Istraživanje o percepciji boli pokazuje kako se sposobnost suzbijanja vlastite boli mijenja s godinama, pri čemu razlike između spolova postaju sve izraženije, čineći žene osjetljivijima na umjerenu bol u starijoj dobi u usporedbi s muškarcima.

Tim znanstvenika koristio je fMRI snimke kako bi istražio reakcije mozga kod muškaraca i žena dok su ocjenjivali intenzitet i neugodu boli tijekom izloženosti različitim razinama topline. Rezultati su ukazali na to da se postojeće razlike u percepciji boli između spolova mogu djelomično pripisati ovoj mreži mozga, donoseći nove dokaze o tome kako se te razlike mogu produbiti s godinama.

„Najznačajniji dio ovog istraživanja je usmjerenost na odnos spola i dobi,“ izjavila je vodeća autorica studije Michelle Failla, docentica na Fakultetu za sestrinstvo Sveučilišta Ohio State. „Većina istraživanja koja opisuju koje regije mozga reagiraju na bol provedena su na osobama u dobi od 18 do 40 godina. Želimo razumjeti što se događa u dobnom rasponu od 30 do 90 godina, jer je to razdoblje kada ljudi počinju iskusiti kroničnu bol.“

Studija je objavljena nedavno u časopisu The Journal of Pain.

Brojna prethodna istraživanja pokazala su da su žene osjetljivije na bol od muškaraca, ali regije mozga i funkcije odgovorne za te razlike u percepciji boli uglavnom su ostale nepoznate. U kasnijoj odrasloj dobi, kada je rizik od kronične boli veći, a tolerancija na bol se smanjuje, još je manje poznato o ulozi mozga u percepciji boli.

U ovoj studiji istraživači su naglasili da su holistički proučavali razlike zasnovane na spolu koje se mogu odnositi ne samo na biološki spol, već i na društvene čimbenike koji utječu na način na koji ljudi reagiraju na bol.

Komponenta snimanja ovog istraživanja usmjerila se na silazni modulatorni sustav boli (DPMS), središte moždanih regija koje međusobno komuniciraju kako bi aktivirale prijenos signala – uključujući aktivaciju opioidnih receptora – što nam omogućava smanjenje vlastite boli.

Uzorak studije obuhvaćao je 27 žena i 32 muškarca u dobi od 30 do 86 godina koji su bili zamoljeni da prijave kada primijenjena toplina dosegne razine tek primjetne, slabe i umjerene boli te da ocijene koliko je svaka razina neugodna. Istraživači su koristili fMRI snimanje kako bi promatrali aktivnost DPMS-a koja odgovara individualnom odgovoru na bol svakog sudionika.

„Postoje različite moždane regije uključene u te razlike između percepcije intenziteta boli i neugodnosti, pa smo smatrali važnim pogledati oboje i vidjeti kako se te moždane regije regrutiraju tijekom boli,“ rekla je Failla, također istraživačica u Centru za zdravo starenje, samoupravljanje i kompleksnu skrb na Koledžu za sestrinstvo Sveučilišta Ohio State.

Rezultati su pokazali da nekoliko regija unutar moždanog sustava za modulaciju boli doista ukazuje na razliku između spolova i dobi: na razini umjerene boli, muškarci su pokazali povećan odgovor DPMS-a s starijom dobi, dok je kod žena s godinama odgovor DPMS-a opadao. Pretpostavlja se da smanjen odgovor u mozgu rezultira nižom sposobnošću iskorištavanja vlastitih fizioloških funkcija za smanjenje boli.

Pretpostavka je ključna riječ: iako se vjeruje da DPMS ima značajnu ulogu u osjetljivosti na bol i toleranciji, istraživači još uvijek rade na opisivanju točnog načina njegova djelovanja i kako se intaktan naspram disfunkcionalnog sustava manifestira na snimkama.

„Ne znamo točno što predstavlja optimalan odgovor DPMS-a,“ rekla je Failla. „Vidimo li njegovu aktivaciju kako bi sustigla vašu bol ili već radi, što znači da bi bol mogla biti i gora?“

Istraživači nastavljaju s ovim radom, koji uključuje istraživanje moždane aktivnosti kod osoba koje možda imaju teškoće s artikulacijom boli koju osjećaju – kao što su osobe s demencijom ili autizmom.

Što više znanstvenici mogu naučiti o ulozi mozga u percepciji boli, veće su šanse za učinkovitije upravljanje boli, rekla je Failla.

„Bol je tako individualno iskustvo. U znanosti se krećemo prema individualnim čimbenicima koji mogu specifično utjecati na bol i što čini razliku za svaku osobu,“ rekla je. „To bi tada moglo identificirati mehanizam na koji možemo ciljati, ili nam čak samo dati bolje razumijevanje da postoje različite razine urođenih sposobnosti za modulaciju boli.“

Ova studija provedena je u Medicinskom centru Sveučilišta Vanderbilt i podržana je grantom Nacionalnog instituta za starenje dodijeljenim suautorima Toddu Monroeu iz Ohio Statea i Ronaldu Cowanu iz Zdravstvenog znanstvenog centra Sveučilišta Tennessee.

Među ostalim suautorima su Paul Beach sa Sveučilišta Emory, Sebastian Atalla sa Sveučilišta Sjeverne Karoline, te Mary Dietrich i Stephen Bruehl sa Sveučilišta Vanderbilt.

Izvor: The Ohio State University