvješće o proširenju venecijanske pristojbe za jednodnevne posjetitelje (2025.) (AP)- Gemeente Amsterdam – proračunski dokumenti o povećanju turističkog poreza na 12,5% (2024.) (Amsterdam budget)- Dubrovnik Port Authority – politika priveza kruzera za 2026. (objava 29. srpnja 2024.) preko EU “Transition Pathways” platforme (Dubrovnik cruise policy)- UN Tourism – izvršni sažetak izvješća o overturizmu i upravljanju rastom urbanog turizma (UN Tourism overtourism)
Kreirano: ponedjeljak, 02. ožujka, 2026.
Pronađite smještaj u blizini