Ocat i soda bikarbona nezaobilazni su sastojci u svakoj kuhinji. Mnoštvo nas ih je spajalo u djetinjstvu tijekom znanstvenih eksperimenata, stvarajući efekte poput pjenastih vulkana i gejzira.
Ipak, ocat i soda bikarbona često se miješaju i u svrhu stvaranja kućnog sredstva za čišćenje za koje se tvrdi da je učinkovito. Nažalost, kemijska pozadina te pjenaste reakcije ne podržava takve tvrdnje o učinkovitosti. Pjenasti učinak zapravo djeluje kao vizualni „placebo“, nastao kombinacijom kiseline i baze.
Kako točno djeluje ta kombinacija i vrijedi li ih koristiti za čišćenje? Za bolje razumijevanje svega korisno je poznavati osnove kemije.
Što je kiselina?
Namirnice koje imaju kiselkast okus obično sadrže kiseline. To uključuje limunsku kiselinu u sokovima od limuna, jabučnu kiselinu u jabukama, mliječnu kiselinu u jogurtu i fosfornu kiselinu u gaziranim pićima. Većina octa sadrži oko 4–10% octene kiseline, dok su ostatak voda i male količine kemikalija koje daju okus.
Postoje i druge prirodno prisutne kiseline, poput mravlje kiseline u ubodima mrava i solne kiseline u našim želucima. U industriji se koristi sumporna kiselina u obradi minerala, dušična kiselina za proizvodnju gnojiva, a izrazito snažna fluorovodična kiselina služi za graviranje stakla.
Sve te kiseline imaju slična svojstva. Sve mogu osloboditi ione vodika (pozitivno nabijene atome) u vodu. Ovisno o njihovoj jačini, kiseline također mogu otapati minerale i metale kroz različite kemijske reakcije.
Zbog toga je ocat izvrstan čistač za tuševe ili električne kuhalo za vodu – može reagirati s mineralnim naslagama poput kamenca i otapati ih.
Druge uobičajene kiseline koje se koriste u sredstvima za čišćenje uključuju oksalnu kiselinu, koja se koristi za obnavljanje drvenih terasa, solnu kiselinu u čistačima za beton i zidanje, te sulfaminsku kiselinu u jakim sredstvima za čišćenje WC-a.
Što je baza?
U kemiji, baze – suprotnost kiselinama u mnogim aspektima – mogu vezati, a ne oslobađati ione vodika. To može pomoći u podizanju i otapanju netopivih nečistoća u vodu. Baze također mogu razgraditi molekule masti.
Soda bikarbona (poznata i kao natrijev hidrogenkarbonat, natrijev bikarbonat ili bikarb) relativno je slaba baza. Među jačim uobičajenim bazama su natrijev karbonat (soda za pranje), natrijev hidroksid (lužina) i amonijak.
Natrijev hidroksid je snažno sredstvo za čišćenje odvoda – njegova svojstva jake baze mogu otapati masti i kosu. To omogućava da se začepljenja razbiju i lako isperu.
Miješanje baze i kiseline
Miješanje octa i sode bikarbone izaziva trenutačnu kemijsku reakciju. Ta reakcija stvara vodu, natrijev acetat (sol) i ugljikov dioksid – pjenasti dio.
Količina ugljikovog dioksida koji se proizvede iz sode bikarbone zaista je impresivna – jedna žlica (oko 18 grama) može osloboditi više od pet litara plina! Ali to je moguće samo ako dodate dovoljno kiseline.
Reakcije u kemiji često koriste jednake količine kemijskih reagensa. Savršena ravnoteža octene kiseline i sode bikarbone dala bi vam samo vodu, ugljikov dioksid i natrijev acetat.
No većina recepata za čistače od octa i bikarbe koristi velik višak jedne ili druge komponente. Primjer s TikToka za DIY čistač pećnice traži jednu i pol šalicu sode bikarbone i četvrtinu šalice octa.
Analiza kemijske reakcije pokazuje da nakon što pjena nestane, više od 99% dodane sode bikarbone ostaje netaknuto. Dakle, stvarni agens za čišćenje ovdje zapravo je soda bikarbona (i „snaga trljanja“ pri ribanju).
Pećnice se mogu čistiti mnogo temeljitije s jačim čistačima na bazi natrijevog hidroksida (iako su ti također korozivniji). Mnoge moderne pećnice imaju i funkciju samostalnog čišćenja, pa prije posezanja za bilo kakvim kemijskim čistačem pročitajte priručnik proizvoda.
Što je s natrijevim acetatom?
Pristalice mješavina octa i sode bikarbone možda se pitaju je li proizvod te pjenušave reakcije, natrijev acetat, tajni agens za čišćenje.
Nažalost, natrijev acetat je još slabija baza od sode bikarbone, pa ne čini puno za čišćenje površine koju pokušavate očistiti.
Natrijev acetat koristi se u paketima za zagrijavanje na bazi kristalizacije i kao brtvilo za beton, ali obično ne kao sredstvo za čišćenje.
Zanimljivost: natrijev acetat može se kombinirati s octenom kiselinom kako bi se napravio kristalni prehrambeni aditiv nazvan natrijev diacetat. Ti kristali daju okus octa čipsu s octom i solju, a da ga pritom ne čine vlažnim.
Žao nam je što moramo pokvariti zabavu
Postoje rijetki slučajevi kada miješanje octa i sode bikarbone može biti korisno za čišćenje. To je kada mjehurići imaju mehanički učinak, na primjer u začepljenom odvodu.
Ali u većini slučajeva bolje je koristiti ocat ili sodu bikarbonu samostalno, ovisno o tome što pokušavate očistiti. Možda neće biti vizualno uzbudljivo, ali bi trebalo obaviti posao.
Na kraju, zapamtite da miješanje kućnih kemikalija za čišćenje može biti rizično. Uvijek pažljivo pročitajte oznaku proizvoda i upute prije nego što se upustite u DIY pripravke. I, za dodatnu sigurnost, možete saznati više informacija o sigurnosti pročitavši sigurnosni list proizvoda.